REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8,52100 Pula-Pola

Posl.br. Pn-50/2021-77

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli-Pola, po sucu toga suda Mirni Mačešić-Biscuoli kao sucu pojedincu, u građansko pravnoj stvari tužitelja 1. AŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. mlt. CŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], obje zastupane po punomoćniku Igor Vujičić, odvjetnik iz Pule, protiv tuženika Triglav osiguranje d.d iz Zagreba, Antun Heinz 4, OIB: 29743547503 zastupan po punomoćniku Viktor Pezelj odvjetnik iz Rijeke uz umješača na strani tuženika Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, Ulica Grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, zastupan po punomoćniku Nataša Mijić Scheidl, odvjetnik iz Zagreba, radi naknade štete, nakon zaključene glavne rasprave održane dana 23. veljače 2026., u prisutnosti prvo tužitelja osobno, punomoćnika tužitelja, punomoćnika tuženika i umješača, a objavljene dana 01. travnja 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku da prvo tužitelju naknadi štetu isplatom iznosa od 8.883,98 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 02.04.2021. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje se za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01.01. a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 01.07. te godine sve u roku od 15 dana. II Sa preostalim djelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 1.362,22 eura kao i sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 02.04.2021. do isplate, zahtjev prvo tužitelja se odbija.

III Nalaže se tuženiku da drugo tužitelju naknadi štetu isplatom iznosa od 1.000,00 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 02.04.2021. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje se za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01.01. a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 01.07. te godine sve u roku od 15 dana.

IV Sa preostalim djelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 2.000,00 eura kao i sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 02.04.2021. do isplate, zahtjev drugo tužitelja se odbija.

V Nalaže se tuženiku da tužiteljima naknadi trošak parničnog postupka odmjeren u ukupnom iznosu od 3.682,21 eura u roku od 15 dana.

VI Odbija se zahtjev umješača na strani tuženika za naknadom troškova postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelji u tužbi navode da su nastradale u prometnoj nezgodi koja se dogodila 02.04.2018. i to kao putnice vozeći se u osobnom automobilu registarskih oznaka [registarska oznaka] kojim je u trenutku prometne nezgode upravljao DŠ, osiguranik umješača na strani tuženika. Za prometnu nezgodu da je u cijelosti odgovoran osiguranik tuženika RŠ koji je upravljao toga dana osobnim automobilom registarske oznake [registarska oznaka]. Nadalje navode kako je prvo tužiteljica zadobila višestruke tjelesne povrede i to povrede vrata, ramena, kralježnice, kuka, zdjelice i trtične kosti. Nadalje navodi da je zbog zadobivenih ozljeda pretrpjela neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti koja se ogleda u umanjenu životne aktivnosti, pretrpljenim fizičkim bolovima i strahu, nastalom naruženju, te materijalnu štetu koja se ogleda u tuđoj pomoći i njezi, troškovima liječenja te troškovima putovanja radi liječenja kao i izgubljenoj zaradi. Prvo tužiteljica navodi da je u vrijeme štetnog događaja bila zaposlena u poduzeću Alex Grota j.d.o.o., međutim da je zbog posljedica prometne nezgode dobila otkaz jer nije mogla sjediti i obavljati radne zadatke a da nije došlo do prometne nezgode da bi kod njih radila još sigurno 6 mjeseci. Također navodi da je 15.04.2018. trebala zasnovati radni odnos kod novog poslodavca Konoba Karlen ali se isto nije ostvarilo jer nije mogla raditi kao pomoćna kuharica zbog pretrpljenih ozljeda. Drugo tužiteljica navodi da je u prometnoj nezgodi pretrpjela strah zbog čega je zatražila i psihološku pomoć. U konačno postavljenom tužbenom zahtjevu prvo tužiteljica na ime naknade štete potražuje iznos od 10.246,20 eura zajedno sa zateznim kamatama a drugo tužiteljica potražuje naknadu štete u iznosu od 3.000,00 eura također sa zateznim kamatama sve uz naknadu parničnog troška.

