REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27

21000 Split

P-3965/2022

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu tog suda Miru Maslać, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja LA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po pun. Ivanu Šalini i Boži Vrkiću, odvjetnicima u Zadru, protiv tuženika OTP banka d.d., Split, Ulica Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, zastupana odvjetnicima iz odvjetničkog društva ANIĆ & ANIĆ d.o.o., Split, Lovretska 14, na temelju generalne punomoći pohranjene kod Općinskog suda u Splitu pod brojem: Su-549/21, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 18. veljače 2026. u nazočnosti zamjenika punomoćnika stranaka, a na ročištu od 01. travnja 2026., zakazanog radi donošenja i objave presude,

p r e s u d i o  j e:

I Odbija se glavni tužbeni zahtjev tužitelja, koji glasi:

»Utvrđuje se da je Ugovor o kreditu sa sporazumom o osiguranju prijenosom prava vlasništva broj 14573/06, zaključen između tužitelja i tuženika 20.veljače 2006.godine, ništetan te kao takav ne proizvodi pravni učinak slijedom čega se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 17.822,85 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedinačni iznos počevši od dospijeća do isplate na svaki plaćeni iznos i to na

- iznos od 183,35 EUR sa kamatom od 10.3.2006 godine

- iznos od 181,43 EUR sa kamatom od 10.4.2006 godine

- iznos od 183,54 EUR sa kamatom od 10.5.2006 godine

- iznos od 183,67 EUR sa kamatom od 12.6.2006 godine

- iznos od 182,58 EUR sa kamatom od 10.7.2006 godine

- iznos od 181,66 EUR sa kamatom od 10.8.2006 godine

- iznos od 180,86 EUR sa kamatom od 11.9.2006 godine

- iznos od 180,10 EUR sa kamatom od 10.10.2006 godine

- iznos od 179,17 EUR sa kamatom od 10.11.2006 godine

- iznos od 179,83 EUR sa kamatom od 11.12.2006 godine

- iznos od 177,21 EUR sa kamatom od 10.1.2007 godine

- iznos od 176,31 EUR sa kamatom od 12.2.2007 godine

- iznos od 176,94 EUR sa kamatom od 12.3.2007 godine

- iznos od 180,81 EUR sa kamatom od 10.4.2007 godine

- iznos od 179,16 EUR sa kamatom od 10.5.2007 godine

- iznos od 179,18 EUR sa kamatom od 11.6.2007 godine

- iznos od 178,20 EUR sa kamatom od 10.7.2007 godine

- iznos od 180,18 EUR sa kamatom od 10.8.2007 godine

- iznos od 179,85 EUR sa kamatom od 10.9.2007 godine

- iznos od 176,95 EUR sa kamatom od 10.10.2007 godine

- iznos od 178,90 EUR sa kamatom od 12.11.2007 godine

- iznos od 178,42 EUR sa kamatom od 10.12.2007 godine

- iznos od 180,51 EUR sa kamatom od 10.1.2008 godine

- iznos od 184,55 EUR sa kamatom od 11.2.2008 godine

- iznos od 188,15 EUR sa kamatom od 10.3.2008 godine

- iznos od 185,27 EUR sa kamatom od 10.4.2008 godine

- iznos od 183,52 EUR sa kamatom od 12.5.2008 godine

- iznos od 183,33 EUR sa kamatom od 10.6.2008 godine

- iznos od 183,06 EUR sa kamatom od 10.7.2008 godine

- iznos od 182,64 EUR sa kamatom od 11.8.2008 godine

- iznos od 185,05 EUR sa kamatom od 10.9.2008 godine

- iznos od 190,73 EUR sa kamatom od 10.10.2008 godine

- iznos od 194,98 EUR sa kamatom od 10.11.2008 godine

- iznos od 191,97 EUR sa kamatom od 10.12.2008 godine

- iznos od 198,07 EUR sa kamatom od 12.1.2009 godine

- iznos od 198,54 EUR sa kamatom od 10.2.2009 godine

- iznos od 202,98 EUR sa kamatom od 10.3.2009 godine

- iznos od 195,55 EUR sa kamatom od 10.4.2009 godine

- iznos od 195,51 EUR sa kamatom od 11.5.2009 godine

- iznos od 202,15 EUR sa kamatom od 10.6.2009 godine

- iznos od 202,64 EUR sa kamatom od 10.7.2009 godine

- iznos od 47,90 EUR sa kamatom od 10.8.2009 godine

- iznos od 151,58 EUR sa kamatom od 11.8.2009 godine

- iznos od 201,19 EUR sa kamatom od 10.9.2009 godine

- iznos od 200,81 EUR sa kamatom od 12.10.2009 godine

- iznos od 192,30 EUR sa kamatom od 10.11.2009 godine

- iznos od 10,10 EUR sa kamatom od 3.12.2009 godine

- iznos od 177,06 EUR sa kamatom od 10.12.2009 godine

- iznos od 24,84 EUR sa kamatom od 5.1.2010 godine

- iznos od 161,78 EUR sa kamatom od 11.1.2010 godine

- iznos od 44,36 EUR sa kamatom od 3.2.2010 godine

- iznos od 134,66 EUR sa kamatom od 10.2.2010 godine

- iznos od 74,03 EUR sa kamatom od 3.3.2010 godine

- iznos od 106,39 EUR sa kamatom od 10.3.2010 godine

- iznos od 105,48 EUR sa kamatom od 7.4.2010 godine

- iznos od 74,78 EUR sa kamatom od 12.4.2010 godine

- iznos od 138,60 EUR sa kamatom od 4.5.2010 godine

- iznos od 41,95 EUR sa kamatom od 10.5.2010 godine

- iznos od 174,81 EUR sa kamatom od 2.6.2010 godine

- iznos od 38,82 EUR sa kamatom od 10.6.2010 godine

- iznos od 188,43 EUR sa kamatom od 5.7.2010 godine

- iznos od 26,99 EUR sa kamatom od 12.7.2010 godine

- iznos od 198,05 EUR sa kamatom od 4.8.2010 godine

- iznos od 16,23 EUR sa kamatom od 10.8.2010 godine

- iznos od 212,71 EUR sa kamatom od 6.9.2010 godine

- iznos od 212,10 EUR sa kamatom od 6.10.2010 godine

- iznos od 21,38 EUR sa kamatom od 5.11.2010 godine

- iznos od 1,81 EUR sa kamatom od 5.11.2010 godine

- iznos od 194,55 EUR sa kamatom od 5.11.2010 godine

- iznos od 28,57 EUR sa kamatom od 3.12.2010 godine

- iznos od 0,25 EUR sa kamatom od 3.12.2010 godine

- iznos od 185,39 EUR sa kamatom od 3.12.2010 godine

- iznos od 1,75 EUR sa kamatom od 3.12.2010 godine

- iznos od 1,99 EUR sa kamatom od 4.1.2011 godine

- iznos od 164,14 EUR sa kamatom od 4.1.2011 godine

- iznos od 49,86 EUR sa kamatom od 4.1.2011 godine

- iznos od 134,83 EUR sa kamatom od 3.2.2011 godine

- iznos od 1,86 EUR sa kamatom od 3.2.2011 godine

- iznos od 78,07 EUR sa kamatom od 3.2.2011 godine

- iznos od 0,91 EUR sa kamatom od 3.2.2011 godine

- iznos od 1,64 EUR sa kamatom od 3.3.2011 godine

- iznos od 103,15 EUR sa kamatom od 3.3.2011 godine

- iznos od 1,11 EUR sa kamatom od 3.3.2011 godine

- iznos od 109,78 EUR sa kamatom od 3.3.2011 godine

- iznos od 1,57 EUR sa kamatom od 5.4.2011 godine

- iznos od 2,01 EUR sa kamatom od 5.4.2011 godine

- iznos od 126,00 EUR sa kamatom od 5.4.2011 godine

- iznos od 87,40 EUR sa kamatom od 5.4.2011 godine

- iznos od 0,16 EUR sa kamatom od 13.4.2011 godine

- iznos od 234,24 EUR sa kamatom od 13.4.2011 godine

- iznos od 0,44 EUR sa kamatom od 13.4.2011 godine

- iznos od 146,41 EUR sa kamatom od 13.4.2011 godine

- iznos od 20,23 EUR sa kamatom od 14.4.2011 godine

- iznos od 226,56 EUR sa kamatom od 10.5.2011 godine

- iznos od 0,19 EUR sa kamatom od 6.6.2011 godine

- iznos od 17,01 EUR sa kamatom od 6.6.2011 godine

- iznos od 223,84 EUR sa kamatom od 10.6.2011 godine

- iznos od 25,46 EUR sa kamatom od 4.7.2011 godine

- iznos od 0,23 EUR sa kamatom od 4.7.2011 godine

- iznos od 216,09 EUR sa kamatom od 11.7.2011 godine

- iznos od 41,04 EUR sa kamatom od 4.8.2011 godine

- iznos od 0,25 EUR sa kamatom od 4.8.2011 godine

- iznos od 6,66 EUR sa kamatom od 9.8.2011 godine

- iznos od 191,95 EUR sa kamatom od 10.8.2011 godine

- iznos od 42,44 EUR sa kamatom od 17.8.2011 godine

- iznos od 0,20 EUR sa kamatom od 17.8.2011 godine

- iznos od 0,04 EUR sa kamatom od 19.8.2011 godine

- iznos od 49,16 EUR sa kamatom od 19.8.2011 godine

- iznos od 252,15 EUR sa kamatom od 12.9.2011 godine

- iznos od 246,69 EUR sa kamatom od 10.10.2011 godine

- iznos od 248,17 EUR sa kamatom od 10.11.2011 godine

- iznos od 247,35 EUR sa kamatom od 12.12.2011 godine

- iznos od 251,03 EUR sa kamatom od 10.1.2012 godine

- iznos od 252,29 EUR sa kamatom od 10.2.2012 godine

- iznos od 254,45 EUR sa kamatom od 10.3.2012 godine

- iznos od 254,61 EUR sa kamatom od 10.4.2012 godine

- iznos od 0,06 EUR sa kamatom od 10.5.2012 godine

- iznos od 254,41 EUR sa kamatom od 15.5.2012 godine

- iznos od 0,39 EUR sa kamatom od 15.5.2012 godine

- iznos od 254,39 EUR sa kamatom od 11.6.2012 godine

- iznos od 0,09 EUR sa kamatom od 11.6.2012 godine

- iznos od 0,09 EUR sa kamatom od 10.7.2012 godine

- iznos od 254,79 EUR sa kamatom od 10.7.2012 godine

- iznos od 254,27 EUR sa kamatom od 10.8.2012 godine

- iznos od 0,09 EUR sa kamatom od 10.8.2012 godine

- iznos od 0,09 EUR sa kamatom od 10.9.2012 godine

- iznos od 252,76 EUR sa kamatom od 10.9.2012 godine

- iznos od 252,27 EUR sa kamatom od 10.10.2021 godine

- iznos od 0,09 EUR sa kamatom od 10.10.2012 godine

- iznos od 0,09 EUR sa kamatom od 12.11.2012 godine

- iznos od 253,24 EUR sa kamatom od 12.11.2012 godine

- iznos od 0,09 EUR sa kamatom od 10.12.2012 godine

- iznos od 252,71 EUR sa kamatom od 10.12.2012 godine

- iznos od 252,63 EUR sa kamatom od 10.1.2013 godine

- iznos od 0,09 EUR sa kamatom od 10.1.2013 godine

- iznos od 0,09 EUR sa kamatom od 11.2.2013 godine

- iznos od 248,76 EUR sa kamatom od 11.2.2013 godine

- iznos od 0,36 EUR sa kamatom od 12.2.2013 godine

po stopi od 15 % godišnje za razdoblje od 1. srpnja 2002. godine pa do 31. prosinca 2007. godine, po stopi od 14 % godišnje za razdoblje od 01. siječnja 2008. godine pa do 30. lipnja 2011.godine, po stopi od 12% godišnje za razdoblje od 01. srpnja 2011. godine pa do 31. srpnja 2015. godine, pa do isplate, a u slučaju promjene stope zateznih kamata prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanju kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku do 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.«

