REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Posl.br. Pn-49/2023-24

Kranjčevićeva 8,52100 Pula-Pola

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli-Pola po sucu toga suda Mirni Mačešić-Biscuoli kao sucu pojedincu, u građansko pravnoj stvari tužitelja MI iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Davor Štorga, odvjetnik iz Pule, protiv tuženika NI iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Đuro Čubrilo, odvjetnik iz Pule, radi naknade štete, nakon zaključene glavne rasprave održane dana 20. veljače 2026. u prisutnosti tužitelja osobno te punomoćnika parničnih stranaka, a objavljene dana 01. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi štetu isplatom iznosa od 83,62 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 28.03.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje se za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01.01. a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 01.07. te godine sve u roku od 15 dana.

II S preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 2.180,71 eura tužitelj se odbija.

III Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka odmjeren u ukupnom iznosu od 1.000,00 eura sve u roku od 15 dana.

O b r a z l o ž e nj e

1. Tužitelj u tužbi navodi da je dana 15.09. 2020. upravljao osobnim vozilom reg. oznake [registarska oznaka] u Puli krećući se Mutilskom ulicom. Tom prilikom da se zaustavio na semaforu čekajući slobodan prolaz . U tom čekanju u blizini njegova osobnog automobila da se zaustavio jedna motocikl reg. oznake [registarska oznaka] kojim je upravljao tuženik . Nakon toga tuženik da je iz čista mira ničim izazvan kroz otvoreni prozor njegova automobila zatvorenom šakom udario lice tužitelja te mu tom prilikom razbio staklo na automobilu na vratima vozača, naočale koje je imao za vid te ga fizički ozlijedio. Tuženik da je prijavljen policiji i da je zbog ovog događaja prekršajno osuđen. Tužitelj nadalje navodi da je zbog tog štetnog događaja pretrpio neimovinsku i imovinsku štetu koja se ogleda u povredi časti i ugleda, pretrpljenim fizičkim bolovima i strahu. Osim toga navodi da trpi i imovinsku štetu u vidu razbijenih naočala za vid i stakla koje je razbijeno na vratima automobila na mjestu vozača. U konačno postavljenom zahtjevu tužitelj potražuje naknadu štete u iznosu od 2.624,32 eura zajedno sa zateznim kamatama i troškovima postupka.

2. U odgovoru na tužbu tuženik u cijelosti osporava osnovanost osnove i visinu tužbenog zahtjeva. Tvrdi da su svi navodi tužitelja izneseni u tužbu potpuno neistiniti osim činjenice da je doista došlo do loma stakla na vozilu tužitelja. Tuženik osporava da bi udario tužitelja šakom u lice i da bi mu razbio naočale i tako ka fizički povrijedio. Navodi da je on toga dana vozio motocikl te da je bio zaustavljen u Mutilskoj ulici jer je na semaforu bilo crveno svijetlo. Ispred njega da su bila još dva automobila a na motociklu da je vozio i izvan bračnu suprugu. Dok je čekao uključenje zelenog svijetla iza njih osobnim automobilom da je došao tužitelj te se pokušao ugurati između njegovog motora i ivičnjaka što je primijetila njegova partnerica te je od straha počela vikati "ovaj nas ne gleda, srušiti će nas". Ističe kako se okrenuo prema tužitelju te mu pokretom glave i rukama uzviknuo "koji je tvoj problem". Tužitelj da je tada počeo svirati na sirenu automobila te gestikulirati rukama prema tuženiku. Tužitelj navodi da je imao kacigu na glavi te nije čuo niti razumio što mu tužitelj želi reći. Navodi kako je sišao sa motora te prišao vratima osobnog automobila tužitelja na kojima je prozor bio otvoren 10 cm. Tuženik ne osporava da se naslonio na prozor rukama te pitao tužitelja da mu objasni zašto vozi auto na takav način i što ne vidi da može srušiti motocikl. Nakon toga je tužitelj počeo zatvarati djelomično otvoren prozor a kako je tuženik bio rukama naslonjen na prozor , puknulo je staklo na vratima automobila od sile . Navodi kako nije točno da je uopće pokušao , a kamoli udario tužitelja, navodi da ga ne poznaje, da s njim nema nikakvih sukoba i da ga je toga dana prvi puta vidio. Nakon što je staklo puklo, tuženik navodi kako je s motociklom otišao u policiju i sve prijavio. Tužitelj da je nakon toga pomaknuo vozilo na trotoar kod OTP banke d.d. i neprestano svirao na sirenu. Smatra kako tuženik niti jednim dokazom nije dokazao da ga je tužitelj fizički udario, da je uopće imao naočale i da mu je tuženik te naočale razbio. Smatra da je cijela priča tužitelja neživotna i neistinita pa predlaže da se njegov zahtjev odbije i da mu se nadoknade troškovi parničnog postupka.

