REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8,52100 Pula-Pola

Poslovni broj P -242/2022-45

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli-Pola, po sucu toga suda Mirni Mačešić-Biscuoli kao sucu pojedincu, u građansko pravnoj stvari tužitelja DK iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Frane Dobrović, odvjetnik iz Rijeke, protiv tuženika 1. RK iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i 2. ŽK, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], oba zastupani po punomoćniku Emanuel Garankić, odvjetnik iz Poreča, radi isplate i utvrđenja bračne stečevine , nakon zaključene glavne rasprave održane dana 24. veljače 2026. godine, u prisutnosti punomoćnika tužitelja, prvo tuženika osobno i punomoćnika tuženika, a obavljene dana 01. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se prvo tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 245.000,00 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koja na taj iznos teku od 04.05.2021. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje se za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01.01. a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 01.07. te godine sve u roku od 15 dana.

II Utvrđuje se da je nekretnina i to kč. br. [katastarska čestica] u naravi stambena zgrada i dvorište u Puli Ulica Bože Gumbca 70 površine 3855 m2 upisan u zk. ul. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] i to 9. suvlasnički dio: 5955/315069 etažno vlasništvo E-8 s kojim je povezano pravo vlasništva na posebni dio koji je u Planu posebnih dijelova označen slovom AH i obojan ljubičastom bojim , u naravi stan u prizemlju zgrade , koja se sastoji od hodnika, kupaonice, 2 spavaonice, kuhinja + dnevni boravak, lođa, parkirnog mjesta AH7 i kućnog vrta AH8 ukupne neto reducirane površine 59,55m2 predstavlja bračnu stečevinu prvo i drugo tuženika svakoga u ½ dijela.

III Tužiteljica se ovlašćuje da temeljem ove presude zatraži i ishodi uknjižbu prava vlasništva na ½ dijela nekretnine iz točke II izreke ove presude što je drugo tužena dužna trpjeti i dopustiti uknjižbu prava vlasništva sve u roku od 15 dana.

IV Nalaže se prvo tuženiku da tužiteljici nadoknadi trošak parničnog postupka odmjeren u sveukupnom iznosu od 41.281,20 eura sve u roku od 15 dana.

V Nalaže se drugo tuženiku da tužiteljici nadoknadi trošak parničnog postupka odmjeren u sveukupnom iznosu od 2.250,00 eura sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužiteljica navodi da je protiv tuženika kod ovoga suda pod posl.br. Ovr- 245/22 15.03.2022. ishodovala privremenu mjeru koju je morala opravdati pokretanjem ovog parničnog postupka. Navodi kako prema prvo tuženiku traži isplatu novčane svote do koje je on došao protupravnim raspolaganjem punomoći za prodaju nekretnina u njenom vlasništvu. U odnosu na drugo tuženika traži utvrđenje prava vlasništva na nekretnini i to u korist prvo tuženog a sve po osnovi bračne stečevine. Smatra da ima pravni interes za podnošenje tužbe prema drugo tuženoj jer je prvo tuženik raspolagao svojom imovinom u korist drugo tužene samo iz razloga što je na takav način pokušavao otuđiti i prikriti svoju imovinu kako ne bi imao novčanih sredstava za namirenje novčanog potraživanja tužiteljice. Nadalje navodi kako je nesporno 27.12.2019. izdala prvo tuženiku posebnu punomoć na kojoj je potpis ovjeren kod javnog bilježnika u Osijeku. Tom punomoći je ovlastila prvo tuženika da može raspolagati nekretninama, točnije kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] a na kojoj su se trebale graditi više stambene kuće. Iz punomoći da jasno proizlazi kako prvo tuženik nije bio ovlašten za zadržavanjem novčanih sredstava dobivenih raspolaganjem ili otuđenjem tih nekretnina. Temeljem te punomoći prvo tuženik da je zaključio dva kupoprodajna ugovora za nekretnine u vlasništvu tužitelja. Prvi ugovor je zaključen 13.11.2020. te je nekretnina prodana IK iz [adresa] u ½ djela kao i pripadajući dio građevine koja je tada bila u gradnji za kupovnu cijenu od 115.000,00 eura. Potpisi su ovjereni kod javnog bilježnika. Drugi kupoprodajni ugovor je zaključen 04.05.2021. a kupac je bilo trgovačko društvo Center for sports Excellence d.o.o. iz Slovenije kojemu je također prodana jedna polovica kč. br. [katastarska čestica] kao i prethodnom kupcu te pripadajući dio građevine koja je bila u gradnji za kupovnu cijenu od 210.000,00 eura. Tužiteljica nadalje navodi da je u više navrata pozivala prvo tuženog da joj isplati kupovnu cijenu od 325.000,00 eura koja je dobivena sklapanjem tih pravnih poslova na koje se on u potpunosti oglušio. Dana 06.12.2021. da je podnijela i kaznenu prijavu protiv prvo tuženog radi počinjenja kaznenog djela prijevare. Nakon ponovnog pozivanja na isplatu prvo tuženik da je 14.12.2021. s očitim ciljem umanjenja vlastite kazneno pravne odgovornosti isplatio tužiteljici dio kupoprodajne cijene od predmetnih ugovora u iznosu od 80.000,00 eura tvrdeći kako će ostatak cijene isplatiti kada bude u povoljnijoj financijskoj situaciji. Međutim, umjesto da izvrši potpunu isplatu prvo tuženik je 22.07.2021. kupio vrijednu nekretninu stan u [adresa]. Kupoprodajni ugovor da je sklopio sa ZK i ĐK kao prodavatelje a drugo tužena se u ugovoru pojavljuje kao formalni kupac dok sredstva za plaćanje kupovne cijene potječu upravo od prodaje nekretnine tužitelja. Smatra da jasno proizlazi kako je prvo tuženik bez valjane pravne osnove zadržao dio kupoprodajne cijene za nekretnina u vlasništvu tužitelja koje je prodao kao njen punomoćnik a opisana nekretnina u [adresa] predstavlja bračnu stečevinu tuženika. Stoga predlaže da se njen zahtjev usvoji i da joj se naknadi trošak parničnog postupka.

