REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-10784/2023-27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Nataliji Horvatić, u parničnom predmetu tužitelja AP, OIB: [osobni identifikacijski broj], Šibice, Jure Novoselca 6, zastupan po punomoćniku Matko Novinc, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., OIB: 92963223473, iz Zagreba, Trg bana Josipa Jelačića 10, zastupano po punomoćniku Kruni Kneževiću odvjetniku u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević i partneri iz Zagreba, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 19. ožujka 2026. u prisutnosti punomoćnika stranaka, a po objavi presude dana 1. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d., OIB: 92963223473, da tužitelju AP, OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 (petnaest) dana isplati iznos od 22.579,45 eura (dvadesetdvijetisućepetstosedmadesetdevet eura i četrdesetpet centi) sa zateznim kamatama tekućim:

- na iznos od 102,50 eura počev od 6.5.2021. pa do isplate,

- na iznos od 102,04 eura počev od 6.6.2021. pa do isplate,

- na iznos od 101,03 eura počev od 6.7.2021. pa do isplate,

- na iznos od 107,05 eura počev od 11.8.2021. pa do isplate,

- na iznos od 103,12 eura počev od 11.9.2021. pa do isplate,

- na iznos od 108,96 eura počev od 12.10.2021. pa do isplate,

- na iznos od 114,45 eura počev od 11.11.2021. pa do isplate,

- na iznos od 119,54 eura počev od 11.12.2021. pa do isplate,

- na iznos od 120,08 eura počev od 11.1.2022. pa do isplate,

- na iznos od 115,46 eura počev od 11.2.2022. pa do isplate,

- na iznos od 131,03 eura počev od 11.3.2022. pa do isplate,

- na iznos od 130,04 eura počev od 12.4.2022. pa do isplate,

- na iznos od 125,06 eura počev od 6.5.2022. pa do isplate,

- na iznos od 124,28 eura počev od 6.6.2022. pa do isplate,

- na iznos od 134,70 eura počev od 6.7.2022. pa do isplate,

- na iznos od 142,91 eura počev od 6.8.2022. pa do isplate,

- na iznos od 141,82 eura počev od 6.9.2022. pa do isplate,

- na iznos od 143,96 eura počev od 6.10.2022. pa do isplate,

- na iznos od 140,71 eura počev od 6.11.2022. pa do isplate,

- na iznos od 141,93 eura počev od 6.12.2022. pa do isplate,

- na iznos od 141,49 eura počev od 6.1.2023. pa do isplate,

- na iznos od 136,01 eura počev od 6.2.2023. pa do isplate,

- na iznos od 137,16 eura počev od 6.3.2023. pa do isplate,

- na iznos od 137,31 eura počev od 6.4.2023. pa do isplate,

- na iznos od 143,06 eura počev od 6.5.2023. pa do isplate,

- na iznos od 144,76 eura počev od 6.6.2023. pa do isplate,

- na iznos od 19.288,99 eura počev od 14.6.2023. pa do isplate, po stopi koja se za razdoblje do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d., OIB: 92963223473, da tužitelju AP, OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 (petnaest) dana naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 5.390,45 eura (pettisućatristodevedeset eura i četrdesetpet centa) sa zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 1. travnja 2026. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka u preostalom iznosu, sa zateznim kamatama, kao neosnovan.

IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka, sa zateznim kamatama, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je s tuženikom sklopio Ugovor o kreditu br. 73/05 dana 12. prosinca 2005., kreditna partija: 7102956814, na iznos od 80.000,00 CHF. Navedeni kredit isplaćen je tužitelju dana 13. siječnja 2006., a kojim je ugovorom tuženik odobrio i stavio na raspolaganje tužitelju kredit u iznosu kunske protuvrijednosti od 80.000,00 CHF obračunate prema srednjem tečaju za CHF tečajne liste HNB-a na dan korištenja kredita.