2. U odgovoru na tužbu tuženik navodi kako nije sporno da se dana 02.04.2018. na kolniku županijske ceste broj: 5096 dogodila prometna nezgoda. Tuženik ne osporava da je u toj prometnoj nezgodi sudjelovao kao vozač osobnog automobila registarske oznake [registarska oznaka], RŠ, njihov osiguranik te vozač osobnog automobila DŠ, vozač osobnog automobila registarske oznake [registarska oznaka], osiguranik umješača na strani tuženika. Tuženik također ne osporava da su tužiteljice u trenutku prometne nezgode bile putnice u automobilu registarske oznake [registarska oznaka] kojim je upravljao DŠ. Tuženik dakle priznaje svoju pasivnu legitimaciju i nastanak štetnog događaja ali osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva. Tuženik smatra da je za predmetnu nezgodu u cijelosti odgovoran DŠ kojemu je na licu mjesta ispisana mandatna kazna zbog prekršaja iz čl. 12. Zakona o sigurnosti prometa na cestama u iznosu od 500,00 kuna. Tuženik osporava da su tužiteljice u prometnoj nezgodi zadobile bilo kakve tjelesne ozljede a visina tužbenog zahtjeva da je neprimjereno previsoko postavljena. Naime, iz medicinske dokumentacije nedvojbeno proizlazi kako tužiteljice nisu bile tjelesno ozlijeđene nakon prometne nezgode pa tuženik osporava uzročno posljedičnu vezu između tjelesnih ozljeda koje tužitelji opisuju u tužbi i same prometne nezgode. Također se u cijelosti osporava zahtjev prvo tužitelja za naknadom imovinske štete a poglavito izgubljene zarade. Tuženik tvrdi da je prvo tužitelj sa tvrtkom Alex Grota j.d.o.o. imao zaključen ugovor o radu na određeno vrijeme te da tužiteljica nije dokazala da bi ,da nije bilo prometne nezgode nastavila raditi u toj tvrtci. Također tvrde da nije dostavila nikakav dokaz da bi se nakon prometne nezgode zaposlila u konobi Karlen pa smatra da je i taj dio zahtjeva neosnovan. Predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva i potražuje naknadu parničnog troška.

3. Umješač na strani tuženika u svom odgovoru na tužbu se u cijelosti pridružuje navodima iz odgovora na tužbu tuženika. Umješač ne osporava da se dana 02.04.2018. dogodila prometna nezgoda te da je osobni automobil [registarska oznaka] kojim je upravljao njihov osiguranik DŠ u trenutku prometne nezgode kod umješača imao zaključenu policu automobilske odgovornosti pod brojem 8103110799. Umješač osporava da bi za prometnu nezgodu bio kriv njihov osiguranik te smatra upravo suprotno da je za predmetnu nezgodu isključivo odgovoran osiguranik tuženika. Umješač ne osporava da su tužitelji u predmetnoj nezgodi sudjelovali u svojstvu putnika vozeći se u automobilu njihovog osiguranika MŠ. Umješač smatra kako tužitelji nisu zadobili nikakve ozljede jer to tako proizlazi iz medicinske dokumentacije, također osporavaju visinu tužbenog zahtjev kao previsoko postavljenu a osporavaju uzročno posljedičnu vezu između tegoba koje tužitelji opisuju u tužbi i samog štetnog događaja. Predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva i potražuje naknadu parničnog troška.

4. U dokaznom postupku pročitani su podaci o prometnoj nezgodi na strani 15 spisa, pročitan je van sudski dopis tuženika te otklon štete na strani 18 do 21 spisa, pročitan je dopis PP Rovinj na strani 23 spisa, pročitan je zapisnik o očevidu, službene bilješke, zapisnik o ispitivanju alkoholiziranosti, potvrde i obavezni prekršajni nalog na strani 55 do 68 spisa, pročitana je presuda prekršajnog suda u Puli posl.br. PpP-1265/18 od 24.05.2018., izvršen je uvid u skicu lista mjesta, pročitana je medicinska dokumentacija, izvršen je uvid u račune vezane za troškove liječenja, pročitane su potvrde na strani 107 i 108 spisa, pročitana je odluka o otkazu ugovora o radu, potvrda na strani 110 spisa te ugovor o radu na određeno vrijeme na strani 111 spisa, izvršen je uvid u zdravstveni karton oba tužitelja, pročitan je dopis HZZO –a na strani 173 spisa, pročitan je dopis HZMO-a na strani 175 spisa, pročitan je zapisnik sa očevida, iskaz svjedoka DŠ, RŠ, pročitan je nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za promet ing. strojarstva EŠ kao i njegova pisana dopuna nalaza na strani 234 spisa, pročitan je nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka specijalista neurologa dr. Lorena Radolović Prenc kao i njena usmena dopuna nalaza od 8.07.2025., pročitan je iskaz prvo tužiteljice, pročitan je izvod prometa po računu prvo tužiteljice.

