REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-3339/2025-16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Nataliji Horvatić, u parničnom predmetu tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, OIB: 84397956623, Zagreb, Mihanovićeva 3, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., OIB: 26187994862, Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 5. ožujka 2026. u prisutnosti tužitelja i odsutnosti tuženika, a po objavi presude dana 1. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d., OIB: 26187994862, Zagreb, Vatroslava Jagića 33, da tužitelju Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, OIB: 84397956623, u roku od 15 (petnaest) dana isplati iznos od 6.795,36 eura (šesttisućasedamstodevedesetpet eura i tridesetšest centi) sa zateznim kamatama počev od 3. travnja 2025. pa do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine."

Obrazloženje

1. Tužitelj je 12. svibnja 2025. podnio tužbu u kojoj navodi kako je osiguranik tužitelja OM stradao kao putnik u vozilu u prometnoj nesreći dana 21. listopada 2003., a koju je skrivio vozač teretnog vozila AM, reg. oznake [registarska oznaka], osigurano kod tuženika. U postupku pred Prekršajnim sudom u Krapini osiguranik tuženika pravomoćno je proglašen krivim za navedenu nesreću rješenjem poslovni broj P-536/03 od 22. ožujka 2004.

Radi posljedica ove nesreće tužitelj je svom osiguraniku priznao pravo na invalidsku mirovinu rješenjem broj 658950 od 14. listopada 2008.

U razdoblju od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2024. na ime invalidske mirovine, isplaćen je iznos od 6.795,36 eura. Navedene isplate za tužitelja predstavljaju štetu, sve temeljem čl. 161. i čl. 164. Zakona o mirovinskom osiguranju. Tužitelj stoga predlaže da sud donese presudu kojom će se naložiti isplatu navedenog iznosa.

2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva te predlaže provođenje financijskog vještačenja na okolnost visine štete. Poziva se na odredbe čl. 27. st. 2. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, kao i sudsku praksu u odluci Vrhovnog suda poslovni broj Rev-12/22 od 12. siječnja 2022. i navodi kako smatra da navedeni iznosi ne predstavljaju stvarnu štetu za tužitelja, već bi isto predstavljao razmjerni dio između isplaćene invalidske mirovine i mirovine koja bi bila utvrđena kao ozljeda na radu.

Predlaže tužbu i tužbeni zahtjev odbiti uz naknadu troškova parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom.

3. Tijekom provedbe dokaza sud je izvršio uvid u isprave i to uvid u preslik Rješenja Prekršajnog suda u Krapini poslovni broj P-536/03 od 22. ožujka 2004. (l. 5.-7. spisa), službene zabilješke PU Krapinsko-Zagorske klasa: 511-17-

11/6-3/650-03 od 8. studenog 2003. (l. 9.-10. spisa), obavijesti PU Krapinsko- Zagorske klasa: 511-17-11/6-3/650-03 od 9. studenog 2016. (l. 11. spisa), rješenja tužitelja klasa: 141-02/07-01 od 14. listopada 2008. (l. 13.-15. spisa), Nalaz i mišljenje vještaka o invalidnosti od 5. prosinca 2007. (l. 17.-19. spisa), Nalaz i mišljenje Stručnog povjerenstva za reviziju nalaza i mišljenja o invalidnosti od 19. veljače 2008. (l. 21.-22. spisa), Nalaz i mišljenje na kontrolnom pregledu od 7. travnja 2010. (l. 23.-25. spisa), obračun tužitelja (l. 27. spisa), zahtjev za isplatu od 12. ožujka 2025. sa povratnicom (l. 29.-31. spisa), ispis iz baze podataka doznačenih mirovinskih primanja (l. 40. -52. spisa) te je provedeno financijsko vještačenje.

4. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja radi isplate iznosa od 6.795,36 eura zajedno sa zateznim kamatama, a s osnova naknade štete.

5. Među strankama je sporna osnova i visina tražbine.

6. Radi utvrđenja osnovanosti tužbenog zahtjeva izveden je dokaz uvidom u isprave koje prileže spisu i provedeno je financijsko vještačenje. Na temelju tako provedenog postupka i čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne Novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; dalje: ZPP-a), sud je ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Radi utvrđivanja visine nastale štete provedeno je financijsko vještačenje po sudskom vještaku dipl. oec. Darku Prpiću iz Darfin d.o.o., koji imao zadatak vještačiti koliko bi iznosila invalidska mirovina osiguranika tužitelja (OM) da se istom priznala invalidska mirovina temeljem ozljede na radu te je li invalidska mirovina koju je tužitelj isplatio svom osiguraniku (u razdoblju od 1. siječnja 2023. pa do 31. prosinca 2024.) veća od invalidske mirovine koju bi isplaćivao svom osiguraniku temeljem priznate ozljede na radu.

