REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.br. Pn-2884/2022-52

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu tog suda Lauri Crnić Klapšić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice UĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćnici Gordani Vidmar, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Vidmar i partneri j.t.d. u Zagrebu, protiv 1. tuženika Zagrebačkog holdinga d.o.o., Podružnice Zagrebačke ceste, OIB: 85584865987, Zagreb, Donje Svetice 48, koje zastupaju predsjednik Uprave ĆĆ i član Uprave UĆE, a njih punomoćnik Ladislav Škrinjar, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Smolek&Škrinjar d.o.o. u Zagrebu i 2. tuženika Grada Zagreba, OIB: 61817894937, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1 te uz sudjelovanje umješača na strani 1. tuženika Croatia osiguranja d.d., OIB: 26187994862, Zagreb, Vatroslava Jagića 33 i umješača na strani 2. tuženika Wiener osiguranja Vienna Insurance Group d.d., OIB: 52848403362, Zagreb, Slovenska ulica 24, zastupano po predsjednici Uprave ZĆ i članu Uprave NĆ, a oni po punomoćniku Anti Puljizu, odvjetniku u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 12. ožujka 2026. u prisutnosti tužiteljice osobno i zamjenice njene punomoćnice Ane Mileta, odvjetnice, punomoćnice 1. tuženika FĆ, odvjetnice, zastupnice 2. tuženika ĆĆE, diplomirane pravnice, na temelju generalne punomoći br. Su-750/14 i punomoćnika umješača na strani 2. tuženika Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d., Ante Puljiza, odvjetnika, a u odsutnosti uredno pozvanog umješača na strani 1. tuženika Croatia osiguranja d.d., 1. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se 1. tuženiku Zagrebačkom holdingu d.o.o., Podružnica Zagrebačke ceste, Zagreb, Donje Svetice 48, OIB: 85584865987-008 i 2. tuženiku Gradu Zagrebu, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937 da tužiteljici UĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], solidarno na ime naknade štete isplate iznos od 8.750,00 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom počam od 11. studenog 2022., pa do isplate po stopi, koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotnih poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope

. / .

tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sukladno odredbi članka 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23.), sve to u roku od 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan daljnji zatraženi iznos, preko dosuđenog u točci I., odnosno iznos od 3.761,50 EUR sa pripadajućim kamatama.

III. Nalaže se 1. i 2. tuženicima Zagrebačkom holdingu d.o.o., Podružnica Zagrebačke ceste, Zagreb, Donje Svetice 48, OIB: 85584865987-008 i Gradu Zagrebu, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937 te solidarno naknaditi tužiteljici UĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] troškove parničnog postupka u iznosu od 2.672,86 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 1. travnja 2026. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sukladno odredbi članka 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23.), a sve to u roku od 15 dana.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice da joj umješači, zajedno s tuženima, solidarno naknade parnične troškove.

Obrazloženje

1. U tužbi tužiteljica navodi da je 22.11.2021. oko 15,02 sati, krećući se šljunčanom stazom za pješake, blizu pločnika, na [adresa] u [adresa], u neposrednoj blizini kućnog broja 6 i na odlasku s radnog mjesta (tužiteljica je zaposlenica Hrvatskog državnog arhiva), nogom zakoračila u neodržavanu rupu, koja je postojala prilikom kritične zgode te koju prethodno nije bilo moguće uočiti, pala te zadobila teške tjelesne ozljede. Kako do iste nezgode ne bi došlo da je predmetna šljunčana staza redovito i pravilno održavana, odnosno, da je udubljenje (rupa) na stazi adekvatno sanirana ili da za istu postoji znak upozorenja, a za čije održavanje je zadužena podružnica Zagrebačkog Holding-a d.o.o., Zagrebačke ceste, u čijem je opisu zaduženja briga za upravljanje, održavanje i zaštitu nerazvrstanih cesta Grada Zagreba, razvidna je odgovornost tuženih za nastale tjelesne ozljede tužiteljici i za materijalnu štetu nastalu, uslijed liječenja zadobivenih ozljeda.

1.1. Naime, tužiteljica ukazuje da je Zakonom o komunalnom gospodarstvu obavljanje komunalnih djelatnosti, a naročito pružanje komunalnih usluga od interesa za fizičke i pravne osobe te financiranje građenja i održavanje objekata i uređaja komunalne infrastrukture kao cjelovitog sustava na području općina, gradova i Grada Zagreba, povjereno jedinicama lokalne samouprave. Nadalje, sukladno čl. 22. Zakona o komunalnom gospodarstvu, održavanje nerazvrstanih cesta je komunalna djelatnost, a pod održavanjem javnih površina naročito se razumijeva održavanje nerazvrstanih cesta koje, sukladno čl. 100. Zakona o cestama, čini cestovna građevina (donji stroj, kolnička konstrukcija, sustav za odvodnju atmosferskih voda s nerazvrstane ceste, drenaže, most, vijadukt, podvožnjak, nadvožnjak, propust, tunel, galerija, potporni i obložni zid, pothodnik, nathodnik i slično), nogostup, biciklističke staze te sve prometne i druge površine na pripadajućem zemljištu (zelene površine, ugibališta, parkirališta, okretišta, stajališta javnog prijevoza i slično). Kako je čl. 33. Zakona o komunalnom gospodarstvu propisano da komunalne djelatnosti može obavljati trgovačko društvo, koje osniva jedinica lokalne samouprave Grad Zagreb je, sukladno navedenoj odredbi, u tu svrhu osnovao društvo Zagrebački holding d.o.o., a čime je ono i odgovorno za obavljanje svih komunalnih djelatnosti na području grada Zagreba.

1.2. Slijedom izloženog, 1. tuženik je bio u obvezi održavati pločnik na kojem je došlo do štetnog događaja, a obzirom da je isto propustio, sukladno čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima, odgovoran je tužiteljici za nastalu štetu. Unatoč činjenici da je Grad Zagreb povjerio upravljanje, održavanje i zaštitu istih cesta društvu Zagrebački Holding d.o.o. podružnici Zagrebačke ceste, sukladno čl. 101. i čl.107. st. 2. Zakona o cestama, ista je cesta vlasništvo Grada Zagreba te je isti zadužen u okviru djelovanja Gradskog ureda za obnovu, izgradnju, prostorno uređenje, graditeljstvo, komunalne poslove i promet - Sektora za ceste predlagati mjere za održavanje i zaštitu cesta, izrađivati godišnje i periodične planove održavanja i zaštite cesta, organizirati i provoditi stručan nadzor i kontrolu nad izvođenjem radova na održavanju cesta i cestovnih objekata, organizirati poslove ophodnje i čišćenja cesta i cestovnih objekata te obavljati nadzor i kontrolu nad provoznošću prometnica. Slijedom navedenog, iako je 2. tuženik Grad Zagreb, povjerio održavanje nerazvrstanih cesta društvu Zagrebački Holding d.o.o., podružnici Zagrebačke ceste, to ga ne oslobađa odgovornosti za predmetnu štetu tužiteljici, već postoji solidarna odgovornost 1. tuženika. i 2. tuženika, i to u smislu čl. 43. Zakona o obveznim odnosima.