II Prihvaća se podredni tužbeni zahtjev tužitelja, te se sudi:

1. Utvrđuje se da je ništetna odredba o valutnoj klauzuli iz Ugovora o kreditu sa sporazumom o osiguranju prijenosom prava vlasništva broj 14573/06, zaključen između tužitelja i tuženika 20. veljače 2006.godine, slijedom čega tužitelj nije dužan plaćati mjesečnu ratu po promjenama tečaja CHF u odnosu na kune, a koje promjene su nastupile nakon 20.veljače 2006.godine pa na dalje.

2. Dužan je tuženik isplatiti tužitelju na ime nepripadnog plaćenog iznosa zbog promjene u tečaju CHF iznos od 1.913,74 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na svaki pojedini dospjeli iznos teče od dana dospijeća pa do isplate i to za razdoblje do 31.12.2007. po stopi koja je određena čl. 1. Uredbe o visini stope zakonske zatezne kamate, zatim za razdoblje od 01.01.2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, zatim za razdoblje od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. pa do konačne isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja na:

- iznos od 0,29 EUR teče od 03.03.2006. godine, pa do konačne isplate,

- iznos od 2,21 EUR teče od 05.04.2006. godine, pa do konačne isplate,

- iznos od 1,02 EUR teče od 03.05.2006. godine, pa do konačne isplate,

- iznos od 1,58 EUR teče od 06.06.2006. godine, pa do konačne isplate,

- iznos od 2,42 EUR teče od 06.06.2006. godine, pa do konačne isplate,

- iznos od 2,75 EUR teče od 03.08.2006. godine, pa do konačne isplate,

- iznos od 1,85 EUR teče od 06.09.2006. godine, pa do konačne isplate,

- iznos od 1,64 EUR teče od 03.10.2006. godine, pa do konačne isplate,

- iznos od 2,54 EUR teče od 06.11.2006. godine, pa do konačne isplate,

- iznos od 5,11 EUR teče od 06.12.2006. godine, pa do konačne isplate,

- iznos od 4,90 EUR teče od 08.01.2007. godine, pa do konačne isplate,

- iznos od 4,57 EUR teče od 06.02.2007. godine, pa do konačne isplate,

- iznos od 4,15 EUR teče od 06.03.2007. godine, pa do konačne isplate,

- iznos od 4,75 EUR teče od 05.04.2007. godine, pa do konačne isplate,

- iznos od 7,18 EUR teče od 04.05.2007. godine, pa do konačne isplate,

- iznos od 8,51 EUR teče od 08.06.2007. godine, pa do konačne isplate,

- iznos od 9,25 EUR teče od 05.07.2007. godine, pa do konačne isplate,

- iznos od 10,02 EUR teče od 06.08.2007. godine, pa do konačne isplate,

- iznos od 9,33 EUR teče od 06.09.2007. godine, pa do konačne isplate,

- iznos od 9,66 EUR teče od 05.10.2007. godine, pa do konačne isplate,

- iznos od 11,02 EUR teče od 05.11.2007. godine, pa do konačne isplate,

- iznos od 10,54 EUR teče od 06.12.2007. godine, pa do konačne isplate,

- iznos od 8,54 EUR teče od 07.01.2008. godine, pa do konačne isplate,

- iznos od 7,25 EUR teče od 05.02.2008. godine, pa do konačne isplate,

- iznos od 6,88 EUR teče od 10.03.2008. godine, pa do konačne isplate,

- iznos od 1,38 EUR teče od 03.04.2008. godine, pa do konačne isplate,

- iznos od 3,70 EUR teče od 05.05.2008. godine, pa do konačne isplate,

- iznos od 8,31 EUR teče od 04.06.2008. godine, pa do konačne isplate,

- iznos od 6,44 EUR teče od 03.07.2008. godine, pa do konačne isplate,

- iznos od 7,23 EUR teče od 06.08.2008. godine, pa do konačne isplate,

- iznos od 9,59 EUR teče od 03.09.2008. godine, pa do konačne isplate,

- iznos od 9,30 EUR teče od 03.09.2008. godine, pa do konačne isplate,

- iznos od 4,62 EUR teče od 06.10.2008. godine, pa do konačne isplate,

- iznos od 3,97 EUR teče od 05.11.2008. godine, pa do konačne isplate,

- iznos od 2,10 EUR teče od 03.12.2008. godine, pa do konačne isplate,

- iznos od 9,01 EUR teče od 04.02.2009. godine, pa do konačne isplate,

- iznos od 13,05 EUR teče od 04.03.2009. godine, pa do konačne isplate,

- iznos od 13,17 EUR teče od 03.04.2009. godine, pa do konačne isplate,

- iznos od 9,57 EUR teče od 05.05.2009. godine, pa do konačne isplate,

- iznos od 9,59 EUR teče od 03.06.2009. godine, pa do konačne isplate,

- iznos od 8,66 EUR teče od 06.07.2009. godine, pa do konačne isplate,

- iznos od 6,80 EUR teče od 11.08.2009. godine, pa do konačne isplate,

- iznos od 7,60 EUR teče od 03.09.2009. godine, pa do konačne isplate,

- iznos od 7,19 EUR teče od 05.10.2009. godine, pa do konačne isplate,

- iznos od 6,32 EUR teče od 04.11.2009. godine, pa do konačne isplate,

- iznos od 7,64 EUR teče od 03.12.2009. godine, pa do konačne isplate,

- iznos od 10,04 EUR teče od 05.01.2010. godine, pa do konačne isplate,

- iznos od 12,81 EUR teče od 03.02.2010. godine, pa do konačne isplate,

- iznos od 14,50 EUR teče od 07.04.2010. godine, pa do konačne isplate,

- iznos od 17,68 EUR teče od 04.05.2010. godine, pa do konačne isplate,

- iznos od 18,53 EUR teče od 02.06.2010. godine, pa do konačne isplate,

- iznos od 24,86 EUR teče od 05.07.2010. godine, pa do konačne isplate,

- iznos od 27,12 EUR teče od 04.08.2010. godine, pa do konačne isplate,

- iznos od 33,11 EUR teče od 06.09.2010. godine, pa do konačne isplate,

- iznos od 34,27 EUR teče od 06.10.2010. godine, pa do konačne isplate,

- iznos od 29,17 EUR teče od 04.11.2010. godine, pa do konačne isplate,

- iznos od 39,03 EUR teče od 03.12.2010. godine, pa do konačne isplate,

- iznos od 50,98 EUR teče od 04.01.2011. godine, pa do konačne isplate,

- iznos od 46,07 EUR teče od 03.03.2011. godine, pa do konačne isplate,

- iznos od 45,65 EUR teče od 05.04.2011. godine, pa do konačne isplate,

- iznos od 40,67 EUR teče od 13.04.2011. godine, pa do konačne isplate,

- iznos od 41,31 EUR teče od 13.04.2011. godine, pa do konačne isplate,

- iznos od 44,08 EUR teče od 05.05.2011. godine, pa do konačne isplate,

- iznos od 56,60 EUR teče od 06.06.2011. godine, pa do konačne isplate,

- iznos od 58,08 EUR teče od 04.07.2011. godine, pa do konačne isplate,

- iznos od 80,09 EUR teče od 04.08.2011. godine, pa do konačne isplate,

- iznos od 71,97 EUR teče od 12.09.2011. godine, pa do konačne isplate,

- iznos od 60,17 EUR teče od 10.10.2011. godine, pa do konačne isplate,

- iznos od 58,52 EUR teče od 10.11.2011. godine, pa do konačne isplate,

- iznos od 58,84 EUR teče od 12.12.2011. godine, pa do konačne isplate,

- iznos od 61,23 EUR teče od 10.01.2012. godine, pa do konačne isplate,

- iznos od 65,13 EUR teče od 10.02.2012. godine, pa do konačne isplate,

- iznos od 67,15 EUR teče od 12.03.2012. godine, pa do konačne isplate,

- iznos od 66,27 EUR teče od 10.04.2012. godine, pa do konačne isplate,

- iznos od 65,79 EUR teče od 15.05.2012. godine, pa do konačne isplate,

- iznos od 67,11 EUR teče od 11.06.2012. godine, pa do konačne isplate,

- iznos od 66,70 EUR teče od 10.07.2012. godine, pa do konačne isplate,

- iznos od 65,73 EUR teče od 10.08.2012. godine, pa do konačne isplate,

- iznos od 63,58 EUR teče od 10.09.2012. godine, pa do konačne isplate,

- iznos od 62,65 EUR teče od 10.10.2012. godine, pa do konačne isplate,

- iznos od 64,74 EUR teče od 12.11.2012. godine, pa do konačne isplate,

- iznos od 65,47 EUR teče od 10.12.2012. godine, pa do konačne isplate,

- iznos od 65,79 EUR teče od 10.01.2013. godine, pa do konačne isplate,

- iznos od 176,11 EUR teče od 12.02.2013. godine, pa do konačne isplate,

III Odbija se, kao neosnovan, tuženikov prigovor radi prebijanja tražbine tužitelja sa tražbinom tuženika s osnove plasiranog iznosa kredita u ukupnom iznosu od 12.441,43 EUR / 93.739,94 kn, uvećano za zatezne kamate koje na taj iznos teku od 23.02.2006. do 31.12.2007. po stopi od 15 % godišnje, od 01.01.2008. do 31.07.2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, od 01.08.2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, a od 01.01.2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena.

