Republika Hrvatska

Trgovački sud u Osijeku

Osijek, Zagrebačka 2

Poslovni broj: P-314/2025-27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Trgovački sud u Osijeku, po sutkinji Marini Ljubičić Knežević, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika HORECA-M d.o.o. u stečaju, OIB: 13410762604, Osijek, Murska ulica 10, kojeg zastupa stečajni upravitelj Lovorka Juranović, OIB: [osobni identifikacijski broj], Rijeka, Zagrebačka 16, protiv tuženika-protutužitelja TOBOGAN d.o.o. u stečaju, OIB: 59421511319, Osijek, Vinkovačka cesta 68, kojeg zastupa Zoran Galić, OIB: [osobni identifikacijski broj], odvjetnik u Zagrebu, Selska cesta 90/B (Hruševečka 3), radi utvrđivanja osnovanosti tražbine (vps 232.643,40 EUR) i isplate 326.221,41 EUR, nakon glavne i javne rasprave zaključene 12. ožujka 2026., u nazočnosti punomoćnika stranaka, na ročištu za objavu sudske odluke održanom 1. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se osnovanom tražbina tužitelja HORECA-M d.o.o. u stečaju, OIB: 13410762604, Osijek, Murska ulica 10, u iznosu od 201.173,09 EUR (dvjestojednatisućastosedamdesettrieura i devetcenti) kao tražbina II. višeg isplatnog reda u stečajnom postupku koji se vodi nad tuženikom TOBOGAN d.o.o. u stečaju, OIB: 59421511319, Osijek, Vinkovačka cesta 68 , pod poslovnim brojem St-357/2023 pred Trgovačkim sudom u Osijeku.

II. Tužbeni zahtjev se u preostalom dijelu odbija, odnosno utvrđuje se kako nije osnovana tražbina tužitelja u iznosu od 31.470,31 EUR (tridesetjednatisućačetiristosedamdeseteura i tridesetjedancent) prijavljena u stečajnom postupku koji se vodi nad tuženikom pod poslovnim brojem St -357/2023 pred Trgovačkim sudom u Osijeku.

III. Utvrđuje se kako ne postoji tuženikova tražbina istaknuta radi prebijanja.

IV. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 6.869,93 EUR (šesttisućaosamstošezdesetdeveteura i devedesettricenta), u roku od 15 dana.

V. Zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 5.648,37 EUR (pettisućašestočetrdesetosameura i tridesetsedamcenti), odbija se kao neosnovan.

VI. Nalaže se tužitelju-protutuženiku naknaditi tuženiku-protutužitelju parnični trošak u iznosu od 6.134,57 EUR (šesttisućastotridesetčetirieura i pedesetsedamcenti), u roku od 15 dana.

VII. Zahtjev tuženika-protutužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 18.403,71 EUR (osamnaesttisućačetiristotrieura i sedamdesetjedancent), odbija se kao neosnovan.

i

r i j e š i o  je

Smatra se kako je tuženik-protutužitelj povukao protutužbu.

Obrazloženje

1. Tužitelj HORECA-M d.o.o. u tužbi od 18. studenog 2023. (str. 1-2 spisa) u bitnom je naveo kako je prijavio tražbinu u stečajnom postupku koji se vodi nad tuženikom pred Trgovačkim sudom u Osijeku pod poslovnim brojem St -357/2023 i to u ukupnom iznosu od 232.643,40 EUR te kako je stečajni upravitelj predmetnu tražbinu osporio. Nadalje, 2. studenog 2023. doneseno je rješenje o utvrđenim i osporenim tražbinama poslovni broj St-357/2023-29 kojim je tužitelj upućen u roku od 8 dana od pravomoćnosti istog pokrenuti parnični postupak radi utvrđivanja osnovanosti osporene tražbine. Dalje tužitelj navodi kako potraživanje prema tuženiku temelji na isporuci robe i usluga koja je istom izvršena u razdoblju od 28. veljače 2020. do 31. ožujka 2023., a kao dokaz navedenog tužitelj je uz prijavu tražbine dostavio, između ostalog i izlazne račune – otpremnice izdane na ime tuženika, a iz istih je razvidno kako je tuženik svojim potpisom na istima potvrdio primitak isporučene robe i usluga te kako je prijavljeno potraživanje osnovano. Također tužitelj navodi kako osporavanje stečajnog upravitelja tuženika ne sadrži u sebi negiranje postojanja poslovnog odnosa tužitelja i tuženika, isporuke robe i usluga tuženiku te posljedično i postojanje tražbine tužitelja, već se isti u svom osporavanju poziva na protutražbinu tuženika prema tužitelju, čime indirektno priznaje postojanje osporene tražbine tužitelja.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu od 23. prosinca 2023. (str. 183-184 spisa) u bitnom navodi kako osporava tužbeni zahtjev u cijelosti, odnosno isti navodi kako je nesporno kako je tužiteljeva tražbina u cijelosti osporena, međutim tuženik smatra kako je tužba preuranjena jer je ista podnesena prije nego što je rješenje od 2. studenog 2023. postalo pravomoćno. Nadalje, tuženik ističe prigovor zastare na dio računa, s obzirom na činjenicu kako je prošao trogodišnji zastarni rok na temelju prometa roba i usluga, odnosno prošao je rok od tri godine od dospijeća do dana otvaranja stečajnog postupka nad tuženikom za pojedine račune. Također, tuženik ističe prigovor radi prebijanja te ističe postojanje svoje tražbine, odnosno predlaže da sud presudom izvrši prijeboj uzajamnih tražbina i to za utuženi iznos od 232.643,40 EUR.