1.3. Tužiteljica još ukazuje na pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod brojem Su-IV-47/2020-5 na sjednici 05.03.2020. i 15.06.2020. gdje se mijenjaju Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 29.11.2002., broj Su-1331-Vi/02 i 1372-11/02, u primjeni Zakona o obveznim odnosima (NN 53/91., 73/91., 111/93., 3/94., 7/96., 112/99. i 88/01.) na način da se tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama (kune) po svim osnovama podignu u odnosu na 2002. za 50%. Izmjena orijentacijskih kriterija primjenjuje se na sve parnične postupke za naknadu neimovinske štete u svim stupnjevima suđenja od dana prihvaćanja na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (15.06.2020.). U naprijed opisanom štetnom događaju tužiteljica je zadobila tjelesne ozljede, a uslijed kojih su nastale trajne posljedice. Naime, tužiteljica je zbog zadobivenih ozljeda višestrukog prijeloma desnog gležnja i prijeloma potkoljenice (fractura trimalleolaris cruris la dex cum dislocatione), bila primorana pod općom anestezijom obaviti nekoliko operativnih zahvata te su istoj ugrađene pločice i vijci od kojih jedan SSV.

1.4. Tužiteljica dalje ističe da je bila primorana naučiti hodati uz pomoć hodalice, a kojom se i danas služi, a sve sukladno strogim uputama nadležnih liječnika specijalista. Tužiteljica uzima raznovrsne lijekove, pristupa mnogobrojnim kontrolama i pregledima, fizikalnoj terapiji i vježbama, a uz sve navedeno, neophodna joj je tuđa pomoć i njega zbog smanjene životne aktivnosti. Tužiteljica ističe kako prije štetnog događaja nije bolovala od specifičnih tegoba, koje su joj prouzročene predmetnim štetnim događajem. Konačno specificiranim tužbenim zahtjevom od 1.8.2025. (list 187-190 spisa), predlaže sudu donijeti presudu, kojom će naložiti 1. i 2. tuženicima da solidarno, na ime naknade štete isplate iznos od 12.511,50 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja tužbe, pa do isplate te potražuje i naknadu parničnih troškova, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate, a kako je to pobliže navedeno u samom podnesku.

2. Svojim odgovorom na tužbu 1. tuženik u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev. Osporava svoju pasivnu legitimaciju iz razloga što pošljunčana staza, na kojoj je došlo do štetnog događaja, nije sastavni dio nerazvrstane ceste, prema Odluci o nerazvrstanim cestama, koju je donijela Gradska Skupština Grada Zagreba. Opreza radi, osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva jer je do štetnog događaja došlo isključivo krivnjom tužiteljice. Ukoliko su fotografije mjesta štetnog događaja vjerodostojne, to je vidljivo da se radi o velikom oštećenju staze, koje je jako uočljivo te, ukoliko se osoba kreće stazom sa uobičajenom pažnjom, rupu bi morala uočiti. Slijedom iznesenog, predlaže sudu odbiti tužbu i tužbeni zahtjev te naložiti tužiteljici da 1. tuženiku naknadi troškove parničnog postupka.

3. Odgovorom na tužbu 2. tuženik u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev, odnosno nastanak štetnog događaja, svoju pasivnu legitimaciju, odgovornost, pa tako osnov i visinu tužbenog zahtjeva. Tuženik dalje navodi kako ne priznaje navode iz tužbe, osobito da se štetni događaj dogodio na način kako tužiteljica opisuje u tužbi, odnosno da se 22.11.2021. oko 15:02 sati, krećući se šljunčano stazom za pješake, blizu pločnika, na [adresa] u [adresa], u neposrednoj blizini kućnog broja 6, nogom zakoračila u neodržavanu rupu te osporava vjerodostojnost fotografija mjesta navodnog štetnog događaja, priložene u tužbi, budući na temelju istih nije moguće utvrditi vrijeme njihova nastanka. Tuženik osporava postojanje uzročno-posljedične veze između navodnog štetnog događaja te navodnih ozljeda tužiteljice s postupanjem tuženika, jer to iz navoda tužbe te dostavljene dokumentacije nije moguće utvrditi. Eventualna odgovornost 2. tuženika u ovoj pravnoj stvari može biti isključivo po načelu krivnje, a nipošto objektivna, te je na tužitelju teret dokaza o postojanju krivnje tuženika. Ukoliko je do navedenog štetnog događaja došlo na opisani način, tada je isti nastao isključivo krivnjom same tužiteljice. Tuženik smatra kako u takvom postupanju tužiteljice svakako ima elemenata obične nepažnje, u smislu izostajanja postupanja, koje se očekuje od prosječne osobe te je na taj način tužiteljica zasigurno sama doprinijela nastanku štete. S tim u vezi, a ukoliko bi se u postupku nedvojbeno utvrdilo da je tužiteljica navedene tjelesne ozljede zadobila na način i na mjestu koje navodi tužitelj, odnosno da se radi o mjestu koje je prikazano na dostavljenoj fotografiji, 2. tuženik ističe kako mjesto navodnog štetnog događaja (javna površina – nogostup), sukladno čl. 16. Odluke o nerazvrstanim cestama (Službeni glasnik Grada Zagreba 7/18), održava trgovačko društvo Zagrebački holding d.o.o., Podružnica Zagrebačke ceste, Zagreb, Donje Svetice 48, OIB;85584865987.

3.1. Nadalje, 2. tuženik ustraje na prigovoru promašene pasivne legitimacije, budući da tužiteljica nije dokazala da se radi o javnoj površini u vlasništvu 2. tuženika te 2. tuženik osporava da bi bio vlasnik nekretnine na kojoj je došlo do spornog štetnog događaja. Osim toga, kada bi se i radilo o nekretnini u vlasništvu 2. tuženika, odnosno nerazvrstanoj cesti koju bi 2. tuženik bio dužan održavati, sukladno odredbama Zakona o komunalnom gospodarstvu, 2. tuženi ističe kako je Grad Zagreb kao jedinica lokalne samouprave, osnovala trgovačko društvo Zagrebački holding d.o.o., Podružnica Zagrebačke ceste, Zagreb, Donje Svetice 48, OIB;85584865987, radi obavljanja poslova održavanja površina javne namjene –nogostupa koji se nalazi u sustavu nerazvrstane ceste. Tužbeni zahtjev nije u skladu s težinom zadobivenih ozljeda niti okolnostima slučaja, sudskom praksom, odnosno Orijentacijskim kriterijima VSRH imajući u vidu kvalifikatorne okolnosti određene čl.1100. Zakona o obveznim odnosima i to fizičkih boli i straha te duševnih bolova zbog smanjenja životne aktivnosti i naruženja, koja je zatražena u ukupnoj visini od 106.000,00 kn jer navedeno ne proizlazi iz dostavljene medicinske dokumentacije.

3.2. Osporava i utuženi tijek zakonske zatezne kamate na zatraženi iznos naknade imovinske štete, s obzirom da bi kamata na tu vrstu štete mogla teći tek od presuđenja pa do isplate. Naime, radi se o nenovčanoj materijalnoj šteti (koja nije reparirana), na koju mogu teći kamate tek od dana donošenja prvostupanjske presude, a sve u skladu s čl. 1089. st.2 Zakona o obveznim odnosima. (tako i Vrhovni sud u presudi VSRH Rev-425/2007, VSRH Rev-655/2007, VSRH Rev-520/2006). Slijedom svega, 2. tuženik ističe prigovor promašene pasivne legitimacije, prigovor isključive krivnje tužiteljice, odnosno prigovor doprinosa za prijepornu štetnu, osporava uzročnu - posljedičnu vezu između utužene štete i postupanja tuženika, a osporava postojanje i samog štetnog događaja, o kojem nema saznanja, a poglavito cijeneći činjenični supstrat tužbe kako je gore opisan te predlaže sudu odbiti tužbu i tužbeni zahtjev uz naknadu parničnih troškova tuženiku.

