REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Posl.br. Pn-197/2020-50

Kranjčevićeva 8,52100 Pula-Pola

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli-Pola po sucu toga suda Mirni Mačešić-Biscuoli kao sucu pojedincu, u građansko pravnoj stvari tužitelja FDR iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Diana Angelini, odvjetnik iz Pule, protiv tuženika FD, vlasnik autoservisa "Šterpin" iz Pule, Flegova 12, OIB [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnicima Filip Simić i Lara Tončić, odvjetnici iz Pule, radi naknade štete, nakon zaključene glavne rasprave održane dana 11. ožujka 2026. u prisutnosti punomoćnika parničnih stranaka, a objavljene dana 1. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„Nalaže se tuženiku FD vlasniku Auto servisa „Šterpin“ Pula, Flegova 12 OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužiteljici FDR iz [adresa] OIB [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 25.080,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 01. listopada 2019. pa do isplate po kamatnoj stopi propisanoj čl. 29. st. 2 Zakona o obveznim odnosima koje se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena u roku od 15 dana.

Nalaže se tuženiku FD vlasniku Auto servisa „Šterpin“ Pula, Flegova 12 OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužiteljici FDR iz [adresa] OIB [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 16.600,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 01.09.2020. pa do isplate po kamatnoj stopi propisanoj čl. 29. st. 2 Zakona o obveznim odnosima koje se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena u roku od 15 dana.

Nalaže se tuženiku FD vlasniku Auto servisa „Šterpin“ Pula, Flegova 12 OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužiteljici FDR iz [adresa] OIB [osobni identifikacijski broj] naknadi parnični trošak u roku od 15 dana zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja pa do isplate.“

II Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka odmjeren u ukupnom iznosu od 2.750,00 eura sve u roku od 15 dana.

