REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8,52100 Pula-Pola

Posl.br. Pr-89/2025-38

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli-Pola, po sucu toga suda Mirni Mačešić-Biscuoli kao sucu pojedincu, u građansko pravnoj stvari tužitelja ŠA iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Srđan Simić odvjetnik iz Pule, protiv tuženika Opća bolnica Pula - Ospedale Generale di Pola, iz Pule, Santoriova ulica - Via Santorio Santorio 24A, OIB: 16089706543, zastupana po punomoćniku Tea Tončić, odvjetnik iz Pule, radi isplate, nakon zaključene glavne rasprave održane dana 19. veljače 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, a objavljene dana 01. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati bruto iznos od 844,17 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče:

-  na iznos od  4,54 eura od 16.09.2017.,

-  na iznos od  35,45 eura od 16.12.2017.,

-  na iznos od  42,90 eura od 16.01.2018.,

-  na iznos od  36,64 eura od 16.02.2018.,

-  na iznos od  4,36 eura od 16.03.2018.,

-  na iznos od  3,96 eura od 16.04.2018.,

-  na iznos od  42,90 eura od 16.05.2018.,

-  na iznos od  41,32 eura od 16.06.2018.,

-  na iznos od  51,22 eura od 16.07.2018.,

-  na iznos od  18,33 eura od 16.08.2018.,

-  na iznos od  8,16 eura od 16.09.2018.,

-  na iznos od  7,30 eura od 16.10.2018.,

-  na iznos od  35,54 eura od 16.11.2018.,

-  na iznos od  41,47 eura od 16.12.2018.,

-  na iznos od  61,68 eura od 16.01.2019.,

-  na iznos od  43,47 eura od 16.02.2019.,

-  na iznos od  3,01 eura od 16.03.2019.,

-  na iznos od  5,37 eura od 16.04.2019.,

-  na iznos od  5,23 eura od 16.06.2019.,

-  na iznos od  93,21 eura od 16.07.2019.,

-  na iznos od  14,59 eura od 16.08.2019.,

-  na iznos od  43,58 eura od 16.09.2019.,

-  na iznos od  5,50 eura od 16.10.2019.,

-  na iznos od  41,86 eura od 16.11.2019.,

-  na iznos od  44,01 eura od 16.12.2019.,

-  na iznos od  84,45 eura od 16.01.2020.,

do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje se za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01.01. a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 01.07. te godine, te da mu nadoknadi trošak parničnog postupka odmjeren u ukupnom iznosu od 2.706,82 eura, sve u roku od 15 dana.

II Odbija se dio tužbenog zahtjeva za isplatom zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosima navedenim u točki I izreke kao neosnovan.

III Odbija se zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je zaposlen kod tuženika u stalnom radnom odnosu na radnom mjestu čistačice. Ističe kako je njegova plaća regulirana odredbama Zakona o radu, Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama. Tužitelj tvrdi da je njegov rad kod tuženika organiziran u raznim oblicima rada smjene turnusi pa da je zbog takve organizacije rada u svakom mjesecu u spornom razdoblju ostvario veliki broj prekovremenih sati. Ističe kako joj pripadaju temeljem kolektivnog ugovora različiti dodaci i uvećanja na osnovnu plaću koji se obračunavaju i isplaćuju za svaki efektivno odrađeni sat od osnovne vrijednosti toga sata. Tužitelj smatra da mu u razdoblju od 01.08.2014. pa nadalje tuženik nije isplaćivao dodatke koji mu pripadaju temeljem Kolektivnog ugovora, a to su dodaci za otežane uvjete rada, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, naknadu za korištenje godišnjeg odmora, te naknadu za prekovremeni rad odrađen na dane državnih blagdana i praznika. Tvrdi da mu tuženik cijelo vrijeme pogrešno obračunava i isplaćuje plaću po gore navedenim osnovama. Tuženik naime ne isplaćuje utužene dodatke za sve odrađene sate već samo za jedan dio odrađenih sati iako je tužitelj radio i u redovnom i u prekovremenom radu. Smatra da mu je tuženik isplatio umanjenu plaću u razdoblju od 01.08.2014. pa nadalje tako da u tom periodu nije plaćao utužene dodatke za sve sate koje je tužitelj odradio već samo na one koje je odradio u redovnom radu dok nije plaćao dodatke za sate koje je odradio u prekovremenom radu. U konačno postavljenom tužbenom zahtjevu tužitelj potražuje na ime manje neisplaćene plaće za prekovremeni rad i naknade koje mu pripadaju temeljem Kolektivnog ugovora bruto iznos od 844,17 eura zajedno sa zateznim kamatama i troškovima postupka.