3. U dokaznom postupku izvršen je uvid u medicinsku dokumentaciju, pročitan je račun na strani 6 i 7 spisa, prekršajni nalog posl.br. PpJ-486/20 od 16.11.2020., izvršen je uvid u preslik spisa PP Pula na strani 41 do 67 spisa, pročitan je dopis Opće bolnice Pula na strani 67 spisa, pročitan je iskaz tužitelja te svjedoka ČI, izvršen je uvid u spis prekršajnog suda PpJ-486/20.

4. Tužbeni zahtjev tužitelja djelomično je osnovan.

5. Provedenim dokaznim postupkom sud je utvrdio da se dana 15.09.2020. u 10,30 sati u Puli u Mutilskoj ulici očito dogodio nekakav vid sukoba između tužitelja i tuženika. Međutim što se stvarno dogodilo toga dana sud na temelju dostupnih podataka nije mogao sa sigurnošću utvrditi, pa je odluku donio na temelju podataka i dokaza koji su sudu predočeni jer se na drugi način odluka suda niti ne može donijeti.

6. Ono što je sud zamijetio jeste činjenica da je tužitelj pred sudom iskazivao različito u odnosu na iskaz koji je dan odmah toga dana 15.09.2020. pred djelatnicima PP Pula u vidu službene zabilješke. S druge pak strane tuženik nije niti pristupio na ročište za glavnu raspravu radi saslušanja tako da sud njegov iskaz koji je dan također istoga dana pred djelatnicima policije nije imao sa čime usporediti jer tuženik nije saslušan u ovom postupku isključivo svojom voljom.

Isto je tako važno napomenuti da nepristranih svjedoka ovoga događaja nema osim jednog, EI koji je svoj iskaz dao pred djelatnicima policije ali u ovom postupku nije saslušan jer ga niti jedna stranka nije predložila kao svjedoka. S druge strane svjedok ČI je svoj iskaz dala i pred djelatnicima policije u vidu službene zabilješke kao i pred ovim sudom, radi se o izvan bračnoj supruzi tužrnika koja je toga dana sa njim bila na motoru.

7. Ovaj sud smatra da se dana 15.09.2020. u 10,30 sati ujutro u Puli u Mutilskoj ulici dogodio incident – štetni događaj između tužitelja i tuženika. Tužitelj tvrdi da je toga dana svojim osobnim automobilom bio u desnom traktu pokraj OTP banke d.d. te je stao i čekao jer je na glavnom semaforu bilo upaljeno crveno svijetlo.

U iskazu pred sudom navodi da je bio prvi u redu čekanja ispred semafora, međutim ovaj sud smatra da tome nije tako jer je spornoga dana djelatnicima PP Pula dao izjavu u kojoj je naveo da su pokraj njega sa lijeve strane bio jedan motocikl sa jednom osobom a ispred njega drugi motocikl sa dvije osobe dok je pred sudom izjavio kako je bio sam prvi ispred semafora.