Tužitelj se obavezao isti iznos kredita, uz valutnu klauzulu i s pripadajućim kamatama, vratiti u vrijeme i na način utvrđen istim Ugovorom. Ugovorne strane ugovorile su kako se kredit otplaćuje u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste HNB-a važećem na dan plaćanja za CHF. Prvi anuitet je ugovoren u iznosu od 401,08 CHF. U trenutku isplate kredita dana 13. siječnja 2006. godine tečaj CHF prema srednjem tečaju za CHF tečajne liste HNB-a u odnosu na kunu iznosio je 4,767311 Kn za 1 CHF. Tužitelj je dana 04. lipnja 2021. protiv tuženika podnio tužbu radi utvrđenja ništetnim odredbi predmetnog ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane uz CHF i isplate neosnovano naplaćenih iznosa temeljem tečajnih razlika (za razdoblje od mjeseca svibnja 2011. do mjeseca travnja 2021.), te je sud dana 20. srpnja 2022. donio presudu poslovni broj P-2608/21 kojom je u cijelosti prihvatio tužbeni zahtjev i utvrdio da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu 73/05 od 12.12.2005., kreditna partija: 7102956814 tužitelja i naložio tuženiku da isplati utuženi iznos, koja je postala pravomoćna dana 18. travnja 2023. godine te je tuženik isplatio tužitelju cijeli dosuđeni iznos, a tužitelj je nastavio dalje plaćati rate po predmetnom kreditu, obzirom da je na isto bio primoran, a nije konvertirao kredit u valutu EUR.

Iako je tuženik bio upoznat sa činjenicom postojanja parnice kao i sa općepoznatom činjenicom da je valutna klauzula u CHF utvrđena ništetnom u kolektivnom postupku, nije uredio ugovorni odnos i uskladio anuitete po početnom tečaju, čime je prouzročio daljnju štetu tužitelju, te tužitelj podnosi ovu tužbu radi naplate neosnovano naplaćenih iznosa, a dok je ništetnost spornih odredbi ugovora već pravomoćno presuđena.

Tužitelj je dana 07. lipnja 2013. godine zatražio od tuženika pismo namjere radi prijevremenog zatvaranja kredita, te je tuženik isto izdao tužitelju. U pismu namjere je tuženik utvrdio da je na isti dan iznos dugovanja po predmetnoj kreditnoj partiji 46.028,60 CHF plativo u protuvrijednosti u euro po srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja - 0,9698 CHF za 1 EUR. Predmetni kredit tužitelj je u cijelosti isplatio prijevremenom otplatom dana 13. lipnja 2023. na način da je jednokratno isplatio tuženiku iznos od 47.229,37 EUR i to po nalogu službenika tuženika, a koji iznos je bio potreban za zatvaranje kreditnog odnosa. Navedenom isplatom bi tužitelj, kada bi se iznos od 47.229,37 EUR obračunao u HRK po tečaju 7,5345, isplatio 355.849,68 HRK, a dok bi, kada bi se iznos od 46.028,60 CHF obračunao u protuvrijednosti u HRK po početnom tečaju važećem prilikom isplate kredita (4,767311 Kn za 1 CHF), trebao isplatiti iznos od 219.432,65 HRK, odnosno tužitelj je preplatio tuženiku s osnove pravomoćno utvrđenih ništetnih odredbi iznos od 136.417,03 HRK, odnosno 18.105,65 EUR, ali zadržava pravo urediti tužbeni zahtjev po provedenom financijskom vještačenju na okolnost visine pojedinih iznosa. Tužitelj stoga predlaže da sud donese presudu kojom će se naložiti isplatu iznosa naznačenih u izreci, kao i nadoknadu parničnog troška.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio osnovanost tužbe i tužbenog zahtjeva s više osnova.

Ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije, iz razloga jer nije samo tužitelj vršio uplate po kreditu, već i treća osoba HP, osporava status potrošača tužitelja, kao i prigovor zastare. Navodi kako su tužitelju bile dostupne sve informacije prije, prilikom i za vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora na takav način da je mogla shvatiti ekonomske posljedice ugovaranja kredita u kojem se glavnica kredita veže za valutu švicarski franak, da je tuženik tužitelja upozoravao i informirao o valutnoj klauzuli i to na više različitih načina. Konkretno, iz Ugovora o kreditu vidljivo je da je jasno i nedvojbeno navedeno da će se povrat obveza iz ugovora obračunavati po srednjem tečaju HNB za CHF (po istom onom po kojemu je i korisnik kredita primio sredstva), te da je korisnik kredita upoznat s mogućim promjenama iznosa anuiteta u kunama, a koji može nastati uslijed promjene tečaja. Nadalje tužiteljici su prilikom solemnizacije Ugovora o kreditu pojašnjena prava i obveze koje iz ugovora proizlaze, a tužiteljica je i potvrdila svojim potpisom da ju je tuženik informirao o posljedicama i svim eventualnim rizicima tečaja. Odredba o valutnoj klauzuli sadržana u ugovoru o kreditu je odraz odredbe članka 22. ZOO -a koji propisuje da je dopuštena odredba ugovora prema kojoj se vrijednost ugovorne obveze u valuti Republike Hrvatske izračunava na temelju tečaja valute Republike Hrvatske u odnosu prema stranoj valuti. Navodi da sukladno recentnom stajalištu Suda EU izraženom u odluci br. C-81/19 i odluci C-243/20 ta je odredba isključena od ispitivanja poštenosti/nepoštenosti pa se predlaže naslovnom sudu odbijanje tužbenog zahtjeva tužitelja s te osnove. Neosnovan je i zahtjev za isplatu zateznih kamata od dana dospijeća svakog pojedinog anuiteta, te tvrdi da je, ako se utvrdi ništetnost tih odredbe, izračun treba sastaviti uz uvažavanje tzv. negativnih tečajnih razlika.