2. U odgovoru na tužbu tuženik u cijelosti osporava tužbeni zahtjev tužitelja. Ističe kako tuženik kao javna ustanova primjenjuje važeće propise koji reguliraju obračun i isplatu plaće te da poštuje zakon o radu i važeće kolektivne ugovore. Tvrdi da je vlada Republike Hrvatske donijela odluku o centraliziranom obračunu plaća i upravljanje ljudskim resursima za sva tijela državne uprave (COP) pa tako i za tuženika. Također, da je dana nalog financijskoj agenciji da uspostavi centralizirani obračun plaća koji obuhvaća i upravljanje kolektivnim i granskim ugovorima pa FINA snosi isključivu odgovornost za točnost i ažurnost svih unesenih podataka. Tuženik nadalje smatra da je isključiva odgovornost za eventualni pogrešan obračun plaće tužitelju ima snositi Republika Hrvatska jer tuženik zbog propisanog načina obračuna plaće (COP) nema nikakve mogućnosti usklađenja ili mijenjana programa za obračun plaće on jedino može unositi podatke o odrađenim satima, a onda sustav automatski obračunava plaću. Stoga smatra da tuženik nije odgovoran tužitelju za eventualnu isplatu razliku plaće. Osim toga,tvrdi da odredbe kolektivnih ugovora koje se primjenjuju u ovom postupku može tumačiti samo zajedničko povjerenstvo za tumačenje kolektivnih ugovora. Smatra da takva tumačenja imaju pravnu snagu pa smatra da tuženik kao stranka kolektivnog ugovora ne može postupati drugačije od onog što je utvrđeno u samom kolektivnom ugovoru kojega je potpisnik. Ističe kako se pridržavao svih odredbi važećih odredbi kolektivnog ugovora i zaključaka sa sjednice zajedničkog povjerenstva za tumačenje kolektivnih ugovora, te smatra da tužitelju nije dužan ništa isplatiti jer da je u cijelosti poštivao sve zakonske odredbe koje reguliraju isplatu plaće. Tvrdi kako su same ugovorne strane odredile da će zajednički tumačiti sve sporne odredbe Kolektivnog ugovora i takva tumačenja da imaju pravnu snagu i učinak Kolektivnog ugovora. Tuženik smatra da kao stranka tog ugovora ne može postupati drugačije od onog što je utvrđeno u Kolektivnom ugovoru. Nadalje, ističe kako tumačenja zajedničkog povjerenstva imaju pravnu snagu i učinak Kolektivnog ugovora te se ta tumačenja dostavljaju podnositeljima i svim potpisnicima. Tvrde da u slučaju postojanja više različitih tumačenja na istovjetno pitanje se uvijek primjenjuje novije tumačenje. Tuženik posebno upire na pitanje rada tužitelja na blagdane te tvrdi da tužitelj ne tumači ispravno da bi rad na blagdane bio prekovremeni rad jer da sam Kolektivni ugovor izričito propisuje kako sati odrađeni prema redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu Zakona o blagdanima se evidentiraju kao redovni rad i ubrajaju se u redovnu mjesečnu satnicu. Tako se tuženik poziva na zaključak zajedničke komisije za tumačenje kolektivnog ugovora broj 153 pa smatra da su sati odrađeni prema redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu Zakona o blagdanima, trebaju evidentirati kao redovni rad i ubrajaju se u redovnu mjesečnu satnicu. Tim zaključkom da je izvan snage stavljen zaključak broj 21, 48 i 148 koji više ne važi. Osim toga tuženik se poziva i na zaključak zajedničke komisije broj 148 te smatra da na konkretan slučaj valja primijeniti oba zaključka, a sve sukladno najnovijoj uputi Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 25.04.2021. u kojem stoji da je efektivni mjesečni fond radnih sati, dakle broj sati koje je djelatnik dužan odraditi u pojedinom mjesecu, potrebno računati primjenjujući zaključak 153 od 21.12.2015. i zaključak 148 od 01.07.2015. zajedničke komisije za tumačenje Kolektivnog ugovora. U konačnici predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva i potražuje naknadu parničnog troška.