4. Croatia osiguranje d.d. je obavješten o parnici dopisom od 5.10.2023. (list 83 spisa) te je podneskom od 12.12.2023. (list 88-89 spisa) prijavio miješanje u ovoj pravnoj stvari na strani 1. tuženika Zagrebačkog Holdinga d.o.o. - Podružnice Zagrebačke ceste, OIB: 85584865987, Ulica grada Vukovara 41, Zagreb, iz razloga što je tuženik kod Croatia osiguranja d.d. Zagreb, V. Jagića 33, na dan 22. studeni 2021. imao zaključenu policu osiguranja od javne odgovornosti prema trećima br. 078700075538 sa svotom osiguranja po štetnom događaju u visini do 331.807,02 EUR/2.500.000,00 kn. Raspravnim rješenjem od 6.3.2024. (list 101-102 spisa) sud je dopustio miješanje Croatia osiguranje d.d. na strani 1. tuženika.

5. Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d. je dopisom od 6.3.2024. (list 104 spisa) obavješten o parnici te je podneskom od 9.4.2024. (list 109-110 spisa) istaknuo da je Grad Zagreb na dan navedenog štetnog događaja imao kod Wiener osiguranja Vienna Insurance Group d.d. zaključen ugovor o osiguranju od odgovornosti iz djelatnosti. U odnosu na tužbeni zahtjev Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d. osporava osnov i visinu zahtjeva kao neosnovane.

6. U tijeku dokaznog postupka provedeni su dokazi čitanjem kompletne spisu priložene dokumentacije, koja se odnosi na: preslike fotografija (list 6-7 spisa), medicinsku dokumentaciju tužiteljice (list 10-30, 54, 168-184 spisa), presliku police osiguranja kod Wiener osiguranja Vienna Insurance Group d.d. br. 1307-00056881 (list 39 spisa), zk. izvadak za zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] (list 45-46 spisa), Izvod iz posjedovnog lista k. o. [katastarska općina] - Mbr. 335240 i Izvod iz katastarskog plana (list 47- 48 spisa), presliku izjave tužiteljice (list 56 spisa), presliku prijave ozljede na radu (list 57-60 spisa), presliku Ugovora o povjeravanju obavljanja komunalne djelatnosti održavanja javnih zelenih površina na području Grada Zagreba u 2021. (list 64-67 spisa), plan programa održavanja javnih zelenih površina u Gradu Zagrebu za 2021. godinu Zagrebačkog holdinga d.o.o., Podružnica Zrinjevac (list 68-75 spisa), presliku police osiguranja kod Croatia osiguranja d.d. br. 078700075538 (list 91-98 spisa), Uvjete za osiguranje od izvanugovorne (javne) odgovornosti Croatia osiguranja d.d. (list 99-100 spisa), saslušani su svjedoci TĆ (list 120 spisa), ŽĆ (list 120-121 spisa), PĆ (list 122 spisa) i ŠĆ (list 122 spisa), a saslušana je i tužiteljica (list 123 spisa) te je proveden očevid na licu mjesta 13.12.2024. (list 130-133 spisa), razgledane su fotografije s očevida (list 137-146 spisa) i provedeno je medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku dr. Miljenku Franiću (list 165-167 spisa). Drugih dokaza stranke i umješači nisu predlagali, pa je sud zaključio glavnu raspravu.

7. Na temelju tako izvedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svakog za sebe i u njihovoj ukupnosti, sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 128/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; dalje: ZPP), ovaj sud nalazi tužbeni zahtjev djelomično osnovanim, kako je navedeno u izreci presude.

8. Među parničnim strankama u ovoj pravnoj stvari sporna je pasivna legitimacija tuženih i njihova odgovornost za nastanak štetnog događaja, uzročno posljedična veza, a shodno tome, osnov i visina tužbenog zahtjeva.

9. U odnosu na prigovor tuženih o njihovoj promašenoj pasivnoj legitimaciji valja navesti da je, po ocjeni ovog suda, neosnovan te da su tuženi pasivno legitimirani za naknadu štete, koju oštećenik pretrpi padom na javnoj površini.

10. Naime, u ovom je predmetu 13.12.2024. proveden očevid na adresi u [adresa] kod kč. br. [katastarska čestica] (list 130-133 spisa) te je tom prilikom utvrđeno da mjestom prometuju vozila. Tužiteljica je pokazala samo mjesto pada, koje je njen punomoćnik fotografirao. Utvrđeno je da je i dalje prisutna rupa, za koju je tužiteljica navela da je bila manja, odnosno plića. Punomoćnici tuženih su ukazali da je kamera, koja je na zidu zgrade Državnog arhiva, previše udaljena od rupe, koju je pokazala tužiteljica. Utvrđeno je da postoji rupa bliže kameri, koja je također fotografirana, a tužiteljica nije otklonila mogućnost da je do pada došlo na rupi bliže cesti.

11. Zakon o komunalnom gospodarstvu (Narodne novine br. 68/18 i 32/20; dalje: ZKG) određuje u čl. 21. da su komunalne djelatnosti, među ostalim, djelatnosti kojima se osigurava građenje i/ili održavanje komunalne infrastrukture u stanju funkcionalne ispravnosti. Nadalje, na temelju odredbe čl. 22. toč.2. ZKG, u komunalne djelatnosti spada i održavanje javnih površina na kojima nije dopušten promet motornim vozilima. Prema čl. 23. st.2. ZKG pod održavanjem javnih površina na kojima nije dopušten promet motornih vozila podrazumijeva se održavanje i popravci tih površina, kojima se osigurava njihova funkcionalna ispravnost.

12. Odredbom čl. 33. ZKG propisano je da komunalne djelatnosti, ako tim Zakonom nije propisano drukčije, može obavljati:

1. trgovačko društvo, koje osniva jedinica lokalne samouprave ili više jedinica lokalne samouprave zajedno (u daljnjem tekstu: trgovačko društvo),

2. javna ustanova koju osniva jedinica lokalne samouprave

3. služba – vlastiti pogon koju osniva jedinica lokalne samouprave (u daljnjem tekstu: vlastiti pogon)

4. pravna i fizička osoba na temelju ugovora o koncesiji

5. pravna i fizička osoba na temelju ugovora o obavljanju komunalne djelatnosti.

13. Također, odredbom čl. 59. st. 1. ZKG, propisano je da su komunalna infrastruktura:

1. nerazvrstane ceste

2. javne prometne površine na kojima nije dopušten promet motornih vozila

3. javna parkirališta

4. javne garaže

5. javne zelene površine

6. građevine i uređaji javne namjene

7. javna rasvjeta

8. groblja i krematoriji na grobljima

9. građevine namijenjene obavljanju javnog prijevoza.

14. Dalje, odredba čl. 60. st. 2. ZKG definira javne prometne površine na kojima nije dopušten promet motornim vozilima i to su trgovi, pločnici, javni prolazi, javne stube, prečaci, šetališta, uređene plaže, biciklističke i pješačke staze, pothodnici, podvožnjaci, nadvožnjaci, mostovi i tuneli, ako nisu sastavni dio nerazvrstane ili druge ceste.