3. Tuženik je također u ovom postupku podnio protutužbu (str. 185-189 spisa), a u kojoj u bitnom navodi kako je nesporno kako su stranke bile u poslovnom odnosu, odnosno kako je tuženik tužitelju izdao račune, a kojima je tuženik prodao robu navedenu na računima te kako iste tužitelj nikada nije platio tuženiku pa na osnovu navedenog tužitelj – protutuženik duguje tuženiku – protutužitelju ukupan iznos od 122.860,64 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama. Nadalje, na temelju Ugovora o cesiji tužitelj – protutuženik također duguje tuženiku – protutužitelju ukupan iznos od 203.360,77 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama pa slijedom svega prethodno navedenog tužitelj – protutuženik duguje tuženiku – protutužitelju ukupan iznos od 326.221,41 EUR.

4. Podneskom od 25. siječnja 2024. (str. 215-217 spisa) tužitelj u bitnom navodi kako je nad tužiteljem otvoren stečajni postupak te kako tuženik nema odobrenje skupštine vjerovnika u stečajnom postupku koji se vodi nad istim za izdavanje punomoći odvjetniku radi zastupanja u sudskom postupku, odnosno kako je izdavanje punomoći odvjetniku za zastupanje izvršeno protivno čl. 230. st. 2. t. 4. Stečajnog zakona te kako se radnja koju je poduzeo punomoćnik na temelju punomoći koja je dana bez potrebne suglasnosti stečajnom upravitelju ne može uzeti u obzir kao valjano poduzeta u ime i za račun tuženika. Dalje navodi kako su neosnovani navodi iz odgovora na tužbu o preuranjenosti tužbe te kako je prigovor zastare paušalno iznesen, odnosno kako stečajni upravitelj prilikom ispitivanja tražbina tužitelja u stečajnom postupku nad tuženikom nije isticao prigovor zastare , već je indirektno priznao potraživanje tužitelja stavljanjem u prijeboj tražbine tuženika s tražbinom tužitelja te je time, ako bi i nastupila zastara, istu prekinuo priznanjem duga. U odnosu na istaknuti prigovor radi prebijanja, tužitelj se istom protivi u cijelosti.

5. Nadalje, tužitelj je u odgovoru na protutužbu od 25. siječnja 2024. (str. 236-237 spisa) u bitnom naveo kako tuženik nema odobrenje skupštine vjerovnika u stečajnom postupku koji se vodi nad istim za izdavanje punomoći odvjetniku za sudski postupak, kao i za podnošenje predmetne protutužbe, s obzirom na činjenicu kako se radi o sporu velike vrijednosti te kako je poduzimanje navedenih radnji protivno čl. 230. st. 2. t. 4. Stečajnog zakona i ne može se uzeti u obzir kao valjano poduzeta radnja u ime i za račun tuženika. Dalje tužitelj navodi kako ne osporava kako su stranke bile u poslovnom odnosu prije otvaranja stečajnog postupka nad tuženikom, međutim protutužbu osporava u cijelosti.

6. Rješenjem ovog suda poslovni broj P-336/2023-7 od 2. veljače 2024. (str. 248-250 spisa) utvrđen je prekid postupka u ovoj pravnoj stvari, a iz razloga što je nad tužiteljem – protutuženikom otvoren stečajni postupak.

7. Podneskom od 20. kolovoza 2025. (str. 272 spisa) tužitelj – protutuženik predložio je nastavak postupka te je rješenjem ovog suda poslovni broj P-314/2025- 14 od 9. listopada 2025. (str. 279-281 spisa) nastavljen postupak u ovoj pravnoj stvari.

8. Također, u prethodno navedenom podnesku (str. 272 spisa) tužitelj – protutuženik je, osim što je predložio nastavak postupka, naveo i kako je tražbina iz protutužbe u cijelosti utvrđena u stečajnom postupku nad tužiteljem te kako se radi o pravomoćno presuđenoj stvari.