Predlaže tužbu i tužbeni zahtjev odbiti uz naknadu troškova parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom.

3. Tijekom provedbe dokaza sud je izvršio uvid u preslik Ugovora o namjenskom kreditu (l. 6.-14. spisa), efektivne kamatne stopa (l. 15.-26. spisa), prometa po kreditu (l. 27.-45. spisa), pregleda promjena kamatnih stopa po kreditu (l. 46. spisa), pismo namjere od 7. lipnja 2023. (l. 47. spisa), pregled transakcija (l. 48.-49. spisa), potvrde o zatvaranju računa (l. 50. -. spisa), potvrda o stanju duga (l. 51. spisa), presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P -2608/21 od 20. srpnja 2022. (l. 52. -63. spisa), presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3854/22 od 18. travnja 2023. (l. 63. -70. spisa), upute o razgovorima sa klijentima tuženika (l.106. spisa) te je proveo dokaz financijskim vještačenjem i saslušanjem tužitelja kao stranke.

4. Među strankama nije sporno da su tužitelj, kao korisnik kredita i tuženik, kao kreditor, zaključili navedeni Ugovor o kreditu, kojim je tuženik odobrio i stavio na raspolaganje tužitelju kredit u iznosu kunske protuvrijednosti od 80.000,00 CHF, obračunate prema srednjem tečaju za CHF tečajne liste HNB-a na dan korištenja kredita. Tužitelj se obavezao isti iznos kredita, uz valutnu klauzulu, s pripadajućim kamatama vratiti u vrijeme i na način utvrđen istim Ugovorom. Ugovorne strane ugovorile su kako se kredit otplaćuje u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste HNB-a važećem na dan plaćanja za CHF. Također nije sporan sadržaj presuda donesenih u sporovima radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, kao niti da je među strankama donesena pravomoćna presuda ovog suda poslovni broj P-2608/21 kojom je utvrđena ništetnost predmetnih odredbi Ugovora o kreditu br. 73/05 dana 12. prosinca 2005.

5. Sporno je ima li tužitelj pravo na povrat iznosa koje je tuženiku platio zbog primjene valutne klauzule i promjena tečaja CHF u odnosu na tečaj na dan isplate kredita, kao i zbog prijevremene otplate kredita. Sporno je također jesu li protekli zakonom propisani rokovi zastare te aktivna legitimacija tužitelja.

6. Savjesnom i brižljivom ocjenom svakog dokaza zasebno, kao i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, temeljem čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; dalje ZPP-a), sud je utvrdio kako je tužbeni zahtjev osnovan.

7. U odnosu na prigovor nedostatka aktivne legitimacije u odnosu na sve izvršene uplate obzirom su neke uplate vršene i od strane treće osobe i to HP, valja napomenuti kako su uplate po kreditu vršene u ime, za račun i po nalogu korisnika kredita (tužitelja), kreditor (tuženik) ih je kao takve prihvatio, evidentirao i iskoristio za zatvaranje obveza po kreditu, bez obzira tko je samu uplatu izvršio. Stoga, kako će se i hoće li se uopće korisnik kredita i treća osoba kasnije razračunavati, nije na kreditoru, niti je to pitanje koje bi sud trebao utvrđivati. Eventualno potraživanje koje bi treća osoba (HP) koja je faktički katkad vršila uplate mogla imati prema korisniku kredita (tužitelju) tiče se odnosa te osobe i samog korisnika kredita (tužitelja), a ne banke odnosno kreditora, ovdje tuženika , pa se stoga navedeni prigovor ocjenjuje kao neosnovan.