8. Dakle, ovaj sud smatra kako tužitelj nije bio prvi u redu čekanja semafora već su se ispred njega nalazili i drugi automobili i motocikli kako je to iskazao tuženik spornoga dana pred djelatnicima policije a što je u svom iskazu potvrdila i njegova izvanbračna supruga ČI, dakle, tuženik je bio zadnji u redu čekanja a ispred njega su se nalazili drugi automobili i motocikli koji su čekali promjenu signala na semaforu.

Prema mišljenju suda nakon tuženika je na tu poziciju dakle iza tuženika došao tužitelj sa svojim automobilom te se očito previše automobilom počeo približavati motociklu tuženika što je zamijetila njegova izvanbračna supruga ČI te u strahu da ih automobil ne sruši o tome izvijestila tuženika.

9. Tada prema mišljenju suda dolazi do problema jer se tuženik okreće prema tužitelju, diže ruke i obraća mu se riječima "u čemu je problem". Nakon toga tuženik silazi sa motora (jer je tužitelj u međuvremenu počeo trubiti neprekidno iz svog automobila) te prilazi vratima vozača na kojima je staklo vrata bilo otvoreno desetak centimetara. Sud smatra da se tuženik rukama naslonio na otvoreno staklo kao i na sama vrata te započeo prema mišljenju suda nevjerojatnije neugodnu konverzaciju sa tužiteljem. U tom trenutku tužitelj je počeo zatvarati staklo od vrata te dolazi najvjerojatnije zbog sile i težine do pucanja stakla.

10. Nakon toga tuženik sjeda na motor te odlazi direktno na policiju prijaviti štetni događaj (policija se nalazi preko puta ceste gdje se dogodio štetni događaj). Sud smatra da tuženik tužitelja tom prilikom nije udario rukom po glavi i pritom mu razbio naočale ili ga fizički ozlijedio već je očito u svađi držeći svoje ruke na poluotvorenom prozoru vozačevog automobila, a u trenutku kada je tužitelj počeo zatvarati prozor zbog sile, staklo na automobilu puklo. Tužitelj nakon toga parkira automobil na nogostup i nastavlja trubiti na sirenu automobila.

11. Da su utvrđenja suda ispravna potvrđuje izjava svjedoka EI koji je istog tog dana djelatnicima policije dao izjavu koja je zabilježena u vidu službene zabilježbe. Naime, i taj je svjedok bio na motociklu te je čekao zeleno svijetlo na semaforu. Imenovani svjedok potvrđuje da je tuženik sišao sa svog motocikla te krenuo prema automobilu tužitelja , tuženik je tom prilikom mahao rukama i govorio povišenim tonom nakon čega je prema iskazu svjedoka zamahnuo šakom prema tužitelju i tom prilikom razbio staklo automobila.

Tuženiku se približio taj svjedok te mu je rekao da to nije lijepo što je učinio i savjetovao mu da odmah ode na policiju što je tuženik i učinio.

12. O mehanizmu razbijanja stakla na automobilu tužitelja sud može samo pretpostavljati, postoje dvije opcije ili ova opcija koju je opisao svjedok EI, da je mahanjem rukama i povišenim tonom zamahnuo šakom prema tužitelju i tako razbio staklo ili kako to tvrdi tuženik da je u prepirci sa tužiteljem bio rukama naslonjen na poluotvoreno staklo a u trenutku kada je tužitelj počeo zatvarati staklo zbog sile i pritiska ruku tuženika je staklo puklo. U svakom slučaju obje su varijante moguće.

13. Ono što je pravno relevantno jeste činjenica da je tuženik taj koji je sišao sa motora (bez obzira na prethodno ponašanje tužitelja u prometu) te prišao tužitelju, s njim žustro komunicirao te je u toj komunikaciji nesporno razbijeno staklo vrata osobnog automobila tužitelja (staklo vozačkih vratiju). Na takav način je tuženik nanio štetu tužitelju jer mu je nastala materijalna šteta na vozilu.