2. U odgovoru na tužbu prvo tuženik navodi kako se u cijelosti protiv tužbi i tužbenom zahtjevu. Smatra da su svi navodi iz tužbe neistiniti i ne cjeloviti. U predmetnom slučaju tvrdi da se radilo o obiteljskoj namjeri kupnja zemljišta, gradnje nekretnina na tom zemljištu namijenjeno za daljnju prodaju. Tada supružnici KK i tužiteljica su zajedno sa tuženicima kao obitelj (budući je KK i drugo tužena obiteljski povezani) su dogovorili zajedničko ulaganje kupovinom djela kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica] obje u k. o. [katastarska općina]. Na tom kupljenom zemljištu nakon parcelacije je nastalo šest novih parcela na kojima su se gradili dvojni objekti za daljnju prodaju. Novoformirane parcele da su podijeljene tako da su dvije parcele pripale u vlasništvu prvo tuženika a dvije parcele u vlasništvu KK dok su drugo tužena i tužiteljica dobile u vlasništvo po jednu parcelu. Za zajedničku investiciju da su se koristila sredstva iz više ugovora o zajmu u ukupnom iznosu od 283.000,00 eura koji se zaključili KK i MK. Ugovorom o zajmu od 15.04.2019. koji je zaključen između KK i prvo tuženika, prvo tuženik da je preuzeo dio zajma prema MK u iznosu od 130.000,00 eura. Ugovorom o zajmu od 17.03.2020. zaključen između prvo tuženika i HK da je pozajmio daljnji iznos od 375.000,00 kuna za daljnju investiciju koja je utrošena u komunalni doprinos i priključke i sve što je bilo potrebno za početak gradnje a za koji je zajam prvo tuženik u zalog dao svoju nekretninu. Nadalje ističe kako je zajednički dogovor svih sudionika ove investicije bio da će se nakon prodaje svih objekata podmiriti sve obaveze vezane za cjelokupno vraćanje zajma te troškove i naknade proizašle iz gradnje objekata. Nakon podmirenja troškova dogovor je bio da će se dobit dijeliti na pola, KK i tužiteljica su se u međuvremenu razveli te je postignut dogovor da će se dobit dijeliti na četiri jednaka djela. Prvo tuženik navodi da je iz svega razvidno da tužiteljica nije svojim sredstvima niti kupila zemljište niti uložila u zajedničku investiciju već se je samo bila formalno vlasnik iz razloga što je u to vrijeme bila supruga KK. Prvo tuženik ističe da ga je opunomoćila da upravo u njeno ime može zaključiti dva kupoprodajna ugovora ali isto tako ga je temeljem te iste punomoći ovlastila da u njeno ime financira gradnju nekretnina što je on i učinio ali sa sredstvima prvo tuženika i tužiteljičinog bivšeg supruga a ne sredstvima tužiteljice. Isto tako da je i bivši suprug KK dao punomoć prvo tuženiku za iste radnje kao i tužiteljica no on nije pravio nikakve probleme niti imao primjedbi na rad prvo tuženika. Tužiteljica da je bila jako dobro upoznata sa sporazumom o zajedničkom ulaganju i isplati dobiti i načinom diobe na četiri jednaka djela (dobit). Prvo tuženik navodi da je od prodaje šest dvojnih kuća do danas naplaćeno 1.420,000,00 eura od čega je za cjelokupnu gradnju do sada utrošeno 557.000,00 eura, ističe kako su vraćeni troškovi i zajmovi od 363.000,00 eura te da isplaćena dobit svakom po dogovoru iznosi 320.000,00 eura a za preostali završetak radova i podijele preostale dobiti da je ostao iznos od 180.000,00 eura. Sukladno sporazumu o zajedničkom ulaganju svakome od sudionika da je do sada uplaćeno 80.000,00 eura na ime dobiti. Iako tužiteljica nije potpisala navedeni sporazum, novce je primila te je tim činom potpisala sporazum o podijeli dobiti pa znači da je pristala i na sporazum o zajedničkom ulaganju i isplati dobiti. Prodajom nekretnina i sredstvima koja su dolazila od prodaje prvo tuženik navodi da je gradio objekte ne gledajući koja je čija parcela nego je smatrao to kao zajedničko ulaganje svih sudionika pravnog posla te je sav prihod koristio za gradnju svih kuća, plaćanja svih obaveza i prije svega vraćanje zajma. Prema punomoći koju mu je dala tužiteljica, u njeno ime da je gradio, nabavljao sredstva za gradnju, plaćao račune, majstore i prodavao nekretnine, kao što je to radio za njenog bivšeg supruga KK. Tužiteljica ovom tužbom dovodi u pitanje završetak radova svih objekata i obaveze koje imaju prema kupcima a koje su svi sudionici sporazuma dužni ispoštovati. Tužiteljica je bila samo formalni vlasnik nekretnine samo zato što je supruga KK no svoje novce nije dala niti za kupnju nekretnine niti je uzela zajam niti je sudjelovala u vraćanju zajma MK i HK. Slijedom navedenog prvo tuženik predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva i potražuje naknadu parničnog troška.

