Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

Stalna služba u Valpovu

Kralja P. Krešimira IV br. 3

31550 Valpovo

Poslovni broj: P-1016/2024-19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, Stalna služba u Valpovu, po sucu Goranu Jokiću, u pravnoj stvari tužiteljice ŠC iz [adresa], 4 Taranaki Place, Macquarie Hills, NSW 2285, OIB: [osobni identifikacijski broj], ranije iz Donjeg Miholjca, Kolodvorska 97, zastupana po punomoćniku Morisi Mikić, odvjetnici u Donjem Miholjcu, protiv tuženika IC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Goranu Mrkiću, odvjetniku u Valpovu, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane i zaključene glavne rasprave održane 27. veljače 2026., u prisutnosti punomoćnika tužitelja te tuženika osobno i punomoćnika tuženika, odlukom objavljenom 1. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. U cijelosti se odbija, kao neosnovan, tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„I Utvrđuje se da je tužiteljica ŠC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] vlasnica vozila – osobnog automobila marke M1 SUZUKI SX4 S-CROSS 1.6 D PREMIUM, godina proizvodnje 2018, broj šasije [broj šasije], registracijske oznake [registarska oznaka].

II. Nalaže se tuženiku IC iz [adresa], da tužiteljici ŠC iz [adresa], 14 [adresa], preda u posjed osobni automobil marke M1 SUZUKI SX4 S-CROSS 1.6 D PREMIUM, godina proizvodnje 2018, broj šasije [broj šasije], registracijske oznake [registarska oznaka] u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku IC iz [adresa] da tužiteljici ŠC iz [adresa], NSW 2285, OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi trošak ovoga parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom visini kamatne stope koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, a koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude, pa do isplate, a sve u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju ŠC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi tuženiku IC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.260,00 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od 1. travnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri (3) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je ovome Sudu 31. listopada 2024. podnio tužbu radi utvrđenja prava vlasništva i predaje stvari. U bitnom navodi da je sa tuženikom bio u intimnoj vezi te je sa istim planirao zajednički život nakon što se vrati iz Australije u Republiku Hrvatsku. U tim okolnostima uspostavio je odnos povjerenja s tuženikom te mu je na njegov račun otvoren u Addiko Bank d.d. uplatio novčani iznos od 40.000,00 australskih dolara u srpnju 2018. radi kupovine osobnog automobila koji je tužitelj namjeravao koristiti u Republici Hrvatskoj za vlastite potrebe nakon što se trajno preseli kod tuženika. Tuženik je s tim novcem u auto kući Škojo d.o.o. u Osijeku kupio 13. kolovoza 2018. novi osobni automobil Suzuki S-Cross koji je tuženik registrirao na svoje ime pod registracijskom oznakom [registarska oznaka]. Za vrijeme pandemije Covid-19 tužitelj je bio spriječen putovati i dolaziti u Republiku Hrvatsku te je u tome vremenu tuženik počeo predmetno vozilo svojatati kao svoje. U međuvremenu su se odnosi između stranaka poremetili do te mjere da se je tuženik neljudski i ružno počeo odnositi prema tužitelju pa je isti zatražio od tuženika da mu vrati predmetni automobil što je tuženik odbio. Stoga je tužitelj tužbom potražuje da Sud utvrdi da je isti vlasnik predmetnog automobila te da ujedno Sud naloži tuženiku da tužitelju preda automobil u njegov posjed i da mu nadoknadi troškove ovog postupka. Ujedno je naglasio da je tuženiku za vrijeme njihove veze kupovao i druge stvari te da je plaćao registraciju za predmetni automobil, međutim isti ne traži da mu tuženik vrati te stvari, suglasan je da iste ostanu tuženiku.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je naglasio da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. U bitnom navodi da je tužitelj tuženiku darovao novčani iznos da bi tuženik za sebe kupio predmetni osobni automobil. Tužitelj je osobno sa tuženikom i AC bio u salonu auto kuće kad je tuženik sebi kupio predmetni automobil te tužitelj niti prilikom kupnje, a niti kasnije, sve do podnošenja ove tužbe nije osporavao istinitost činjenica koje su navedene u Ugovoru o kupoprodaji, a prema kojem Ugovoru je tuženik kupio i na sebe, kao stjecatelja i vlasnika, registrirao predmetni automobil. Naglasio je da je kao vlasnik i posjednik čitavo vrijeme, od kupnje automobila do danas, plaćao sve troškove održavanja i registracije predmetnog automobila. Stoga predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.