5. Tužbeni zahtjev tužitelja djelomično je osnovan.

6. Između parničnih stranaka nije sporno:

- da se dana 02.04.2018. u 14,35 sati na kolniku županijske ceste broj: 5096 dogodila prometna nezgoda,

- da su u toj prometnoj nezgodi sudjelovali kao učesnici vozač osobnog automobila registarske oznake [registarska oznaka], RŠ, osiguranik tuženika i vozač osobnog automobila registarske oznake [registarska oznaka], DŠ, osiguranik umješača na strani tuženika

- da su prvo i drugo tužitelj u toj prometnoj nezgodi sudjelovale u svojstvu putnika na zadnjem sjedištu vozeći se u osobnom automobilu registarske oznake [registarska oznaka] kojim je upravljao DŠ te da su bile vezane sigurnosnim pojasom

- da je vozač automobila RŠ u trenutku prometne nezgode imao sa tuženikom zaključenu policu obaveznog osiguranja od automobilske odgovornosti

- da je vozač automobila DŠ u trenutku prometne nezgode imao sa umješačem na strani tuženika zaključenu policu obaveznog osiguranja od automobilske odgovornosti

- da pasivna legitimacija tuženika i nastanak štetnog događaja nije sporan

- da je RŠ presudom prekršajnog suda u Puli posl.br. PpP- 1265/18 od 24.05.2018. proglašen krivim za predmetnu prometnu nezgodu

7. Ono što je sporno između stranaka jeste pitanje da li su tužitelji uopće zadobili povrede koje opisuju u tužbi i koje opravdavaju dosuđenje naknade imovinske i neimovinske štete te da li postoji uzročno posljedična veza između povreda na koje se tužitelji pozivaju u tužbi i samog štetnog događaja. Sporna je i visina i opseg pretrpljene štete kod tužitelja.

Između stranaka (iako to ne bi trebalo biti pravo relevantno), sporno je tko je odgovoran za predmetnu prometnu nezgodu.

8. Ovdje valja odmah na početku reći da su stranke tijekom trajanja dokaznog postupka isti potpuno pogrešno usmjerile provodeći dokaze na okolnosti tko je odgovoran za prometnu nezgodu. Na takav način su praktički rješavale eventualno pitanje regresa između tuženika i umješača na strani tuženika što je za ovaj postupak potpuno pravno irelevantno. Naime, stranke su očito smetnule s uma (a i sud) da se ovdje radi o tužiteljima koji su u predmetnoj prometnoj nezgodi sudjelovali kao putnici te kao putnici potražuju naknadu štete od tuženika. Tužiteljima je bilo na izboru koga će tužiti jer su mogle tužiti kako tuženika tako i umješača na strani tuženika obzirom da su one putnice a ne učesnici prometne nezgode.

9. Naime, u ovom slučaju valja primijeniti odredbu čl. 1069. ZOO-a koja kaže da za štete koju pretrpe treće osobe u vezi s pogonom motornog vozila odgovara njegov vlasnik, a obzirom da su vlasnici kod tuženika i umješača na strani tuženika zaključili policu obavezne automobilske odgovornosti onda za tu štetu odgovaraju osigurateljna društva.

Imatelji motornih vozila i njihovi osiguratelji solidarno odgovaraju trećoj osobi oštećeniku – ovdje tužiteljima za nastalu štetu. Solidarni dužnik (štetnik) koji ispuni obavezu moći će od sudužnika zahtijevati da mu nadoknade dio obaveze koji pada na njih ukoliko to dokaže. Dakle, za štetu što je pretrpjela treća osoba imatelji motornih vozila odgovaraju solidarno bez obzira na krivnju. Imatelji motornog vozila i zajednica osiguranja imovine i osoba oštećeniku odgovaraju solidarno. To vrijedi i u slučaju u kojem se o odgovornosti prosuđuje prema propisu iz čl. 1060 ZOO-a.

