REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U PULI-POLA
Posl.br. P-518/2025-8
Kranjčevićeva 8,52100 Pula-Pola
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Puli-Pola, po sucu toga suda Mirni Mačešić-Biscuoli kao sucu pojedincu, u građansko pravnoj stvari tužitelja LR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Tea Tončić, odvjetnik iz Pule, protiv tuženika OTP banka d.d. iz Splita, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, zastupana po punomoćniku Alan Alagić, odvjetnik iz Pule, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon zaključene glavne rasprave održane dana 2. ožujka 2026. u prisutnosti tužitelja osobno i punomoćnika parničnih stranaka, objavljene dana 01. travnja 2026.
p r e s u d i o j e
I Usvaja se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"Utvrđuje se ništetnom odredba sadržana u čl. 3. 10. Ugovora o kreditu broj: 6341011603 sklopljen između tužitelja kao korisnika kredita i pravnog prednika tuženika kao davatelja kredita dana 03.04.2009. koja propisuje iznos naknada i drugih troškova a koja glasi:
" Od iznosa kredita kreditor će ustegnuti jednokratne naknade i druge troškove u skladu s odlukom o tarifi naknada za usluge koje obavlja kreditor."
pa stoga navedena odredba ugovora ne proizvodi nikakve pravne učinke između ugovornih strana".
II Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 398,17 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 03.04.2009. do 31.07.2015. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, od 01.08.2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje se za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01.01. a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 01.07. te godine sve u roku od 15 dana.
III Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka odmjeren u sveukupnom iznosu od 414,81 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 02.03.2026. do isplate po stopi koja se određuje se za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01.01. a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 01.07. te godine, sve u roku od 15 dana.
O b r a z l o ž e nj e
1. Tužitelj u tužbi navodi da je dana 03.04.2009. kao korisnik kredita sa pravnim prednikom tuženika kao kreditorom sklopio ugovor o kreditu pod brojem: 6341011603 kojim ugovorom je tuženik odobrio tužitelju kredit u kunskoj protuvrijednosti od 13.401,22 eura. Odredbom čl. 3. 10. predmetnog ugovora da je propisano da će od iznosa kredita kreditor ustegnuti jednokratne naknade i druge troškove u skladu s odlukom o tarifi naknada za usluge koje obavlja kreditor. Temeljem navedene odredbe tuženik da je tužitelju naplatio naknadu za obradu kredita 03.04.2009. u iznosu od 398,17 eura, što tuženik niti ne osporava. Tužitelj tvrdi da mu nije bilo uopće rečeno da će navedenu naknadu morati platiti niti zašto je mora platiti baš u tom iznosu. U samom ugovoru da nije objašnjeno na što se predmetna naknada odnosi i koja vrsta usluge i troškova ona pokriva. Smatra da je takva odredba ugovora nejasna i nerazumljiva uzimajući u obzirom činjenicu da tužitelju u vrijeme zaključenja ugovora te informacije nisu bile poznate a niti mu je tuženik iste učinio dostupnim. Predmetni ugovor je sklopljen na unaprijed pripremljenom obrascu od strane banke te se o toj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo niti raspravljalo. Ugovor o kreditu je tipski ugovor pripremljen od strane banke za veći broj korisnika pa tužitelj nije mogao prigovoriti niti utjecati na sadržaj bilo koje ugovorne odredbe. Mogao je samo ugovor prihvatiti ili ne prihvatiti. Direktivom vijeća 93/13 koja je implementirana u Hrvatski pravni sustav da je propisano da ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo se ima smatrati nepoštenom koja uzrokuju značajnu neravnotežu u pravima i obavezama ugovornih strana a sve na štetu potrošača. Spornom odredbom da se ne predviđa priroda troškova niti usluge koje se njima plaćaju te uopće nije razvidan razlog njihove naplate. Osim toga navodi kako je sud Europske unije u svojim presudama C-84/19 i C-224/19 nedvojbeno utvrdio da banke ne smiju ugovarati nikakve troškove obrade kredita jer su kao takve nepoštene. Predmetna ugovorna odredba da je suprotna Zakonu o zaštiti potrošača koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora pa je posljedica toga njena ništetnost. Smatra da svaka strana sukladno čl. 323. ZOO-a treba vratiti dugoj strani sve što je na temelju ništetne odredbe primila . U konačnici tužitelj zahtjeva da se utvrdi kako je predmetna ugovorna odredba ništetna te da mu tuženik vrati naplaćeni iznos od 398,17 eura zajedno sa zateznim kamatama i troškovima postupka.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava osnovanost zahtjeva tužitelja te smatra da predmetna odredba Ugovora o kreditu nije ništetan pa da stoga tuženik nije dužan tužitelja ništa vratiti. Međutim tuženik ne osporava činjenicu da je tužitelju naplatio naknadu za obradu kredita dana 03.04.2009. u iznosu od 398,17 eura. Predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva i potražuje naknadu parničnog troška.