8. Nadalje, valja istaknuti kako je uvidom u pravomoćnu presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2608/21 od 20. srpnja 2022. (l. 52.-63. spisa) nesporno utvrđena ništetnost odredbi Ugovora o kreditu broj 73/05 od 12. prosinca 2025., kojima je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF, uz primjenu utvrđenja iz presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/12 od 4. srpnja 2013., koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., u odnosu na koju je revizija odbijena odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Rev-2221/2018-11 od 03. rujna 2019., u skladu s pravnim stavom Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odluci Rev-3142/2018-2 od 19. ožujka 2019., pa se stoga pitanje ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli nije ocjenjivalo u ovom predmetu.

9. Na ročištu dana 19. ožujka 2026. tužitelj je iskazao da je kredit podigao jer mu je trebao radi rješavanja stambenog pitanja, kupio je obiteljsku kuću, kuća se koristila samo za stanovanje. Otišao je u više banaka, raspitao se o uvjetima, a Zagrebačka banka je bila najpovoljnija. Pitao je za kamatnu stopu i tečaj, u banci su mu rekli da je kamata ta koja je i da je to to. Rekli su mu da je kredit u švicarskim francima najpovoljniji, nisu spominjali nikakve rizike vezane uz tečaj. Zadnji dio kredita je prijevremeno isplatio. Nisu mu ništa posebno objašnjavali o pojedinim odredbama kredita. Za vrijeme kredita nije imao niti obrt niti trgovačko društvo, niti je iznajmljivao kuću koju je s tim kupio. Već je ranije tužio za tečajne razlike, u tom postupku je dobio i banka je isplatila navedeni iznos (za tečajne razlike do 2021.), a nakon podnesene tužbe i dalje je nastavio plaćati rate iste kao i prije. Kada je prijevremeno zatvorio kredit pitao je u banci da li se može umanjiti otplata i to prema početno ugovorenom tečaju sukladno pravomoćnoj presudi, ali su mu rekli da to može biti samo po tečaju koji je trenutno.

Sud je prihvatio iskaz tužitelja kao vjerodostojan i istinit jer je iskazivao uvjerljivo i životno logično, budući da isti ima neposredna saznanja o odlučnim činjenicama a njegov iskaz nije doveden u sumnju drugim izvedenim dokazima.

10. U vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu na snazi je bio Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 96/03; dalje: ZZP-a), kao i Zakon o obveznim odnosima (Narodne novine broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99; dalje: ZOO-a) jer je predmetni Ugovor o kreditu zaključen dana 12. prosinca 2005.

11. Nadalje, radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva izveden je dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dipl. oec. Darku Prpiću iz Darfin d.o.o.

Vještak je u svom nalazu i mišljenju od 21. siječnja 2025. izračunao da razlika između anuiteta prema otplatnom planu tuženika po srednjem tečaju HNB-a važećem na dan plaćanja u odnosu na anuitete prema otplatnom planu tuženika po srednjem tečaju HNB-a važećem na dan isplate kredita u razdoblju od 01.05.2021. do 01.06.2023 godine, uključujući konačnu prijevremenu otplatu kredita 13.06.2023. godine (srednji tečaj HNB-a na dan isplate kredita, 1 CHF=4,767311 kn) iznosi 22.579,45 EUR, dok naknada za prijevremenu konačnu otplatu kredita nije naplaćena, što je razvidno i prema prometu po kreditu.

12. Na tako izrađeni Nalaz i mišljenje tužitelj nije imao prigovore, dok je tuženik istaknuo prigovor na metodu izračuna jer smatra da je vještak pogrešnom metodom obračunao tečajnu razliku, odnosno, vještak je mijenjao inicijalni anuitet s promjenom kamatne stope, dok ispravnim izračunom inicijalni anuitet mora ostati nepromijenjen tijekom cijele otplate. Konkretnije, prema vještaku inicijalni anuitet je iznosio 1.760,14 HRK, dok bi pravilno inicijalni anuitet trebao iznositi 1.912,03 HRK. Tuženik smatra da bi bilo ispravno da je vještak najprije iskazao razliku u visini anuiteta koja proizlazi iz promjene kamatne stope kroz cijelo razdoblje otplate kredita te zatim izračunao razliku u visini anuiteta u kunskoj protuvrijednosti primjenom tečaja na dan plaćanja anuiteta. Zatim je potrebno izračunati razlike (povećanje obveze) po osnovi promjene tečaja na način da se od svake mjesečne obveze koja je stvarno bila obračunata i plaćena, oduzme obveza prema inicijalnim uvjetima (inicijalni anuitet u kunama prema inicijalnoj kamati i tečaju na dan isplate kredita) te od tako dobivenog iznosa treba oduzeti iznos dobiven metodom iz prethodnog odlomka koji je predstavlja razliku obveze po osnovi promjene kamatnih stopa.