9. Podneskom od 26. studenog 2025. (str. 289-290 spisa) tuženik – protutužitelj naveo je kako ostaje i dalje kod navoda o preuranjenosti tužbe, kod istaknutog prigovora zastare na dio računa te kod istaknutog prigovora radi prebijanja. U odnosu na protutužbu, tuženik – protutužitelj ističe kako je predmetna tražbina priznata u stečajnom postupku koji se vodi nad tužiteljem – protutuženikom, međutim ističe kako je protutužba podnesena 23. prosinca 2023., kako je nad tužiteljem – protutuženikom otvoren stečaj 23. siječnja 2024., a tražbina tuženika – protutužitelja priznata je 8. svibnja 2024., odnosno kako je tuženik – protutužitelj opravdano podnio protutužbu.

10. Na ročištu održanom 12. ožujka 2026. (str. 303-304 spisa) tužitelj je u bitnom naveo kako prigovor zastare nije istaknut u stečajnom postupku prilikom osporavanja tražbina pa je tuženik u ovoj parnici ograničen jer ne može isticati razloge zbog kojih se tražbina osporava, osim onih koje je istaknuo u stečajnom postupku, dok je tuženik u bitnom naveo kako ostaje kod svih navoda i prigovora te protutužbe.

11. U dokaznom dijelu postupka sud je izvršio uvid u tužiteljevu prijavu tražbine u stečajnom postupku nad tuženikom sa prilozima (str. 3-74 spisa), podnesak stečajnog upravitelja u stečajnom postupku nad tuženikom od 1. rujna 2023. sa tablicama prijavljenih tražbina (str. 75-82 spisa), rješenje Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj St-357/2023-29 od 2. studenog 2023. (str. 83-89 spisa), račune tužitelja na ime tuženika (str. 90-178 spisa), konto kartice (str. 190 spisa), Ugovor o cesiji sklopljen između HORECA-M d.o.o., Graver i Tobogan d.o.o. od 31. ožujka 2022. sa računom (str. 191-192 spisa), Ugovor o cesiji sklopljen između HORECA-M d.o.o.,

I.P.A.K. prerada plastike i Tobogan d.o.o. od 31. ožujka 2022. (str. 193 spisa), Ugovor o cesiji sklopljen između HORECA-M d.o.o., HOK OSIGURANJE d.o.o. i Tobogan d.o.o. od 31. ožujka 2022. sa računom (str. 194-195 spisa), Ugovor o cesiji sklopljen između HORECA-M d.o.o., Fokus d.o.o. i Tobogan d.o.o. od 31. ožujka 2022. (str. 196 spisa), Ugovor o cesiji sklopljen između HORECA-M d.o.o., TELEMACH HRVATSKA d.o.o. i Tobogan d.o.o. od 31. ožujka 2022. (str. 197 spisa), Ugovor o cesiji sklopljen između NEKRETNINE ISTOK d.o.o., HORECA-M d.o.o. i Tobogan d.o.o. od 9. veljače 2022. (str. 198 spisa), Ugovor o cesiji sklopljen između HORECA-M d.o.o., HOK OSIGURANJE d.o.o. i Tobogan d.o.o. od 31. ožujka 2022. (str. 199 spisa), Ugovor o cesiji sklopljen između HORECA-M d.o.o., TELEMACH HRVATSKA d.o.o. i Tobogan d.o.o. od 25. ožujka 2022. (str. 200 spisa), Ugovor o cesiji sklopljen između HORECA- M d.o.o., HP-Hrvatska pošta d.d. i Tobogan d.o.o. od 31. ožujka 2022. (str. 201 spisa), Ugovor o cesiji sklopljen između HORECA-M d.o.o., HP-Hrvatska pošta d.d. i Tobogan d.o.o. od 23. veljače 2022. (str. 202 spisa), Ugovor o cesiji sklopljen između HORECA- M d.o.o., Porsche Leasing d.o.o. i Tobogan d.o.o. od 7. ožujka 2022. (str. 203 spisa), Ugovor o cesiji sklopljen između Tobogan d.o.o., Bakrotisak d.d. i HORECA -M d.o.o. od 16. ožujka 2022. (str. 204-206 spisa), Ugovor o cesiji sklopljen između HORECA- M d.o.o., Merkur osiguranje d.d. i Tobogan d.o.o. od 31. ožujka 2022. sa računom (str. 207-208 spisa), Ugovor o cesiji sklopljen između A1 HRVATSKA d.o.o., HORECA-M d.o.o. i Tobogan d.o.o. od 10. veljače 2022. (str. 209 spisa), Ugovor o cesiji sklopljen između TELEMACH HRVATSKA d.o.o., HORECA-M d.o.o. i Tobogan d.o.o. od 10. veljače 2022. (str. 210 spisa), Ugovor o cesiji sklopljen između HORECA-M d.o.o., Droplet d.o.o. i Tobogan d.o.o. od 23. veljače 2022. (str. 211 spisa), rješenje Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj St-364/2023-80 od 23. siječnja 2024. (str. 218-224 spisa), zapisnik s ispitnog ročišta u stečajnom postupku nad tuženikom poslovni broj St-357/2023-27 od 26. rujna 2023. (str. 225-234 i 238-247 spisa), sentencu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2496/2023 od 4. svibnja 2024. (str. 235 spisa), rješenje Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj St- 364/2023-93 od 8. svibnja 2024. (str. 273-278 spisa) i podnesak Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Osijek, Ispostava Osijek od 17. studenog 2025. (str. 288 spisa).

12. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan, dok se u odnosu na protutužbu smatra kako je tuženik – protutužitelj istu povukao.

13. Među parničnim strankama nije sporna činjenica kako su iste bile u poslovnom odnosu te kako je nad obje stranke otvoren stečajni postupak.

14. Nadalje, nesporno je i kako je tražbina koja se potražuje protutužbom u cijelosti priznata u stečajnom postupku nad tužiteljem – protutuženikom.

15. Sporna je činjenica je li osnovana tražbina tužitelja prijavljena u stečajnom postupku nad tuženikom, odnosno je li tužba preuranjena.

16. Također je sporno je li osnovan prigovor zastare, odnosno je li došlo do prekida zastare priznanjem duga.

17. Sporno je i je li osnovan prigovor radi prebijanja te radi li se u odnosu na protutužbu o pravomoćno presuđenoj stvari.

18. Međutim, u ovoj pravnoj stvari prvenstveno je potrebno odlučiti o navodima tužitelja kako tuženik nema odobrenje skupštine vjerovnika u stečajnom postupku koji se vodi nad istim za izdavanje punomoći odvjetniku za zastupanje i za podnošenje protutužbe, odnosno kako je navedeno postupanje izvršeno protivno čl. 230. st. 2. t. 3. i 4. Stečajnog zakona.

19. Čl. 230. st. 1. Stečajnog zakona ("Narodne novine", broj 71/15, 104/17, 36/22 i 27/24; u daljnjem tekstu SZ) propisano je kako stečajni upravitelj dužan je dobiti suglasnost odbora vjerovnika za pravne radnje koje su od posebne važnosti za stečajni postupak, ako odbor vjerovnika nije osnovan, suglasnost daje skupština vjerovnika .

20. Nadalje, čl. 230. st. 2. t. 3. SZ-a propisano je kako suglasnost iz stavka 1. predmetnog članka potrebna je osobito ako se namjerava pokrenuti ili preuzeti parnica znatne vrijednosti predmeta spora, ako se preuzimanje takve parnice namjerava odbiti ili se radi rješavanja ili izbjegavanja takve parnice namjerava sklopiti nagodba ili ugovor o izabranom sudu, dok je toč. 4. navedenog stavka propisano kako je suglasnost potrebna osobito ako se namjerava izdati odvjetniku punomoć za zastupanje u upravnom ili sudskom postupku.

21. Kao što je već i navedeno, tužitelj je u podnesku od 25. siječnja 2024. i u odgovoru na protutužbu od 25. siječnja 2024. naveo kako tuženik nema odobrenje skupštine za izdavanje punomoći odvjetniku, kao i za podnošenje protutužbe, a s obzirom na činjenicu kako se radi o sporu velike vrijednosti te je kao dokaz o istom dostavio zapisnik s ispitnog i izvještajnog ročišta poslovni broj St-357/2023-27 od 26. rujna 2023. (str. 225-234 i 238-247 spisa).

22. Izvršenim uvidom u prethodno navedeni zapisnik sud je utvrdio kako stečajni upravitelj nije dobio suglasnost skupštine vjerovnika za izdavanje punomoći odvjetniku, kao niti za pokretanje parnice znatne vrijednosti predmeta spora, odnosno za podnošenje protutužbe, a što tuženik tijekom postupka nije niti osporio.

23. Također, iako je bio upoznat sa navodima tužitelja, tuženik do zaključenja glavne rasprave niti uz dostavljenu punomoć nije dostavio odobrenje skupštine vjerovnika.

24. Međutim, suprotno navodima tužitelja, predmetne odredbe Stečajnog zakona na koje se isti poziva reguliraju odnos između pojedinih tijela stečajnog postupka, u ovom slučaju stečajnog upravitelja s jedne strane i odbora vjerovnika, odnosno skupštine s druge strane te isto predstavlja samo unutarnje ograničenje između tijela stečajnog postupka, koje nije od utjecaja na postupanje i poduzimanje radnji prema trećima.