3. U odgovoru na tužbu drugo tuženik navodi kako se u cijelosti protivi zahtjevu tužitelja. Drugo tuženik navodi da joj nije jasno koju to imovinu je prvo tuženik otuđivao da bi time onemogućio naplatu potraživanja tužitelja. Smatra da se radi o paušalnim navodima i obijesnom parničenju jer da tužiteljica nema nikakvog pravnog osnova od drugo tužene bilo što zahtijevati. Smatra da nema nikakvog pravnog interesa za podnošenjem deklaratorne tužbe jer je taj odnos složeniji nego što ga tužiteljica predstavlja u tužbi. Smatra da tužiteljica nema nikakvu tražbinu prema prvo tuženiku a punomoć koja se spominje da nije samostalni pravni posao. Sama punomoć ne ovisno o drugim elementima koje tužiteljica ne spominje sama po sebi ne proizvodi nikakva prava i obaveze. Ističe kako je odnos stranaka započeo sa sada već bivšim suprugom tužitelja KK, formiranjem zajedničke namjere da se kupe nekretnine u Istri na kojima se potom gradili stambeni objekti za daljnju prodaju uz ostvarenje dobiti koja bi se podijelila između stranaka. Drugo tužena ne osporava da je sa KK rodbinski povezana te da su oni bratić i sestrična te da su oduvijek bili bliski te izrazito povezani zbog čega su i odlučili na zajedničko ulaganje. Nakon parcelacije da su dvije parcele pripale u samo vlasništvo KK i prvo tuženika a po jedna u samo vlasništvo tužiteljice i drugo tužene dok su ostale parcele pripale njihovim sinovima D i OK te LK i EK jer je diobom dobiveno deset zasebnih nekretnina, dok je parcela 2057/2 formirana kao put za novo nastale nekretnine. Na nekretninama da su se gradili dvojni objekti, dakle po jedan dvojni objekt na svakoj novo formiranoj parceli. Nakon prodaje ostvarena dobit se dijelila na jednake dijelove o čemu i postoji i sporazum o zajedničkom ulaganju i isplati od 9.11.2021. Predmetna investicija da je financirana pozajmljenim sredstvima a ne vlastitim sredstvima i to 283.000,00 eura temeljem pet ugovora o zajmu koje je zaključio KK sa MK od čega je jedan ugovor o zajmu preuzeo prvo tuženik u iznosu od 130.00,00 eura te 375.000,00 kuna temeljem ugovora o zajmu kojeg su zaključili prvo tuženik i HK s time što je prvo tuženik kao osiguranje dao svoju nekretninu pod hipoteku. Sukcesivnom prodajom objekata najprije su se podmirivale dospjele obaveze i zajmovi a po konačnom završetku i prodaji posljednjeg objekta čime bi posao bio realiziran do kraja, među sudionicima se trebala podijeliti dobit koja je ostala nakon odbijanja svih rashoda. Nitko od sudionika nije imao vlastitih sredstava za gradnju i kupovanje nekretnina već se gradilo temeljem pozajmljenih novaca. Osim toga navodi kako je prvo tuženik taj koji je vodio cijeli taj projekt od kupnja nekretnina, gradnje kuće i prodaje istih. Tvrdi da ona ne zna koliko je do sada točno u poslu ostvareno prihoda a koliko rashoda budući da posao nije do kraja okončan. Ne osporava da je 09.11.2021. svakoj od stranaka isplaćeno po 80.000,00 eura na ime ostvarene dobiti. Tek kad se dovrši posljednji objekt tada se može napraviti konačan rashoda i prihoda i podijeliti na jednake dijelove kako je i dogovoreno. Slijedom navedenog predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva i potražuje naknadu parničnog troška.