Vještak je u svom nalazu i mišljenju od 4. prosinca 2025. utvrdio da razlika između invalidske mirovine koju je tužitelj isplatio svom osiguraniku (u razdoblju od 1. siječnja 2023. pa do 31. prosinca 2024.) i invalidske mirovine koju bi isplaćivao svom osiguraniku temeljem priznate ozljede na radu iznosi 0,00 EUR (to stoga što je iz rješenja HZMO broj spisa 658950 razvidno da tužitelj osiguraniku ĐM isplaćuje invalidsku mirovinu s osnove ozljede na radu) te nema razlike između invalidske mirovine koju je isplatio i izračunate invalidske mirovine s osnove ozljede na radu.

Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka, budući da je isti stručan i objektivan, izrađen u skladu sa pravilima znanosti i struke te uzevši i u obzir da stranke nisu imale primjedbi na obračun vještaka.

10. Nadalje, prema odredbi čl. 161. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18 i 62/18 – dalje: ZOMO-a) Zavod, ovdje tužitelj, ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju (st. 1.). Naknada stvarne štete, koju Zavod ima pravo zahtijevati u slučajevima iz toga Zakona obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja, između ostalog, novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na mirovinu u punom iznosu (st. 2. t. 1). Navedena odredba sadržana u čl. 161. st. 2. t. 1. izmijenjena je odredbom čl. 41. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o mirovinskom osiguranju (''Narodne novine'' br. 115/2018) te prema izmijenjenoj odredbi naknada stvarne štete, koju Zavod ima pravo zahtijevati u slučajevima iz ovoga Zakona, obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja, između ostalog i novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata invalidske mirovine, bez obzira na to je li osiguranik ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu.

11. Kako je tuženik u ovom konkretnom slučaju osiguratelj, za odluku u sporu koji pokreće tužitelj protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 - dalje: ZOOP-a) koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete, odnosno u vrijeme kada su izvršene isplate mirovine. Tuženik se kao osiguratelj motornog vozila štetnika ne nalazi u istom pravnom statusu kao i sam vozač - štetnik. Obveza tuženika proizlazi iz ugovora o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti i tuženik može odgovarati samo u okviru odredbi zakona koji regulira obveze iz ugovora o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti, konkretno ZOOP-a. Osiguravajuća društva nisu štetnici nego temeljem zaključenog ugovora o osiguranju s vlasnikom opasne stvari (motornog vozila) imaju obvezu (kada su za to ispunjene propisane pretpostavke) naknaditi štetu umjesto odgovorne osobe (konkretnog vozača kao štetnika) i to u okviru obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Prema odredbi čl. 8. st. 1. ZOOP-a, a u pogledu učinka ugovora o obveznom osiguranju, društvo za osiguranje je dužno sklopiti ugovor o osiguranju sukladno ovome Zakonu i uvjetima za osiguranje, odnosno cjenicima premija osiguranja.

12. Tuženik kao društvo za osiguranje ima obvezu sklopiti ugovor o osiguranju sukladno odredbama ZOOP-a, a kojim je odredbama Zakona i uređen opseg osiguranog pokrića, odnosno rizici koje osiguratelj uzima u pokriće zaključenim ugovorom, obim i opseg osiguranog pokrića temeljem čega se, sukladno načelu razmjernosti, obračunava i naplaćuje premija osiguranja. Stoga je u ovoj pravnoj stvari trebalo odlučiti primjenom odredbi ZOOP-a i to članka 27. ZOOP-a koji uređuje subrogacijske zahtjeve nositelja socijalnog osiguranja (tako i VSRH u odluci Rev 850/2022-2 od 25. listopada 2022.).

13. Prema toj odredbi društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svog osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Primjenjivo u ovom konkretnom slučaju, sud smatra da obveza tuženika kao društva za osiguranje postoji samo za iznos razlike između isplaćene invalidske mirovine i invalidske mirovine koju bi tužitelj po redovnom tijeku stvari isplaćivao svom osiguraniku po ozljedi na radu (tako i VSRH-a u odluci Rev- 1235/2021-2 od 22. veljače 2022.).

14. Kako je tijekom postupka provedeno financijsko vještačenje na okolnost utvrđivanja navedene razlike te je utvrđeno da je tužitelj isplatio svome osiguraniku s osnove štetnog događaja 6.795,36 eura, dakle da nema razlike u visini isplate invalidske mirovine, to je sud ocijenio da za tužitelja nije nastala stvarna šteta obzirom je svome osiguraniku isplaćivao iznos kao da je osiguraniku priznata ozljeda na radu, pa da stoga tuženik nije u obvezi isplatiti navedeni iznos u okvirima odredbe čl. 27. ZOOP-a.

15. Stoga je valjalo temeljem čl. 27. ZOOP-a tužbeni zahtjev u cijelosti odbiti kao neosnovan i odlučiti kao u izreci presude.

U Zagrebu, 1. travnja 2026.

Sutkinja:

Natalija Horvatić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi pisanim putem ovome sudu u četiri istovjetnih primjeraka u roku od 15 dana od dana objave presude.

DNA:

1. Tužitelju

2. Tuženiku