14. Glede daljnjih navoda tužitelja u kojima tvrdi da je pretrpio neimovinsku štetu u vidu pretrpljenih fizičkih bolova i straha te da mu je povrijeđena čast kao i imovinsku štetu u vidu razbijenih naočala za vid, ovaj sud smatra da te vidove štete tužitelj nije pretrpio.

15. Naime, prema mišljenju suda tužitelj do zaključenja glavne rasprave nije sudu ponudio dokaze iz kojih bi se moglo zaključiti da je upravo tuženik udario tužitelja rukom, pritom ga fizički ozlijedio, razbio mu naočale za vid i staklo na vratima automobila. Jedini nepristrani svjedok koji je vidio štetni događaj nije naveo u svom iskazu da je tuženik tužitelja fizički udario u glavu i razbio mu naočale za vid, već je samo potvrdio da su se svađali i da je šakom razbio staklo automobila. Osim iskaza tužitelja u spisu ne prileže dokazi iz kojih bi proizlazile tvrdnje tužitelja o tome da ga je tuženik i fizički napao uslijed čega da trpi imovinski i neimovinsku štetu koju potražuje u ovome postupku.

16. Činjenica je da je policija podnijela optužni prijedlog protiv tuženika te da je prekršajni sud u Puli tuženiku izdao prekršajni nalog u kojem ga je proglasio krivim za predmetni štetni događaj – remećenje javnog reda i mira, međutim po prigovoru tuženika taj prekršajni nalog je ukinut a onda je prekršajni sud dana 29.11.2024. donio presudu kojom se optužba u odnosu na tuženika odbija zbog narušavanja javnog reda i mira zbog zastare. Za napomenuti je da odluke prekršajnog suda ne vezuju ovaj sud te se u parničnom postupku ukoliko naravno postoje dokazi može suditi uvijek drukčije jer je građansko pravna odgovornost šira od kaznene odgovornosti.

17. Kada se tome pridoda dopis Opće bolnice Pula koji prileži strani 67 spisa koja navodi kako u informacijskom sustavu nema raspoložive medicinske dokumentacije za tužitelja o spornom danu i štetnom događaju sud zaključuje da do fizičkog obračuna između stranaka nije došlo.

Tu treba dodati i činjenicu da tužitelj nema nikakve medicinske dokumentacije iz koje bi proizlazilo da je fizički bio udaren od strane tuženika. Isto tako činjenica da tužitelj ima račun za nove naočale ne znači sama po sebi da mu je u ovom štetnom događaju upravo tuženik razbio naočale jer u spisu nema dokaza iz kojih bi se moglo utvrditi da je bilo fizičkog kontakta između stranaka.

Jedini kontakt koji je nesporno utvrđen je kontakt tuženika sa staklom automobila tužitelja i verbalna prepirka sa tužiteljem.

18. Isto je tako utvrđeno da se parnične stranke od ranije ne poznaju, da su se taj dan prvi puta vidjele i da od ranije nisu bile u nikakvim kontaktima ili sukobima.

19. Slijedom svega navedenog sud smatra u konačnici da je zbog očite pogreške u načinu upravljanja osobnim automobilom tužitelj izazvao negativnu reakciju tuženika na način da je isti nakon što mu se tužitelj previše približio automobilom motociklu, sišao sa istog, započeo svađu sa tužiteljem te tom prilikom svojom rukom oštetio prozor na vratima automobila tužitelja i time mu nanio materijalnu štetu.

Ostale vidove štete na koju se tužitelj poziva u tužbi i to povreda časti, pretrpljene fizičke bolove i strah te šteta u vidu razbijenih naočala za vid, sud smatra da tužitelj nije dokazao da je uopće došlo do štetnog događaja koji bio mogao kao posljedicu proizvesti ove vidove utužene štete.

20. Naime, temeljem odredbe čl. 221. a ZPP-a propisano je da ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice će onda zaključiti primjenom pravila o teretu dokazivanja. Na tužitelju je teret dokaza da mu je tuženik prouzročio štetu koju potražuje u ovom postupku. Međutim prema mišljenju suda tužitelj je to uspio dokazati samo djelomično.