3. U dokaznom postupku pročitan je iskaz svjedoka IA, izvršen uvid u evidenciju prisutnosti na radu tužitelja, te je izvršen uvid u platne liste tužitelja kroz utuženo razdoblje, pročitano je pravno mišljenje prof. TA, pročitan je osnovni nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka dipl. ekonomist Marin Rameša, te njegove pisane dopune nalaza.

4. Tužbeni zahtjev tužitelja djelomično je osnovan.

5. Tužitelj tvrdi da mu tuženik u razdoblju od 01.08.2014. pa nadalje pogrešno obračunava i isplaćuje plaću. Tvrdi da mu nije pravilno obračunao dodatke koji ga pripadaju temeljem Zakona o radu (dalje: ZR), Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (dalje: KU) i Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (dalje: TKU) i to:

-pravo na povećanu plaću za otežane uvjete rada iz čl. 94. Zakona o radu;

-dodatak na posebne uvjete rada temeljem čl. 57. KU iz 2013. i čl. 55 KU iz 2018.;

-dodatak zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi čl. 59. a Dodatka I KU iz 2015. i čl. 57. KU iz 2018.;

-naknade plaće za godišnji odmor čl. 36. KU iz 2013. i čl. 34. KU iz 2018.;

-kao i sve te dodatke za sate odrađene u vrijeme prekovremenog rada.

6. Između stranaka nije sporno da je tužitelj kao radnik kod tuženika zasnovao radni odnos na radnom mjestu čistačica.

7. Čl. 90. st. 1. ZR propisano je da je poslodavac dužan radniku obračunavati i isplaćivati plaću u iznosu utvrđenom propisom, KU, Pravilnikom o radu i ugovorom o radu.

Čl. 94. ZR propisano je da za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću.

Čl. 47. KU/2013 i čl. 45. KU/2018 plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Dodaci na osnovnu plaću su: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća.

Čl. 57. KU/2013 odnosno čl. 55. KU/2018 propisano je da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću. Istim je odredbama za oba KU određen i popis radnih mjesta i poslova zdravstvenih i nezdravstvenih radnika pa tako tužitelj za rad na radnom mjestu čistačice ima pravo na dodatak na plaću od 7%.

Čl. 36. st. 2. KU/2013 i čl. 34. st. 2. KU/2018 propisano je da radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije.

Čl. 59. a. dodatka I KU iz 2015. propisano je da zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi i ostali zdravstveni radnici i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 4% od osnovne plaće.

Čl. 60. KU/2013 propisano je pravo na uvećanje osnovne plaće koje imaju radnici koji su u zdravstvenim ustanovama i zavodu ostvarili radni staž i to s navršenih 20 do navršenih 29 godina 4%, s navršenih 29 do navršenih 34 godine 8% i s navršenih 34 i više godina 10%.

Čl. 52. KU/2013 i čl. 50 KU/2018 propisano je da sati odrađeni prema redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima i dan Uskrsa evidentiraju se kao redovni rad i ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu.

Prema odredbi čl. 51. st. 1. KU/2013 i čl. 49. st. 1. KU/2018 osnovna plaća radniku uvećat će se: za rad noću 40%, za rad subotom 25 %, za rad nedjeljom 35 %, za prekovremeni rad 50%, za rad u drugoj smjeni 10%, ako radnik radi u smjenskom radu ili u turnusima.

Smjenski rad je svakodnevni rad radnika prema utvrđenom radnom vremenu poslodavca koji radnik obavlja u prijepodnevnom (prva smjena), poslijepodnevnom (druga smjena) ili noćnom dijelu dana (treća smjena) tijekom mjeseca. Smjenski rad je i rad radnika koji mijenja smjene ili obavlja poslove u prvoj i drugoj smjeni tijekom jednog mjeseca. Smjenski rad je i rad radnika koji naizmjenično ili najmanje dva radna dana u tjednu, odnosno tjedan dana u mjesecu obavlja rad u drugoj smjeni.

Radom u turnusu smatra se rad radnika prema utvrđenom rasporedu radnog vremena poslodavca koji radnik obavlja naizmjenično tijekom tjedna ili mjeseca po 12 sati dnevno u ciklusima 12 – 24 – 12 – 48.

Uvećanje plaće iz st. 1. podst. 5. ovoga članka utvrđuje se za efektivno odrađene sate u drugoj smjeni, odnosno od 14 do 22 sata.