13. Vještak se očitovao na izneseni prigovor te naveo da je postupio sukladno zadatku suda uzevši anuitet kojeg je tužitelj stvarno plaćao tijekom otplate kredita u razdoblju od 01.05.2021. godine pa do 01.06.2023. u iznosu od 369,21 CHF (Tečaj na dan isplate: 07.03.2007. - 1 CHF=4,767311 kn), iz čega je razvidno da anuitet kojeg je tužitelj trebao plaćati po početnom tečaju iznosi 1.760,14. HRK. Nadalje, kako je navedeno u Nalazu tužitelj je u predmetnom postupku P -2608/21 utužio iznose do dana podnošenja tužbe, odnosno do 05. travnja 2021. godine, te je nastavio dalje plaćati rate po predmetnom kreditu, a koja je presuda u cijelosti prihvaćena. Obzirom je u navedenom predmetu P-2608/21 također utužena samo valutna klauzula, odnosno napravljen je izračun prema stvarno plaćenim anuitetima, vještak je u ovom Nalazu i mišljenju izradio isto samo za nastavak perioda otplate kredita.

14. Nadalje, u odnosu na istaknuti prigovor radi prijeboja, s osnove manje plaćenih iznosa, valja istaknuti da tuženik nema pravo na isplatu iznosa u vidu razlike tečaja za iznos tzv. negativnih razlika tj. za razdoblja otplate kredita kada je tuženik obračunavao tužitelju i naplaćivao anuitete kredita po tečaju nižem od prodajnog tečaja tuženika za CHF važećem na dan korištenja kredita. Naime, kada je tuženik, kao banka te jača ugovorna strana među strankama zaključenog Ugovora o kreditu nakon sklapanja ugovora, anuitete kredita obračunavao po tečaju koji je niži od tečaja važećeg na dan sklapanja ugovora o kreditu te na dan korištenja kredita, unatoč okolnosti što je među strankama ugovorena valutna klauzula ništetna kako je to utvrđeno i u kolektivnom sporu pokrenutom radi zaštite prava i interesa potrošača, tuženiku ne pripada pravo na bilo kakvu nadoplatu niti tuženik ima tražbinu prema tužitelju kao potrošaču za ona razdoblja kada je anuitete obračunavao i naplaćivao od tužitelja po tečaju nižem od onog koji je vrijedio u vrijeme sklapanja ugovora tj. na dan korištenja kredita. U konkretnom slučaju, tuženik je kao jača ugovorna strana povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o krediti koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne obveze u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača, kako je to konačno i utvrđeno u kolektivnom sporu, to tuženik, kao trgovac, koji je kriv za sklapanje ništavih odredba ugovora, konkretno odredbe o valutnoj klauzuli, nema pravo od tužitelja kao potrošača, zahtijevati bilo kakvu naknadu ni s osnove naknade štete koju je eventualno sam pretrpio zbog djelomične ništavosti ugovora obzirom da takvo pravo, a sve u smislu odredbe čl. 108. ZOO-a, pripada samo onoj ugovornoj strani koja nije odgovorna za sklapanje ništetnog ugovora, a to je tužitelj, a ne i tuženik koji je odgovoran za ugovaranje ništetnih odredbi ugovora. Uostalom, tužitelj nije ništa primio niti stekao bez osnove, budući da je uplate primio tuženik, pa ne postoji obveza za vraćanjem nečega što nije primio.

Stoga je valjalo prihvatiti zahtjev za isplatu ukupne razlike s osnove valutne klauzule za sve anuitete za koje je Nalazom utvrđen više plaćeni iznos, a prigovor radi prijeboja tuženika odbiti kao neosnovan.

15. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka od 21. siječnja 2025. budući da je isti stručan i objektivan, izrađen u skladu sa pravilima znanosti i vještine te je prigovor tuženika stručno otklonjen.

Dakle, upravo na temelju nalaza i mišljenja vještaka utvrđeno je da je tužitelj zbog razlike u tečaju CHF na temelju ništetne ugovorne odredbe preplatio tuženiku po predmetnom Ugovoru o kreditu iznos od ukupno 22.579,45 eura.