O b r a z l o ž e nj e

1. Tužitelj u tužbi navodi da je vlasnik osobnog automobila marke BMW, registarskih oznaka [registarska oznaka]. Navodi kako je u rujnu 2019. predmetni automobil dovezla kod tuženika u njegov auto servis "Šterpin", tvrdeći da je vozilo tada bilo u voznom stanju. Tuženik je nakon pregleda vozila rekao da treba zamijeniti lanac motora, te je uz suglasnost tužitelja naručen novi lanac motora i onda ju je obavijestio da su radovi završeni te da može preuzeti automobil. Tužitelj nadalje tvrdi da dok je vozilo još bilo kod tuženika u servisu da je isti nakon što je navodno montirao novi lanac javio tužiteljici da se pokvario motor automobila te da isti nije moguće popraviti bez da joj je naveo razloge toga kvara, a automobil je do dolaska kod tuženika bio ispravan. Nadalje navodi kako je po uputi tuženika kupila drugi rabljeni motor kojeg je tuženik trebao ugraditi. Po zaprimanju drugog motora tuženik da je nakon što je istog provjerio rekao tužitelju da je motor u odličnom stanju te je istog ugradio. Nedugo nakon toga tuženik da ju je nazvao te je rekao da je potrebno izvršiti reparaciju pumpe vode za što mu je ona ponovno dala odobrenje da se izvrši popravak a kako bi dobila vozilo u ispravnom stanju. Nakon što je tuženik navodno popravio i pumpu za vodu, tužiteljica tvrdi da ga je vidjela osobno u njenom vozilu kako vrši probnu vožnju, nedugo nakon toga da ju je nazvao i rekao da može preuzeti vozilo. Tužitelj navodi da je vozilo preuzeo njen sin MDR, međutim nakon prijeđenih 250 metara na kontrolnoj ploči vozila da se upalila crvena lampica koja signalizira da nešto sa motorom automobila nije u redu. Njen sin da je odmah nazvao tuženika koji mu je odgovorio da se ne brine oko toga a lampica da se upalila jer da su montirani novi dijelovi te da će se ista s vremenom ugasiti i da slobodno nastavi sa vožnjom. Tužiteljica navodi da se drugi dan po zaprimanju vozila isto ugasilo tri puta. Tuženik da je ponovno provjerio vozilo te joj je rekao da je u pitanju kontakt te da je to riješio. Kada je treći dan zaprimila vozilo cijeli automobil da je "trokirao" i smrdjelo na gorivo pa je pozvala tuženika da dođe po vozilo i popravi ga. Tuženik da je nakon toga ponovno preuzeo vozilo te obavijestio tužitelja da je problem bio u centrali vozila jer da se nisu zatvarale dizne pa da je po motoru špricalo gorivo i da će otkloniti kvar. Kada ga je upitala kada će vozilo biti popravljeno, tuženik da je početkom 2020. rekao njenom sinu kako više ne želi popravljati navedeno vozilo i neka dođu po auto. Isto tako da je nazvao MD te ga zamolio da posreduje između njega i tužitelja u pokušaju pronalaska rješenja i dogovora oko nastalog problema. Tom prilikom da je tuženik njoj predložio da će za otkup vozila njoj dati 5.500,00 eura, na što je tužiteljica pristala. Međutim u tom razdoblju došlo je do lockdown-a zbog pandemije korona virusom te se stranke nisu vidjele ni čule do svibnja 2020. Kada ga je nazvala u svibnju i pitala za realizaciju dogovora, tuženik joj je rekao da je od toga odustao. Tužiteljica ističe da je zbog nemogućnosti dogovora sa tuženikom, a imajući u vidu da se vozilo nalazilo u njegovom posjedu dugi niz mjeseci ,obavijestile da će angažirati sudske vještake te je pokrenula postupak osiguranja dokaza pod posl.br. R1.158/20. Sudski vještak DD da je u tom postupku izjavio da je iz automobila tužiteljice kada je istog došao pregledati izvađen pogonski motor, pripadajući mjenjač i svi uređaji iz motora. Motor je pronađen u mehaničarskoj radionici tuženika u potpuno rastavljenom stanju. Osovina iz blok motora je izvađena a prema navodima tuženika da je slana na brušenje. Tužiteljica navodi da je kupila još jedan pogonski motor koji je isto tako pronađen u servisu tuženika u potpunosti rastavljen te je po navodima tuženika i njegova osovina dana na brušenje. Nakon što je podignut poklopac motora utvrđeno je da je iz automobila izvađen kompletni pogonski motor sa svim uređajima iz motornog prostora kao i mjenjač, hladnjaci vode, klime, prednja traveza, oba prednja putna svijetla i prednja maska. Vještak je naveo kako su oba motora rastavljena do najmanje pozicije u radioni tuženika. Sve je to onemogućilo provođenje vještačenja, a na takav način je tuženik vozilo tužitelja učinio potpuno neupotrebljivim, pa je tako i ovlašteni servis BMW-a Tomić & Co dostavio očitovanje u kojem navode kako nisu u mogućnosti izvršiti dijagnostiku uzorka kvara motora iz razloga da su motor i svi vitalni pogonski dijelovi odvojeni od karoserije. Sve to da ukazuje na postojanje uzročno posljedične veze kojima je tuženik onemogućio provođenje vještačenja time što je rastavio oba motora u najsitnije detalje čime je vozilo tužitelja potpuno učinio neispravnim i time joj nanio štetu. Tužiteljica navodi da se obraćala i ovlaštenom serviseru BMW-a sa zamolbom za reparaciju motora na način da se rastavljeni motor sastavi no oni da su to odbili, što znači da tužiteljica niti kod ovlaštenog servisera nije mogla popraviti štetu. Nadalje navodi da je tuženik primio njeno vozilo u rujnu 2019. u voznom stanju da bi naknadno utvrdio kvar i potrebu za popravkom lanca originalnog motora u vozilu, motora originalnog iz vozila, pumpa vode, centrele, te drugi rabljeni motor, da bi u konačnici tužiteljici predao vozilo početkom rujna 2020. u potpuno rastavljenom stanju što je vidljivo iz vještačkog nalaza te joj je predao dva originalna motora potpuno rastavljena. Tužiteljica tvrdi da osim što je izgubila vozilo da je platila i dodatne dijelove automobila po nalogu tuženika pa je za novi lanac platila 1.800,00 kuna, za novi motor 8.000,00 kuna, za reparaciju pumpe 1.000,0 kuna, te na ime radova (ruke) prije prvog uzimanja vozila 3.800,00 kuna, odnosno sve ukupno 14.600,0 kuna. Osim toga da je godinu dana koristila automobil svog oca kojem je u konačnici dala 2.000,00 kuna na ime amortizacije. Ističe kako se vozilo ne može popraviti pa smatra da joj tuženik prouzročio štetu u vrijednosti vozila u trenutku dovođenja istog u radionicu u iznosu od 34.380,57 kuna. U konačno postavljenom tužbenom zahtjevu tužiteljica na ime naknade štete potražuje isplatu iznosa od 25.080,00 kuna zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 01.10.2019. te daljnji iznos od 16.600,00 kuna na ime troškova nabavke dijelova za popravak sa kamatom od 01.09.2020. sve uz naknadu parničnog troška.