3. Tijekom postupka stranke su u cijelosti ostale kod svojih navoda iz tužbe, odnosno, odgovora na tužbu. Tužitelj je pojasnio da nije mogao prilikom dolaska u Republiku Hrvatsku sa sobom ponijeti u gotovini novčani iznos potreban za kupnju predmetnog automobila. S obzirom da je živio u [adresa] i da nema otvoren račun u Republici Hrvatskoj, odlučio je novčani iznos za kupnju automobila uplatiti tuženiku kojem je vjerovao. Iz istih razloga nije niti mogao prilikom kupnje predmetni automobil registrirati na svoje ime. Tužitelj je specificirao tužbeni zahtjev u pogledu točnog opisa predmetnog automobila kao stvari za koju traži utvrđenje prava vlasništva nakon što je Policijska postaja Donji Miholjac dostavila podatke o automobilu i to u podnesku koji je zaprimljen 10. veljače 2025. (str. 312-313 spisa).

4. Kako bi utvrdio činjenično stanje, Sud je u dokaznom postupku u svojstvu svjedoka saslušao AC, DC i ĐC na okolnosti je li tužitelj tuženiku darovao predmetni automobil, ili je tuženik predmetni automobil kupio u ime i za račun tužitelja. Isti su također saslušani i na okolnost samog odnosa u kojemu su stranke bile. Na iste je te okolnosti saslušan i tuženik. Na kraju dokaznog postupka izvršen je uvid u dokumentaciju koja se nalazi u sudskom spisu i to kako slijedi: Ispis novčanog transfera (uplate) str. 4 spisa, potvrda o uplati sudske pristojbe str. 5 spisa, podnesak i uvjerenje PP Donji Miholjac str. 18-19 spisa, podnesak Addiko Bank d.d. str. 20 spisa, promet po računu tuženika str. 21-53 spisa, izvadci po žiro računu tuženika str. 54-71, izvadci po tekućem računu tuženika str. 72-311, uvjerenje PP Donji Miholjac str. 314 spisa, podnesak PP Donji Miholjac str. 315, pisana izjava tužiteljice str. 321-324 spisa, liječnička potvrda str. 327 spisa, pisana izjava tužiteljice str. 334- 359 spisa.

4.1. Sud nije u dokaznom postupku neposredno saslušao tužitelja jer isti nije mogao doći u Republiku Hrvatsku. Sud je omogućio tužitelju da se izjasni kad će boraviti u [adresa], a sve kako bi u skladu s terminom boravka bilo zakazano ročište na kojem će se saslušati stranke, međutim tužitelj je na kraju Sud izvijestio da zbog bolesti i financijskih prilika nije u mogućnosti putovati iz Australije u Republiku Hrvatsku te je iz toga razloga na sudski spis dostavio dvije izjave pisane vlastitom rukom koje je Sud zaprimio 14. svibnja 2025. (str. 321-324 spisa) i 5. veljače 2026. (str. 334-339 spisa). Stoga je Sud u dokaznom postupku, umjesto neposrednog saslušanja tužitelja, pročitao njegove pisane izjave.

5. Predmet spora je vlasnička tužba kojom tužitelj traži da sud utvrdi da je isti vlasnik predmetnog osobnog automobila te da naloži tuženiku da tužitelju preda u posjed predmetni automobil.

6. Među strankama nije sporno da se predmetni automobil neprekidno od kolovoza 2018. kad je preuzet kao novi u auto salonu nalazi sve do danas u posjedu tuženika. Na kraju nije sporno niti da je predmetni automobil kupljen novcem koji je tužitelj uplatio tuženiku u srpnju 2018. i to stoga što je na kraju tuženik to i potvrdio u svom iskazu. Nije sporno niti da je automobil nakon kupoprodaje registriran i upisan na tuženika kao vlasnika u službenim evidencijama koje vodi Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske.