15. Povrh toga, sukladno odredbi čl. 1. Odluke o komunalnom redu (Službeni glasnik grada Zagreba br. 14/19; dalje: Odluka), tom se Odlukom propisuje komunalni red i mjere za njegovo provođenje radi uređenja naselja, načina uređenja i korištenja površina javne namjene i zemljišta u vlasništvu Grada Zagreba, održavanja čistoće i čuvanja površina javne namjene na području Grada Zagreba. Odredba čl. 2. definira javne prometne površine na kojima nije dopušten promet motornim vozilima - trgovi, pločnici, javni prolazi, javne stube, prečaci, šetališta, biciklističke i pješačke staze, pothodnici, podvožnjaci, nadvožnjaci, mostovi i tuneli, ako nisu sastavni dio nerazvrstane ili druge ceste. Također, odredbom čl. 74. Odluke propisano je da javne površine moraju biti uredne i čiste i služiti svrsi za koju su namijenjene. Odredbom čl. 75. pravna ili fizička osoba obrtnik kojoj je Grad povjerio obavljanje komunalne djelatnosti održavanje čistoće javnih površina dužna ih je održavati i čistiti sukladno programu održavanja komunalne infrastrukture. Konačno, odredbom čl. 66.st.2. ZKG-a propisano je da se komunalna infrastruktura održava u skladu s programom održavanja komunalne infrastrukture ili u skladu s ugovorom ili drugim aktom određenim tim Zakonom ili posebnim zakonom.

16. Imajući na umu da iz iskaza saslušanih svjedoka te same tužiteljice kao i izvedenog očevida u bitnom proizlazi da se štetni događaj desio na Marulićevom trgu i to kada se tužiteljica normalnim hodom istim kretala, navedeno mjesto, bez ikakve sumnje, predstavlja javnu površinu u smislu čl. 60.st.2. ZKG i čl. 2. Odluke. Prema tome, tuženi su pasivno legitimirani u ovoj pravnoj stvari jer su dužni osigurati da se komunalna djelatnost obavlja tako da se spriječi uzrokovanje i nanošenje štete građanima. Obavljanje komunalne djelatnosti je u djelokrugu jedinica lokalne samouprave, koji propisuje način obavljanja komunalne djelatnosti, uređuje da komunalnu djelatnost mogu obavljati i trgovačka društva, koja osniva jedinica lokalne samouprave. Shodno izloženom, 2. tuženik je dužan osigurati da se komunalna djelatnost obavlja tako da se spriječi uzrokovanje i nanošenje štete građanima, a 1. tuženik odgovara kao društvo, koje obavlja komunalnu djelatnost, koju je na njega prenio 2. tuženik. Da se prenošenjem obavljanja pojedinih komunalnih djelatnosti na druge osobe, 2. tuženik ne oslobađa od odgovornosti za štetu, koja nastane radi propusta tih trgovačkih društava ili fizičkih osoba (ovdje 1. tuženika), je poznat stav iz brojne sudske prakse, među ostalim i najvišeg suda u državi (Odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske (dalje: VSRH) broj Rev-1973/1999-2). Dakle, 2. tuženik je dužan osigurati obavljanje komunalnih djelatnosti i na održavanju gradskih javnih površina, a time što je prenio obavljanje pojedinih komunalnih djelatnosti na određenu pravnu osobu (ovdje 1. tuženika), nije oslobođen obveze vršenja nadzora nad njenim radom i poduzimanja odgovarajućih mjera da se zaštite građani i spriječi nanošenje štete (Odluka VSRH broj Rev-340/2011-2). 1. tuženik Zagrebački holding d.o.o. kao trgovačko društvo, koje je osnovao 2. tuženik Grad Zagreb, u skladu s odredbom čl. 33. st.1. ZKG, obvezan je osigurati održavanje javnih površina u skladu s gore citiranim odredbama ZKG i Odlukom na način da se zaštite građani i njihova imovina i spriječi nanošenje štete i odatle njegova odgovornost za štetu, koja nastane zbog neispunjavanja tih obveza.

17. Kao što je već gore jasno navedeno, ZKG utvrđuje uvjete i način obavljanja komunalnih djelatnosti i ostvarivanje posebnog društvenog interesa u obavljanju tih djelatnosti te propisuje da je u cilju uređenja odnosa u komunalnom gospodarstvu predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave obvezno donijeti odluku o komunalnom redu i mjere za njegovo provođenje (čl. 104.) te propisuje i tijela nadležna za nadzor provedbi odredbi komunalnog reda (čl. 109). Komunalni redar ovlašten je, između ostalog, rješenjem narediti fizičkim i pravnim osobama mjere za održavanje komunalnog reda (čl. 112.st.2.). Grad se ne oslobađa svoje obveze da, preko komunalno redarstvenih službi, poduzima mjere, kojima se osigurava provedba odredbi komunalnog reda, a ne oslobađa se niti od odgovornosti za štetu, koja nastane zbog nepridržavanja navedene obveze. Grad Zagreb kao 2. tuženik je stoga dužan osigurati da, putem službe komunalnog redarstva, vrši nadzor i poduzima mjere da se zaštite građani i spriječi nanošenje štete.

18. Slijedom izloženih okolnosti, utvrđena je pasivna legitimacija i odgovornost oba tuženika za nastanak predmetnog štetnog događaja jer je, prema gore citiranim odredbama ZGK i Odluke, 1. tuženik taj, koji je dužan održavati javne površine čistima i sigurnim za kretanje ljudi, dok je 2. tuženik propustio izvršiti nadzor putem službi komunalnog redarstva i posljedično utvrditi postojanje rupa i propust održavanja od strane 1. tuženika na gradskom trgu, koji je javna površina. Povrh svega, 1. tuženik je pravna osoba, koja između ostalog obavlja poslove od javnog interesa jednako kao i 2. tuženik, koji je dužan organizirati efikasno obavljanje poslova od javnog interesa te se na njih kao i na njihovo djelovanje primjenjuje odredba čl. 1084. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22; dalje: ZOO), sukladno kojoj, osobe koje obavljaju komunalnu ili drugu sličnu djelatnost od javnog interesa, odgovaraju za štetu ako bez opravdanog razloga obustave ili neredovito obavljaju tu djelatnost. Shodno svemu izloženom, tuženi su pasivno legitimirani za štetu nastalu tužiteljici i odgovorni su za nastanak štete, pa stoga njihova suprotna razlaganja nisu prihvaćena kao osnovana.

19. Što se pak tiče prigovora da je tužiteljica sama isključivo odgovorna za pad na navedenim oštećenjima javne površine te da ne postoji uzročno posljedična veza između njenog pada i nastanka štete, takvi su prigovori također ocijenjeni neosnovanima, a nakon što su izvedeni dokazi saslušanjima te medicinskim vještačenjem. Na spornu okolnost nastanka samog štetnog događaja sud je saslušao svjedoke i samu tužiteljicu, proveden je očevid te su razgledane spisu priložene fotografije.