10. Dakle, za štetu koju je pretrpjela treća osoba u sudaru motornih vozila imatelji motornih vozila odgovaraju solidarno i prema načelu objektivne odgovornosti. Za djelomično ili potpuno oslobođenje odgovornosti tuženik i umješač trebaju dokazati da su tužitelji na neki način doprinijeli nastanku štetnog događaja, odnosno moraju dokazati pretpostavke iz čl. 1067. ZOO-a što u ovom slučaju nije dokazano. Dakle, prema mišljenju suda osiguratelj, ovdje tuženik odgovara putniku – suputniku u automobilu za štetu koju je pretrpio u sudaru vozila bez obzira na krivnju. Pitanje eventualne krivnje jednog od vlasnika motornog vozila rješavati će se u regresnoj parnici između tih odgovornih osoba, ovdje tuženika i umješača na strani tuženika, što su pokušali riješiti u okviru ovog postupka ali potpuno pogrešno jer to treba rješavati u zasebnoj parnici. Njihov odnos uopće nije pravno relevantan na postavljeni zahtjev tužitelja iz tužbe.

11. Tuženik i umješač na strani tuženika tvrde da tužiteljice u prometnoj nezgodi nisu zadobile nikakve ozljede a ozljede na koje se pozivaju u tužbi da nisu u uzročno posljedičnoj vezi sa predmetnim štetnim događajem.

12. U pravcu utvrđenja spornih okolnosti ovaj sud je proveo dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku specijalist neurolog dr. Lorena Radolović Prenc te je provedena po prigovorima tuženika i umješača usmena dopuna nalaza od 08.07.2025.

13. Uvidom u nalaz i mišljenje imenovanog vještaka sud je za prvo tužiteljicu ĆŠ utvrdio da je ista u prometnoj nezgodi nedvojbeno zadobila sindrom bolne slabinske kralježnice – posttraumatski, oštećenje prvog spinalnog živca desne noge, natuke desnog kuka i ramena te reakciju na stres.

Prvo tužiteljica nesporno ima evidentirane i druge dijagnoze kao uganuće vratne kralježnice, blaže izbočenje diska između šestog i sedmog vratnog kralješka i oštećenje šestog spinalnog živca desne ruke. Međutim, prvo tužiteljica sama vještaku navodi da je u prometnoj nezgodi došlo samo do oštećenja donjeg slabinskog djela kralježnice dok tegobe s gornjim segmentom ima nakon druge nezgode koja nije vezana sa ovim štetnim događajem. Tužiteljica je 2021. doživjela još jednu nezgodu, međutim prilikom pregleda sama vještaku navodi koje je tegobe imala nakon prometne nezgode a koje nakon drugo štetnog događaja iz 2021. što se poklapa i sa medicinskom dokumentacijom.

Dakle, vještak je u svom nalazu razgraničio sve druge ozljede i eventualne bolesti prvo tužiteljice od posljedica koje je zadobila isključivo u ovoj prometnoj nezgodi.

14. Posljedica predmetne traume prema mišljenju suda se odnosi na ozljedu slabinske kralježnice, živca desne noge, kuka, ramena, reakcija na strese, a u minimalnom djelu vrata C6 živca desne ruke, dok su ostale teže posljedice od kojih prvo tužiteljica doista boluje, posljedica nezgode iz 2021. a to su ozljede vratne kralježnice, ekstruzija diska, pareza glasnica i posljedice koju su zaostale iza operativnog zahvata.

15. Tako je sud utvrdio da prvo tužiteljica u prometnoj nezgodi pretrpjela fizičke bolove i to bolove jakog intenziteta u trajanju od jedan dan, bolove srednjeg intenziteta u trajanju od 15 dana i bolove lakog intenziteta u trajanju od 3 do 4 mjeseca. Povremene bolove koje trpi procjenjivani su kroz trajno umanjenje životne aktivnosti što je prema mišljenju suda ispravno.

Prvo tužiteljica je pretrpjela i primarni strah jačeg intenziteta koji je trajao par sati nakon prometne nezgode, nakon toga je oko 7 dana trpjela strah srednjeg intenziteta dok joj nije napravljena osnovna medicinska obrada a kasnije je trpjela još dva mjeseca strah lakšeg intenziteta u vidu zabrinutosti za ishod liječenja.

Kod prvo tužiteljice nije došlo do naruženja.