7. Među strankama je sporno je li predmetni automobil tuženik kupio na traženje tužitelja njegovim novcem s voljom da taj automobil bude tužiteljev. Sporno je i je li automobil prepisan i registriran nakon kupovine na tuženika samo zbog toga što tužitelj nije mogao registrirati automobil na svoje ime jer nije imao prijavljenu adresu stanovanja u [adresa]. Sporno je i je li volja tužitelja bila usmjerena, u vrijeme uplate novca na račun tuženika te u vrijeme kupnje predmetnog automobila, isključivo na to da tužitelj daruje tuženiku novčani iznos radi kupnje predmetnog automobila kao dar ili je namjera bila usmjerena na to da tuženik za tužitelja kupi predmetni automobil.

8. Iz dokumentacije koja je pročitana u dokaznom postupku utvrđeno je kako slijedi:

- da je iz potvrde na uplati iznosa od 1.000,00 australskih dolara na račun tuženika, a koju je uplatu izvršio tužitelj (str. 4 spisa) te iz prometa po računu tuženika (str. 22 spisa) proizlazi da je tužitelj vršio uplate u valuti australski dolar na račun tuženika IBAN [broj bankovnog računa] u vremenu od 29. siječnja 2018. do 17. prosinca 2020., s tim da je u opisu svake uplate naznačena riječ "GIFT", a što u prijevodu s engleskog jezika na hrvatski jezik znači dar ili poklon, s tim da je identični opis naznačen i uz uplatu od 40.000,00 australskih dolara koja je izvršena 5. srpnja 2018.,

- da su uplate od strane tužitelja na račun tuženika vršene 31. srpnja 2019. i 4. prosinca 2019. u iznosima od 1.000,00 australskih dolara u opisu kojih je uplata također naznačena riječ "GIFT", kao i da su uplate vršene i 13. veljače 2020., 10. lipnja 2020. i 27. srpnja 2020. u iznosima od 500,00 australskih dolara u opisu kojih je uplata također riječ "GIFT", identično kao i kod uplate od 17. prosinca 2020. kad je tužitelj tuženiku uplatio iznos od 700,00 australskih dolara,

- da iz ostalog prometa po računu tuženika proizlazi da je isti na mjesečnoj razini ostvarivao po osnovi uplate od poslodavca iznose koji su nešto više od minimalne plaće, kao i naknade za prijevoz s posla na posao i sa posla, isti je ostvarivao drugi dohodak u manjem iznosu koji mu je isplaćivan od strane nogometnih klubova kao naknada za suđenje na nogometnim utakmicama,

- da iz uvjerenja Policijske postaje Donji Miholjac (str. 19 spisa) proizlazi da je prema službenoj evidenciji registracije cestovnih vozila tuženik upisan kao vlasnik predmetnog vozila Suzuki SX4 S-CROSS, 16D Premium, godina proizvodnje 2018., broj šasije [broj šasije], registracijske oznake [registarska oznaka].

9. Ostalu dokumentaciju Sud nije posebno cijenio jer ista nije bitna za utvrđenje spornih činjenica.

10. Iz iskaza svjedoka AC u bitnom proizlazi da je osobno bila prisutna u auto salonu zajedno sa tužiteljem i tuženikom kad je tuženik izabrao predmetni automobil. Tužitelj nije tuženiku uvjetovao niti marku niti model automobila pa je tuženik sam izabrao upravo predmetni automobil koji je platio novcem koji mu je prethodno kao dar uplatio tužitelj na njegov račun. Osim predmetnog automobila iz tog novčanog iznosa tuženik je platio troškove obveznog i kasko osiguranja, kupio je zimske gume, s tim da nije sigurna, ali misli da je kupio uz zimske gume i dodatne naplatke (kotače).

11. Iz iskaza svjedokinje ĐC i DC suglasno proizlazi da su tužitelj i tuženik bili u emotivnoj vezi, da je tužitelj planirao s tuženikom zajednički život nakon što se preseli iz Australije u tuženikovu kuću i to nakon što tužitelj ishodi mirovinu u Australiji. Da je tužitelj tijekom 2018. bio oko dva mjeseca u Republici Hrvatskoj te da je boravio kod tuženika i da je kasnije došao još barem dva puta, s tim da za vrijeme pandemije Covid-19 nije mogao dolaziti. Također iz njihovog iskaza proizlazi da je tuženik tužitelja vozio u predmetnom automobilu kad je tužitelj bio u Republici Hrvatskoj te da su se stranke ovog postupka družile sa navedenim svjedocima, s tim da su se u međuvremenu odnosi između stranaka poremetili.