IV Nalaže se tužitelju u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 3.721,86 € zajedno sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 01. travnja 2026. pa do konačne isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01.siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi od 01.srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizišla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

Obrazloženje:

1. Dana 31. listopada 2022. u sustavu za komunikaciju sa sudovima zaprimljena je tužba tužiteljice protiv tuženika u kojoj se navodi

- kako su tužitelj i tuženik odnosno prednik tuženika tada HVB Splitska banka d.d. dana 20. veljače 2006.godine zaključili Ugovor o kreditu sa sporazumom o osiguranju prijenosom prava vlasništva broj:14573/06 kojim je tuženik odobrio tužitelju kreditni iznos od 19.861,00 CHF.,

- kako je spomenutim ugovorom ugovorena promjenjiva kamatna stopa od 5,40 % (čl.4.),

- kako je tuženik s obzirom na odredbe cit. Ugovora jednom obavijestio tužitelja o promjeni kamatne stope na što je tužitelj usmeno prigovorio dok je kasnije promijene vršio bez da o tomu obavijesti tužitelja kao ugovornu stranku na bilo koji način tako da tužitelj nije ni imao mogućnosti za prigovor,

- kako je tužitelj kroz mjesečne rate osjetio da je došlo do promjene tako da mu je mjesečni anuitet, u odnosu na prvotni, znatno porastao međutim kao i u odnosu na prvi prigovor i daljnji prigovori tužitelja ostali su bez ikakvog rezultata, kako se dakle tužitelj sa ni jednom promjenom nije usuglasio.

- kako su promjene tuženika u pogledu kamatne stope nezakonite što je, uostalom, i utvrđeno pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, kako iste nisu opravdane sa niti jednog stajališta tim više što u vrijeme povoljnih tržišnih prilika tuženik kamatnu stopu nije promijenio na niže odnosno u korist tužitelja,

- kako sporne promjene kamatne stope i sama ugovorna odredba o tomu nisu zakoniti iz razloga jer je ugovor sastavljen u tipskom obliku i oko njegova sadržaja tužitelj nije mogao pregovarati, tužitelj kao slabija ekonomska strana, morao je prihvatiti i povinuti se sili jačega,

- kako sama ta odredba o promjeni kamatne stope unosi neravnotežu u pravima i obvezama na štetu tužitelja kao potrošača pa spada u red nepoštenih odredbi iz čl.96 Zakona o zaštiti potrošača.

- kako sporna odredba ne navodi razloge na temelju kojih se može promijeniti kamatna stopa. Ne navođenjem tih razloga ona stavlja tužitelja u neravnopravan položaj. Njemu prilikom zaključenja ugovora nije objašnjeno koji su to uvjeti koji mijenjaju visinu kamatne stope. Bez tih podataka tužitelj kao potrošač nije mogao provjeriti na temelju čega se donose odluke o promjeni kamatne stope. Sporna odredba omogućuje tuženiku kao jačoj ekonomskoj strani da jednostrano mijenja ugovorene odredbe što je protivno čl.97 st.1 alineja 10 i 11 Zakona o zaštiti potrošača,

- kako su ugovorne odredbe koje su protivne čl.96 i 97 Zakona o zaštiti potrošača prema čl.102 toga zakona ništetne.

- kako je, dakle, tuženik mijenjao kamatnu stopu uvijek u svoju korist i na štetu tužitelja iako je, s obzirom na stanje na tržištu, to mogao činiti i u korist tužitelja. Kako to tuženik nije činio to je njegovo postupanje suprotno čl.296 ZOO.

- kako je odredba tuženika pored prednjega, suprotna i čl.82 st.1 alineja 11 Zakona o zaštiti potrošača koji je vrijedio u vrijeme zaključenja ugovora pa se takva odredba sukladno čl.87 st.1 Zakona o zaštiti potrošača ima smatrati ništavom,

- kako je odredba tuženika protivna čl.110 st.1 i 2 alineja 8 te čl.111.st.1 i 2 alineja 1 Zakona o zaštiti potrošača,

- konačno, odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi su u suprotnosti i sa odredbom članka 4.stavak 2.Direktive 93/13 EEZ.

- isto tako, pored promjenjive kamatne stope i odredba o valutnoj klauzuli Ugovorena u spornom Ugovoru o kreditu je kao nepoštena odredba, ništetna. Naime, kolektivnom presudom po tužbi Potrošača pa i protiv tuženika, pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, koja presuda obvezuje i ovaj sud, utvrđeno je da je valutna klauzula ništetna. Naime, s obzirom da je tužitelj zaduživan po tečaju CHF koji, kao takav, nikada nije primio te mu je mjesečni anuitet obračunavan po tečaju tuženika na dan isplate to je tužitelj i na taj način izvršio povrat iznosa koji, kao takav, nije morao.

- kako ni o ovoj odredbi Ugovora o kreditu, kao ni o ostalim odredbama, tužiteljica kao slabija ugovorna strana nije mogla pregovarati.

- kako su, osim odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, za koje odredbe je od strane Trgovačkog suda u Zagrebu utvrđeno da su ništetne, ništetne i ostale odredbe što, svakako, čini Ugovor o kreditu ništetnim u cijelosti. Naime, bez tih odredbi Ugovor o kreditu ne može opstati na bilo koji način što ga, opet, u konačnici čini ništetnim.

- kako je, upravo stoga, a polazeći od odredbi Zakona o obveznim odnosima i to konkretno čl.1111 svaka od ugovornih strana bi bila u obvezi vratiti onoj drugoj ono što je temeljem takvog ništetnog pravnog posla primila, međutim, za razliku od tužiteljice, tužena strana je nepoštena, pa je ne pripada pravo na zakonske zatezne kamate na isplaćeni iznos tužiteljici dok , s druge strane, tužiteljica ima pravo na povrat zakonskih zateznih kamata na isplaćene iznose. Kada se učini prijeboj međusobnih uplata i to na strani tuženika iznosa glavnice bez kamata dok na strani tužiteljice imamo mjesečne anuitete sa zakonskim zateznim kamatama ispada da je tužiteljica, u toj slučaju, isplatila i pretplatila pozamašan iznos koji, nažalost, u ovom trenutku ne može odrediti budući da joj nedostaje određena dokumentacija koja se, kao takva, nalazi u posjedu tužene strane koja joj to odbija predati. Stoga, dakle, konačan iznos će se odrediti nakon što sud naloži tuženiku dostaviti sudu potrebnu dokumentaciju i nakon što se provede financijsko vještačenje odnosno vještačenje po vještaku financijske- ekonomske struke.

- kako tužiteljica, u svakom slučaju, ima pravo na povrat iznosa kojeg je pretplatila s osnova nezakonitog povećanja po promjenjivoj kamatnoj stopi te po ništetnoj valutnoj klauzuli odnosno tečajnoj razlici.

- kako je nepoštena praksa prema čl.108 Zakona o zaštiti potrošača zabranjena, te kako je tužitelj zbog nepoštenog mijenjanja kamatne stope od strane tuženika te ništetne valutne klauzule tuženiku isplatio veći iznos od onoga što bi morao da su te odredbe bile valjane međutim točan iznos, kao i u slučaju ništetnosti cjelokupnog Ugovora o kreditu, zbog nepostojanja dokumentacije koja se nalazi u posjedu tužene strane, ne može u ovom trenutku odrediti.

- kako tužitelj predlaže Naslovnom sudu da sukladno odredbi čl.186 b Zakona o parničnom postupku donese rješenje slijedećeg sadržaja:

Nalaže se tuženiku da Naslovnom sudu u roku od 15 dana dostavi svu dokumentaciju vezanu za Ugovor o kreditu sa sporazumom o osiguranju prijenosom prava vlasništva broj:14573/06 zaključen između tužiteljice i HVB Splitske banke d.d. posebno otplatne liste, odluke-obavijesti o promjenjivoj kamatnoj stopi, evidencije uplata po kreditu izvršenih od strane tužitelja, te da potom, a nakon što provede predložene dokaze, donese slijedeću

P R E S U D U

I. Utvrđuje se da je Ugovor o kreditu sa sporazumom o osiguranju prijenosom prava vlasništva broj:14573/06 zaključen između tužitelja i HVB Splitske banke d.d., ništetan te kao takav ne proizvodi pravni učinak slijedom čega se nalaže tuženiku isplatiti-vratiti tužitelju iznos koji će tužitelj odrediti kada tuženik preda svu dokumentaciju vezanu za Ugovor o kreditu sa sporazumom o osiguranju prijenosom prava vlasništva broj:14573/06 zaključen između tužitelja i HVB Splitske banke d.d posebno otplatne liste, odluke-obavijesti o promjenjivoj kamatnoj stopi, evidencije uplata po kreditu izvršenih od strane tužitelja i nakon što isti bude utvrđen knjigovodstveno-financijskim vještačenjem, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedinačni mjesečni iznos počevši od dospijeća pa do isplate.

II. Dužan je tuženik naknaditi tužiteljici prouzročeni parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom počevši od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

- ukoliko iz nekog razloga sud utvrdi da bi prednji tužbeni zahtjev tužitelja bio neosnovan tada tužitelj predlaže sudu usvojiti slijedeći tužbeni zahtjev:

I. Utvrđuje se da je ništetna odredba o valutnoj klauzuli iz Ugovor o kreditu sa sporazumom o osiguranju prijenosom prava vlasništva broj:14573/06 od 20.veljače 2006.godine slijedom čega tužitelj nije bila dužna plaćati mjesečnu ratu po promjenjivom tečaju CHF nakon 20.veljače 2006.godine.

II. Dužan je tuženik isplatiti-vratiti tužiteljici na ime nepripadnog plaćenog iznosa zbog ništetne valutne klauzule odnosno promjene u tečaju CHF iznos koji će tužiteljica konačno precizirati po provedenom vještačenju po vještaku financijske struke a nakon što tuženik dostavi potrebnu dokumentaciju sa zakonskom zateznom kamatom počevši od plaćanja od strane tužiteljice svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

III. Dužan je tuženik naknaditi tužiteljici prouzročeni parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom počevši od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

2. Dana 11. listopada 2023. u sustavu za komunikaciju sa sudovima zaprimljena je tužba tužiteljice protiv tuženika u kojoj se navodi:

- kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene kumulativno određene pretpostavke za podnošenje tzv. stupnjevite tužbe, nadalje ističe da je tužba neuredna, a tužbeni zahtjev neodređen pa je stoga tužba nepodesna za daljnje postupanje, u svakom slučaju protivi se tužbi i postavljenom tužbenom zahtjevu, osporava osnov, poriče navode tužbe ukoliko su isti u protivnosti s onim što će dalje biti navedeno u odgovoru na tužbu, ističe prigovor zastare, te predlaže da se tužbeni zahtjev u cijelosti odbije kao neosnovan uz osudu tužitelja na snašanje

troškova postupka, a za slučaj da sud kojim slučajem prihvati glavni tužbeni zahtjev ističe i prigovor radi prebijanja.