21. Naime, koje će činjenice sud uzeti kao dokazane odlučuju upravo sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Prema mišljenju suda tužitelj nije uspio dokazati da mu je upravo tuženik dužan naknaditi sve vidove utužene štete jer za to u spisu nema dokaza, jedino što je uspio dokazati a što tuženik niti ne osporava jeste činjenica da mu je u prepirci razbio staklo od vrata automobila.

22. Odredbom čl. 1045. ZOO-a propisano je da tko drugome prouzroči štetu dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Tijekom dokaznog postupka tužitelj nije dokazao da bi tuženik bio odgovoran za cjelokupnu nastalu štetu, točnije nije dokazao da mu je tuženik nanio štetu u obimu i visini kako to navodi u tužbi (osim razbijenog stakla na automobilu što između stranaka i nije sporno).

23. Slijedom navedenog sud je obavezao tuženika da tužitelju naknadi štetu na razbijenom staklu vrata automobila jer ju je tuženik stvarno i razbio. Naime, bez obzira što se dešava u prometu, ovaj sud ne podržava ovakav način komunikacije i eventualnih nekorektnih ponašanja sudionika prometa. Smatra da je sve ovo bilo potpuno bespotrebno, jer da su stranke normalno komunicirale problem na normalan i civiliziran način do štetnog događaja ne bi došlo. Međutim evidentno je da je tuženik na prometno ponašanje tužitelja kojim se previše primaknuo automobilom njegovom motociklu reagirao burno i došlo je do verbalnog sukoba i oštećenja na vozilu tužitelja.

24. Uvidom u račun koji prileži strani 6 spisa kao i iz iskaza tužitelja sud je utvrdio da je tužitelj popravio vozilo te ugradio i kupio novo staklo za svoj automobil što je platio današnjih 83,62 eura koji iznos mu je sud u cijelosti dosudio, sukladno odredbi čl. 1085. ZOO-a.

25. Na dosuđeni iznos imovinske štete sud je tužitelju dosudio i zakonsku zateznu kamatu koja teče od dana podnošenja tužbe 28.03.2023. do isplate sukladno čl. 29. ZOO-a u svezi s čl. 1103. ZOO-a.

26. Tužitelj je u ovom postupku potraživao naknadu imovinske i neimovinske štete zbog povrede časti, pretrpljenih fizičkih bolova i straha, oštećenja na vozilu i oštećenja naočala za vid u sve ukupnom iznosu od 2.624,32 eura. Kao što je naprijed obrazloženo nije dokazao da je pretrpio sve vidove štete osim oštećenja na vozilu.

Stoga je sud tužitelju na ime štete koja mu je nastala na vozilu razbijanjem stakla dosudio trošak zamjene i kupnje novog stakla prema dostavljenom računu u iznosu od 83,61 eura dok je u preostalom djelu u iznosu od 2.180,71 eura zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan.

27. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

28. Tužitelj nema pravo na naknadu parničnog troška jer je u ovom postupku uspio sa 4% dok je uspjeh tuženika 96%. Stoga tužitelj mora naknaditi trošak tuženiku razmjerno uspjehu u sporu temeljem odredbe čl. 154. st. 2 u svezi s čl. 155. ZPP-a.

Tuženiku je priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku koji je trošak odmjeren u skladu sa važećim odredbama odvjetničke tarife i utvrđenoj vrijednosti predmeta spora za sastav odgovora na tužbu, zastupanje na četiri ročišta za glavnu raspravu u sveukupnom iznosu od 500 bodova. Imajući u vidu vrijednost boda od 2,00 eura tuženiku na ime odvjetničkog troška pripada iznos od 1.000,00 eura.

U Puli 01. travnja 2026.

S u d a c

Mirna Mačešić-Biscuoli

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu, u tri istovjetna primjera, u roku od petnaest (15) dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dna:

1. tužitelju po punomoćniku

2. tuženiku po punomoćniku