12. Iz pisanih izjava tužitelja te iz iskaza samog tuženika suglasno proizlazi da su isti bili u vezi, da su se poznavali od ranije, da su planirali zajednički život, da je tužitelj dolazio u Republiku Hrvatsku u vrijeme kad je kupljen automobil, te da se je zadržao oko dva mjeseca i da je dolazio nakon toga još najmanje dva puta, s tim da nije mogao dolaziti u vrijeme kad je bila proglašena epidemija Covid-19. Stranke su se u tome razdoblju gotovo svakodnevno čule telefonom, preko video poziva te su razmjenjivali pisane poruke putem društvenih mreža. Tužitelj je kupio u tu svrhu tuženiku mobilni telefon, odnosno poslao mu je novac temeljem kojeg je isti kupio telefon. Tužitelj je također za vrijeme dok je boravio kod tuženika istome kupio i neke stvari koje su mu bile neophodne za njegovo kućanstvo. Na kraju proizlazi da su se stranke zbog nekog razloga koji nisu htjeli izričito podijeliti sa sudom razišle u svojim stavovima te zbog toga iste više nisu u bliskom odnosu, odnosno prekinuli su komunikaciju.

12.1. Sud u navedenome dijelu cijeni kao istinite navode iz izjave tužitelja i navode iz iskaza tuženika jer su isti međusobno sukladni te su u skladu i sa iskazima svjedoka DC i ĐC u dijelu u kojem je Sud njihove iskaze cijenio kao istinite.

12.2. Sud također cijeni kao istinit i iskaz tuženika u dijelu u kojemu je iskazivao da mu je tužitelj poklonio iznos od 40.000,00 australskih dolara da si kupi za isti predmetni automobil te da opisano predstavlja dar. Također, cijeni kao istinit i dio iskaza da mu tužitelj nije uvjetovao koji automobil treba kupiti za taj iznos, već je tuženik na prijedlog AC otišao u auto kuću Škojo d.o.o. gdje je odabrao automobil, s tim da je tužitelj bio prisutan prilikom odabira. Kao istinit Sud cijeni i dio iskaza u kojem je tuženik naglasio da mu je tužitelj darovao navedeni novčani iznos kako bi kupio novi automobil jer je tuženik imao stari automobil koji se je kvario i u kojem se tužitelj nije htio voziti zajedno sa tuženikom. To stoga što je i u tim dijelovima iskaz tužtenika u skladu sa iskazom svjedokinje AC te sa potvrdama u uplati novčanih sredstava iz kojih je tuženik kupio automobil te sa uvjerenjem o vlasništvu vozila koje je dostavila PP Donji Miholjac. Osim toga tuženik je iskazivao životno, jasno i izričito pa i iz tog razloga Sud nema razloge sumnjati u njegov iskaz.

12.3. Sud ne može prihvatiti kao istinitu pisanu izjavu tužitelja u dijelu u kojem je tužitelj naveo da je od početka dao tuženiku novčani iznos potreban za kupnju automobila isključivo s namjerom da tuženik za tužitelja kupi predmetni automobil te da ga zajedno koriste nakon što se tužitelj preseli kod tuženika. To iz razloga što je u tom dijelu takva izjava u suprotnosti s opisom uplata koje je tužitelj izvršio u korist tuženika u kojima je napisao „Gift“. Također, tužitelj je već 2018. imao upisan OIB pa samim tim da je htio mogao je automobil registrirati na svoje ime te je mogao tuženiku dati punomoć da isti svake godine obavi tehnički pregled i produženje prometne dozvole u ime i za račun tužitelja.

13. Sud u cijelosti prihvaća iskaz svjedokinje AC kao istinit jer je svjedokinja iskazivala pred sudom jasno i okolnosno. U navedenom dijelu njezin je iskaz u cijelosti sukladan iskazu tuženika te dokumentaciji koja se nalazi u sudskom spisu i to potvrdama o uplati iz kojih je razvidno da je tužitelj kao opis plaćanja prilikom izvršenih uplata na račun tuženika naznačio "GIFT" odnosno dar te je u skladu sa potvrdom PP Donji Miholjac iz koje je razvidno da je upravo tuženik upisan kao vlasnik predmetnog osobnog automobila.