- kako prije svega tuženik ističe da u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene kumulativno određene pretpostavke za podnošenje tzv. stupnjevite tužbe iz čl. 186.b ZPP-a, uslijed čega tužbeni zahtjevi radi isplate pod točkama I. glavnog tužbenog zahtjeva i II. podrednog tužbenog zahtjeva nisu postavljeni u skladu s čl. 186. st. 1. ZPP-a koji propisuje da tužba treba sadržavati određen zahtjev u pogledu glavne stvari i sporednih traženja, pa da je stoga potrebno naložiti tužitelju da tužbu ispravi pod prijetnjom odbačaja iz čl. 109. ZPP-a.

- kako tužitelj pri tome ne nudi dokaz da je bilo kakvu kreditnu dokumentaciju neposredno prije podnošenja tužbe zatražio od tuženika, a te dokaze ne nudi jer nikakvu dokumentaciju od tuženika nije ni zatražio, kako je dakle očito da u ovom predmetu još uvijek nisu ispunjene procesne pretpostavke za raspravljanje o meritumu, budući se kod tzv. stupnjevite tužbe iz čl. 186.b ZPP-a odlučuje u dva stupnja. Slijedom navedenog, a s obzirom da tužitelj ničim nije dokazao da je od tuženika prije podnošenja ove tužbe pokušao zatražiti kreditnu dokumentaciju, a koja mu je potrebna za postavljanje određenog tužbenog zahtjeva i da mu je tuženik istu odbio predati, tuženik predlaže da sud donese rješenje kojim će pozvati tužitelja da u određenom roku postavi određen tužbeni zahtjev radi isplate u skladu s čl. 186. st. 1. ZPP-a uz upozorenje na zakonske posljedice iz čl. 109. ZPP-a u slučaju nepostupanja po nalogu suda (tako i VSRH, posl. broj: Rev-677/21 od 02.02.2022.).

- kako tužitelj nema pravnog interesa za podnošenje ove tužbe, jer je obveznopravni odnos između stranaka prestao ispunjenjem, budući je predmetni kredit u cijelosti otplaćen 12.02.2013.

- kako tuženik ističe da je ugovorena valutna klauzula u CHF pravno valjana ugovorna odredba, kako s aspekta općih odredbi o nevaljanosti pravnih poslova iz ZOO-a, tako i s aspekta odredbi ZZP-a.

- kako je u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu, tužitelj s tuženikom pregovarao o spornoj ugovornoj odredbi, a tuženik nije zatajio tužitelju niti jednu informaciju koju je imao, ili za koju je znao, a koja je eventualno mogla utjecati na odluku tužitelja o sklapanju ugovora o kreditu upravo s valutnom klauzulom u CHF, kao što ga je potpuno informirao i o rizicima ugovaranja valutne klauzule. Tuženik je tužitelja izrijekom upozorio na moguće negativne posljedice i rizike ugovaranja valutne klauzule, upravo zbog mogućnosti promjene tečaja CHF, ali je tužitelj unatoč tome ustrajao u sklapanju ugovora s valutnom klauzulom u CHF,

- kako je u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu, tuženik u ponudi kredita, kakav je i odobren tužitelju, imao i kredite koji se odobravaju uz valutnu klauzulu u EUR, USD i CHF, kao i kredite bez valutne klauzule, dakle kredite u HRK, ali je tužitelj želio sklopiti ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u CHF, preuzimajući sve rizike ugovorene klauzule. Tužitelj je potpisom ugovora o kreditu potvrdio da je upoznat sa promjenjivošću tečaja izabrane valute, koja se primjenjuje za izračun kunske protuvrijednosti svih novčanih obveza po kreditu, te da je svjesno i dobrovoljno preuzeo rizik mogućeg nepovoljnog tečaja u odnosu na HRK.

- kako je, prema tužitelj svjesno i dobrovoljno izabrao valutu ugovora, pa je dosljedno ponudi kredita, izabrana valutna klauzula po tužitelju rezultat pojedinačnog pregovaranja, sa svim odredbama tužitelj je bio upoznat i sa istima se suglasio, pa je stoga između stranaka postignuta puna suglasnost glede svih sastojaka ugovora, pa tako i valutne klauzule u CHF, koja nije u suprotnosti s kogentnim odredbama ZOO-a, a ova ugovorna odredba je potpuno jasna, lako uočljiva i razumljiva, a što je u konačnici potvrđeno i solemnizacijom ugovora.

- kako tuženik ističe da su ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF jasne, lako uočljive i razumljive, slijedom čega osporavana odredba uopće ne može biti predmetom ocjene poštenosti. Navedene odredbe jasno su koncipirane, te unesene u Ugovor o kreditu na lako uočljivim mjestima, bez ikakvih dodatnih uvjeta predviđenih posebnim odredbama napisanim manjim slovima ili umetnutim u fusnotu Ugovora o kreditu.

- što se tiče razumljivosti valutne klauzule u CHF, tuženik ukazuje da se tužitelj, i bez obzira što ga je tuženik informirao o rizicima ugovaranja sporne valutne klauzule, prethodno sklapanju Ugovora, kao savjesna ugovorna strana, sam bio dužan informirati o valutnoj klauzuli i eventualnim posljedicama koje ona može imati po njegova prava i obaveze iz Ugovora,

- kako je neosnovano da tužitelj sada, kada je prošlo više od petnaest godina od sklapanja Ugovora, tvrdi da mu odredbe Ugovora ipak nisu bile jasne i da nije bio svjestan rizika promjene tečaja CHF u odnosu na HRK iako je na to izrijekom upozoren. Isto tako, prethodno sklapanju Ugovora tužitelj je od strane raspoloživih službenika tuženika u svakom momentu mogao zatražiti sve dodatne informacije i pojašnjenja vezana za valutnu klauzulu u CHF.

- budući da je u konkretnom slučaju sporna odredba Ugovora o kreditu za tužitelja jasna, lako uočljiva i razumljiva, sukladno čl. 84. ZZP-a ocjena poštenosti ove odredbe prema kriterijima iz čl. 81. ZZP-a nije dopuštena.

- kako tuženik, nadalje, ističe da ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u CHF ne uzrokuje, protivno načelu savjesnosti i poštenja, značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Čak i pod pretpostavkom da sud utvrdi kako jedan od uvjeta iz čl. 84. ZZP-a nije ispunjen u konkretnom slučaju, te je osporavana odredba podložna ocjeni poštenosti iz čl. 81. ZZP-a, tužitelj nije dokazao da je u konkretnom ugovornom odnosu tuženik postupao protivno načelu savjesnosti i poštenja, odnosno da je nastala značajna neravnoteža u pravima i obvezama na štetu tužitelja.

- kako u pogledu ocjene je li tuženik postupao protivno načelu savjesnosti i poštenja, tuženik upućuje na stajalište VSRH iz rješenja, posl. broj: Revt-575/16 od 03.10.2017. i uputu ovog suda za procjenu može li se postupanje tuženika u pojedinom ugovornom odnosu smatrati nepoštenim. Prema stavu revizijskog suda, od presudnog značaja za ocjenu poštenosti

postupanja tuženika u ugovornom odnosu s potrošačem, jest utvrđenje odlučne činjenice da li su banke u vrijeme sklapanja ugovora, pa time i tuženik: „kao financijske ustanove znale, odnosno po redovitom tijeku stvari mogle odnosno morale znati kakav će u budućem, ugovorenom razdoblju trajanja tih kredita biti smjer kretanja tečaja švicarskog franka i ostalih valuta uz koje su ugovoreni kreditu uz primjenu valutne klauzule?“

- kako na taj način, VSRH nižim sudovima dao jasnu smjernicu što bi trebala biti polazna osnova u utvrđenju je li tuženik, kao i ostale banke, postupao protivno načelu savjesnosti i poštenja. Tome u prilog idu utvrđenja iz odluke VSRH, posl. broj: Rev- 2221/18 od 03.09.2019. u kojoj revizijski sud ponavlja kako su od presudnog značaja za rješavanje ovog spora odgovori na “jasno navedena sporna i za odluku u ovom kolektivnom sporu odlučna pitanja” (među kojima je i pitanje navedeno u prethodnom pasusu ovog odgovora na tužbu), iako nigdje u spomenutoj odluci ne daje odlučne razloge, odnosno objašnjenja kojim bi ta pitanja bila razjašnjena. Naime, VSRH se u odluci, posl. broj: Rev-2221/18 od 03.09.2019., pozvao isključivo na utvrđenja o valutnoj klauzuli u CHF koje je dao VTS RH u svojoj odluci, posl. broj: Pž-7129/13 od 13.06.2015., koja u bitnome sadrži jedino to kako “banke kao trgovci potrošače nisu u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjanje odluke utemeljene na potpunoj obavijesti…”, pritom nigdje ne obrazlažući činjenicu jesu li banke znale, što su znale i jesu li što zatajile, odnosno po redovitom tijeku stvari mogle odnosno morale znati kakav će u budućem, ugovorenom razdoblju trajanja tih kredita biti smjer kretanja tečaja CHF i ostalih valuta uz koje su ugovoreni krediti uz primjenu valutne klauzule. Dakle, kako ni VTS RH, a ni VSRH nisu utvrdili kako su banke znale, odnosno što i koliko su znale, odnosno što su zatajile u vezi kretanja CHF, postavlja se pitanje kako su banke mogle informirati potrošače o činjenicama o kojima nemaju jasnih saznanja. U konkretnom slučaju te odlučne činjenice u postupku nisu utvrđene, pa i dalje ostaje nejasno o čemu je to tuženik propustio informirati tužitelja, jer po redovnim tijeku stvari nije moguće nekog o nečemu informirati bez prethodnih čvrstih saznanja o tome. Slijedom navedenog, tuženik smatra da su presude donesene u kolektivnom sporu, a glede valutne klauzule u CHF, arbitrarne, jer odlučne činjenice u postupku nisu utvrđene, a nisu utvrđene i zbog toga što u pravcu utvrđivanja ovih odlučnih činjenica nisu izvedeni relevantni dokazi, a sudovi su odbili izvođenje dokaza koje su radi utvrđenja spornih i odlučnih činjenica predložile tužene banke. Iako je teret dokaza ove činjenice na tužitelju, tuženik u ovom dijelu, ukazuje na okolnosti iz kojih proizlazi da tuženik, unatoč svojoj stručnosti i pažnji nije znao niti je mogao znati za buduća kretanja tečaja CHF. Naime, od 1999. do 2010., tečaj CHF u odnosu na EUR je i rastao i padao (od 2003. do 2008. tečaj CHF u odnosu na EUR uglavnom pada (!)), i to bez značajnijih oscilacija, a značajnije promjene počele su tek 2010., dakle, znatno nakon razdoblja obuhvaćenog utvrđenjima u parnici Potrošač. Daljnje kretanje tečaja CHF nakon 2010., i to aprecijaciju bez presedana, kao posljedicu svjetske ekonomske krize, nitko nije mogao predvidjeti, pa tako ni tuženik. Bilo kakvo predviđanje aprecijacije i informiranje potrošača o tome smatralo bi se krajnje špekulativnim postupanjem tuženika, ako ne i nezakonitim.