20. Iz priloženih fotografija na listovima 6,7 i 137-146 spisa razvidno je postojanje oštećenja u vidu ulegnuća šljunčanog materijala, koje je formiralo pliću rupu, a tim šljunčanim materijalom je prekriven čitav trg, a koja rupa je podobna da stopalo svake osobe upadne u nju te tako uzrokuje spoticanje, posljedičan pad i ozljeđivanje. Također, na fotografijama je vidljivo i to da se rupa teže može uočiti, tako da je uvjerljivo da tužiteljica nije mogla istu uočiti, čak i da je čitavo vrijeme hoda imala pogled usmjeren na pod, što nije normalno ni životno logično. Okolnost, koju su naglašavali tuženici, da se tužiteljica morala pažljivije kretati nije prihvaćena kao osnovana jer nije dužnost tužiteljice konstantno zuriti u pod dok hoda, a kako bi izbjegla neravnine i rupe, već je dužnost tuženih brinuti se da neravnine i nikakve rupe ne postoje, odnosno da budu sanirana ili barem na neki način ograđena ili obilježena, a što su tuženi bez ikakve sumnje propustili učiniti.

21. Kao što je već navedeno u točci 10. obrazloženja, sud je 13.12.2024. proveo očevid na adresi u [adresa] kod kč. br. [katastarska čestica] (list 130-133 spisa) te je tom prilikom utvrđeno da tamo prometuju vozila, iako je riječ o gradskom trgu na kojem je u sredini zelena površina i sa strane grmlje kod kojih su klupice, a sa strane od zgrade Hrvatskog državnog arhiva nalaze se stabla, tako da je čitav prostor trga, ustvari, uređena šetnica i park, namijenjena kretanju i odmoru pješaka, a što je općepoznata činjenica svakom stanovniku grada [adresa]. I tijekom samog očevida na mjestu trga, sa strane gdje se nalazi zgrada Hrvatskog državnog arhiva, zatečena su vozila, koja se evidentno tom površinom nepropisno kreću i parkiraju jer vizura tog trga i šljunčani materijal, kojim je prekriven, nikako nije prikladan za kretanje nikakvih motornih vozila i zato je ocjena ovog suda da je u konkretnoj situaciji, bez ikakve sumnje, riječ o javnoj površini na kojoj nije dopušten promet motornih vozila, u smislu odredbe čl. 59.st.1.toč.2. ZKG-a i čl.2. Odluke.

22. Svjedokinja TĆ je na ročištu 19.9.2024. (list 120 spisa) navela da ona i tužiteljica rade u Hrvatskom državnom arhivu, Marulićev trg 21 te se sjećala da je u studenom 2021. tužiteljica s posla otišla u 15 sati, dok je ona otišla 2 minute kasnije, a pojasnila je da ona kontrolira aplikaciju, pa je to prethodno pregledala. Dalje je izjavila da je došla na stepenice te uočila tužiteljicu, koja je sjedila na tlu na lijevoj strani iz njenog smjera gledanja te po njenoj procjeni 40-ak metara od same zgrade, točno u ravnini ravnateljeve sobe. Navela je da je tužiteljica sjedila u jednoj lokvi u kojoj nije bilo vode, bila je blijeda i svjedokinja je odmah vidjela da joj noga čudno stoji, a i žalila se da je boli noga. Navela je da joj je rekla da zove PĆ, a to je njena načelnica te da je tako i učinila i zna da su odmah došle PĆ, EĆ i kolege ČĆ i ŠĆ. Pojasnila je da ona sam trenutak pada nije vidjela, a obzirom joj se žurilo na autobus, morala je otići, a došla je i ŽĆ i oni su svi ostali s tužiteljicom. Iskazala je i da nije uočila da bi netko popravljao rupe na šljunčanoj stazi, ali da nije to ni gledala jer joj se žurilo, jednom je samo učila da je navezen novi šljunak ispred same zgrade. Navela je i da po njenom saznanju nije bilo drugih padova od kada je ona tamo zaposlena unatrag 10 godina i to od strane zaposlenika. Iskazala je još i da je vrijeme bilo oblačno i da tužiteljica na nogama nije nosila nikakve potpetice jer se ni inače tako ne oblači, već je imala sportske cipele. Navela je i da misli da je predmetna lokva i dalje tamo, ali da ima i drugih lokvi te da nema saznanja da se netko obraćao poslodavcu radi predmetnih lokvi. Na upit 2. tuženika bi li ona uočila predmetnu lokvu, odgovorila je da ona svakodnevno tamo prolazi i više puta i gleda kuda hoda, ali o tome ne razmišlja. Navela je i da povremeno tamo dolaze auti i da po njenoj procjeni takva rupa ne može nastati od hodanja.

22.1. Ocjena je ovog suda da je iskaz svjedokinje TĆ vjerodostojan jer je iskren, o onome čemu je ona svjedočila, a sud nije našao u držanju svjedokinje ikakvih naznaka da bi lagala ili nešto prešućivala, pa joj i zato vjeruje. Svjedokinja je iskreno navela da nije vidjela sam pad tužiteljice kao i da nije bilo drugih padova o kojima bi ona nešto znala, a njena procjena da takva rupa ne može nastati od normalnog hoda ovom je sudu logična i životno uvjerljiva.

23. Svjedokinja ŽĆ je u svom iskazu na ročištu 19.9.2024. (list 120-121 spisa) navela da se sjeća događaja od prije tri godine, krajem 11. mjeseca, kada je tužiteljica pala, a pojasnila je i da radi u Hrvatskom državnom arhivu unazad 24 godine i da poznaje tužiteljicu. Sjećala se da je izašla iz ureda i krenula kući, kada je uočila strku na ulazu i čula da govore kolege da treba donijeti stolicu te je vidjela tužiteljicu, koja je bila izrazito blijeda i sjedila je na podu. Sjećala se još da su pokušali kolege dobiti hitnu pomoć, ali bezuspješno, pa je dogovor bio da se preveze službenim vozilom u Traumu, gdje je tužiteljicu ona pratila. Nije se sjećala kakvu je obuću tužiteljica nosila, ali zna da nije nosila visoku petu jer se ni inače tako ne oblači. Iskazala je i da je vrijeme bilo tmurno i nije se sjećala da je u trenutku pada bilo padalina, ali nije mogla isključiti da tog dana nije padalo. Pojasnila je da ja sam pad nije vidjela, ali da je vidjela tužiteljicu da sjedi u rupi, uslijed koje je pala i pojasnila je da se radi o šljunku, koji je valovit te rupa nije uočljiva jer je sve sivo i grbavo. Navela je da za predmetnu rupu zna od tužiteljičinog pada i da tamo prolaze auti i da sad izgleda kao hupser sa rupom te da smatra da zbog toga što je to prilaz Državnom arhivu navedeno treba na neki način izravnati, pa možda i pločama. Na upit 1. tuženika ima li saznanja da se netko obraćao poslodavcu radi navedenog, odgovorila je da je ona pitala te da joj je rečeno da se Hrvatski državni arhiv obraćao Zagrebačkom holdingu da se napravi i prilaz za invalide i da se sve to poploči, ali da je to Zagrebački holding odbio s obrazloženjem da se radi o parku. Iskazala je i da je konkretna rupa i danas na istom mjestu. Pojasnila je da je rupa veličine oko 70 cm, a duboka je oko 10 cm te je pojasnila da je sada možda i dublja jer je šljunak, koji je navezen izašao i napravio hupser. Iskazala je i da je šljunak navezen nakon tužiteljičinog pada, nekoliko mjeseci poslije, a i da je njena procjena da počne šljunak izlaziti van zbog prolaska ljudi i automobila te da je šljunak, koji je navezen, po njenoj procjeni sipak. Iskazala je još da ona, prije tužiteljičinog pada, nije zamijetila predmetnu rupu. Navela je i da Hrvatski državni arhiv ima prilaz sa šljunčanog dijela dok fakulteti na [adresa] imaju prilaz sa betonskog dijela i po njenom saznanju čitav [adresa] je park. Iskazala je da nije zamijetila da bi se navedeni šljunak održavao na način da se ravna i slično.