Kao posljedica predmetne traume u smislu dominante boli slabinske kralježnice sa širenjem te boli u nogu a sve radi lezije S1 spinalnog živca desno, te psihičkih smetnji koje se ogledaju u napetosti, nesanici, kod prvo tužiteljice je došlo do trajnog umanjenja životne aktivnosti između 5% i 6% u odnosu na ranije stanje prije prometne nezgode.

16. Temeljem odredbe čl. 1100. ZOO-a sud je prvo tužitelju dosudio pravičnu novčanu naknadu jer je utvrđeno kako je u štetnom događaju došlo do povrede prava osobnosti. Naime, sud smatra da težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju dosuditi pravičnu novčanu naknadu nezavisnu od naknade imovinske štete. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade ovaj sud je vodio računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli i pretrpljenom strahu, umanjenju životne aktivnosti, cilju kojem služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom. Imajući u vidu pretrpljene fizičke bolove, strah, te utvrđeno trajno umanjenje životne i radne aktivnosti tužitelja sud je tužitelju temeljem čl. 1100. ZOO-a utvrdio pravičnu novčanu naknadu u sveukupnom iznosu od 4.200,00 eura.

17. Sud smatra da je osnovni nalaz i mišljenje vještaka kao i njegova usmena dopuna jasna i potpuna te u skladu s ostalim izvedenim dokazima (poglavito dostavljenoj medicinskoj dokumentaciji koja se podudara sa utvrđenjima vještaka nakon pregleda prvo tužitelja). Nedostaci na koje je ukazivao tuženik i umješač svojim primjedbama otklonjeni su usmenom dopunom. U danom nalazu nema proturječnosti ili nedostataka, a tuženik niti umješač kod suda nisu izazvali osnovanu sumnju u pravilnost danog mišljenja slijedom čega je sud odbio prijedlog da se provede novo medicinsko vještačenje. Naime tuženik i umješač u pravilu u svoji primjedbama iznose nezadovoljstvo procjenom obima i visine štete što nije razlog da se prihvati dokaz novim vještačenjem.

18. Temeljem odredbe čl. 1095. ZOO-a sud je prvo tužitelju dosudio i naknadu imovinske štete po osnovi tuđe pomoći i njege. Tužitelju je tuđa pomoć i njega bila potrebna prvih mjesec dana po pet do šest sati dnevno, a zatim sljedeća dva mjeseca po dva do tri sata dnevno. Ta tuđa pomoć se ogledala u pomoći prvo tužitelju prilikom obavljanja higijene, kućanskih poslova, odlaska na preglede i terapije. Imajući u vidu cijenu neto sata njegovateljice koja pruža tuđu pomoć i njegu u Domu za starije i nemoćne osobe Alfredo Štiglić u visini od 3,32 eura sud je prvo tužitelju po tom osnovu dosudio iznos od 1.000,00 eura.

19. Temeljem istog čl. 1095. ZOO-a sud je prvo tužiteljici dosudio daljnju materijalnu štetu koja se odnosi na troškove liječenja. Naime, prvo tužiteljica je u sudski spis dostavila račune vezane za svoje liječenje u Varaždinskim toplicama koji računi prileže strani 104 do 106 spisa i 114 do 118 spisa. Zbrojem tih računa sud je prvo tužiteljica dosudio iznos od 82,28 eura kako to iz istih proizlazi. Naime, prvo tužiteljici je svakako bila potrebna rehabilitacija a to je trošak koji je morala sama platiti jer ga ne pokriva HZZO.

20. Isto je tako sud prvo tužiteljici temeljem istog propisa priznao daljnju materijalnu štetu koja se odnosi na trošak putovanja radi liječenja. Naime, iz iskaza prvo tužitelja proizlazi da se prvo tužiteljica u pravilu liječila na teret HZZO-a osim kada je morala odlaziti na fizikalne terapije te dio tog troška sama platiti. Tako je utvrđeno da ju je susjed vozio u Varaždinske toplice osobnim automobilom. Kada se uzme u obzir relacija [adresa] dolazimo do 700 km u oba smjera i kada se ta duljina puta pomnoži sa 0,50 centi koja se priznaje kao trošak goriva svjedocima koji su saslušavani u parničnim postupcima dolazimo do konačnog iznosa od 350,00 eura koji je prvo tužiteljici priznat kao trošak putovanja radi liječenja.