- kako je za napomenuti i da u vrijeme ugovaranja osporavanih odredaba nije postojao niti jedan propis koji bi od tuženika zahtijevao određeni način postupanja pri sklapanju ugovora s valutnom klauzulom u CHF, odnosno nisu postojali pravni okviri u kojima bi tuženik morao djelovati na području informiranja potrošača prije i u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu.

- kako tuženik u ovom ugovornom odnosu nije postupao protivno načelu savjesnosti i poštenja, te time prouzročio neravnotežu na štetu potrošača, o kojoj se okolnosti tuženik očituje u nastavku. Da bi se određena ugovorna odredba mogla kvalificirati nepoštenom, takva odredba mora prouzročiti nominalnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača; a koja neravnoteža mora biti značajna. Stoga, za ocjenu je li osporavana valutna klauzula u CHF prouzročila znatniju neravnotežu u pravima i obvezama na štetu potrošača bitno je odnos konkretnih ugovornih strana promatrati s razine nominalnih pozicija (vezanost valutne klauzule za tečaj CHF s jednakim rizikom promjene tečaja na štetu/u korist bilo koje od dvije ugovorne strane), a ne naknadno povećanih obveza jedne strane (ovdje tužitelja kao potrošača) uslijed nepredvidivih ili naglih promjena tečaja CHF.

- kako činjenica da se tečaj CHF naknadno promijenio na štetu potrošača, ne može i ne smije biti relevantan za ocjenu nepoštenosti (a time i ništetnosti) primarno ugovorene valutne klauzule prema kojoj su kako tužitelj, tako i tuženik, imali jednake i ravnopravne startne (nominalne) pozicije. Nepobitna je činjenica da je tuženik, kao i sam tužitelj, bio izložen riziku valutne klauzule, odnosno svim posljedicama promjene tečaja CHF. Okolnost da je kretanje tečaja dovelo do promjene visine obveza na jednoj ugovornoj strani nikako ne može predstavljati razlog ništavosti takve odredbe, već okolnost koja hipotetski može dovesti do primjene drugih pravnih instituta, ako su za to ispunjene sve zakonske pretpostavke (npr. clausula rebus sic stantibus). Slijedom navedenog, pretpostavka neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja nije ispunjena u ovom slučaju.

- obzirom da se tužitelj za osnovanost tužbenog zahtjeva poziva na odredbe ZZP-a i pravomoćne presude VTS RH donesene u kolektivnom sporu (Pž-7129/13 od 13.06.2014. i Pž-6632/17 od 14.06.2018.) po kojoj bi ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF bile ništetne, pa stoga postojanje osnove tužbenog zahtjeva u ovom postupku i ne treba dokazivati, takvo shvaćanje je pravno neprihvatljivo i stoga neodrživo, a sve iz sljedećih razloga.

- kako donošenjem ove presude nije otpala osnova stjecanja, s obzirom da je u predmetu vođenom protiv tuženika povodom tužbe Udruge Potrošač bila riječ o tužbenom zahtjevu usmjerenom na zaštitu kolektivnog interesa, a ne pojedinačnih interesa pojedinačnog potrošača. Ovom presudom potrošačima je pružena apstraktna zaštita, a nije za tužitelja ustanovljeno nikakvo subjektivno pravo, koje bi ga oslobađalo obveze dokazivanja kako postojanja osnova tako i visine tužbenog zahtjeva. Kako presude, posl. broj: Pž-7129/13 i Pž-6632/17 nisu dala subjektivna prava potrošačima, nego su pružile apstraktnu zaštitu, to dosljedno znači da u svakoj pojedinoj parnici potrošač kao tužitelj na kojem je teret dokaza, mora dokazati postojanje kako osnove tako i visine tužbenog zahtjeva. Dakle, činjenična utvrđenja iz postupka koji je vođen pred TS Zagreb pod posl. brojem: P-1401/12, a u kojem je VTS RH donio gore citirane pravomoćne presude, nisu od značaja za utvrđenje relevantnog činjeničnog stanja u ovom postupku. Ovo stoga, jer sukladno čl. 220. st. 1. ZPP-a dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke, pri čemu nije potrebno dokazivati činjenice koje je stranka priznala pred sudom u tijeku parnice (čl. 221. ZPP-a). Sud je ovlašten i dužan, prema svom uvjerenju ali na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, odlučiti koje će činjenice uzeti kao dokazane (čl. 8. ZPP-a).

Konačno, ukoliko bi činjenična utvrđenja iz te presude bila relevantna za utvrđenje odlučnih činjenica i u ovom postupku, bila bi na štetu tuženika povrijeđena pravila o teretu dokazivanja iz čl. 221.a ZPP-a u svezi s čl. 81. st. 4. ZZP-a.

- kako suprotno tvrdnjama tužitelja, tuženik ističe da predmetni Ugovor o kreditu nije ništetan u cijelosti, bez obzira na eventualnu ništetnost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u CHF i načinu promjene kamatne stope jednostranom odlukom tuženika. Naime, čl. 324. ZOO-a, ali i čl. 102. ZZP-a, propisano je da ništetnost pojedinih ugovornih odredbi ne povlači ništetnost preostalih ugovornih odredbi, a osobito ne ugovora u cjelini.

- s tim u vezi, tuženik upućuje i na čl. 1021. ZOO-a koji glasi: „Ugovorom o kreditu banka se obvezuje korisniku kredita staviti na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, na određeno ili neodređeno vrijeme, za neku namjenu ili bez utvrđene namjene, a korisnik se obvezuje banci plaćati ugovorene kamate i iskorišteni iznos novca vratiti u vrijeme i na način kako je ugovoreno.“ Pravilnim tumačenjem ove odredbe dolazi se do zaključka da su bitni sastojci ugovora o kreditu obveza davanja određenog novčanog iznosa i obveza vraćanja iskorištenog novčanog iznosa uz obvezu plaćanja kamata, dok ništetnost odredaba ugovora u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula i način na koji se mijenja kamatna stopa, s obzirom da to nisu bitni elementi ugovora o kreditu i da ugovor može opstati bez njih, ne povlači ni ništetnost njegovih odredaba o glavnom predmetu i cijeni, a još manje ništetnost cijelog ugovora.

- kako u vezi s prethodnim, tuženik ističe da čl. 6. st. 1. Direktive 93/13/EEZ propisuje da nepoštene ugovorne odredbe nisu obvezujuće za potrošača, a da ugovor u tim uvjetima i dalje obvezuje stranke ako je u stanju nastaviti važiti i bez tih nepoštenih odredaba.

- kako tuženik, opreza radi, ističe i prigovor zastare, a ako sud prihvati dokazni prijedlog tužitelja za provođenje financijskog vještačenja, tuženik glede podrednog tužbenog zahtjeva radi isplate ističe sljedeće.

- iako tuženik dosljedno smatra kako niti jedna odredba Ugovora o kreditu nije ništena, pa da samim time nema mjesta niti ništetnosti ugovora u cijelosti, tuženik ipak opreza radi u odnosu na glavni tužbeni zahtjev radi isplate polazeći od čl. 323. st. 1. ZOO-a kojim je propisana obveza obostrane restitucije kao posljedica ništetnosti ugovora, za slučaj da sud nađe kako je glavni tužbeni zahtjev radi isplate unatoč svemu prethodno navedenom osnovan, tuženik ističe prigovor radi prebijanja te tražbine s tražbinom tuženika s osnove plasiranog iznosa kredita u ukupnom iznosu od 12.441,43 EUR / 93.739,94 kn, uvećano za zatezne kamate koje na taj iznos teku od 23.02.2006. do 31.12.2007. po stopi od 15 % godišnje, od 01.01.2008. do 31.07.2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, od 01.08.2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, a od 01.01.2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena.

- kako slijedom svega naprijed navedenog, tuženik podnosi ovaj odgovor na tužbu i predlaže da se tužbeni zahtjev u cijelosti odbije kao neosnovan uz obvezu tužitelja na snašanje troškova postupka sa zateznom kamatom po stopi određenoj čl. 29. st. 2. ZOO-a, koja teče od presuđenja do isplate, a u slučaju prihvaćanja glavnog tužbenog zahtjeva radi isplate neka sud o postojanju potraživanja istaknutog radi prebijanja odluči sukladno čl. 338. st. 3. ZPP-a.

3. Tužitelj je konačno uredio tužbeni zahtjev u podnesku zaprimljenom u sustavu za komunikaciju sa sudovima dana 22. siječnja 2026. kada je zatražio donošenje presude slijedećeg sadržaja:

I Utvrđuje se da je Ugovor o kreditu sa sporazumom o osiguranju prijenosom prava vlasništva broj 14573/06, zaključen između tužitelja i tuženika 20.veljače 2006.godine, ništetan te kao takav ne proizvodi pravni učinak slijedom čega se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 17.822,85 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedinačni iznos počevši od dospijeća do isplate na svaki plaćeni iznos i to na