4. U dokaznom postupku izvršen je uvid u ovosudni spis Ovr-619/22, pročitana je posebna punomoć na strani 8 spisa, pročitani su ugovori o prodaji nekretnine te tabularne isprave, izvršen je uvid u kaznenu prijavu na strani 28 spisa, pročitani su vlasnički listovi, pročitani su ugovori o kupoprodajni nekretnine i ugovor o diobi zemljišta na strani 51 do 74 zajedno sa uplatnicama, izvršen je uvid u fotografije, pročitan je sporazum o zajedničkom ulaganju i isplati dobiti na strani 79 spisa, izvršen je uvid u račune i fotografije na strani 81 do 95 spisa te na strani 98 do 101 spisa, pročitana su porezna rješenja i nalozi za plaćanje na strani 102 do 141 spisa, pročitani su ugovori o zajmu na strani 142 do 156 spisa, pročitana su rješenja Istarske županije sa dokazima o uplati na strani 156 do 182 spisa, pročitane su pisane izjave na strani 177 i 178 spisa, izvršen je uvid u građevinske dozvole, pročitana je priznanica na strani 263 do 267, pročitan je iskaz tužitelja te tuženika , pročitani su iskazi svjedoka KK, MK, ĆK, GK, OK, VK, FK, HK, JK.

5. Tužbeni zahtjev tužitelja osnovan je u cijelosti.

6.Između stranaka nesporno postoje brojni i složeni odnosi koji nadilaze predmet spora u ovoj pravnoj stvari. No, sud je sukladno čl.2.st.1. Zakona o parničnom postupku (dalje ZPP) vezan zahtjevima koje stranke postavljaju u konkretnom postupku te odlučuje isključivo u okvirima postavljenih zahtjeva.

7.Predmet ovoga spora jest isplata novčane svote koju je prvo tuženik kao punomoćnik tužiteljice (prodavateljice) primio pri sklapanju ugovora o kupoprodaji nekretnina, te je li stan koji je drugo tuženica kupila 22.07.2021. imovina koja se ima smatrati bračnom stečevinom prvo i drugo tuženika.