21. Zahtjev prvo tužitelja glede dijela materijalne štete koja se odnosi na izgubljenu zaradu sud je djelomično prihvatio kao osnovan. Prvo tužiteljica u tužbi navodi da je u vrijeme štetnog događaja bila zaposlena kao administrator u poduzeću Alex Grota j.d.o.o. Tvrdi da je dobila otkaz ugovora o radu upravo zbog zdravstvenih tegoba koje su posljedica ove prometne nezgode. U iskazu navodi kako nije mogla sjediti zbog bolova u trtici te da nije mogla obavljati radne zadatke pa da je dobila otkaz ugovora o radu. Tvrdi da nije bilo prometne nezgode da bi bila zaposlena sigurno još 6 mjeseci pa po toj osnovi potražuje izgubljenu zaradu u iznosu od 4.246,20 eura.

22. Uvidom u ugovor o radu na određeno vrijeme koji prileži strani 111 spisa kojeg su zaključili prvo tužiteljica i Alex Grota j.d.o.o. utvrđeno je kako je prvo tužiteljica sa imenovanom tvrtkom imala zaključen ugovor o radu na određeno vrijeme a ne na neodređeno vrijeme. Naime, iz potvrde koji prileži strani 110 spisa utvrđeno je da joj je radni odnos prestao 18.01.2019. zbog zdravstvenih poteškoća. No to prema mišljenju suda nisu okolnosti a niti dokazi kako to prvo tužitelj pogrešno tvrdi da bi, da nije bilo prometne nezgode sigurno još šest mjeseci radila kod te tvrtke.

Naime, iz priloženih isprava sud je samo utvrdio da je prvo tužiteljica od 06.11.2018., dakle u vrijeme štetnog događaja koji se dogodio 02.04.2018. bila zaposlena. Isto je tako utvrđeno da joj je ugovor o radu prestao 31.01.2019. po samom zakonu a iz odluke o otkazu ugovora o radu vidljivo je da joj je radni odnos prestao zbog zdravstvenih tegoba. No niti jedan od tih dokaza ne govori u prilog tvrdnjama prvo tužiteljice da bi da, nije bilo prometne nezgode nastavila raditi za tog poslodavca. U pravcu tih tvrdnji prvo tužiteljica nije dostavila nikakve dokaze pa joj je dio zahtjeva izgubljene zarade po tom osnovu odbijen u cijelosti.

Osim toga prvo tužiteljica u svom iskazu navodi a to potvrđuje i potvrda na strani 107 spisa kako je 15.04.2018. trebala početi raditi na novom radnom mjestu, stoga je u vrijeme dobivanja otkaza od tvrtke Alex Grota j.d.o.o. sigurno već znala da će se zaposliti na novom radnom mjestu pa ne stoji tvrdnja da bi ostala raditi za tu tvrtku minimalno još šest mjeseci.

Iz izvatka iz sudskog registra Trgovačkog suda u Pazinu utvrđeno je da je predmetna tvrtka 20.07.2021. prestala postojati kao pravni subjekt a čemu je prethodio stečajni postupak što znači da su izgledi prvo tužiteljice da bi ostala raditi u toj tvrtki da nije bilo prometne nezgode gotovo pa zanemarivi.

23. Iz potvrda koje prileže strani 107 i 108 spisa kao i iz iskaza prvo tužiteljice i svjedoka DŠ utvrđeno je je prvo tužiteljica trebala zasnovati sezonski radni odnos kao pomoćna kuharica u konobi Karlen sa danom 15.04.2018, međutim, zbog prometne nezgode nije zasnovala radni odnos jer zbog zdravstvenog stanja nije mogla obavljati poslove pomoćnog kuhara. Plaća prvo tužiteljice je trebala iznositi 464,55 eura neto.

Sud joj je upravo po tom osnovu dosudio izgubljenu zaradu jer se radilo o sezonskom poslu koji je trajao od 4-og do 10-og mjeseca 2018. pa kada se uzme u obzir sedam mjeseci sezone puta 464,55 eura dolazimo do iznosa od 3.251,70 eura izgubljene zarade koju je prvo tužiteljica mogla ostvariti da nije bilo prometne nezgode te joj je taj iznos dosuđen u cijelosti temeljem čl. 1095. ZOO-a.

24. Sve ukupno je sud prvo tužiteljici na ime naknade imovinske i neimovinske štete dosudio iznos od 8.883,98 eura dok je sa preostalim djelom zahtjeva od 1.362,22 eura zahtjev prvo tužiteljice odbijen kao neosnovan.