16. U odnosu na preinaku tužbenog zahtjeva koju je tužitelj izvršio podneskom od 9. veljače 2025., odnosno povećanje tužbenog zahtjeva s obzirom na prvotno podnesen tužbeni zahtjev, valja napomenuti da je sud navedenu preinaku dopustio obzirom je ista izvršena nakon provedenog vještačenja u predmetu, obzirom je istu ocijenio kao svrsishodnu za konačno rješenje odnosa među strankama, a i konačno sukladno pravnom shvaćanju zauzetom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane dana 27. svibnja 2024. jer u slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (članak 190. i 191. ZPP-a), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva.

17. Nadalje, prema odredbi čl. 104. st. 1. ZOO-a, u slučaju ništavosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće ili se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Osim toga, odredbom čl. 108. ZOO-a propisano je da je ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništavog ugovora odgovoran svom suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništavosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima, nije morao znati za postojanje uzroka ništavosti. U konkretnom slučaju, tuženik je na temelju ništavih ugovornih odredbi ostvario korist u vidu plaćanja većeg novčanog iznosa za kredit, odnosno plaćanja veće kamate nego što bi ostvario da je ostala na snazi kamatna stopa koja je bila na snazi u trenutku sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu. Ujedno je tuženik ostvario korist glede plaćanja razlike između iznosa koji bi tužitelj platio po osnovi tečaja CHF na dan isplate kredita i iznosa koji je platio tuženiku po osnovi primijenjenog tečaja na dan plaćanja. Stoga je tuženik u obvezi platiti tužitelju razliku u vidu više plaćenog iznosa zbog ništavih ugovornih odredbi u smislu odredbe čl. 210. st. 1. ZOO-a.

18. Na taj iznos dosuđene su zatezne kamate i to na pojedinačne iznose navedene u točki II. izreke ove presude tekuće od dana plaćanja svakog pojedinog iznosa tuženiku, a na temelju odredbe čl. 214. ZOO-a, imajući u vidu da tuženik nije bio savjestan. Visina stope zatezne kamate određena je na temelju Uredbe o visini stope zatezne kamate, kao i na temelju odredbe čl. 29. st. 2. ZOO-a te Uredbe o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 156/22).

19. Nadalje, neosnovano tuženik ističe prigovor zastare obzirom se radi o zahtjevu za isplatu pa se stoga ističe se da se radi o restitucijskom zahtjevu te je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 30. siječnja 2020. zauzeto pravno shvaćanje broj: Su-IV-47/2020 glede zastarnog roka u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO-a kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, a isti počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Dakle, imajući u vidu navedeni pravni stav Vrhovnog suda RH, proizlazi da je zastara restitucijskog zahtjeva počela teći od pravomoćnosti presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 2608/21 odnosno od dana 18. travnja 2023., a kako je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 11. prosinca 2023. to je razvidno da u konkretnom slučaju nije protekao petogodišnji zastarni rok koji se primjenjuje kod instituta stjecanja bez osnove temeljem čl. 225. ZOO-a.

20. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je temeljem čl. 154. stavka 1. ZPP-a i čl. 155. stavka 1. i st. 2. ZPP-a.

Tužitelju je stoga priznat trošak sastavljanja tužbe temeljem Tbr. 7. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 138/23, dalje: Tarifa), trošak sastavljanja podneska od 22. siječnja 2024., 6. veljače 2025., 11. travnja 2025. i 16. rujna 2025. (Tbr. 8. toč. 1. Tarife), trošak zastupanja na ročištima održanim 8. listopada 2024., 25. travnja 2025. i 19. ožujka 2026. za svaku radnju u iznosu od 500,00 eura (Tbr. 9. točka 1. Tarife) te trošak ročišta za objavu u iznosu od 100,00 eura, (Tbr. 9. toč.5. Tarife), uz pdv od 25%, što iznosi 5.125,00 eura.

Tome treba pribrojiti i trošak vještačenja u iznosu od 265,45 eura, dakle ukupno iznos od 5.390,45 eura.

Ostale radnje nisu priznate jer su ocjenjene da nisu bile potrebne u smislu čl. 155. ZPP-a (trošak sastava podneska od 26. kolovoza 2024. obzirom je tužitelj iznio tvrdnje koje je rasnije naveo u tijeku postupka).

Na dosuđeni iznos troška parničnog postupka sud je temeljem odredbe članka 151. stavka 3. ZPP-a dosudio i zatražene zatezne kamate tekuće od dana donošenja presude do isplate.

21. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu, 1. travnja 2026.

Sutkinja:

Natalija Horvatić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi pisanim putem ovome sudu u četiri istovjetnih primjeraka u roku od 15 dana od dana objave presude.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku

2. Tuženiku po punomoćniku