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti osporava navode tužitelja te predlaže da isti odbije kao neosnovan. Ističe kako je tužiteljičin sin a ne ona dovela sporno vozilo u njegovu radionu i to ne radi obavljanja redovnog godišnjeg servisa već radi popravka vozila. Stoga nije točna tvrdnja tužitelja da je vozilo bilo u ispravnom stanju kada ga je dovela u servis. Tuženik ističe kako je već prilikom približavanja vozila čuo da isto proizvodi dva zvuka koja se ne bi trebala čuti. Za prvi zvuk je znao da dolazi od lanca motora pa navodi da je odmah napomenuo da treba izvršiti zamjenu istoga pa da će nakon toga moći utvrditi da li je drugi zvuk bio vezan za lanac motora ili postoji još neki kvar. Tuženik navodi da kada je zamijenio lanac da se neadekvatni zvuk i dalje čuo pa je o tome obavijestio tužitelja i pozvao ga da se sam uvjeri u to, na što mu je tužitelj rekao da neka utvrdi o kakvom se kvaru radi, odnosno da pronađe uzrok kvara. Ističe da je na uobičajeni način probao sporno vozilo dajući mu gas u mirovanju te je pri neznatnom podizanju okretaja došlo do blokade motora. Odmah da je kontaktirao sina tužiteljice te ga je izvijestio o blokadi motora i savjetovao da bi bilo jeftinije kupiti drugi rabljeni motor nego popravljati ovaj motor koji je blokiran, tim više što je taj motor imao kilometražu od 200.000 km. Ne osporava da je tužiteljica pronašla drugi motor koji je imao samo glavu, blok, radilicu i klipove. Takav motor je tuženik trebao sastaviti sa ostalim dijelovima starog motora što je mogao učiniti jedino na način da stari motor rastavi. Tvrdi da nakon što je izvršio sve potrebne radove i ugradio novi motor, upalio je vozilo te je utvrdio da voda slabo cirkulira pa je obavijestio sina tužiteljice da je potrebno kupiti pumpu vode, nakon čega je odnio auto u ovlaštenu radionu u Peroj na popravak i predmetnu pumpu montirao u auto. Tužiteljica da je potom preuzela sporno vozilo no vrlo brzo je auto stalo pa navodi da ga je ponovno kontaktirala te je on došao odmah na lice mjesta i utvrdio da je riječ o kontaktu kojeg je očistio i auto je bilo ponovno u voznom stanju. Ističe kako ga je slijedeći dan tužiteljica zvala i rekla mu da vozilo smrdi po gorivu pa da je otišao po vozilo nakon čega je izvukao dizne motora koje su bile stavljene od starog motora pa kako je utvrdio da neke od njih ne rade a neke rade, da je kontaktirao prodavatelja rabljenog motora od koga je tužiteljice kupila da mu pošalje dizne od tog motora pa kad su iste stigle da ih je montirao i auto je ponovno radio. Ističe da je nakon probne voženja vozilo ponovno stalo. Navodi da je potom izvadio novo ugrađeni motor te je isti zajedno s prethodno izvađenim motorom (dakle prvi motor tužitelja) odnio kod tokara OD kako bi on na stroju utvrdio zbog čega su oba motora prestala raditi. OD je utvrdio da se na oba motora javila ista greška, odnosno da je pukla radilica, s time da je na prvom motoru radilica blokirala na prvom cilindru, a na drugom motoru da je radilica blokirala na trećem cilindru. Tuženik nadalje navodi da je prije svake radnje promijenio ulje i filter ulja radi opreza iako niti u jednom trenutku nije gorila lampica koja bi signalizirala potrebu za tim. Ističe kako je stavio ulje Castrol 5W-30 koje je adekvatno za predmetno vozilo. Tuženik ističe kako je po cijelo Europi pokušavao pronaći ponovno drugi rabljeni motor pa je zbog pandemije uspio pronaći samo jedan. Tuženik tvrdi kako sada ima saznanja da predmetni motori imaju određenu tvorničku grešku i da ih je upravo zato teško pronaći na tržištu. Zato da je morao rastaviti prvi motor kako bi njegove dijelove montirao na drugi motor a drugi motor kako bi utvrdio koji je ponovni uzrok kvara. To da je utvrdio i svjedok OD koji mu je rekao kako je radilica motora problem. Tvrdi da tužiteljica neistinito i ne korektno tvrdi da je motore rastavio kako bi onemogućio dokazivanje štete u sudskom postupku. Navodi da je uvijek postupao u skladu s pravilima struke, a sve dijelove motora i zamijenjen dijelove sačuvao kako bi imao dokaz o svom radu. Nadalje navodi kako u svom dugogodišnjem radnom vijeku nije imao spor s niti jednim klijentom te kada mu je tužiteljica počela prijetiti sudom da je u jednom trenutku razmišljao da otkupi predmetno vozilo kako bi izbjegao sudske postupke te nanošenje štete njegovom poslovnom ugledu, no dogovora sa tužiteljicom da nije bilo. Zaključno navodi kako je sve radove obavio u skladu s pravilima struke te smatra da ne postoji njegova odgovornost za štetu koju tužiteljica navodno trpi. Tvrdi da tužiteljica i danas ima u posjedu sporno vozilo te da ono i ovako kakvo je ima određenu vrijednost na tržištu pa čak i kada nije u voznom stanju, pa smatra da neosnovano traži punu vrijednost vozila. Predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva i potražuje naknadu parničnog troška.