23.1. I iskaz svjedokinje ŽĆ ocijenjen je vjerodostojnim jer je iskreno navela sve čega se sjećala kao i onoga čemu osobno nije svjedočila. Iskaz ove svjedokinje u bitnom je podudaran iskazu svjedokinje TĆ s time da je detaljniji glede izgleda rupe i materijala, koji je na samom [adresa], a što odgovara onome što je sud utvrdio i na očevidu, ali i što je poznato svakom stanovniku grada [adresa] jer je riječ o jednom od najljepših trgova gradskog središta i dijelu poznate „Lenucijeve potkove“.

24. Svjedokinja PĆ je u svom iskazu na ročištu 19.9.2024. (list 122 spisa) navela da poznaje tužiteljicu jer joj je šefica i zna da ju je 22.11.2021. telefonom pozvala kolegica TĆ da je tužiteljica pala te ju je zatekla da sjedi u rupi u šljunku, vidno blijeda, sa izvrnutom nogom u neprirodnom položaju i nije se usudila micati je, već je zvala kolege da donesu stolicu i oni su je svaki ispod jedne ruke podigli na istu, a kako nisu mogli dobiti hitnu, kolega ju je službenim autom odvezao u Traumu. Nije zamijetila da bi netko održavao navedeni šljunak, koji se nalazi s lijeve i s desne strane ulaza u Hrvatski državni arhiv te po njenom saznanju tamo prolaze ljudi, a nekada povremeno i neko vozilo. Iskazala je i da je tužiteljica ovu ozljedu prijavila poslodavcu i ne zna što je poduzeto po tom pitanju jer to radi kadrovska služba. Nije se mogla izjasniti da li je rupa i dalje na istom mjestu. Nije imala saznanja da bi imali kakvo osiguranje od ozljede na radu te je, po njenom saznanju, tužiteljici priznata ozljeda na radu. Još je pojasnila da njihovo vozilo prilazi sa druge strane kroz kolni ulaz. Navela je i da predmetnu rupu nije prethodno uočila jer ona izlazi na drugu stranu.

24.1. Ocjena je ovog suda da je i svjedokinja PĆ iskazivala vjerodostojno jer je iskreno izjavila čega se sjećala kao i da o određenim okolnostima nema saznanja, a sud nije uočio u držanju ove svjedokinje nikakve naznake o tome da bi nešto prešućivala ili lagala, a njen je iskaz u bitnim dijelovima podudaran i iskazima ostalih saslušanih svjedoka.

25. Svjedok ŠĆ je u svom iskazu na ročištu 19.9.2024. (list 122 spisa) naveo da radi s tužiteljicom u Hrvatskom državnom arhivu i da mu je poznato da je prije tri godine pala jer su ga zvali kolege i on nije vidio sam trenutak pada, već je tužiteljicu zatekao na podu pored rupe, a noga joj je bila u rupi u šljunku. Nije se mogao izjasniti o dimenzijama predmetne rupe, a zna da je tog dana bilo oblačno i nije siguran je li padala kiša, a tužiteljica je na nogama imala tenisice. Nije se mogao izjasniti o tome da li je rupa i dalje tamo jer on ide na drugu stranu.

25.1. I svjedok ŠĆ je prema ocjeni ovog suda iskazivao vjerodostojno o onome čega se on sjećao i što je vidio, a iskreno je izjavio da nije vidio sam pad kao i da ne može procijeniti dimenzije predmetne rupe. Povrh toga, i njegov je iskaz u bitnim dijelovima podudaran i iskazima ostalih saslušanih svjedoka.

26. Tužiteljica je u svom iskazu na ročištu 19.9.2024. (list 123 spisa) navela da je slušala iskaze saslušanih svjedoka i da su u svemu istinito iskazivali, pa se tim iskazima priklonila, a pojasnila je da je do samog pada došlo vrlo iznenadno, u sekundi te da joj je desna noga "proklizala" i zavrnula se u kontra stranu i da je bila u šoku i tresla se te da ju je noga jako boljela. Navela je da se dalje sve dešavalo kako su iskazivali svjedoci i da ona doista nije mogla zamijetiti predmetnu rupu jer da je, sigurno bi je zaobišla. Navela je da svaki dan tamo prolazi i tu rupu nije zamijetila i da je danas stanje još gore jer su zbog obnove prolazili i kamioni i da je vidjela jednu djelatnicu da sa lopatom sipa sitne kamenčiće, koji će se prvom prilikom, kod prolaska auta, izbaciti van. Iskazala je da joj je zglob pukao na dva dijela te je bila podvrgnuta dvjema operacijama i da joj je prvih mjesec i pol bilo zabranjeno stati na nogu i da je bila potpuno ovisna o tuđoj pomoći, koju su joj pružali ukućani suprug i sin, dok joj je čistiti pomagala sestra. Navela je da joj se rana zagnojila, pa je pila antibiotike i tri puta tjedno joj je patronažna sestra previjala ranu. Iskazala je da joj ta noga natiče, da ne može dugo stajati i ne može normalno sići niz stepenice te da također ima i napadaj panike kad prolazi kraj nekih rupa ili grba. Iskazala je i da se ne usudi ni popeti se na ljestve te da se inače sportski oblači i ne nosi potpetice, pažljivo hoda i nije bila ničim natovarena. Navela je da nije ostvarila nikakvu naknadu od osiguranja poslodavca i da je jedino prijavila ozljedu na radu, koja joj je priznata i dobila je pomoć radi bolovanja duljeg od 90 dana. Iskazala je da nikad ranije nije ozlijedila niti jednu nogu, a nikada prije niti poslije nije pala.

26.1. Ocjena je ovog suda da je i tužiteljica vjerodostojno iskazivala jer se priklonila iskazima saslušanih svjedoka, a ono o čemu je sama iskazivala logično je i životno uvjerljivo te podudarno ostalim iskazima. Sud nije našao u držanju tužiteljice postojanje ikakvih naznaka da bi nešto lagala ili prešućivala, upravo suprotno, držala se uvjerljivo i sigurno te joj sud u svemu vjeruje. Povrh toga, iskazi saslušanih svjedoka i tužiteljice nisu s uspjehom opovrgnuti niti jednim drugim dokazom.

