Poslovni broj: P-453/2025-13

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U CRIKVENICI

Stalna služba u Krku

Bodulska 2/d, Krk

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Crikvenici, Stalna služba u Krku, po sutkinji toga suda Katji Bajčić, u pravnoj stvari tužitelja ĐO, OIB: [osobni identifikacijski broj], Oštrobradići, Oštrobradići 11, zastupanog po punomoćniku Robertu Ristu, odvjetniku u Krku, protiv tužene RO, OIB: Đ, [adresa], radi utvrđenja prava vlasništva, nakon glavne rasprave zaključene 1. travnja 2026. godine u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja, 1. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da je tužitelj ĐO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], i 245 McKinley Pkwy, Mineola, NY 11501, USA, stekao pravo vlasništva cijele k. č. [katastarska čestica] u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

II Ovlašćuje se tužitelj da po pravomoćnosti ove presude zatraži upis prijenosa prava vlasništva s imena tuženih uknjiženih suvlasnika i uknjiženih suvlasnika utuženih po svojim sljednicima, na ime tužitelja na nekretnini iz toč. I. izreke presude, u cijelosti.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 7. svibnja 2025. godine navodi da je stvarni vlasnik nekretnine iz izreke presude, koju da je stekao nasljeđivanjem iza oca pok. ŽO i diobom sa sunasljednicama kako to proizlazi iz rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika Miljenke Katunar Zrinski posl. br. O-260/11, UPP/OS-196/11 od 1. kolovoza 2011. godine. Kao posjednici predmetne nekretnine dolaze upisani tužitelj i njegovi sunasljednici te NO, rođak tužene, ali među strankama nije sporan posjed nekretnine. Predlaže se stoga prihvatiti tužbeni zahtjev i utvrditi da je tužitelj stekao pravo vlasništva predmetne nekretnine u cijelosti.

2. Tužena je pozvana na očitovanje o zahtjevima i navodima tužbe u roku od 30 dana, računajući od dana dostave tužbe, uz upozorenje da će u protivnom biti donesena presuda zbog ogluhe. Tužena je uredno zaprimila tužbu na koju nije podnijela odgovor i nije osporila navode tužitelja, ali sud nije donio presudu zbog ogluhe radi potrebe razjašnjenja upisa posjednika u katastarskom operatu.

3. Dana 1. travnja 2026. godine održano je pripremno ročište u ovoj pravnoj stvari na kojem je tužitelj, osim uvida u dostavljenu dokumentaciju, predložio da sud na okolnost posjeda predmetne nekretnine provede dokaz saslušanjem svjedokinja IO i ĆO. Sud je prihvatio dokazne prijedloge te je na istom ročištu zaključen prethodni postupak i otvorena glavna rasprava na kojoj su saslušane svjedokinje IO i ĆO nakon čega je glavna rasprava zaključena.

4. U smislu čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 119/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08 , 55/09, i 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, 114/22, 155/23), sud je ocjenom izvedenih dokaza utvrdio tužbeni zahtjev osnovanim.

5. Predmetna je nekretnina u katastarskom operatu upisana u dva posjedovna lista – PL 229 k. o. [katastarska općina] na ime tužitelja i njegovih sunasljednica HO, ZO i AO, svih kao nasljednika pok. ŽO, te u [adresa] k. o. [katastarska općina] na ime CO, [adresa].

6. Rješenjem o nasljeđivanju javnog bilježnika Miljenke Katunar Zrinski posl. br. O-260/11, UPP/OS-196/11 od 1. kolovoza 2011. godine nasljednicima pok. ŽO proglašeni su tužitelj, HO, ZO i AO, ali su navedeni nasljednici izvršili diobu ostavinske imovine u samom ostavinskom postupku te je predmetna nekretnina rješenjem o nasljeđivanju izrijekom pripala tužitelju u cijelosti.

7. Da je posjednik predmetne nekretnine bio otac tužitelja pok. R potvrdile su saslušane svjedokinje IO i ĆO. Tako je IO iskazala da su ona i suprug do unatrag 5 godina pasli ovce na nekretnini u blizini predmetne i na istoj su pred više od 20 godina viđali pok. Ž koji je tamo pasao ovce, a poslije njegovu kćer ZO, sestru tužitelja, koja je također imala ovce. Svjedokinja ĆO je na predmetnoj nekretnini, u blizini koje je njezina obitelj sjekla drva do unatrag 5 godina, ranije viđala pok. Ž, a poslije njegovu kćer ZO koji su tamo vodili ovce na ispašu. Svjedokinje ne poznaju NO, ali znaju da je riječ o nećaku pok. SO, oca tužene, koji nije imao djece i koji nikada nije koristi predmetnu nekretninu, isto kao što ju nije koristio nitko iz obitelji SO.

8. Iz iskaza saslušanih svjedoka sud zaključuje da su tužitelj, odnosno njegovi pravni prednici, u posjedu predmetne nekretnine već duže od 20 godina.

9. Odredba čl. 388. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnima pravima (Narodne novine br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/14, 152/15 i 94/17, dalje: ZVDSP) propisuje da se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu tog Zakona prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka. Kako sud nije utvrđivao od kojeg su točno trenutka prednici tužitelja u posjedu predmetne nekretnine, već je kao utvrđenu uzeo činjenicu da su u posjedu zasigurno više od 20 godina kako su to iskazale svjedokinje, na stjecanje prava vlasništva je primijenjena odredba čl. 159. ZVDSP-a koja propisuje da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Samostalni posjednik nekretnine stvari kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja. Vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onoga dana kad je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a završava se istekom posljednjega dana vremena potrebnoga za dosjelost, pri čemu se u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava i vrijeme za koje su prednici posjednika neprekidno posjedovali kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici, odnosno kao pošteni samostalni posjednici. Prema odredbi čl. 18. st. 3. ZVDSP-a posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, s time da se poštenje posjeda pretpostavlja, osim ako se dokaže suprotno. Kako tužena nije osporila navode iz tužbe i time dovela u pitanje zakonsku presumpciju poštenja posjeda, a cijeneći činjenicu da je tužena sljednica i upisanog zemljišnoknjižnog vlasnika i upisanog posjednika dijela nekretnine, sud nije izvodio dokaze na okolnost dokazivanja poštenja posjeda, već je iz isprava priležećih spisu i iskaza svjedoka zaključeno da je tužitelj, uračunavajući vrijeme posjedovanja njegovih pravnih prednika, u poštenom posjedu predmetne nekretnine duže od 20 godina, čime je udovoljeno pretpostavkama stjecanja prava vlasništva temeljem zakona propisanima odredbom čl. 159. i čl. 160. ZVDSP-a.

10. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci presude, dok o trošku nije odlučivano jer isti nije niti zatražen.

U Krku, 1. travnja 2026.

Sutkinja:

Katja Bajčić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba. Žalba se podnosi putem ovoga suda u tri (3) istovjetna primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa presude.