Noćni rad je u pravilu rad radnika u vremenu između 22 sata uvečer i 6 sati ujutro idućeg dana.

Za rad u dane blagdana, neradnih dana utvrđenih zakonom i rad na dan Uskrsa, radnik ima pravo na plaću uvećanu za 150%.

Prekovremenim radom smatra se svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati.

Redovni mjesečni fond radnih sati su sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna. Mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana u tekućem mjesecu s 8 sati.

Poslodavac je obvezan svakom radniku platiti prekovremeni rad. Ako radnik to želi, poslodavac će na njegov pisani zahtjev umjesto uvećanja plaće po osnovi prekovremenog rada iz stavka 1. podstavka 4. ovoga članka odobriti korištenje slobodnih dana prema ostvarenim satima prekovremenog rada u omjeru 1:1,5 (1 sat prekovremenog rada = 1 sat i 30 minuta za utvrđivanje ukupnog broja sati i slobodnih dana), sukladno mogućnostima organizacije rada.

Dodaci iz stavka 1. i 8. ovoga članka KU međusobno se ne isključuju.

8. Cijeneći nespornu činjenicu da je tužiteljica radila kod tuženika u utuženom periodu na radnom mjestu čistačice te odredbe KU i zaključaka zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, a uzimajući u obzir i odredbe ZR-u, sve u kontekstu zakonom definirane obveze da se na radnika primijeni najpovoljnije pravo kojim se uređuje neko pravo iz radnog odnosa, sud zaključuje da tužitelj ima pravo da mu se plaća za redovan i prekovremeni rad obračuna u uvećanom iznosu, primjenjujući brojčane parametre koje je za pojedini dodatak predviđen ugovorom o radu, KU i dr.

9. Sud nadalje smatra da između redovnog i prekovremenog rada nema kvalitativne razlike jer u oba slučaja tužitelj kao čistačica obavlja jednake poslove i radne zadatke. Tužitelj i kada radi u redovnom radnom vremenu i kada radi prekovremeno radi u posebnim uvjetima rada, radi kao čistačica, ima istu kvalifikaciju, ima staž, ostvaruje pravo na GO i naknadu plaće za GO. Dakle, sva ta prava/dodaci koja uvećavaju osnovnu plaću se ne mijenjaju ovisno o tome da li radi u redovnom radu ili prekovremeno, a dodaci se prema čl. 51. KU/2013 i čl. 49. KU/2018. međusobno ne isključuju.

10. Sve naprijed navedeno potvrđeno je i u stajalištu Vrhovnog suda izraženog na VIII sjednici Građanskog odjela od 09.12.2019. prema kojem cit:

„Zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 143/13 i 96/15, dalje: KU) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57. KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz čl. 59. KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu."

11. Iskaz svjedoka IA te pravno mišljenje prof. TA na koje se tuženik poziva u obranu svojih pravnih stavova sud nije prihvatio iz razloga kako je naprijed obrazloženo. Naime, u konkretnom slučaju radi se o pravnim pitanjima o kojima sud presudom daje svoje mišljenje. Sud je u prethodnom dijelu odluke vrlo detaljno obrazložio svoja pravna shvaćanja pa su zbog navedenih razloga mišljenje prof. TA kao i iskaz svjedoka pravno irelevantni.

12. Obzirom na odredbu čl. 19. st. 6. KU/13 prema kojoj tumačenja povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora, sud je u primjeni KU/13 vezan tumačenjem zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU/13 (tako i u odlukama Vrhovnog suda Revr 630/17, Revr 676/13, Revr 793/13 i Revr 1515/13 i dr.). Pri tome nije isključena mogućnost da sud prema općim odredbama obveznog prava otkloni primjenu inače obavezujućeg tumačenja ali kao sastavnog dijela kolektivnog ugovora zato što je nemoralan, pretjerano strog ili sl.

Zaključci i tumačenje zajedničkog povjerenstva za tumačenje kolektivnih ugovora predstavljaju sastavni dio kolektivnog ugovora i imaju obvezujući karakter.