27. Ovdje treba naglasiti da se nezgoda desila, prema suglasnim iskazima tužiteljice i svjedoka, dok se tužiteljica kretala normalnim hodom u cipelama prikladnim za hodanje i bez ikakvog tereta te se stoga ne može govoriti o suodgovornosti tužiteljice za nastanak štetnog događaja jer nije mogla uočiti predmetnu rupu, sve dok nije došla do nje, noga joj je „proklizala“ i zavrnula se u stranu, uslijed čega je i pala. To stoga jer je sudu logično i životno uvjerljivo da tužiteljica, koja se normalnim hodom u sportskoj obući kreće po javnoj površini - trgu, koji je i park, nije mogla predvidjeti da će naići na rupu ili bilo kakve neravnine, pa nije mogla znati ni očekivati da će se spotaknuti i pasti uslijed te rupe niti to može prosječna osoba predvidjeti. Prema tome, prigovor isključive krivnje nije osnovan jer niti iz jednog jedinog izvedenog dokaza ne proizlazi da bi tužiteljica neprimjerenim kretanjem po javnoj površini sama uzrokovala štetu, koju je pretrpjela, a ničim potkrijepljena pretpostavka tuženih da je tužiteljica morala vidjeti rupu, koju ničim ne dokazuju, sud ne može prihvatiti kao osnovanu te stoga ocjenjuje da tužiteljica ni na koji način nije sama kriva za nastanak štetnog događaja, odnosno, da je istom u bilo kojem omjeru doprinijela.

28. U kontekstu izloženog, a poglavito slijedom utvrđenja suda na očevidu i ostalih dokaza u spisu u vidu fotografija, neosnovanom je ocijenjena tvrdnja tuženih da tužiteljica nije uključila dužnu pažnju i da je iz tog razloga došlo do njenog pada. Tuženici uopće tijekom postupka nisu opovrgnuli činjenicu da [adresa], odnosno šljunak, kojim je obložen, nije bio izravnat i siguran za kretanje pješaka, a nisu dostavili ni bilo kakav dokaz kojim bi opovrgnuli takvu tužiteljičinu tvrdnju u vidu kakvog dokumenta, kojim se utvrđuje koje radnje su tuženi poduzimali da šljunak na samom trgu bude ravan, bez rupa i siguran za kretanje. To stoga jer je dužnost tuženih da javne površine, a poglavito gradski trgovi u središtu gradske jezgre, budu uredni, očišćeni i sigurni za kretanje pješaka, a ne da pješaci, među kojima su starije, bolesne i invalidne osobe te roditelji s malom djecom i druge osjetljive skupine ljudi, moraju kontinuirano paziti da ne stanu i spotaknu se i upadnu u kakvu rupu, odnosno da moraju izbjegavati neporavnate rupe na trgovima i tražiti alternativne puteve jer gradske službe nisu u stanju osigurati sigurno kretanje ljudi jednim od središnjih gradskih trgova. Nije životno uvjerljivo ni logično da se od tužiteljice (ili bilo kojeg drugog čovjeka) zahtijeva da čitavo vrijeme, dok hoda, ima pogled usmjeren na pod kako bi pravovremeno uočila rupu na površini trga i izbjegla da joj u istu upadne noga i padne. Nameće se pitanje na koji bi se način u takvoj situaciji mogle i morale kretati slijepe i slabovidne osobe, a koje su ravnopravni građani grada Zagreba i moraju imati mogućnost sigurnog kretanja po svim javnim površinama i gradskim trgovima. Zbog svih izloženih razloga argumentacija tuženih da je tužiteljica sama isključivo odgovorna za štetu, koja nije potkrijepljena niti jednim jedinim dokazom, nije prihvaćena kao osnovana i kao takva je otklonjena.

29. Kako je iz gore izloženog obrazloženog vidljivo da je nedvojbeno i pouzdano utvrđen nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija i odgovornost tuženih, a sasvim je logično i jasno da postoji uzročna veza između tužiteljičinog pada te nastanka štete, proveden je dokaz medicinskim vještačenjem na okolnost visine tužbenog zahtjeva.

30. Stalni sudski vještak izv.prof.dr.sc. Miljenko Franić je u svom nalazu i mišljenju od 18.7.2025. (list 165-167 spisa) naveo da je u štetnom događaju tužiteljica zadobila ozljedu: bimaleolarni lom desne potkoljenice s pomakom. Po ozljeđivanju tužiteljice u štetnom događaju provedeno je adekvatno liječenje po ortopedu te fizijatru. Provedeno je operacijsko liječenje u 2 navrata, poslijeoperacijsko previjanje zbog nekroze rane te fizikalna terapija. Nakon završenog liječenja zaostaje ograničena i bolna pokretljivost desnog gornjeg i donjeg nožnog zgloba u slabijem stupnju, zaostaje oteklina te ožiljak. Vještak drži da postoji uzročno posljedična veza između štetnog događaja i ozljeda zadobivenih u štetnom događaju. Vještak je mišljenja da se zdravstveno stanje stabiliziralo 27.6.2022. uzevši u obzir karakter ozljede te tijek liječenja. Trajne posljedice navedene ozljeda desnog gležnja smanjuju životnu aktivnost tužiteljice za 8% i u tom će postotku morati ulagati pojačane napore u svakodnevnom životu i radu. Strah: tzv. primarni strah, koji se javio prilikom tjelesnog ozljeđivanja bio je vrlo intenzivan i kratkotrajan. Takozvani sekundarni strah, koji je proistekao iz tjelesnih ozljeda i njenih posljedica jačeg intenziteta je bio prisutan 3 dana, srednjeg intenziteta 25 dana, slabijeg intenziteta 40 dana. Bol jakog intenziteta imala je 4 dana, srednje jakog intenziteta trajanja 30 dana, a manjeg intenziteta trajanja 50 dana. Daljnji povremeni bolovi su trajne prirode i uključeni su u pojačane napore. Tuđa pomoć i njega: bila je potrebna 2 sata dnevno kroz 30 dana liječenja. U periodu od 50 dana bila je potrebna pomoć druge osobe u prosjeku od 1 sat dnevno. Pomoć je bila potrebna u održavanju osobne higijene, kućnim poslovima, odlasku liječniku. Naruženje slabijeg stupnja je zaostalo, obzirom na vidljivu oteklinu te ožiljak u području desnog gležnja.

31. Podneskom od 8.8.2025. 1. tuženik je (list 214-217 spisa) u cijelosti prigovorio nalazu i mišljenju vještaka te je vještak na ročištu 12.3.2026. (list 227-228 spisa) u svom usmenom očitovanju na iznesene prigovore 1. tuženika naveo da je svoj nalaz i mišljenje izradio sukladno karakteru zadobivenih ozljeda, tijeku liječenja te nakon izvršenog kliničkog pregleda tužiteljice 2.7.2025. Napomenuo je da je tužiteljica zbog ozljeda zadobivenih u ovom štetnom događaju u dva navrata operacijski liječena te je samo liječenje još dodatno bilo produženo zbog znakova tzv. Sudeck-ovog sindroma. Uzevši sve navedeno u obzir, cijenio je trajanje i intenzitet bolova i straha što smatra da je korektno. Nadalje, naveo je da je trajne posljedice cijenio u visini od 8%, obzirom na zaostalu bol i ograničenu pokretljivost gornjeg i donjeg nožnog zgloba desno u slabijem stupnju. Spisu je bio priložen zdravstveni karton za navedeni period od 25.8.2004. do 10.3.2025. te je na ročištu 12.3.2026. vještak izvršio uvid u dodatno pribavljen raniji dio zdravstvenog kartona za period od 1996. do 2003. gdje također, dakle, u cjelokupno priloženom zdravstvenom kartonu, nije bilo prije štetnog događaja sličnih ozljeda. Iskazao je da u cijelosti ostaje kod pisanog nalaza i mišljenja. Naveo je i da je mišljenja da se zdravstveno stanje stabiliziralo 27.6.2022. i da se može reći da je time liječenje završeno. Na ročištu 12.3.2026. tužiteljica je pokazala ožiljak na desnoj nozi te je utvrđeno da je istovjetan opisu iz nalaza i mišljenja vještaka.