3. U dokaznom postupku pročitane su odluke viših sudova, pročitan je ugovor o kreditu od 03.04.2009., čitaju se podaci o isplatama po predmetnom ugovoru na strani 17 spisa, čita se iskaz tužitelja saslušan kao parnična stranka.
4. Tužbeni zahtjev tužitelja osnovan je u cijelosti.
5. Između stranaka nije sporno:
- da su tužitelj kao korisnik kredita i pravni prednik tuženika Banco Popolare Croatia d.d. Zagreb., kao kreditor dana 03.04.2009. sklopili ugovor o kreditu broj 6341011603
- da je kreditor osnovom navedenog ugovora iz 2009. isplatio tužitelju kredit u iznosu od 13.401,22 eura u kunskoj protuvrijednosti na razdoblje od 120 mjeseci uz ugovorenu kamatnu stopu od 13% godišnje;
- da je tužitelj vratio cijeli kredit te da po tom osnovu nema dugovanja prema tuženiku;
- da je tuženik prilikom sklapanja kredita sukladno čl. 3. toč. 10. ugovora naplatio tužitelju 398,17 eura jednokratne naknade i druge troškove u skladu s odlukom o tarifi naknada za usluge koje obavlja kreditor
- da je tuženik prilikom sklapanja kredita sukladno čl. 3. toč .10. ugovora naplatio tužitelju 398,17 eura jednokratne naknade u skladu s odlukom o tarifi naknada za usluge koje obavlja kreditor
- da je Banco Popolare Croatia d.d. Zagreb pravni prednik OTP banke d.d. Split kako to proizlazi iz povijesnog registra Trgovačkog suda u Splitu.
6. Između stranaka je sporna pravna valjanost odredbe čl. 3. toč. 10. Ugovora o kreditu broj 6341011603 od 03.04.2009. koja glasi:
"Od iznosa kredita kreditor će ustegnuti jednokratne naknade i druge troškove u skladu s odlukom o tarifi naknada za usluge koje obavlja kreditor."
7. Sukladno čl. 96. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (dalje ZZP) ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Prema st. 2. iste norme smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao i pripremio trgovac zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Konačno čl. 96. st. 4. ZZP propisano je da ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo tada je to dužan i dokazati što u ovome slučaju nije.
8. Uvidom u ugovor o kreditu kojega su stranke sklopile 03.04.2009. sud utvrđuje da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru kojega je pripremio tuženik. To proizlazi iz njegova sadržaja, a napose:
- čl. 1. (…ugovor se zaključuje na temelju podnijetog zahtjeva te odluke kreditnog odbora kreditora/tuženika…);
- čl. 3. (…kamatna stopa iznosi 13% godišnje i promjenjiva je tijekom trajanja kredita);
- čl. 3. (…svojim potpisom na ovom ugovoru ugovorne strane izričito potvrđuju da im je Kreditor prije zaprimanja zahtjeva za odobrenje kredita, kao i prije sklapanja ugovora o kreditu, predočio efektivnu kamatnu stopu…da su upoznati sa uvjetima kredita i efektivnom kamatnom stopom…)
- čl. 3. (… prije isplate kredita ustegnuti će se jednokratna naknada i drugi troškovi u skladu s odlukom o tarifi naknada za usluge koje obavlja kreditor ...)
- čl. 4. (…korisnik kredita obavezuje se dostaviti kreditoru suglasnost o zapljeni novčanih primanja s učinkom pravomoćnog rješenja o ovrsi…, običnu zadužnicu kojom se kreditora neopozivo ovlašćuje da radi namirenja dospjelih tražbina po ovom ugovoru zaplijeni sva novčana primanja tužitelja )
- čl. 6. (…korisnik kredita svojim potpisom na ovom ugovoru izjavljuje da je suglasan i da prihvaća primjenu odluke o tarifi naknada za usluge koje obavlja kreditor kao i odluku o kamatnim stopama te sve njihove kasnije izmjene i dopune te otplatni plan…)
9. Upravo citirani sadržaj pojedinih odredbi ugovora ukazuje da je njegov sadržaj unaprijed pripremio tuženik kao kreditor. To možda najbolje ilustrira odredba čl. 6. prema kojoj tužitelj unaprijed prihvaća sve izmjene i dopune akata banke (tarife, odluke o kamatnim stopama i dr.) iako ne zna niti može znati kada će se, po kojem kriteriju i u kojem sadržaju ti akti banke mijenjati ili dopunjavati. Naime, ako se tužitelj potpisom ugovora unaprijed suglasio s mogućom izmjenom pojedine odredbe tog ugovora po neodređenim uvjetima tada je logično zaključiti da o toj budućoj možebitnoj izmjeni ugovorne stranke neće pojedinačno pregovarati i na bazi sporazuma odrediti da li će neku odredbu izmijeniti i na koji način. Posljedično tome logično je zaključiti da su na isti način sklopili i sporni ugovor, a to je bez mogućnosti da tužitelj utječe na izmjenu ili dopunu bilo koje ugovorne odredbe već je svojim potpisom prihvatio uvjete na obrascu koje je unaprijed pripremila druga strana (tzv. adhezijski tip ugovora).