25. Naime, radnje poduzete prema trećima bez takve suglasnosti su valjane, a stečajni upravitelj koji bi poduzeo radnje bez suglasnosti izlaže se riziku da bude razriješen dužnosti ili da odgovara za eventualnu štetu koja bi mogla nastati poduzimanjem takve radnje (tako i u presudi Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Pž-1491/2025 od 16. travnja 2025. i rješenju Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Pž-4143/2019-2 od 13. rujna 2019.).

26. Također, pravne radnje koje je stečajni upravitelj poduzeo u ime stečajnog dužnika mogu se pobijati po općim pravilima za pobijanje pravnih radnji, odnosno pravnih poslova (čl. 234. st. 2. SZ-a), a do tada su valjane i proizvode pravne učinke.

27. Nadalje, u odnosu na preuranjenost tužbe i to iz razloga što je tužba podnesena prije nego što je rješenje kojim se tužitelj upućuje pokrenuti parnicu postalo pravomoćno, sud je navode tuženika ocijenio kao neosnovane.

28. Naime, nakon što je na ročištu stečajnom vjerovniku tražbina osporena, njegova tužba za utvrđivanje osnovanosti tražbine više ne može biti preuranjena, odnosno početak tijeka roka propisan je samo za zaštitu interesa stranke u odnosu na koju rok počinje teći pa stoga nema značaj zabrane poduzimanja pravne radnje (podnošenja tužbe) prije početka tijeka roka za poduzimanje te radnje, ako su za to ispunjeni ostali uvjeti (tako i u rješenju Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2496/2003 od 4. svibnja 2024. i rješenju Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-5401/2018 od 25. rujna 2018.).

29. Vezano za prigovor radi prebijanja, sud je utvrdio kako je isti neosnovan.

30. Tuženik je u odgovoru na tužbu istaknuo prigovor radi prebijanja, međutim isti je isključivo naveo postojanje svoje tražbine prema tužitelju, ne navodeći osnovu i iznos tražbine niti je isti predložio dokaze iz kojih bi proizlazila osnovanost njegovih navoda.

31. Čl. 7. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; u daljnjem tekstu ZPP) propisano je kako su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, dok je čl. 219. st. 1. istog Zakona propisano kako svaka stranka je dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

32. U konkretnom slučaju sud je, a s obzirom na činjenicu kako tuženik nije naveo osnovu i iznos svoje tražbine niti je predložio dokaze kojima bi se utvrdila činjenica kako postoji tužiteljeva tražbina prema tuženiku, prigovor radi prebijanja ocijenio kao neosnovan te utvrdio kako ne postoji tuženikova tražbina istaknuta radi prebijanja.

33. Naime, prigovor radi prebijanja mora biti kvantitativno određen i mora biti naznačena osnova tuženikove tražbine jer se u protivnom po njemu ne može postupati (tako i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-3027/90 od 23. svibnja 1991.).

34. Tijekom postupka sud je izvodio dokaze u odnosu na sporne činjenice te je vezano za postojanje tužiteljeve tražbine prema tuženiku prihvatio dokazni prijedlog tužitelja i od Ministarstva financija, Porezne uprave, zatražio podatak o tome je li tuženik koristio pravo na odbitak pretporeza po računima koji prelaze vrijednost od 1.320,00 EUR, dok je na ročištu održanom 11. studenog 2025. tuženika obvezao dostaviti podatke je li isti koristio pravo na odbitak pretporeza po računima koji ne prelaze vrijednost od 1.320,00 EUR (str. 283 spisa), koje podatke tuženik nije dostavio.

35. Uvidom u podnesak Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Osijek, Ispostava Osijek od 17. studenog 2025. (str. 288 spisa) utvrđeno je kako je tuženik koristio pravo na odbitak pretporeza po računima koji prelaze vrijednost od 1.320,00 EUR.

36. Čl. 221.b st. 1. ZPP-a propisano je ako tužitelj dokaže da je tuženik za tražbinu koju je tužitelj utužio na temelju vjerodostojne isprave koristio pravo na odbitak pretporeza, smatrat će se da tražbina postoji, osim ako tuženik dokaže protivno.

37. Čl. 221.b st. 2. ZPP-a propisano je kako sud može po službenoj dužnosti zatražiti od Ministarstva financija, Porezne uprave, podatak o tome je li tuženik koristio pravo na odbitak pretporeza za tražbine iz st. 1. predmetnog članka samo ako one po pojedinačnom računu prelaze vrijednost od 1.320,00 EUR, dok je st. 4. istog članka propisano kako će se smatrat, u slučaju kada tražbina iz st. 1. ovoga članka po pojedinačnom računu ne prelazi vrijednost od 1.320,00 EUR, da je tuženik koristio pravo na odbitak pretporeza ako u roku od 15 dana po pozivu suda ne dostavi isprave na temelju kojih se može utvrditi je li koristio pravo na odbitak pretporeza.