32. Ovaj sud prihvatio je u cijelosti kao vjerodostojan nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka izv.prof.dr.sc. Miljenka Franića jer je objektivan, stručan, logičan i razumljiv, a vještak je usmenim obrazloženjem u cijelosti argumentirano otklonio primjedbe 1. tuženika te nije bilo nikakvih daljnjih nejasnoća ni pitanja.

33. S obzirom na utvrđeno činjenično stanje, sud ocjenjuje da je, uslijed štetnog događaja, došlo do povrede prava osobnosti tužiteljice i to povrede prava na tjelesno i duševno zdravlje. S obzirom na sve okolnosti slučaja i težinu povrede navedenih prava osobnosti, a kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka, sud smatra da tužiteljici pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu u smislu čl. 1100. st. 1. ZOO-a. Sud je odmjerio visinu pravične novčane naknade uzimajući u obzir sve elemente odlučne za njezino određivanje u smislu čl. 1100. st. 2. ZOO, pa je ocjena ovog suda da sve utvrđene okolnosti opravdavaju dosuđivanje pravične novčane naknade tužiteljici u ukupnom iznosu od 8.200,00 €. Pri tom je za napomenuti da je sud imao u vidu i okolnost da je u međuvremenu porasla stopa inflacije, a kako se to elaborira u podnesku tužiteljice od 1.8.2025., koja inflacija je nedvojbeno uslijedila prije donošenja ove presude (tako i odluka Ustavnog suda RH U-III-7796/2014 od 11. veljače 2016., presuda ŽS Zagreb posl. br. Gž-4493/2024-2 od 6. svibnja 2025.).

34. Tužiteljica je na ime naknade imovinske štete zatražila naknadu za tuđu pomoć i njegu u odnosu na koju je utvrđeno da je tužiteljici bila neophodna u ukupnom obimu od 110 sati. Stoga je tužiteljici, sukladno čl. 1095. st. 1. ZOO, dosuđena naknada po osnovi tuđe pomoći u iznosu od 550,00 €. Visina naknade za tuđu pomoć i njegu dosuđena je tužiteljici, primjenom odredbe čl. 223. st.1. ZPP-a, pri čemu je za 1 sat tuđe pomoći i njege sud slobodnom ocjenom odredio primjerenim iznos od 5,00 €.

35. Slijedom svega izloženog, sud je dosudio tužiteljici ukupni iznos od 8.750,00 € po osnovi naknade neimovinske i imovinske štete, a za daljnji zatraženi iznos od 3.761,50 € zahtjev tužiteljice je odbijen kao previsoko postavljen i stoga neosnovan.

36. U odnosu na dosuđeni iznos naknade štete tužiteljici pripadaju zatezne kamate sukladno čl. 29. st. 1. ZOO. Zatezne kamate pripadaju tužiteljici od dana podnošenja tužbe 11.11.2022., prema čl. 1103. ZOO. Visina stope zatezne kamate je određena prema čl. 29. st.2. ZOO i prema čl.1. Uredbe o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 156/22).

37. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbama čl. 154. i čl. 155. ZPP-a. Prema odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a u slučaju djelomičnog uspjeha stranaka u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva. U ovoj pravnoj stvari tužiteljica je u odnosu na osnovu tužbenog zahtjeva uspjela u omjeru od 100 %, a u odnosu na visinu 70%, iz čega proizlazi da je tužiteljica uspjela s tužbenim zahtjevom u omjeru od 85% (100% u osnovi+70% u visini/2=85%), a tuženik u omjeru od 15%. Kada se uspjeh tuženika oduzme od uspjeha tužiteljice u postupku, tužiteljici je odmjerena naknada dijela ukupnih troškova u omjeru od 70%.

38. Tužiteljici je, u skladu s odredbama čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP-a priznat trošak za zastupanje po punomoćniku odvjetniku, sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23 - dalje: Tarifa), a imajući u vidu troškovnik, kao i vrijednost predmeta spora. Tako joj je priznat trošak zastupanja kako slijedi: za sastav tužbe 100 bodova (Tbr. 7/1 Tarife), za pristup na ročišta 6.3.2024., 19.9.2024.., 13.12.2024. (očevid) i 12.3.2026. po 100 bodova za svako (ukupno 400 bodova - Tbr. 9/1 Tarife) te za sastav podnesaka od 23.9.2024., 16.12.2024. i 25.2.2025. po 25 bodova za svaki (Tbr. 8/3 Tarife) kao i za sastav podnesaka od 21.12.2022., 18.1.2023., 28.11.2023., 12.4.2024., 18.2.2025. i 1.8.2025. po 100 bodova za svaki - ukupno 600 bodova (Tbr. 8/1 Tarife). Sveukupno, tužiteljici je priznat trošak u iznosu od 1175 bodova, a uz vrijednost jednog boda od 2,00 € prema važećoj Tarifi te uvećano za 25% po osnovi PDV iznosi 2.937,50 €, a kako tužiteljici pripada naknada dijela ukupnih troškova u omjeru od 70% pripada joj iznos od 2.056,25 €. Navedeni iznos valjalo je uvećati za plaćeni predujam za vještačenje u iznosu od 300,00 € (l-157) te za očevid u iznosu od 49,48 (l-125) kao i za trošak plaćene sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 95,56 € te za sudsku pristojbu na presudu od 171,57 €, tako da sveukupan trošak tužiteljice iznosi 2.672,86 €, te je stoga odlučeno kao pod točkom III. izreke ove presude.

39. Tužiteljici nije priznat trošak sastava podneska od 22.5.2025. budući da nije bio potreban za vođenje ove parnice u smislu čl. 155. ZPP jer samo požuruje postupanje, a nije joj priznat kao potreban ni zatraženi trošak pristupa na ročište za objavu presude obzirom je ročište, u skladu s ovlastima, suda prezakazano i održano, unatoč neurednoj dostavi za obje parnične stranke u smislu čl. 335.st.6. ZPP-a. Tužiteljica ima pravo na kamate na parnične troškove, prema odredbi čl.151.st.3. ZPP-a i po stopi iz čl. 29. st.2. ZOO i čl.1. Uredbe o izmjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 156/22).

40. Nije, međutim, osnovan zahtjev tužiteljice da joj umješači, solidarno s tuženima naknade parnične troškove. To stoga jer, u smislu čl. 154.st.1. ZPP-a, umješač na strani stranke, koja je izgubila parnicu, dužan je naknaditi troškove, koje je uzrokovao svojim radnjama, a ocjena je ovog suda da umješači nisu svojim radnjama uzrokovali nikakve posebne troškove, pa je stoga odlučeno kao u izreci pod točkom IV.

41. Slijedom svih izloženih razloga odlučeno je kao u izreci presude.

Zagreb, 1. travnja 2026.

Sudac:

Laura Crnić Klapšić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe županijskom sudu, koja se podnosi pisano u četiri istovjetna primjerka, putem ovoga suda. Žalba se podnosi u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

-od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, bez obzira da li je stranka na to ročište pristupila, odnosno

-od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

DNA:

- pun. tužiteljice uz pristojbu

- pun. 1. tuženika

- 2. tuženiku

- umješaču Croatia osiguranje d.d.

- pun. umješača Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d.