- iznos od 183,35 EUR sa kamatom od 10.3.2006 godine

- iznos od 181,43 EUR sa kamatom od 10.4.2006 godine

- iznos od 183,54 EUR sa kamatom od 10.5.2006 godine

- iznos od 183,67 EUR sa kamatom od 12.6.2006 godine

- iznos od 182,58 EUR sa kamatom od 10.7.2006 godine

- iznos od 181,66 EUR sa kamatom od 10.8.2006 godine

- iznos od 180,86 EUR sa kamatom od 11.9.2006 godine

- iznos od 180,10 EUR sa kamatom od 10.10.2006 godine

- iznos od 179,17 EUR sa kamatom od 10.11.2006 godine

- iznos od 179,83 EUR sa kamatom od 11.12.2006 godine

- iznos od 177,21 EUR sa kamatom od 10.1.2007 godine

- iznos od 176,31 EUR sa kamatom od 12.2.2007 godine

- iznos od 176,94 EUR sa kamatom od 12.3.2007 godine

- iznos od 180,81 EUR sa kamatom od 10.4.2007 godine

- iznos od 179,16 EUR sa kamatom od 10.5.2007 godine

- iznos od 179,18 EUR sa kamatom od 11.6.2007 godine

- iznos od 178,20 EUR sa kamatom od 10.7.2007 godine

- iznos od 180,18 EUR sa kamatom od 10.8.2007 godine

- iznos od 179,85 EUR sa kamatom od 10.9.2007 godine

- iznos od 176,95 EUR sa kamatom od 10.10.2007 godine

- iznos od 178,90 EUR sa kamatom od 12.11.2007 godine

- iznos od 178,42 EUR sa kamatom od 10.12.2007 godine

- iznos od 180,51 EUR sa kamatom od 10.1.2008 godine

- iznos od 184,55 EUR sa kamatom od 11.2.2008 godine

- iznos od 188,15 EUR sa kamatom od 10.3.2008 godine

- iznos od 185,27 EUR sa kamatom od 10.4.2008 godine

- iznos od 183,52 EUR sa kamatom od 12.5.2008 godine

- iznos od 183,33 EUR sa kamatom od 10.6.2008 godine

- iznos od 183,06 EUR sa kamatom od 10.7.2008 godine

- iznos od 182,64 EUR sa kamatom od 11.8.2008 godine

- iznos od 185,05 EUR sa kamatom od 10.9.2008 godine

- iznos od 190,73 EUR sa kamatom od 10.10.2008 godine

- iznos od 194,98 EUR sa kamatom od 10.11.2008 godine

- iznos od 191,97 EUR sa kamatom od 10.12.2008 godine

- iznos od 198,07 EUR sa kamatom od 12.1.2009 godine

- iznos od 198,54 EUR sa kamatom od 10.2.2009 godine

- iznos od 202,98 EUR sa kamatom od 10.3.2009 godine

- iznos od 195,55 EUR sa kamatom od 10.4.2009 godine

- iznos od 195,51 EUR sa kamatom od 11.5.2009 godine

- iznos od 202,15 EUR sa kamatom od 10.6.2009 godine

- iznos od 202,64 EUR sa kamatom od 10.7.2009 godine

- iznos od 47,90 EUR sa kamatom od 10.8.2009 godine

- iznos od 151,58 EUR sa kamatom od 11.8.2009 godine

- iznos od 201,19 EUR sa kamatom od 10.9.2009 godine

- iznos od 200,81 EUR sa kamatom od 12.10.2009 godine

- iznos od 192,30 EUR sa kamatom od 10.11.2009 godine

- iznos od 10,10 EUR sa kamatom od 3.12.2009 godine

- iznos od 177,06 EUR sa kamatom od 10.12.2009 godine

- iznos od 24,84 EUR sa kamatom od 5.1.2010 godine

- iznos od 161,78 EUR sa kamatom od 11.1.2010 godine

- iznos od 44,36 EUR sa kamatom od 3.2.2010 godine

- iznos od 134,66 EUR sa kamatom od 10.2.2010 godine

- iznos od 74,03 EUR sa kamatom od 3.3.2010 godine

- iznos od 106,39 EUR sa kamatom od 10.3.2010 godine

- iznos od 105,48 EUR sa kamatom od 7.4.2010 godine

- iznos od 74,78 EUR sa kamatom od 12.4.2010 godine

- iznos od 138,60 EUR sa kamatom od 4.5.2010 godine

- iznos od 41,95 EUR sa kamatom od 10.5.2010 godine

- iznos od 174,81 EUR sa kamatom od 2.6.2010 godine

- iznos od 38,82 EUR sa kamatom od 10.6.2010 godine

- iznos od 188,43 EUR sa kamatom od 5.7.2010 godine

- iznos od 26,99 EUR sa kamatom od 12.7.2010 godine

- iznos od 198,05 EUR sa kamatom od 4.8.2010 godine

- iznos od 16,23 EUR sa kamatom od 10.8.2010 godine

- iznos od 212,71 EUR sa kamatom od 6.9.2010 godine

- iznos od 212,10 EUR sa kamatom od 6.10.2010 godine

- iznos od 21,38 EUR sa kamatom od 5.11.2010 godine

- iznos od 1,81 EUR sa kamatom od 5.11.2010 godine

- iznos od 194,55 EUR sa kamatom od 5.11.2010 godine

- iznos od 28,57 EUR sa kamatom od 3.12.2010 godine

- iznos od 0,25 EUR sa kamatom od 3.12.2010 godine

- iznos od 185,39 EUR sa kamatom od 3.12.2010 godine

- iznos od 1,75 EUR sa kamatom od 3.12.2010 godine

- iznos od 1,99 EUR sa kamatom od 4.1.2011 godine

- iznos od 164,14 EUR sa kamatom od 4.1.2011 godine

- iznos od 49,86 EUR sa kamatom od 4.1.2011 godine

- iznos od 134,83 EUR sa kamatom od 3.2.2011 godine

- iznos od 1,86 EUR sa kamatom od 3.2.2011 godine

- iznos od 78,07 EUR sa kamatom od 3.2.2011 godine

- iznos od 0,91 EUR sa kamatom od 3.2.2011 godine

- iznos od 1,64 EUR sa kamatom od 3.3.2011 godine

- iznos od 103,15 EUR sa kamatom od 3.3.2011 godine

- iznos od 1,11 EUR sa kamatom od 3.3.2011 godine

- iznos od 109,78 EUR sa kamatom od 3.3.2011 godine

- iznos od 1,57 EUR sa kamatom od 5.4.2011 godine

- iznos od 2,01 EUR sa kamatom od 5.4.2011 godine

- iznos od 126,00 EUR sa kamatom od 5.4.2011 godine

- iznos od 87,40 EUR sa kamatom od 5.4.2011 godine

- iznos od 0,16 EUR sa kamatom od 13.4.2011 godine

- iznos od 234,24 EUR sa kamatom od 13.4.2011 godine

- iznos od 0,44 EUR sa kamatom od 13.4.2011 godine

- iznos od 146,41 EUR sa kamatom od 13.4.2011 godine

- iznos od 20,23 EUR sa kamatom od 14.4.2011 godine

- iznos od 226,56 EUR sa kamatom od 10.5.2011 godine

- iznos od 0,19 EUR sa kamatom od 6.6.2011 godine

- iznos od 17,01 EUR sa kamatom od 6.6.2011 godine

- iznos od 223,84 EUR sa kamatom od 10.6.2011 godine

- iznos od 25,46 EUR sa kamatom od 4.7.2011 godine

- iznos od 0,23 EUR sa kamatom od 4.7.2011 godine

- iznos od 216,09 EUR sa kamatom od 11.7.2011 godine

- iznos od 41,04 EUR sa kamatom od 4.8.2011 godine

- iznos od 0,25 EUR sa kamatom od 4.8.2011 godine

- iznos od 6,66 EUR sa kamatom od 9.8.2011 godine

- iznos od 191,95 EUR sa kamatom od 10.8.2011 godine

- iznos od 42,44 EUR sa kamatom od 17.8.2011 godine

- iznos od 0,20 EUR sa kamatom od 17.8.2011 godine

- iznos od 0,04 EUR sa kamatom od 19.8.2011 godine

- iznos od 49,16 EUR sa kamatom od 19.8.2011 godine

- iznos od 252,15 EUR sa kamatom od 12.9.2011 godine

- iznos od 246,69 EUR sa kamatom od 10.10.2011 godine

- iznos od 248,17 EUR sa kamatom od 10.11.2011 godine

- iznos od 247,35 EUR sa kamatom od 12.12.2011 godine

- iznos od 251,03 EUR sa kamatom od 10.1.2012 godine

- iznos od 252,29 EUR sa kamatom od 10.2.2012 godine

- iznos od 254,45 EUR sa kamatom od 10.3.2012 godine

- iznos od 254,61 EUR sa kamatom od 10.4.2012 godine

- iznos od 0,06 EUR sa kamatom od 10.5.2012 godine

- iznos od 254,41 EUR sa kamatom od 15.5.2012 godine

- iznos od 0,39 EUR sa kamatom od 15.5.2012 godine

- iznos od 254,39 EUR sa kamatom od 11.6.2012 godine

- iznos od 0,09 EUR sa kamatom od 11.6.2012 godine

- iznos od 0,09 EUR sa kamatom od 10.7.2012 godine

- iznos od 254,79 EUR sa kamatom od 10.7.2012 godine

- iznos od 254,27 EUR sa kamatom od 10.8.2012 godine

- iznos od 0,09 EUR sa kamatom od 10.8.2012 godine

- iznos od 0,09 EUR sa kamatom od 10.9.2012 godine

- iznos od 252,76 EUR sa kamatom od 10.9.2012 godine

- iznos od 252,27 EUR sa kamatom od 10.10.2021 godine

- iznos od 0,09 EUR sa kamatom od 10.10.2012 godine

- iznos od 0,09 EUR sa kamatom od 12.11.2012 godine

- iznos od 253,24 EUR sa kamatom od 12.11.2012 godine

- iznos od 0,09 EUR sa kamatom od 10.12.2012 godine

- iznos od 252,71 EUR sa kamatom od 10.12.2012 godine

- iznos od 252,63 EUR sa kamatom od 10.1.2013 godine

- iznos od 0,09 EUR sa kamatom od 10.1.2013 godine

- iznos od 0,09 EUR sa kamatom od 11.2.2013 godine

- iznos od 248,76 EUR sa kamatom od 11.2.2013 godine

- iznos od 0,36 EUR sa kamatom od 12.2.2013 godine

po stopi od 15 % godišnje za razdoblje od 1. srpnja 2002. godine pa do 31. prosinca 2007. godine, po stopi od 14 % godišnje za razdoblje od 01. siječnja 2008. godine pa do 30. lipnja 2011.godine, po stopi od 12% godišnje za razdoblje od 01. srpnja 2011. godine pa do 31. srpnja 2015. godine, pa do isplate, a u slučaju promjene stope zateznih kamata prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanju kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku do 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

Dužan je tuženik naknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom počevši od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

Ukoliko iz nekog razloga sud utvrdi da bi prednji tužbeni zahtjev tužitelja bio neosnovan, tada tužitelj predlaže usvojiti slijedeći tužbeni zahtjev:

»I. Utvrđuje se da je ništetna odredba o valutnoj klauzuli iz Ugovora o kreditu sa sporazumom o osiguranju prijenosom prava vlasništva broj 14573/06, zaključen između tužitelja i tuženika 20.veljače 2006.godine, slijedom čega tužitelj nije dužan plaćati mjesečnu ratu po promjenama tečaja CHF u odnosu na kune, a koje promjene su nastupile nakon 20.veljače 2006.godine pa na dalje.