38. S obzirom na činjenicu kako je tuženik koristio pravo na odbitak pretporeza po računima koji prelaze vrijednost od 1.320,00 EUR i kako tuženik nije dokazao protivno, smatra se kako predmetna tražbina postoji.

39. Također, tuženik u roku od 15 dana po pozivu suda nije dostavio isprave na temelju kojih se može utvrditi je li koristio pravo na odbitak pretporeza po računima koji ne prelaze vrijednost od 1.320,00 EUR pa se smatra kako je tuženik koristio pravo na odbitak pretporeza, odnosno kako tražbina postoji.

40. Dakle, utvrđeno je kako postoji tražbina po računima koji su navedeni u prijavi tužiteljeve tražbine u stečajnom postupku nad tuženikom, a materijalnu dokumentaciju u spisu sud je cijenio kao vjerodostojnu i stranke nisu imale primjedbe na istu.

41. Tijekom postupka tuženik je istaknuo prigovor zastare, a tužitelj je u bitnom naveo kako navedeni prigovor nije istaknut u stečajnom postupku prilikom osporavanja tražbine, odnosno kako se isti ne može istaknuti u ovom postupku.

42. Međutim, suprotno navodima tužitelja, činjenica kako prigovor zastare nije bio istaknut kao razlog osporavanja tražbine u stečajnom postupku ne može utjecati na pravo tuženika da u parnici za utvrđenje osporene tražbine istakne taj prigovor, a sud je o istom dužan odlučiti.

43. Naime, prigovor zastare je materijalnopravni prigovor, a čl. 270. SZ-a propisano je kako se u parnici utvrđivanje tražbine može zahtijevati samo na temelju osnove, u iznosu i u isplatnom redu kako je ono naznačeno u prijavi ili na ispitnom ročištu, odnosno iz navedene odredbe ne proizlazi kako u parnici radi utvrđivanja tražbine strane ne bi mogle istaknuti prigovor zastare kao novi razlog osporavanja tražbine koji nije bio istaknut u stečajnom postupku (tako i u rješenju Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Pž-3032/2020-2 od 4. kolovoza 2020., presudi Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Pž- 5182/2018 od 6. veljače 2019. i presudi i rješenju Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Pž-6452/2014 od 1. ožujka 2018.).

44. Čl. 228. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23; u daljnjem tekstu ZOO) propisano je kako međusobne tražbine iz trgovačkih ugovora o prometa robe i usluga, odnosno ugovora koje sklope trgovac i osoba javnog prava o prometu robe i usluga te tražbine naknade za izdatke učinjene u vezi s tim ugovorima zastarijevaju za tri godine, dok je st. 2. istog članka propisano kako zastara teče odvojeno za svaku isporuku robe, izvršeni rad ili uslugu.

45. Kao što je i navedeno, tužitelj je tijekom postupka naveo kako stečajni upravitelj prilikom ispitivanja tražbine tužitelja u stečajnom postupku nad tuženikom nije isticao prigovor zastare, nego je indirektno priznao potraživanje tužitelja pa je time, ako bi i nastupila zastara, istu prekinuo priznanjem duga.

46. Čl. 240. st. 1. ZOO-a propisano je kako se zastara prekida kad dužnik prizna dug, dok je stavkom 2. istog članka propisano kako dug se može priznati ne samo izjavom vjerovniku nego i na posredan način, kao što su davanje otplate, plaćanje kamata, davanje osiguranja.

47. Međutim, priznanje duga mora biti izričito i određeno, na način da dužnik nedvojbeno izrazi volju da priznaje dug, a što ovdje nije slučaj , odnosno tuženik nije priznao dug.

48. U konkretnom slučaju tužitelj je prijavio tražbinu u stečajnom postupku nad tuženikom 11. kolovoza 2023. (str. 3-4 i 74 spisa), čime je došlo do prekida zastare, u skladu sa čl. 241. ZOO-a.

49. Sud je izvršio uvid u račune tužitelja na ime tuženika (str. 90 -178 spisa) te utvrdio kako je prigovor zastare djelomično osnovan.

50. Naime, za tražbine navedene u računima koji se nalaze na str. 90-96 spisa u ukupnom iznosu od 31.470,31 EUR (glavnica u ukupnom iznosu od 25.109,24 EUR i zakonske zatezne kamate u ukupnom iznosu od 6.361,07 EUR) nastupila je zastara, u skladu sa čl. 228. ZOO-a.

51. Tužitelj je uz prijavu tražbine u stečajnom postupku nad tuženikom dostavio i izračun zakonskih zateznih kamata od dospijeća svakog pojedinog računa pa do dana otvaranja stečajnog postupka nad tuženikom (13. lipnja 2023.).