13. 1. Sud prihvaća iskaze svjedokinja ĐC i DC, u dijelu koji je opisan u točki 11. obrazloženja ove presude, kao istinite zbog tog što su isti u skladu sa pisanim izjavama tužitelja koji su dostavljeni na ovaj spis te nisu u suprotnosti sa iskazom samog tuženika. Sud ne može prihvatiti iskaze svjedoka ĐC i DC u dijelu u kojem su svjedokinje iskazivale da je tužitelj kupio predmetni automobil isključivo za sebe te da isti nije mogao prepisati prilikom kupnje na svoje ime jer nema prebivalište u [adresa]. To stoga što je to u suprotnosti sa materijalnom dokumentacijom u spisu i iskazima svjedokinje AC i tuženika iz kojih proizlazi da je predmetni automobil upravo tužitelj darovao tuženiku. Nije niti životno da tužitelj nije mogao 2018. prilikom kupnje automobil prepisati na sebe jer je tužitelj hrvatski državljanin, te je isti već 2018. imao upisan OIB pa samim tim da je htio mogao je automobil registrirati na svoje ime. S obzirom da je tužitelj bio prisutan prilikom kupnje automobila te da je dolazio i kasnije u Republiku Hrvatsku, životno je da je isti mogao tuženiku dati punomoć temeljem koje je punomoći tuženik mogao svake godine registrirati predmetni automobil te poduzimati sve ostale radnje vezano za njegovo održavanje bez neposrednog prisustva tužitelja.

14. Iz čl. 114. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17, dalje: ZVDSP), 1) proizlazi da se vlasništvo može steći na temelju pravnoga posla, odluke suda, odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona. Prema čl. 115. st. 1. ZVDSP-a vlasništvo prelazi s dotadašnjega vlasnika na stjecatelja na temelju valjanoga pravnoga posla kojemu je cilj stjecanje vlasništva, a na način određen zakonom. Vlasništvo pokretne stvari stječe se predajom te stvari stjecatelju u samostalan posjed na temelju valjano očitovane volje dotadašnjega vlasnika usmjerene na to da njegovo vlasništvo prijeđe na stjecatelja, ako zakonom nije određeno drukčije, čl. 116. st.1. ZVDSP-a. Iz čl. 247. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23.; dalje: ZOO) proizlazi da je ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora, s tim da se prema čl. 249. st. 1. ZOO-a volja za sklapanje ugovora može izjaviti riječima, uobičajenim znakovima ili drugim ponašanjem iz kojega se sa sigurnošću može zaključiti o njezinu postojanju, sadržaju i identitetu davatelja izjave. Nadalje, iz čl. 161. st. 1. i 2. ZVDSP-a proizlazi da vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari, s tim da to vlasnikovo pravo ne zastarijeva, ako zakonom nije što drugo određeno. Da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtijeva da mu ona preda svoj posjed te stvari, vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovu posjedu, čl. 162. st. 1. ZVDSP-a. Zaključno treba naglasiti da iz čl. 479. st. 1. ZOO-a proizlazi da ugovor o darovanju nastaje kad se darovatelj obveže prepustiti obdareniku bez protučinidbe stvar ili imovinsko pravo, a obdarenik to prihvati. Poseban oblik ugovora o darovanju propisan je za darovanje nekretnine i darovanju bez prave predaje stvari čl. 482. ZOO-a, dok se za darovanje pokretnine koja je predana odmah u posjed ne traži nikakav poseban oblik.

15. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka, te savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, u skladu sa čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 114/22 i 155/23; dalje ZPP), a na temelju rezultata cjelokupnog postupka, primjene citiranih odredbi, ovaj sud je utvrdio je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti neosnovan.

16. Iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da je tužitelj darovao novčani iznos tuženiku te da je tuženik s tim novčanim iznosom kupio sebi predmetni osobni automobil. Tužitelj je bio prisutan u auto salonu prilikom kupoprodaje te ni u jednom trenutku nije tražio da se predmetni automobil registrira i upiše u službenim podacima MUP-a RH na njegovo ime. Iz novčanih transakcija koje je tužitelj izvršio u korist tuženika jasno proizlazi da je u opisu istih tužitelj naznačio "GIFT" što u prijevodu sa engleskog na hrvatski jezik znači dar ili poklon. Od kupnje predmetnog automobila, u kolovozu 2018., pa sve do podnošenja tužbe 31. listopada 2024. tužitelj nije poduzeo niti jednu radnju, odnosno nije dostavio dokaz da bi istu poduzeo, a kojem je cilj bio da pokaže jasnu volju iz koje bi proizlazilo da isti smatra da predmetni automobil nije dar tuženiku. U takvim okolnostima Sud izvodi zaključak da je volja tužitelja prilikom uplate novčanog iznosa iz kojeg je tuženik kupio automobil, kako u vrijeme kad je novčani iznos uplaćen, odnosno kad je automobil kupljen, pa i nastavno sve do 2023. očito bila usmjerena na to da tužitelj predmetni automobil smatra darom tuženiku. Tijekom 2023. očito je došlo do trajnog poremećaja u odnosima stranaka što je i utjecalo na tužitelja da traži od tuženika da mu vrati automobil, a kad je isti to odbio, tužitelj je podnio ovu tužbu. Da je tome tako Sud zaključuje iz pisanih izjava tužitelja i iskaza tuženika. Naime, i same su stranke u svojoj izjavi, odnosno iskazu spominjali narušene odnose tijekom 2023. kad su prekinuli komunikaciju koja je očito bila ranije gotovo svakodnevna putem video poziva i dopisivanja preko društvenih mreža.

17. Stoga u konkretnom slučaju nisu ostvareni uvjeti iz odredbi citiranih u točki 14. obrazloženja ove presude prema kojima bi se tužitelj mogao utvrditi vlasnikom predmetnog osobnog automobila pa samim tim isti nema niti pravo na posjed. Sud nije vezan pravnom osnovom koju je tužitelj naznačio u tužbi, međutim vezan je postavljenim tužbenim zahtjevom. To znači da Sud ne može suditi izvan okvira postavljenog tužbenog zahtjeva pa s tim u vezi ne može niti utvrđivati činjenice koje se ne odnose na konačno postavljeni tužbeni zahtjev. Iz tih razloga Sud nije niti raspravljao jesu li ispunjene pretpostavke za opoziv darovanja, a tužitelj ukoliko smatra da jesu to može tražiti u drugom postupku.

18. Odluka o trošku parničnog postupka temelji se na čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, s tim da su troškovi odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika, "Narodne novine" broj: 138/23, dalje Tarifa. Tuženik je uspio u cijelosti u ovom postupku pa su mu stoga i priznati troškovi koji su prema ocjeni ovog suda bili nužni za uspjeh, a koji se sastoje od troškova zastupanja po punomoćniku odvjetniku i to kako slijedi:

- sastav odgovora na tužbu od 5. prosinca 2024., u iznosu od 200,00 EUR, a što je u skladu s Tbr.8.1. Tarife,

- zastupanje na četiri ročišta održana 15. siječnja 2025., 29. travnja 2025., 15. siječnja 2026. i 27. veljače 2026. u iznosima od po 200,00 eura za svako ročište, a što je u skladu s Tbr.9.1. Tarife, odnosno 800,00 eura za sva četiri ročišta.

Slijedom navedenog za zastupanje po punomoćniku tuženiku su priznati ukupni troškovi u iznosu od 1.000,00 EUR na koje je pridodan PDV po stopi od 25 % pa troškovi ukupno iznose 1.250,00 EUR. Na te troškove pridodan je i putni trošak svjedoka AC u iznosu od 100,00 eura jer je sud raspravnim rješenjem na zapisniku od 29. travnja 2025. naložio tuženiku da isplati svjedokinji navedeni trošak. Prema tome, tuženiku su dosuđeni ukupni troškovi u iznosu od 1.260,00 EUR.

19. O zahtjevu tuženika za naknadu troškova zastupanja po punomoćniku za objavu presude nije odlučeno jer je taj trošak neizvjestan, a o istome će biti odlučeno naknadno ukoliko punomoćnik tuženika pristupi na ročište na objavu.

20. Slijedom svega iznijetog, odlučeno je kao u izreci presude.

Valpovo, 1. travnja 2026.

Sudac

Goran Jokić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu, koja se podnosi putem ovog suda, u roku 15 (petnaest) dana od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena bez obzira što na isto nije pristupila, odnosno od dana primitka prijepisa presude, ako nije bila uredno obaviještena.

Dostaviti:

1.Tužitelju po punomoćniku

2.Tuženiku po punomoćniku