II. Dužan je tuženik isplatiti tužitelju na ime nepripadnog plaćenog iznosa zbog promjene u tečaju CHF iznos od 1.913,74 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedinačni iznos počevši od dospijeća do isplate na svaki plaćeni iznos i to na:

- iznos od 0,29 EUR sa kamatom od 03.03.2006. godine

- iznos od 2,21 EUR sa kamatom od 05.04.2006. godine

- iznos od 1,02 EUR sa kamatom od 03.05.2006. godine

- iznos od 1,58 EUR sa kamatom od 06.06.2006. godine

- iznos od 2,42 EUR sa kamatom od 06.06.2006. godine

- iznos od 2,75 EUR sa kamatom od 03.08.2006. godine

- iznos od 1,85 EUR sa kamatom od 06.09.2006. godine

- iznos od 1,64 EUR sa kamatom od 03.10.2006. godine

- iznos od 2,54 EUR sa kamatom od 06.11.2006. godine

- iznos od 5,11 EUR sa kamatom od 06.12.2006. godine

- iznos od 4,90 EUR sa kamatom od 08.01.2007. godine

- iznos od 4,57 EUR sa kamatom od 06.02.2007. godine

- iznos od 4,15 EUR sa kamatom od 06.03.2007. godine

- iznos od 4,75 EUR sa kamatom od 05.04.2007. godine

- iznos od 7,18 EUR sa kamatom od 04.05.2007. godine

- iznos od 8,51 EUR sa kamatom od 08.06.2007. godine

- iznos od 9,25 EUR sa kamatom od 05.07.2007. godine

- iznos od 10,02 EUR sa kamatom od 06.08.2007. godine

- iznos od 9,33 EUR sa kamatom od 06.09.2007. godine

- iznos od 9,66 EUR sa kamatom od 05.10.2007. godine

- iznos od 11,02 EUR sa kamatom od 05.11.2007. godine

- iznos od 10,54 EUR sa kamatom od 06.12.2007. godine

- iznos od 8,54 EUR sa kamatom od 07.01.2008. godine

- iznos od 7,25 EUR sa kamatom od 05.02.2008. godine

- iznos od 6,88 EUR sa kamatom od 10.03.2008. godine

- iznos od 1,38 EUR sa kamatom od 03.04.2008. godine

- iznos od 3,70 EUR sa kamatom od 05.05.2008. godine

- iznos od 8,31 EUR sa kamatom od 04.06.2008. godine

- iznos od 6,44 EUR sa kamatom od 03.07.2008. godine

- iznos od 7,23 EUR sa kamatom od 06.08.2008. godine

- iznos od 9,59 EUR sa kamatom od 03.09.2008. godine

- iznos od 9,30 EUR sa kamatom od 03.09.2008. godine

- iznos od 4,62 EUR sa kamatom od 06.10.2008. godine

- iznos od 3,97 EUR sa kamatom od 05.11.2008. godine

- iznos od 2,10 EUR sa kamatom od 03.12.2008. godine

- iznos od 9,01 EUR sa kamatom od 04.02.2009. godine

- iznos od 13,05 EUR sa kamatom od 04.03.2009. godine

- iznos od 13,17 EUR sa kamatom od 03.04.2009. godine

- iznos od 9,57 EUR sa kamatom od 05.05.2009. godine

- iznos od 9,59 EUR sa kamatom od 03.06.2009. godine

- iznos od 8,66 EUR sa kamatom od 06.07.2009. godine

- iznos od 6,80 EUR sa kamatom od 11.08.2009. godine

- iznos od 7,60 EUR sa kamatom od 03.09.2009. godine

- iznos od 7,19 EUR sa kamatom od 05.10.2009. godine

- iznos od 6,32 EUR sa kamatom od 04.11.2009. godine

- iznos od 7,64 EUR sa kamatom od 03.12.2009. godine

- iznos od 10,04 EUR sa kamatom od 05.01.2010. godine

- iznos od 12,81 EUR sa kamatom od 03.02.2010. godine

- iznos od 14,50 EUR sa kamatom od 07.04.2010. godine

- iznos od 17,68 EUR sa kamatom od 04.05.2010. godine

- iznos od 18,53 EUR sa kamatom od 02.06.2010. godine

- iznos od 24,86 EUR sa kamatom od 05.07.2010. godine

- iznos od 27,12 EUR sa kamatom od 04.08.2010. godine

- iznos od 33,11 EUR sa kamatom od 06.09.2010. godine

- iznos od 34,27 EUR sa kamatom od 06.10.2010. godine

- iznos od 29,17 EUR sa kamatom od 04.11.2010. godine

- iznos od 39,03 EUR sa kamatom od 03.12.2010. godine

- iznos od 50,98 EUR sa kamatom od 04.01.2011. godine

- iznos od 46,07 EUR sa kamatom od 03.03.2011. godine

- iznos od 45,65 EUR sa kamatom od 05.04.2011. godine

- iznos od 40,67 EUR sa kamatom od 13.04.2011. godine

- iznos od 41,31 EUR sa kamatom od 13.04.2011. godine

- iznos od 44,08 EUR sa kamatom od 05.05.2011. godine

- iznos od 56,60 EUR sa kamatom od 06.06.2011. godine

- iznos od 58,08 EUR sa kamatom od 04.07.2011. godine

- iznos od 80,09 EUR sa kamatom od 04.08.2011. godine

- iznos od 71,97 EUR sa kamatom od 12.09.2011. godine

- iznos od 60,17 EUR sa kamatom od 10.10.2011. godine

- iznos od 58,52 EUR sa kamatom od 10.11.2011. godine

- iznos od 58,84 EUR sa kamatom od 12.12.2011. godine

- iznos od 61,23 EUR sa kamatom od 10.01.2012. godine

- iznos od 65,13 EUR sa kamatom od 10.02.2012. godine

- iznos od 67,15 EUR sa kamatom od 12.03.2012. godine

- iznos od 66,27 EUR sa kamatom od 10.04.2012. godine

- iznos od 65,79 EUR sa kamatom od 15.05.2012. godine

- iznos od 67,11 EUR sa kamatom od 11.06.2012. godine

- iznos od 66,70 EUR sa kamatom od 10.07.2012. godine

- iznos od 65,73 EUR sa kamatom od 10.08.2012. godine

- iznos od 63,58 EUR sa kamatom od 10.09.2012. godine

- iznos od 62,65 EUR sa kamatom od 10.10.2012. godine

- iznos od 64,74 EUR sa kamatom od 12.11.2012. godine

- iznos od 65,47 EUR sa kamatom od 10.12.2012. godine

- iznos od 65,79 EUR sa kamatom od 10.01.2013. godine

- iznos od 176,11 EUR sa kamatom od 12.02.2013. godine

po stopi od 14 % godišnje za razdoblje od 01. siječnja 2008. godine pa do 30. lipnja 2011.godine, po stopi od 12% godišnje za razdoblje od 01. srpnja 2011. godine pa do 31. srpnja 2015. godine, pa do isplate, a u slučaju promjene stope zateznih kamata prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanju kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku do 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

III Dužan je tuženik naknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom počevši od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.«

4. Tijekom postupka sud je strankama pružio mogućnost za izjašnjavanjem, te su izvedeni dokazi pregledom Ugovora o kreditu sa sporazumom o osiguranju prijenosom prava vlasništva broj:14573/06 zaključenog dana 20. veljače 2006.godine između tužitelja i prednika tuženika HVB Splitska banka d.d., saslušanjem tužitelja, izveden je dokaz financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku financijske struke Anti Blaževiću, izveden je dokaz pregledom pisanog vještva vještaka Ante Blaževića zaprimljenog u sustavu za komunikaciju sa sudovima dana 19.12.2024., pregledom dopuna tom vještvu, zaprimljenih u sustavu za komunikaciju sa sudovima dana 21.01.2025., 17.03.2025., 05.05.25., 05.10.25., 02.01.26.

5. Ocjena i analiza izvedenih dokaza provedena je u skladu s čl.8. ZPP-a (»Narodne Novine« br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 2/07 – odluka USRH, 84/08, 46/08 – odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst i 25/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, 146/25, dalje: ZPP).

6. Punomoćnici stranaka popisali su parnični trošak.

7. Glavni tužbeni zahtjev nije osnovan. Podredni tužbeni zahtjev je osnovan.

8. Predmet spora jest zahtjev tužitelja za utvrđenjem kako je Ugovor o kreditu sa sporazumom o osiguranju prijenosom prava vlasništva broj:14573/06 koji je zaključen dana 20. veljače 2006.godine između tužitelja i prednika tuženika HVB Splitska banka d.d. u cijelosti ništetan, te zahtjev da tuženik vrati iznos od 17.822,85 €, te podredni tužbeni zahtjev da se utvrdi kako je ništetna odredba o valutnoj klauzuli iz predmetnog ugovora, te zahtjev za povratom iznosa od 1.913,74 € kojeg je tužitelj platio temeljem ništetne odredbe o valutnoj klauzuli.

9. Među strankama nije sporno kako su tužitelj kao korisnik kredita i prednik tuženika kao kreditor dana 20. veljače 2006.godine zaključili Ugovor o kreditu sa sporazumom o osiguranju prijenosom prava vlasništva broj:14573/06 kojim je prednik tuženika kao kreditor odobrio i stavio na raspolaganje tužitelju, kao korisniku kredita kredit u kunskoj protuvrijednosti od CHF 19.861,00 obračunato prema prodajnom tečaju kreditora na dan isplate kredita.

10. Među strankama je sporno:

- je li stupnjevita tužba dopuštena,

- je li predmetni Ugovor o kreditu sa sporazumom o osiguranju prijenosom prava vlasništva broj:14573/06 od 20. veljače 2006.godine ništetan u cijelosti ili samo djelomično, konkretno jesu li ništetne odredbe o valutnoj klauzuli.

- je li potraživanje tužitelja po osnovu ništetnih odredbi zastarjelo,

- je li tužitelj ima pravni interes za podnošenje tužbe u ovom postupku.

- je li postoji potraživanje tuženika prema tužitelju, te ukoliko postoji, jesu li se ostvarile pretpostavke za prebijanjem tog potraživanja sa potraživanjem tužitelja,

11. Cijeneći ukupno izvedene dokaze sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a ovaj sud smatra kako je podredni tužbeni zahtjev tužitelja osnovan u cijelosti, dok nije osnovan glavni tužbeni zahtjev.

12. U odnosnu na pitanje je li tužba u konkretnom slučaju dopuštena, za navesti je slijedeće:

13. Pretpostavka urednosti tzv. stupnjevite tužbe iz članka 186.b ZPP-a je u dužnosti tužitelja dokazati kako je postavljeni manifestacijski zahtjev osnovan, odnosno tužitelj prvotno mora dokazati kako mu tuženik odbija dati podatke na koje se manifestacijski zahtjev odnosi (ili mu tuženik neopravdano uskraćuje uvid u te podatke) i bez kojih se objektivno ne može postaviti određeni tužbeni zahtjev“.

14. Kod tzv. stupnjevite tužbe iz članka 186.b u vezi s člankom 325.a ZPP-a, potrebno je najprije odlučivati o tome je li manifestacijski zahtjev osnovan. O tome se odlučuje kao i o svakom drugom takvom zahtjevu, dakle, utvrđuje se je li osnovan ili nije. Ako sud utvrdi da je manifestacijski zahtjev osnovan, rješenjem će ga prihvatiti i tuženiku naložiti polaganje računa, podnošenje pregleda imovine i obveza ili davanje podataka na koje se manifestacijski zahtjev odnosi. U tom slučaju, ako tuženik udovolji manifestacijskom zahtjevu, tužitelj je dužan određeni tužbeni zahtjev postaviti u roku koji mu za to sud odredi tijekom postupka rješenjem protiv kojega nije dopuštena posebna žalba. Naprotiv, ako se utvrdi kako manifestacijski zahtjev sadržan u tzv. stupnjevitoj tužbi iz članka 186.b stavak 2. i 3. ZPP-a nije osnovan, sud o tom zahtjevu ne donosi odmah (odbacujuću ili odbijajuću) odluku, nego će rješenjem, koje zapravo ima značenje rješenja iz članka 109. ZPP-a, kojim se tužitelj poziva otkloniti nedostatke svoje tužbe, tužitelju odrediti rok (od osam dana - novelirani članak 109. stavak 2. ZPP-a) radi postavljanja određenog tužbenog zahtjeva (za isplatu iznosa, predaju stvari ili prijenos prava).