13. Odredbu čl.5 st.10 KU/13 zajedničko povjerenstvo za tumačenje KU/13 dva je puta tumačilo. Tako su na 23.sjednici održanoj 01.07.2015.obzirom na veliki broj upita vezanih uz mjesečni fond radnih sati kada blagdan pada u radni dan članovi povjerenstva odlučili da na sve upite odgovore općenitim tumačenjem te su donijeli zaključak broj 148 koji glasi:

„Sukladno Kolektivnom ugovoru mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez blagdana subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati. Svi sati odrađeni iznad te satnice predstavljaju prekovremeni rad.

U skladu ustavnog izjednačavanja prava radnika prema Zakonu o blagdanima i neradnim danima kada blagdan pada u radni dan svaki radnik odrađuje manji broj sati. Poslodavac ne može radnika koji u zdravstvu radi u smjenama ili u turnusu zaduživati s većim brojem sati od radnika s 40-satnim radnim tjednom.

Mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti, bez obzira rade li samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu ili u dežurstvu ili pripravnosti. Sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćen.

Primjerice, s obzirom da u listopadu 2015. jedan blagdan pada u radni dan, mjesečni fond radnih sati za taj mjesec iznosi 168 sati i za sve je radnike isti neovisno u kojim oblicima rada oni rade (od ponedjeljka do petka, u smjeni, turnusu i dr.). Svaki sat rada koji radnik odradi iznad 168 sati predstavlja prekovremeni rad i tako treba biti plaćen.“

14. Nastavno, Zajedničko povjerenstvo za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja je na sjednici od 21.12.2015. donijelo novi zaključak br.153 koji glasi:

„Sukladno kolektivnom ugovoru redovni mjesečni fond radnih sati su sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna. Mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati.

Mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti bez obzira rade li samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu ili dežurstvu i pripravnosti. Sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćeno.

Sati odrađeni prema redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima i dan Uskrsa evidentiraju se kao redovni rad i ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu.

Prekovremenim radom smatra se svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati.

Radnik koji radi u dane blagdana, neradnih dana utvrđenih zakonom i na dan Uskrsa ima pravo na plaću uvećanu za 150% prema stvarno odrađenim satima.

Svi radnici, bez obzira na oblik rada koji ne rade na dan blagdana neradni dan utvrđen zakonom i na dan Uskrsa, a koji pada u radni dan, imaju pravo na naknadu plaće. Ovim zaključkom stavlja se izvan snage Zaključak broj 21,48 i 148.“

15. Zaključak broj 153 u bitnom se razlikuje od Zaključka br.148 (koji je zaključkom br.153 stavljen izvan snage) u tome što redovni mjesečni fond radnih sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu čini umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu i 8 sati, dok je prema zaključku 148 redovni mjesečni fond radnih sati činio umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana) i 8 sati. Osim te formalne razlike bit oba tumačenja jest da je mjesečni fond radnih sati umnožak radnih dana s 8 sati.

Zaključak broj 153 o tumačenju odredbe čl. 51. st. 10. KU/13 nije stavljen izvan snage.

16. Zajedničko povjerenstvo za tumačenje KU/13 je na 30 sjednici donijelo zaključak broj 169 koji glasi:

„Zaključci povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora od dana stupanja na snagu kolektivnog ugovora. Izmijenjeni zaključci povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora od dana donošenja te izmjene.“

17. Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja stupio je na snagu 01.12.2013. te se tumačenje odrede čl. 51. st. 10. KU/13 pod brojem 148 a prema kojem mjesečni fond radnih sati čini umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana) i 8 sati primjenjuje od njegova stupanja na snagu.

18. Budući je tumačenje 148 izmijenjen (stavljeno izvan snage) tumačenjem br.153 od 21.12.2015. a prema kojem redovni mjesečni fond radnih sati čini umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) i 8 sati od dana izmjene tumačenja dakle od 21.12.2015. ima se primjenjivati to tumačenje.

19. Prihvaćajući u cijelosti tumačenja kolektivnog ugovora dana od strane zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU ovaj sud smatra da tužitelja pripadaju razlike u obračunu plaće koje su predmet ovoga spora iz sljedećih razloga. Kao što je naprijed navedeno redovni mjesečni fond sati za sve radnike mora biti isti kako to jasno proizlazi iz zaključaka br.148 i 153 i to bez obzira da li rade u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu ili u dežurstvu i pripravnosti iz čega nastavno slijedi da sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćeno.