52. Za račun broj 7/1/9 od 28. veljače 2020. sa datumom dospijeća 28. veljače 2020. u iznosu od 7.037,63 EUR (str. 90-91 spisa) dostavljen je izračun zakonskih zateznih kamata (str. 9 spisa) te iz navedenog proizlazi kako ukupan dug po predmetnom računu iznosi 8.903,09 EUR.

53. Nadalje, za račun broj 9/1/9 od 30. ožujka 2020. sa datumom dospijeća 30. ožujka 2020. u iznosu od 4.125,85 EUR (str. 92-93 spisa) dostavljen je izračun zakonskih zateznih kamata (str. 10 spisa) te iz navedenog proizlazi kako ukupan dug po predmetnom računu iznosi 5.191,07 EUR.

54. Za račun-otpremnicu broj 57/1/1 od 30. travnja 2020. sa datumom dospijeća 30. travnja 2020. u iznosu od 2.449,23 EUR (str. 94 spisa) dostavljen je izračun zakonskih zateznih kamata (str. 11 spisa) te iz navedenog proizlazi kako ukupan dug po predmetnom računu iznosi 3.064,70 EUR.

55. Dalje, za račun-otpremnicu broj 68/1/1 od 29. svibnja 2020. sa datumom dospijeća 29. svibnja 2020. u iznosu od 11.496,53 EUR (str. 95-96 spisa) dostavljen je izračun zakonskih zateznih kamata (str. 12 spisa) te iz navedenog proizlazi kako ukupan dug po predmetnom računu iznosi 14.311,45 EUR.

56. Dakle, sud je utvrdio kako je tužbeni zahtjev djelomično osnovan, odnosno kako je tužiteljeva tražbina prijavljena u stečajnom postupku nad tuženikom osnovana za iznos od 201.173,09 EUR, odnosno kako nije osnovana za iznos od 31.470,31 EUR.

57. U odnosu na protutužbu, sud je donio rješenje kojim se smatra kako je ista povučena, a s obzirom na činjenicu kako je tuženikova-protutužiteljeva tražbina priznata u stečajnom postupku koji se vodi nad tužiteljem-protutuženikom.

58. Naime, čl. 215. st. 2. ZPP-a propisano je kako postupak koji je prekinut zbog razloga navedenog u čl. 212. t. 5. predmetnog Zakona, a vodi se o tražbini koja se prijavljuje u stečajnom postupku, sud će nastaviti po službenoj dužnosti i donijeti rješenje kojim se smatra da je tužitelj povukao tužbu, ako tužitelj nije podnio prijedlog za nastavak parnice pod pretpostavkama propisanim zakonom kojim je uređen stečajni postupak, ili ako tužitelj nije prijavio tražbinu u stečajnom postupku ili ako je tražbina priznata u stečajnom postupku, a ako je prekid postupka nastupio nakon donošenja prvostupanjske odluke, tim će rješenjem i ukinuti prvostupanjsku odluku.

59. Tijekom ovog postupka tuženik-protutužitelj je podnio protutužbu te je nakon toga utvrđen prekid postupka jer je nad tužiteljem -protutuženikom otvoren stečajni postupak, a podneskom od 26. studenog 2025. tuženik-protutužitelj je naveo kako je tražbina iz protutužbe priznata u stečajnom postupku nad tužiteljem- protutuženikom pa je sud u skladu sa čl. 215. st. 2. ZPP-a donio rješenje kojim se smatra kako je tuženik-protutužitelj povukao protutužbu.

60. Dakle, s obzirom na činjenicu kako se smatra kako je protutužba povučena, neosnovan je navod tužitelja-protutuženika kako se radi o pravomoćno presuđenoj stvari te kako je protutužbu potrebno odbaciti.

61. Sud je odbio dokazni prijedlog tužitelja za izvođenjem dokaza saslušanjem svjedoka ŠE, VE i zakonskog zastupnika tuženika, kao i za izvođenjem dokaza financijsko knjigovodstvenim vještačenjem, iz razloga što je sud odlučne činjenice utvrdio na temelju isprava, a u skladu sa čl. 492.a ZPP-a.

62. Dokazne prijedloge tuženika i to za uvidom u spis ovog suda poslovni broj St-357/2023, kao i za njegovim priklopom, za pribavom podataka od Porezne uprave, za izvođenjem dokaza financijskim vještačenjem i za pregledom financijskih knjiga tužitelja, sud je odbio iz razloga što je izvođenje predmetnih dokaza predloženo radi utvrđivanja činjenica iz protutužbe, a protutužba se smatra povučenom, odnosno tražbina tuženika – protutužitelja priznata je u stečajnom postupku nad tužiteljem- protutuženikom.