8.Glede zahtjeva na isplatu između stranaka nije sporno:

-da je 13.11.2020. između tužiteljice kao prodavatelja i IK kao kupca sklopljen ugovor o kupoprodaji ½ nekretnina kč. br. [katastarska čestica] površine 723 m[2] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] za cijenu od 115.000,00 eura;

-da je temeljem posebne punomoći od 27.12.2019.tužiteljicu u tom pravnom poslu kupoprodaje zastupao prvo tuženik;

-da je prvo tuženiku isplaćena ugovorena kupoprodajna cijena od 115.000,00 eura (što i sam priznaje u iskazu 06.12.2023.);

-da je temeljem tabularne isprave od **.**.2021. TK ishodio uknjižbu prava vlasništva;

-da je 04.05.2021. između tužiteljice kao prodavatelja i Center for sports excellence d.o.o. Ljubljana kao kupca sklopljen ugovor o kupoprodaji ½ nekretnina kč. br. [katastarska čestica] površine 723 m[2] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] za cijenu od 210.000,00 eura;

-da je temeljem posebne punomoći od 27.12.2019. tužiteljicu u tom pravnom poslu kupoprodaje zastupao prvo tuženik;

-da je prvo tuženiku isplaćena ugovorena kupoprodajna cijena od 210.000,00 eura (što i sam priznaje u iskazu 06.12.2023.);

-da je temeljem tabularne isprave od 25.06.2021. Center for sports excellence d.o.o. Ljubljana ishodio uknjižbu prava vlasništva;

-da je 14.prosinca 2021. prvo tuženik isplatio tužiteljici 80.000,00 eura.

9.Iz navedenog slijedi da je tužiteljica putem ovlaštenog punomoćnika ovdje prvo tuženika sklopila dva ugovora o kupoprodaji nekretnina za ukupnu cijenu od 325.000,00 eura; da je ukupna cijena isplaćena prvo tuženiku te da je prvo tuženik isplatio tužiteljici 80.000,00 eura, a da joj ostatak nesporno primljene kupoprodajne cijene od 245.000,00 eura nije isplaćen.

10.Tuženici smatraju da nemaju obveza prema tužiteljici i pri tom se pozivaju na ugovor o zajedničkom ulaganju i isplati dobiti od 09.11.2021. (list 79 spisa).

11.Da bi se radilo o pravnom poslu koji će za stranku (ovdje tužiteljicu) proizvesti pravni učinak (barem onaj na koji pretendiraju tuženici svojim očitovanjima tijekom postupka) potrebno je da stranka (tužiteljica) takav posao stvarno prihvati. Predmetni ugovor/sporazum nije potpisan od strane tužiteljice, a čl.6. istog se navodi da će se sporazum smatrati zaključenim razmjenom potpisanih primjeraka putem e- mail adresa. Dakle, i same stranke su predvidjele da će se ugovor/sporazum smatrati sklopljenim kada ga stranke potpišu. Obzirom da tužiteljica nije potpisala navedeni sporazum to ga sud nije uzeo u obzir za utvrđenje pravno relevantnih činjenica.

12.Tvrdnje tuženika da je tužiteljica prihvatila sporni sporazum jer je prvo tuženiku dala broj računa na koji će joj uplatiti 80.000,00 eura sud ne prihvaća.

Prema odredbi čl.20 ZOO-a određeni su temelji nastanka obveza. U ovom slučaju da bi za tužiteljicu neka obveza temeljem spornog sporazuma nastala potrebno je da ona taj sporazum prihvati. Slanjem broja bankovnog računa ne znači prihvaćanje prava i obveza iz predmetnog sporazuma, tim prije što u tom času postoje nepodmirene novčane obveze prvo tuženika prema tužiteljici iz osnova sklopljenih ugovora o kupoprodaji.

13.Imajući u vidu prethodno utvrđene nesporne činjenice sud smatra da je prvo tuženik sukladno čl.1111 ZOO-a dužan vratiti stečeno bez osnove, slijedom čega je sukladno čl.1111 u svezi s čl.1115 ZOO-a presuđeno kao u toč.I izreke.