Prema dopuni nalaza vještaka od 01.02.2022. proizlazi da je tuženik kao poslodavac bez osnova uskratio tužitelju dio plaće nepravilnim obračunom. Naime, vještak je izvršio uvid u platne i evidencijske liste nekoliko nasumično odabranih djelatnika tuženika koji ne rade u turnusima (djelatnici odjela računovodstva) radi izračuna efektivnog redovnog mjesečnog fonda sati. Tako je utvrđeno da je efektivni redovni mjesečni fond sati dakle broj sati koji su bili dužni odraditi u pojedinom mjesecu tuženik računao na način da je ukupni broj dana u mjesecu pomnožio sa 8 te umanjio za sate odrađene subotom, nedjeljom i blagdanom koji su padali u inače radne dane upravo na način kako to stoji u zaključku br.148. Ovakav se način izračuna kod navedenih djelatnika jednako primjenjivao i u razdoblju prije i nakon donošenja zaključka 153 (tablica 1 pregled efektivnog mjesečnog fonda sati koji ne rade u turnusu). Iz navedenog sud zaključuje da redovni mjesečni fond radnih sati kod tuženika nije bio jednak za sve radnike obzirom da je tuženik radnicima koji nisu radili na blagdane priznavao i te neradne i neodrađene dane kao radne dane i odrađene dane uračunavajući ih u redovni mjesečni fond radnih sati, jednako kao i tužitelju koji je za blagdan radio te za iste neradne dane isplaćivao plaću zajedno s pripadajućim dodacima.

Drugim riječima tuženik je drugim radnicima koji nisu radili za blagdane uračunavao neradne dane i neodrađene sate u redovni mjesečni fond radnih sati isto kao i tužitelju iako je isti za blagdane radio. Time je tuženik radnicima koji na blagdan nisu radili te sate uračunao kao odrađene u radne sate te su isti ostvarivali pravo na punu plaću i time ostvarivali isti fond radnih sati kao i radnici koji su za te blagdane stvarno radili. Ako je redovni mjesečni fond radnih sati (koji svaki radnik treba odraditi) za sve radnike isti tada radnik koji je radio na blagdan ne može imati veći broj radnih sati u odnosu na radnika koji nije radio na blagdan.

Zaključno sud ukazuje i na završni dio dopune vještačkog nalaza u kojem vještak utvrđuje da kada bi se efektivni mjesečni fond sati za tužitelja računao na jednak način kao i za druge djelatnike (one nasumično izabrane) tada bi razlika njegove plaće bila identična izračunima iz osnovnog nalaza odnosno razlike koju je sud i dosudio.

20. Radi utvrđenja pravilnosti obračuna plaće u utuženom periodu sud je proveo dokaz vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za financije dipl. oec. Marin Rameša. Matematička i financijska utvrđenja vještaka temelje se na podacima iz tužiteljevih platnih lista i evidencija prisutnosti na radu za utuženo razdoblje kao i odgovarajućim odredbama Kolektivnih ugovora, zaključaka zajedničke komisije za tumačenje kolektivnih ugovora te konačno Zakona o radu, Zakona o blagdanima i Uredbe o nazivima radnih mjesta sve sukladno danoj uputi suda.

21. Na temelju izračuna vještaka sud je utvrdio da razlika bruto plaće nastala uslijed pogrešne primjene odredba Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, zaključaka zajedničke komisije za tumačenje kolektivnih ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, Zakona o radu po svim utuženim osnovama iznosi 844,17 eura bruto koja razlika je prikazana po mjesecima u tablici broj 2 vještačkog nalaza koji iznos je sud tužitelju i dosudio u cijelosti.

22. Po prijedlogu tuženika provedena je dopuna vještačenja sukladno uputi Vrhovnog suda RH Revr 281/2021 od 25.04.2021. prema kojoj razlika bruto plaće po svim utuženim osnovama iznosi bruto 142,22 eura.