63. Odluku o naknadi parničnih troškova sud je donio primjenom čl. 151., čl. 154. st. 1., čl. 154. st. 2., čl. 155., čl. 158. st. 2. i čl. 164. st. 1. i st. 4. ZPP-a, a visina istih odmjerena je prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/2023; u daljnjem tekstu OT) i Uredbe o tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine", broj 37/23).

64. Sud je tužitelju priznao trošak parničnog postupka u iznosu od 6.869,93 EUR.

65. Sud je tijekom postupka utvrdio kako je tužitelj u sporu uspio 86,47 %, a tuženik 13,53 % odnosno sud je utvrdio kako je tužitelj u sporu uspio sa 72,94 %.

66. Naime, primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a sud je najprije utvrdio postotak u kojem je svaka od stranaka uspjela (tužitelj 86,47 %, tuženik 13,53 %), zatim je od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeo postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela (što iznosi 72,94 %).

67. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe od 18. studenog 2023. u iznosu od 4.377,50 EUR (Tbr. 7. t. 1. OT), trošak sastava podneska od 25. siječnja 2024. u iznosu od 4.377,50 EUR (Tbr. 8. t. 1. OT), kao i trošak sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 663,61 EUR (Tar. br. 1. t. 1.), odnosno tužitelju je priznat ukupan parnični trošak u iznosu od 9.418,61 EUR.

68. Cijeneći koji su troškovi bili potrebni za vođenje ovog spora i u kojoj visini, sud je tužiteljev zahtjev za naknadu parničnog troška u preostalom iznosu od 5.648,37 EUR odbio kao neosnovan, a iz razloga što je tuž itelj tražio trošak sastava tužbe i podneska od 25. siječnja 2024. u iznosu od 4.505,70 EUR za svaku radnju posebno, a u konkretnom slučaju pripada mu trošak u iznosu od 4.377,50 EUR po obavljenoj radnji.

69. Također, tužitelj je tražio trošak sastava prigovora protiv rješenja o pristojbi u iznosu od 150,00 EUR, koji trošak mu sud nije priznao. Naime, ne radi se o trošku koji je bio potreban za vođenje parnice, odnosno o trošku koji bi tužitelju bio dužan naknaditi tuženik.

70. Zaključno, tužitelj je tražio trošak sudske pristojbe po odluci suda, a koji trošak sud nije uzeo u obzir prilikom donošenja odluke jer je stranka dužna u zahtjevu određeno navesti troškove za koje traži naknadu, u skladu sa čl. 164. st. 2. ZPP -a.

71. Dakle, nakon što je sud utvrdio u kojem postotku je u ovom sporu uspio tužitelj, utvrdio je iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te je odmjerio naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici.

72. S obzirom na činjenicu kako su tužitelju priznati parnični troškovi u iznosu od 9.418,61 EUR, a u sporu je uspio sa 72,94 %, sud je naložio tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u konačnom iznosu od 6.869,93 EUR.

73. Nadalje, a u odnosu na protutužbu, sud je naložio tužitelju-protutuženiku naknaditi tuženiku-protutužitelju parnični trošak u iznosu od 6.134,57 EUR, odnosno tuženiku-protutužitelju priznat je trošak sastava protutužbe od 23. prosinca 2023. (Tar. br. 7. t. 1. OT).

74. Cijeneći koji su troškovi bili potrebni za vođenje ovog spora i u kojoj visini, sud je tuženikov-protutužiteljev zahtjev za naknadu parničnog troška u preostalom iznosu od 18.403,71 EUR odbio kao neosnovan, a iz razloga što je tuženik-protutužitelj tražio trošak zastupanja na ročištima održanim 11. studenog 2025. i 12. ožujka 2026. te trošak sastava podneska od 26. studenog 2025., a koje troškove mu sud nije priznao.

75. Naime, u vrijeme kada su održana predmetna ročišta i sastavljen navedeni podnesak tuženikova-protutužiteljeva tražbina navedena u protutužbi već je bila priznata u stečajnom postupku koji se vodi nad tužiteljem-protutuženikom i to 8. svibnja 2024., a kako je to naveo tuženik-protutužitelj u svom podnesku od 26. studenog 2025.

76. Kao i tužitelj-protutuženik, tuženik-protutužitelj tražio je trošak sudskih pristojbi po odluci suda, a o istom je sud odlučio u skladu sa čl. 164. st. 2. ZPP-a, odnosno navedeno nije uzeo u obzir prilikom donošenja odluke.

77. Slijedom navedenog, riješeno je kao u izreci.

U Osijeku 1. travnja 2026.

Sutkinja

Marina Ljubičić Knežević

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude i rješenja stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana putem ovog suda.