25. Što se tiče drugo tužiteljice ona u ovom postupku potražuje naknadu neimovinske štete zbog pretrpljenog straha. Treba imati na umu da je u trenutku prometne nezgode drugo tužiteljica imala 9 godina. Tvrdnje tuženika i umješača da nije pretrpjela nikakav strah nisu osnovane. Naime, tuženik tvrdi da strah ukoliko i ga je i pretrpjela nije u uzročno posljedičnoj vezi sa štetnim događajem već sa smrću oca kojeg je u to vrijeme izgubila. Međutim ta tvrdnja nije dokazana.

26. Uvidom u nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka specijalista neurolog dr. Lorena Radolović Prenc kao i njenu usmenu dopunu sud je utvrdio da je drugo tužiteljica zbog navedene prometne nezgode svakako pretrpjela strah a što je po mišljenju suda i životno i logično, radilo se o malom djetetu pa bez obzira što je izgubila oca to ne znači da nije pretrpjela strah zbog prometne nezgode.

Tako je utvrđeno da je drugo tužiteljica trpjela strah jakog intenziteta u trajanju od jedan dan, strah srednjeg intenziteta u trajanju od dva do tri tjedan te strah lakog intenziteta u trajanju od četiri mjeseca.

Drugo tužiteljica je posjećivala redovito liječnika te je kod nalaza psihijatra zabilježeno da se kod razgovora o prometnoj nezgodi dijete stisne, postane anksiozno, napeto zbog čega se i redovito liječila te se stanje poboljšalo. Ostale tegobe koje drugo tužiteljica ima i trpi zbog smrti oca nisu uzete u procjenu prilikom dosuđenja pravične novčane naknade koju potražuje. Imenovani vještak je naveo kako je zbog pretrpljenog straha kod drugo tužiteljice došlo i do trajnog umanjenja životne aktivnosti za 5% u odnosu na ranije zdravstveno stanje a ogleda se u strahu od prometa, nesanicama i anksioznosti.

Međutim ovaj sud tu procjenu vještaka nije uzeo u obzir prilikom dosuđivanja pravične novčane naknade jer se imenovani vještak i sam ogradio i rekao da bi za točno psihičko stanje drugo tužiteljice trebalo zatražiti mišljenje psihijatra. Kako niti jedna parnična stranka nije htjela platiti predujam niti predložiti psihijatrijsko vještačenje za drugo tužiteljicu ali tuženik i umješač su i dalje ostali kod prigovora na nalaz vještaka dr. Radolović sud tu procjenu vještaka nije uzimao u obzir kod dosude naknade neimovinske štete. Uzeta je u obzir samo procjena čistog pretrpljenog straha kod drugo tužitelja nakon prometne nezgode bez ovog trajnog umanjenja od 5%.

27. Temeljem odredbe čl. 1100. ZOO-a sud je drugo tužitelju dosudio pravičnu novčanu naknadu jer je utvrđeno kako je u štetnom događaju došlo do povrede prava osobnosti. Naime, sud smatra da težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju dosuditi pravičnu novčanu naknadu nezavisnu od naknade imovinske štete. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade ovaj sud je vodio računa o jačini i trajanju pretrpljenog straha, cilju kojem služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom. Imajući u vidu pretrpljeni strah, sud je drugo tužitelju temeljem čl. 1100. ZOO-a utvrdio pravičnu novčanu naknadu u sveukupnom iznosu od 1.000,00 eura.

Sa preostalim djelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 2.000,00 eura zahtjev drugo tužitelja je odbijen kao neosnovan.

28. Na dosuđeni iznos naknade štete sud je tužiteljima dosudio i zakonsku zateznu kamatu koja teče od dana podnošenje tužbe 02.04.2021. sukladno odredbi čl. 1103 u svezi s čl. 29. ZOO-a do konačne isplate.

29. Glede dokaza koji su provedeni radi utvrđivanja tko bi bio odgovoran za prometnu nezgode, da li osiguranik tuženika ili osiguranik umješača na strani tuženika, sud u obrazloženju ove odluke te dokaze neće uopće ocjenjivati jer su isti potpuno pravno irelevantni za predmet ovog postupka. Kao što je i ranije navedeno ti se dokazi mogu iskoristiti u nekoj drugoj parnici (regresnoj) koja bi se trebala voditi između tuženika i umješača.

30. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

31. Tužitelji imaju pravo na naknadu parničnog troška temeljem odredbe čl. 154. st. 2. u svezi s čl. 155. ZPP-a. Tužitelji su u ovom postupku uspjeli sa 87% prvo tužiteljica i 33,33% drugo tužiteljica, no bez obzira na uspjeh tuženika u odnosu na drugo tužiteljicu sud je tužiteljima dosudio trošak s razmjerno uspjehu u sporu prema prvo tužiteljici obzirom da u odnosu na drugo tužiteljicu nisu nastali nikakvi posebni troškovi postupka jer su svi dokazi koji su provedeni za prvo tužitelja jednako provedeni i za drugo tužitelja, stoga za drugo tužitelja nisu nastajali nikakvi posebni troškovi.

Tužiteljima je priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku koji je trošak odmjeren u skladu sa važećim odredbama odvjetničke tarife i utvrđenoj vrijednosti predmeta spora za sastav tužbe, pristup na šest ročišta za glavnu raspravu od čega jedno ročište u 50% tarife u sveukupnom iznosu od 650 bodova.

Imajući u vidu vrijednost boda od 2,00 eura i pripadajući PDV 25% tužiteljima na ime odvjetničkog troška pripada iznos od 1.625,00 eura. Tom iznosu valja pridodati uvećanje tarife od 10% za zastupanje više osoba pa konačni odvjetnički trošak koji pripada tužiteljima iznosi1.787,50 eura.

Tom iznosu valja pridodati trošak plaćenog predujma za medicinsko vještačenje u cijelosti u iznosu od 1.750,00 eura te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 178,00 eura i sudske pristojbe na presudu u iznosu od 178,00 eura pa sve ukupan trošak koji pripada tužiteljima iznosi 3.893,35 eura.

32. Prema istom principu priznat je trošak tuženiku s time što je njegov uspjeh u odnosu na prvo tužiteljicu 13% a u odnosu na drugo tužitelja 67%. Tako je tuženiku priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku sukladno važećim odredbama odvjetničke tarife i utvrđenoj vrijednosti predmeta spora u trenutku poduzimanja pojedine parnične radnje.

Tuženiku je priznat trošak sastava odgovara na tužbu i pristup na šest ročišta za glavnu raspravu od čega jedno ročište u 50% tarife odnosno sve ukupno 650 bodova. Imajući u vidu vrijednost boda od 2,00 eura i PDV od 25% tuženiku na ime odvjetničkog troška pripada iznos od 1.625,00 eura. Međutim obzirom na uspjeh u sporu u odnosu na prvo tužitelja od 13% tuženiku na ime odvjetničkog troška pripada iznos od 211,25 eura.

33. Kada se izvrši prijeboj konačnog priznatog troška tužitelja sa tuženikom proizlazi da je tuženik dužan tužiteljima naknaditi trošak od 3.682,21 eura.

34. Što se tiče zahtjeva umješača na strani tuženika za naknadom parničnog troška on je u cijelosti odbijen. Ovaj sud zaključuje da je troškove umješača, umješač sam prouzrokovao. Naime, u ovoj parnici se nije, niti se trebalo raspravljati o međusobnoj odgovornosti sudionika prometne nesreće glede uzroka njezinog nastanka. Zbog toga umješač treba sam snositi svoje troškove nastale njegovim sudjelovanjem u parnici. Osim toga umješač dijeli pravnu sudbinu tuženika na čijoj se strani umješao u parnicu. Tuženik je obavezan naknaditi tužiteljima troškove parničnog postupa a ne obrnuto, pa se niti umješaču na strani tuženika ne mogu dosuditi troškovi. Umješač na strani tuženika nije doprinio uspjehu tuženika, pa po mišljenju suda neosnovano traži naknadu troškova parničnog postupka zbog čega je njegov zahtjev odbijen. Umješač nije stranka u postupku, stoga je samo tuženik kao stranka koja je izgubila spor dužan tužiteljima naknaditi trošak.

U Puli 01. travnja 2026.

S u d a c

Mirna Mačešić-Biscuoli

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu, u tri istovjetna primjera, u roku od petnaest (15) dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dna:

1. tužiteljima po punomoćniku

2. tuženiku po punomoćniku

3. umješaču po punomoćniku