3. U dokaznom postupku izvršen je uvid u ovosudni spis R1-158/20, pročitana je prometna dozvola, izvršen je uvid u e-mail prepiske stranaka, pročitan van sudski nalaz i mišljenje vještaka dipl. ing. Serđo Krizman, izvršen je uvid račun na strani 45 spisa, izvršen je uvid u račune o procjeni popravka na strani 44 do 53 spisa, izvršen je uvid u fotografije vozila, izvršen je uvid dio izvan sudskog vještačkog nalaza inženjera Stjepan Horvat, pročitan je iskaz tužitelja i tuženika, pročitan i su iskazi svjedoka OD, MDR, KD, DD, BD, MD, ID.

4. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

5. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari jest da li tuženik odgovara za štetu koja je nastala uslijed popravaka tužiteljičinog osobnog vozila marke BMW 116 i registarske oznake [registarska oznaka].

6.Prema u tom dijelu podudarnim iskazima stranaka i saslušanih svjedoka proizlazi da je tužiteljica zajedno sa svojim sinom MDR dovezla sporno vozila kod tuženika jer sa vozilom nešto nije bilo u redu i trebalo ga je popraviti. Sve ostale okolnosti njihova pravnog odnosa su sporne.

7.U postupku koji je prethodio ovoj parnici provedeno je osiguranje dokaza. Postupak se vodio pod brojem R1-158/2020 i u postupku je radi utvrđenja tada postojećeg stanja u kojem se nalazilo vozilo sukladno rješenju suda od 24.kolovoza 2020. dan nalog vještaku da odgovori na sljedeća pitanja:

-u kojem stanju se nalazi sporno vozilo;

-da li su dijelovi vozila razmontirani ili se nalaze izvan izvornog položaja;

-da li je vozilo u voznom stanju,

-da li ima vidljivih oštećenja vozila ili pojedinih dijelova;

nakon čega je vozilo trebalo biti prevezeno u ovlašteni BMW servisa koji će utvrditi uzrok kvara, sastaviti popis potrebnih radnji da bi se vozilo osposobilo za vožnju, procijeniti količinu radnih sati potrebnih za popravak, procijeniti vrijednost nužnih dijelova za funkcioniranje vozila, procijeniti vrijednost vozila na dan vještačenja, procijeniti vrijednost radova i materijala u odnosu na vrijednost vozila odnosno da li se radi o totalnoj šteti. Istom odlukom suda tužiteljica je bila ovlaštena da na teret tuženika odveze vozilo u ovlašteni BMW servis te da po izvršenim radnjama preuzme posjed vozila.

8.Nesporna je činjenica da je prilikom očevida na licu mjesta u servisu tuženika utvrđeno kako su dijelovi motora bilo razmontirani i nalazili su se izvan izvornog položaja u vozilu (odgovor pod brojem 1 stalnog sudskog vještaka za promet DD u postupku osiguranja dokaza na listu 11 njegova nalaza). Upravo iz navedenog razloga ovlašteni BMW servis Tomić nije mogao izvršiti dijagnostiku kvara na predmetnom vozilu kako su to precizno napisali u e-mail poruci 16.rujna 2020.g. (list 17 spisa).

9.Da bi tuženik bio odgovoran za štetu koju je svojim radom počinio na predmetnom vozilu potrebno je raspraviti i utvrditi sve opće pretpostavke odnosa odgovornosti za štetu i to kumulativno dakle: štetnika, oštećenika, štetnu radnju, uzročnu posljedičnu vezu između radnje i štete te protupravnost.