10. Tuženik do kraja dokaznog postupka nije sudu predočio niti jedan dokaz da je tužitelj imao mogućnost izmjene ili dopune pojedine odredbe ugovora. Nasuprot tome tužitelj u svom iskazu potvrđuje da po tom pitanju nije imao nikakve mogućnosti utjecaja na sadržaj ugovora te da ga je sklopio na način da je tuženik samostalno i autonomno unaprijed odredio i pripremio sadržaj ugovora. Sud u cijelosti prihvaća iskaz tužitelja jer je isti logičan i životan, podudaran je saznanjima koja o toj materiji danas ima svaka prosječna osoba, a napose ga potvrđuje sadržaj samog ugovora koji sadržaj je ranije obrazložen. Iz navedenog razloga sud zaključuje da se o odredbi čl. 3. toč. 10. Ugovora o kreditu (kao ni o bilo kojoj drugoj odredbi tog pravnog posla) nije pojedinačno pregovaralo (osim možda o visini zatraženog iznosa kredita) pa se ta odredba sukladno čl. 102. st. 1. u svezi s čl. 96. ZZP ima smatrati ništetnom.
11. Ništetnost odredbi čl. 3. toč. 10. ugovora proizlazi i iz čl. 1021. ZOO-a koja određuje prava i obveze stranaka ugovora o kreditu. Naime, prema navedenoj normi banka daje korisniku kredita kredit u novcu, a ovaj se obvezuje kredit vratiti i banci plaćati kamatu za pozajmljeni novac. Upravo ta odredba propisuje što banka može naplatiti korisniku kredita, a to su glavnica i ugovorne kamate. Sve ostale obveze koje banka nameće korisniku kredita, a koje ne proizlaze iz imperativne norme (čl. 1021 ZOO-a) jesu nedopuštene/ništetne.
12. Zbog svega navedenog sud smatra da je odredba čl. 3. toč. 10. Ugovora o kreditu ništetna pa je tuženik sukladno čl. 323. st. 1. ZOO-a dužan vratiti tužitelju nesporno naplaćen iznos od 398,17 eura jednokratne naknade sa zateznim kamatama na taj iznos koje teku od izvršene naplate do isplate (03.04.2009.).
13. Tuženik je tijekom postupka istakao prigovor da tužitelj nema status potrošača obzirom da je sporni ugovor sklopio sa njegovim pravnim prednikom u cilju ostvarivanja prihoda iz turizma (radi adaptacije apartmana).
Prema mišljenju ovoga suda tužitelj ima status potrošača. Naime, upravo iz iskaza tužitelja proizlazi kako je bio prinuđen sklopiti ovakav ugovor jer je već imala jedan stambeni ugovor u CHF. Kada je došlo do poremećaja na tržištu tužitelj više nije mogao otplaćivati prvi kredit pa je da bi ostvarila dodatni izvor zarade da otplaćuje prvi kredit uzela ovaj sporni kredit kako bi uredila apartman u obiteljskoj kući, ostvarila dodatni izvor zarade da otplaćuje prvi kredit kojeg je također zaključila sa tuženikom. Dakle, ne radi se o kreditu kojeg je tužitelj sa tuženikom zaključio radi ostvarivanja klasične zarade iz turizma već je tužitelj bio prisiljen uzeti još jedan kredit kako bi ostvario dodatni izvor zarade da bi otplatio prvi kredit. To je po mišljenju suda svakako tužitelju daje status potrošača a ne gospodarstvenika. Tužitelj je u konačnici prvi kredit konvertirao a otplatu kredita na sebe preuzeo njezin sin.
14. Na dosuđeni iznos sud je tužitelju dosudio i zakonsku zateznu kamatu temeljem čl. 29. od nezakonite naplate do plaćanja (točnije od 03.04.2009.)
15. Tužitelj je u cijelosti uspio sa postavljenim zahtjevom pa ima pravo na naknadu parničnog troška sukladno čl. 154. st. 1. u svezi s čl. 155. ZPP-a. Tako je tužitelju priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku koji je odmjeren u skladu sa važećim odredbama odvjetničke tarife i utvrđenom vrijednosti predmeta spora. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe, pristup na dva ročišta za glavnu raspravu u sveukupnom iznosu od 150 bodova. Imajući u vidu vrijednost boda od 2,00, eura i PDV od 25 % tužitelju na ime odvjetničkog troška pripada iznos od 375,00 eura. Tome valja pridodati trošak plaćene pristojbe na tužbu u iznosu od 13,27 eura i na presudu u iznosu od 26,54 eura pa sveukupno dosuđeni trošak iznosi 414,81 eura.
U Puli 01. travnja 2026. godine
S u d a c
Mirna Mačešić-Biscuoli
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu, u roku od petnaest (15) dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.
Dna:
1. tužitelju po punomoćniku
2. tuženiku po punomoćniku