23. Sud dopunu vještaka nije prihvatio kao osnovu za utvrđenje relevantnih činjenica jer je nakon uvida u platne i evidencijske liste nekoliko nasumično odabranih djelatnika tuženika koji ne rade u turnusima (djelatnici odjela računovodstva) utvrđeno da je efektivni redovni mjesečni fond sati dakle broj sati koji su bili dužni odraditi u pojedinom mjesecu tuženik računao na način da je ukupni broj dana u mjesecu pomnožio sa 8 te umanjio za sate odrađene subotom, nedjeljom i blagdanom koji su padali u inače radne dane upravo na način kako to stoji u zaključku br.148. Ovakav se način izračuna kod navedenih djelatnika jednako primjenjivao i u razdoblju prije i nakon donošenja zaključka 153 (tablica 1, pregled efektivnog mjesečnog fonda sati koji ne rade u turnusu). Iz navedenog sud zaključuje da redovni mjesečni fond radnih sati kod tuženika nije bio jednak za sve radnike obzirom da je tuženik radnicima koji nisu radili na blagdane priznavao i te neradne i neodrađene dane kao radne dane i odrađene dane uračunavajući ih u redovni mjesečni fond radnih sati, jednako kao i tužitelju koji je za blagdan radio te za iste neradne dane isplaćivao plaću zajedno s pripadajućim dodacima.

24. Iz navedenog proizlazi da je tuženik prilikom obračuna plaće postupao suprotno zaključcima zajedničke komisije br.148 i 153 koji izrijekom utvrđuju da: („Mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti bez obzira rade li samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu ili dežurstvu i pripravnosti. Sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćeno.“) slijedom čega sud nije prihvatio dopunu vještačenja od 01.02.2022.

25. Ovaj sud smatra da je osnovni nalaz i mišljenje vještaka više nego jasan, potpun, te u skladu sam sa sobom i ostalim provedenim dokazima. U nalazu nema nedostataka koji mogu kod suda dovesti do osnovane sumnje u pravilnost danog mišljenja pa tu sumnju nije kod suda pobudio niti prigovor tuženika koji je dan na osnovni nalaz.

26. Prema ugovoru o radu plaća se isplaćuje najkasnije do 15 u mjesecu za rad izvršen u prethodnom mjesecu. Slijedom navedenog sud je tužitelju na pojedine mjesečne iznose manje isplaćene plaće dosudio i zakonsku zateznu kamatu koja temeljem čl. 29 ZOO-a teče od 16. u mjesecu do isplate.

27. Međutim, zahtjev za isplatom zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu od 844,17 eura valjalo je odbiti. Dosuđeni bruto iznos sastoji se od neto iznosa te doprinosa, prireza na dohodak i prireza porezu na dohodak temeljem čl. 15. st.3. Zakona o porezu na dohodak i čl. 17. st. 3. Pravilnika o porezu na dohodak. Zatezne kamate koje se na zakašnjele isplate plaće isplaćuju po sudskoj presudi ne smatraju se dohotkom i ne podliježu oporezivanju. Iz navedenog proizlazi da bruto iznosi koji su u konkretnom iznosu dosuđeni te koji se isplaćuju po sudskoj presudi sve do trenutka isplate u odnosu na porez na dohodak i prirez poreza na dohodak nisu dospjeli na naplatu, odnosno u tom slučaju porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijevaju na naplatu tek s isplatom plaće.

28. Temeljem svega navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

29. Tužitelj ima pravo na naknadu parničnog troška temeljem odredbe čl. 154. st. 5. u svezi s čl. 155. ZPP-a. Tužitelj nije uspio samo sa razmjerno neznatnim dijelom tužbenog zahtjeva zbog čega nisu nastali posebni troškovi pa je sud odlučio da mu tuženik nadoknadi cjelokupno nastale troškove parničnog postupka.

Tako je tužitelju priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku koji je trošak odmjeren u skladu sa važećim odredbama odvjetničke tarife i utvrđenoj vrijednosti predmeta spora u trenutku poduzimanja pojedine parnične radnje. Tako je tužitelju priznat trošak sastava tužbe, zastupanje na šest ročišta za glavnu raspravu te sastav tri pisana podneska u sveukupnom iznosu od 950 bodova. Imajući u vidu vrijednost boda od 2,00 eura plus PDV od 25% tužitelju na ime odvjetničkog troška pripada iznos od 2.375,00 eura. Tom iznosu valja pridodati trošak plaćenog predujma za financijsko vještačenje u iznosu od 331,82 eura ili sveukupno 2.706,82 eura.

Obzirom da tuženik nije uspio u ovom postupku, to ga niti ne pripada pravo na naknadu parničnog troška, slijedom čega je njegov zahtjev odbijen u cijelosti.

U Puli 01. travnja 2026. godine

S u d a c

Mirna Mačešić-Biscuoli

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu, u tri istovjetna primjera, u roku od osam (8) dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dna:

1. tužitelju po punomoćniku

2. tuženiku po punomoćniku