10.Odgovor na pitanje tko je odgovoran za štetu koja je nastala radom mehaničara na osobnom vozilu tužitelja sud ne može dati bez pomoći stručne osobe koja za to ima potrebna stručna znanja. Kada sud ne raspolaže potrebnim stručnim znanjem koje mu je potrebno da bi utvrdio meritornu činjenicu potrebno je angažirati stručnjaka točnije u ovom slučaju vještaka za promet (čl.250 ZPP-a).

11.Prema odredbi čl.219 ZPP-a svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev. Dokazivanje prema čl.220 ZPP-a obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke.

12.U ovoj pravnoj stvari na tužitelju je teret dokaza da između radnje tuženika i nastale štete dokaže da postoji adekvatna uzročno posljedična veza. Prema sudu predočenim podacima i predloženim (i izvedenim) dokazima jedino što se sa sigurnošću može utvrditi jest da je tužiteljica dovezla tuženiku osobno vozilo te da je ovaj iz njezina automobila izvadio motor i rastavio ga. Sve ostalo jest dvojbeno. Upravo stoga je na tužitelju kao aktivnoj strani u postupku bio teret predlaganja dokaza kojima će se na nedvojben način utvrditi da je tužitelju predala ispravno vozilo koje je ovaj svojim nestručnim radom (popravcima) oštetio. Odgovor na to pitanje mogu dati isključivo ovlašteni vještaci za promet/vozila koji imaju potrebna stručna znanja. Činjenica da ovlašteni BMW servis nije mogao izvršiti dijagnostiku kvara nije razlog niti dokaz da to nije moguće utvrditi već samo da oni kao BMW servis to nisu bili u stanju učiniti.

13.Imajući u vidu činjenicu da tužiteljica do kraja prethodnog postupka nije predložila dokaz vještačenjem kojim bi se utvrdili uzroci kvara na vozilu, (ne)stručno postupanje tuženika u konkretnim okolnostima i dr. to je sud primjenom pravila o teretu dokazivanja iz čl.221 a ZPP-a (čl. 8 ZPP-a) tužbeni zahtjev odbio.

14.Odgovori vještaka za promet dani u postupku osiguranja dokaza nisu dostatni da bi sud na temelju istih odlučivao o tuženikovoj odštetnoj odgovornosti. Naime, imenovani vještak je u postupku osiguranja dokaza verificirao tadašnje činjenično stanje na način da je utvrdio (a što i nije sporno između stranaka) da su dijelovi vozila razmontirani i izvan izvornog položaja automobila, da vozilo nije bilo u voznom stanju te da ne može dati stručno mišljenje da li postoje oštećenja na dijelovima vozila.

15.Nalaz i mišljenje vještaka ing. KD koje je izrađeno na zahtjev tužiteljice nije dokaz proveden u ovom postupku ( izvansudski nalaz), a tuženik se izričito protivio da se isti koristi kao stručna činjenična podloga za utvrđenje spornih činjenica (ročište 19.03.2021.) pa ga sud nije uzeo u obzir prilikom donošenja odluke o glavnoj stvari. Isto se odnosi i na izvansudski nalaz vještaka ing. Stjepan Horvat str. 66 spisa.

16.Svjedoci koji su saslušavani tijekom postupka ,njihovi iskazi u kontekstu utvrđenja spornih okolnosti su pravno irelevantni. Naime sud smatra da se uzrok kvara na motoru ne može utvrđivati saslušanjem svjedoka jer su za to potrebna stručna znanja i vještine koje saslušani svjedoci sigurno nemaju. Stoga su njihovi iskazi nebiti za meritum spora.

17.Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

18.Tuženik je u ovom postupku uspio u cijelosti pa mu je sud sukladno odredbi čl. 154. st. 1. u svezi sa čl. 155. ZPP-a dosudio trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku koji je trošak odmjeren u skladu sa važećim odredbama odvjetničke tarife i utvrđenoj vrijednosti predmeta spora u trenutku poduzimanja pojedine parnične radnje. Tuženiku je priznat trošak sastava odgovora na tužbu i trošak zastupanja na osam ročišta za glavnu raspravu te sastav dva pisana podneska sveukupnom iznosu od 1100 bodova. Imajući u vidu vrijednost boda od 2,00 EUR i PDV od 25 % tuženiku na ime odvjetničkog troška pripada iznos od 2.750,00 EUR.

U Puli 01. travnja 2026.

S u d a c

Mirna Mačešić-Biscuoli

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu, u tri istovjetna primjera, u roku od petnaest (15) dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dna:

1. tužitelju po punomoćniku

2. tuženiku po punomoćniku