14.Glede zahtjeva na utvrđenje da je određena imovina prvo i druge tuženika njihova bračna stečevina također je kao nesporno utvrđeno:

-da je 22.srpnja 2021. između drugo tužiteljice kao kupca i AK te SK kao prodavatelja sklopljen ugovor o kupoprodaji nekretnina kč. br. [katastarska čestica] u naravi stambena zgrada i dvorište u [adresa] površine 3855 m2 upisan u zk. ul. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] i to 9. suvlasnički dio: 5955/315069 etažno vlasništvo E-8 s kojim je povezano pravo vlasništva na posebni dio koji je u Planu posebnih dijelova označen slovom AH i obojan ljubičastom bojim , u naravi stan u prizemlju zgrade , koja se sastoji od hodnika, kupaonice, 2 spavaonice, kuhinja + dnevni boravak, lođa, parkirnog mjesta AH7 i kućnog vrta AH8 ukupne neto reducirane površine 59,55 m[2] ;

-da je prema vlastitom priznanju drugo tuženice sporni stan kupljen iz sredstava koja su stečena zaradom na projektu gradnje kuća sagrađenih na nekretninama u k. o. [katastarska općina];

-da je cijena stana iznosila 75.000,00 eura i da je cijena plaćena sa računa prvo tuženika;

-da nema posebnog razloga zašto je stan upisan na ime drugo tuženice u 1/1 dijela,

-da su tuženici u vrijeme kupnje predmetnog stana 22.07.2021. te u vrijeme davanja iskaza pred sudom 06.12.2023. bili u braku.

15.Bračnom stečevinom se sukladno čl.36.st.1. Obiteljskog zakona (NN 103/2015, 98/19, 47/20 dalje OB) smatra imovina koju su bračni drugovi stekli radom ili potječe iz imovine stečene radom. U konkretnom slučaju prema priznanju drugo tuženice predmetni stan kupljen je za vrijeme trajanja njihove bračne zajednice sredstvima koje su stranke ostvarile radom na projektu gradnje. Cijeneći naprijed utvrđene nesporne činjenice proizlazi da je stan u [adresa] bračna stečevina prvo i drugo tuženika i to u jednakim dijelovima kako to proizlazi iz čl.36.st.3. OB-a pa je zahtjev tužiteljice sud ocijenio osnovanim i presudio kao u toč.II izreke presude.

16.Pravni interes tužiteljice temelji se na odredbi čl.187.st.2. ZPP-a Naime, u konkretnom slučaju tužiteljica prema prvo tuženiku ima nepodmireno potraživanje u iznosu od 245.000,00 eura, zajedno sa zateznim kamatama, a isti do kraja ovog postupka nije ponudio dokaze kako raspolaže imovinom iz koje može podmiriti navedenu tražbinu. Slijedom navedenog sud smatra kako tužiteljica ima opravdani pravni interes zahtijevati utvrđenja da je određena imovina u ½ dijela prvo tuženikova imovina na kojoj će se po pravomoćnosti presude moći naplatiti.

17.Slijedom svega navedenog sud je odlučio kao u izreci presude.

18.Tužitelj je u ovom postupku uspio u cijelosti pa mu je sud sukladno odredbi čl. 154. st. 1. u svezi sa čl. 155. ZPP-a dosudio trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku koji je trošak odmjeren u skladu sa važećim odredbama odvjetničke tarife i utvrđenoj vrijednosti predmeta spora u trenutku poduzimanja pojedine parnične radnje.

Tužitelju je priznat trošak u odnosu na prvo tuženika prema VPS od 243.878,16 eura i to za sastava tužbe, zastupanja na sedam ročišta za glavnu raspravu te sastav jednog pisana podneska sveukupnom iznosu od 16.512,48 bodova. Imajući u vidu vrijednost boda od 2,00 EUR i PDV od 25 % tužitelju na ime odvjetničkog troška pripada iznos od 41.281,20 EUR.

Tužitelju je priznat trošak u odnosu na drugo tuženika prema VPS od 1.459,95 eura i to za sastava tužbe, zastupanja na sedam ročišta za glavnu raspravu te sastav jednog pisana podneska sveukupnom iznosu od 900 bodova. Imajući u vidu vrijednost boda od 2,00 EUR i PDV od 25 % tužitelju na ime odvjetničkog troška pripada iznos od 2.250,00 EUR.

U Puli 01. travnja 2026.

S u d a c

Mirna Mačešić-Biscuoli

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu, u tri istovjetna primjera, u roku od petnaest (15) dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

- tužitelju po punomoćniku

- tuženicima po punomoćniku