15. U konkretnom slučaju tužitelj je u tužbi zatražio od suda da tuženiku naloži u roku od 15 dana u spis predmeta dostavi kreditnu dokumentaciju vezanu uz zaključeni Ugovor o kreditu i to otplatne planove, odluke – obavijesti o promjenljivoj kamatnoj stopi, evidencije uplata po kreditu izvršenih od strane tužitelja.

16. Pri tome je tužitelj nije dostavio dokaz kako je od tuženika prije podnošenja tužbe zatražio potrebnu dokumentaciju, te tužitelj nije dostavio ni dokaz da tuženik nije udovoljio traženju tužitelja za dostavom dokumentacije.

17. Cijeneći konkretnu situaciju, prema kojoj tužitelj nije od tuženika zatražio dostavu relevantne dokumentacije, zaključak je ovog suda kako postavljeni manifestacijski zahtjev nije osnovan, odnosno u konkretnom slučaju tužitelj nije dokazao da tuženik odbija dati podatke na koje se manifestacijski zahtjev odnosi, te nije dokazao ni da je tuženik neopravdano uskratio uvid u te podatke, a bez kojih se objektivno ne može postaviti određeni tužbeni zahtjev.

18. Međutim, to nije razlog za odbijanje ili odbacivanje tužbe, već u takvoj situaciji, ako se utvrdi da manifestacijski zahtjev sadržan u tzv. stupnjevitoj tužbi iz članka 186.b stavak 2. i 3. ZPP-a nije osnovan, sud o tom zahtjevu ne donosi odmah (odbacujuću ili odbijajuću) odluku, nego će donijeti rješenje koje zapravo ima značenje rješenja iz članka 109. ZPP-a, kojim se tužitelj poziva otkloniti nedostatke svoje tužbe, kojim tužitelju odrediti rok (od osam dana - novelirani članak 109. stavak 2. ZPP-a) radi postavljanja određenog tužbenog zahtjeva (za isplatu iznosa, predaju stvari ili prijenos prava).

19. Međutim, u konkretnoj pravnoj stvari tužitelj je nakon provedenog financijsko – knjigovodstvenog vještačenja, podnescima od 23. svibnja 2025. i 22. siječnja 2026. navedeni nedostatak tužbe ispravio, a to s obzirom kako je tužitelj u citiranim podnescima postavio određeni tužbeni zahtjev, slijedom čega sud nije pozivao tužitelja na uređenje tužbenog zahtjeva. Cijeneći iznijeto, zaključak je ovog suda kako dan podnošenja tužbe treba smatrati dan kada je podnesena izvorna tužba u kojoj je postavljen neodređeni zahtjev.

20. U pogledu osnovanosti tužbenog zahtijeva, s obzirom na razdoblje obuhvaćeno u ovoj parnici (Ugovor je zaključen 20.02.06.), za ocjenu valjanosti spornih ugovornih odredbi mjerodavan je Zakon o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/03 dalje: ZZP/03) za razdoblje do 6. kolovoza 2007. te potom Zakon o zaštiti potrošača (Narodne novine 79/07., 125/07., 75/07., 75/09., 79/09., 79/09., 89/09., 133/09., 78/12., 56/13. dalje ZZP/07).

21. Sukladno odredbi čl. 59. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/03, dalje: ZZP) koji je bio na pravnoj snazi u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora o kreditu, ugovor o potrošačkom zajmu mora sadržavati podatke potrebne za identifikaciju ugovora, odredbe o uvjetima pod kojima se zajam odobrava, a poglavito: odredbu o iznosu zajma, odredbu o godišnjoj kamatnoj stopi i pretpostavkama pod kojima se godišnja kamatna stopa može promijeniti, odredbu o troškovima koji se u vrijeme sklapanja ugovora naplaćuju te pretpostavkama pod kojima se ti troškovi mogu promijeniti, odredbu o realnim godišnjim kamatama na zajam (efektivnoj kamatnoj stopi), odredbu o pretpostavkama pod kojima realna godišnja kamata na zajam može biti promijenjena, odredbu o iznosu, broju i razdoblju ili datumu otplate pojedinih obroka zajma, odredbu o ukupnom trošku zajma, odredbu o obvezi i uvjetima štednje ili pologa novca, ako je to pretpostavka za odobrenje zajma, godišnji kamatnjak za zajam i kamatnjak za sredstva pologa ako je polog pretpostavka za odobrenje zajma, odredbu o sredstvima osiguranja plaćanja, odredbu o pretpostavkama i postupku raskida ugovora o zajmu.

21.1. Prema odredbi članka 81. st. 1. ZZP/03 ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

21.2. Prema odredbi članka 84. ZZP/03 nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive, s tim da je ta odredba identična i odredbi iz čl. 99. ZZP/07, što bi posljedično značilo da su nepoštene one odredbe ugovora koje su nejasne, koje nisu lako razumljive i koje nisu uočljive.

21.3. Odredbom članka 87. st. 1. ZZP/03 proizlazi da je nepoštena ugovorna odredba ništava.

21.4. Prema odredbi članka 96. st. 1. ZZP/07 ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača, dok odredba stavka 2. tog članka propisuje da se smatra da se o pojedinoj odredbi ugovora nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca.

21.5. Citirane odredbe ZZP-a temelje se na Direktivi Vijeća 93/13/ EEZ od 5. travnja 1993. godine o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima (Službeni list EZ 1993. L 95/29, dalje Direktiva 93/13). Tako se prema Direktivi 93/13 (čl. 3. st. 2.) smatra da odredba nije individualno stipulirana ako ju je unaprijed formulirao trgovac i ako potrošač nije mogao utjecati na njen sadržaj, posebno u kontekstu unaprijed formuliranih standardnih ugovora ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj odredbi individualno pregovaralo, teret dokaza je na njemu, a koje pravilo se u svjetlu ostalih odredbi i cilja Direktive 93/13 tumači restriktivno na način da se, čak ako je potrošač i mogao pregovarati o sadržaju određene odredbe, ali stvarno nije na njen sadržaj utjecao, tj. nije ga promijenio, ugovorna odredba se smatra jednostrano određenom. Prema Presudi Europskog suda pravde od 30. travnja 2014. u predmetu broj C-26/13 navodi se da članak 4. stavak 2. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva.

21.6. Nadalje, treba istaknuti kako je člankom 4. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje ZOO) propisano kako su u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati se načela savjesnosti i poštenja. Načelo savjesnosti i poštenja općenito znači da su sudionici obveznih odnosa dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obje ugovorne strane, vodeći pri tome računa o smislu i svrsi obveznog odnosa. Konkretno, kao mjerilo ponašanja procjenjuje se kako bi se ponašao prosječan čovjek ili prosječan potrošač s jedne strane, odnosno uredan i savjestan gospodarstvenik ili dobar domaćin s druge strane.

22. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. po tužbi Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača između ostalog je u odnosu na prednika tuženika HVB Splitska banka utvrđeno kako je u razdoblju od 1.6.2004. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača kao korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja tih ugovora prednik tuženika, kao trgovac, nije potrošače u cijelosti informirao o svim bitnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što pak je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je tuženikov prednik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača u razdoblju od 1.6.2004. do 6.8.2007., protivno čl. 81., 82. i 90. (Narodne novine 96/03.), a od 7.8.2007. do 31.12.2008., protivno odredbama istog Zakona (Narodne novine 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09.) i čl. 96. i 97. Zakona, te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, te u razdoblju od 10.9.2003. do 31.12.2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, te koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nije sa korisnicima kreditnih usluga pojedinačno pregovarao i ugovorom utvrdio egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača. Presudom Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. presuda je potvrđena u odnosu na ovdje tuženika u dijelu u kojem je utvrđeno kako je u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i koja je ništetna.

23. Presudom istog suda broj Pž-6632/17-10 od 14. lipnja 2018. utvrđeno je kako je ovdje tuženik razdoblju od 01.studenog 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja predmetnih ugovora drugotuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03.) u razdoblju od 01.11.2004. do 06.08.2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 07.08.2007. do 31.12.2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/07., 12/05., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09.) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, te da je u razdoblju od 10.09.2003. do 31.12.2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom drugotuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora drugotuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku drugotuženika.

24. U odnosu na tvrdnju tuženika da se navedene presude ne mogu primjenjivati i na tužitelja odgovoriti je kako se prema odredbi čl. 502.c ZPP, fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan uz ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na nj pozvati. U tom slučaju sud je vezan uz utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na nj pozvati, a upravo na ta utvrđenja se tužitelj i poziva u tužbi.

25. I odredbom čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj:14/14., 110/15. i 14/19. – dalje u tekstu: ZZP) određeno je kako odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača iz čl.106. stavka 1. u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz 106. stavak 1. tog Zakona, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Polazeći od naprijed citiranih odredbi ZPP-a i ZZP- a te imajući u vidu da su sporne odredbe Ugovora o kreditu sadržajno izražene na identičan način kao i one koje su pravomoćnim presudama Trgovačkog suda u Zagrebu utvrđene ništetnim, ovaj sud drži kako nije bio dužan provoditi dokaze u pravcu da se o utvrđenim ništetnim odredbama Ugovora o kreditu nije pojedinačno pregovaralo, jesu li one jasne, teško razumljive i/ili teško uočljive i je li te odredbe suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i neovisno o tome što se u postupcima kolektivne zaštite pravna zaštita pruža na općenitoj i apstraktnoj razini. Na identičan način o tome su se očitovali pojedini drugostupanjski sudovi u brojnim odlukama, pa tako i Županijski sud u Dubrovniku u odluci Gž-765/21.

26. Međutim, u međuvremenu je od strane Županijskih sudova (tako ŽS Bjelovar GŽ- 745/22), a pozivom na odluku Ustavnog suda RH U-III-5458/21 od 30. 6. 2022. zauzet stav o potrebi izvođenja personalnih dokaza na okolnost obaviještenosti potrošača u predugovornoj fazi sklapanja ugovora, međutim, u konkretnom slučaju nije predloženo saslušanje tuženikovih zaposlenika koji su sudjelovali u zaključenju ugovora, dok je predloženo saslušanje tužitelja. S obzirom na navedeno, od personalnih dokaza izveden je dokaz saslušanjem tužitelja na ročištu održanom dana 18. prosinca 2024., a u svom iskazu tužitelj je istakao:

- kako mu je bio potreban novac radi kupnje automobila, a kod činjenice kako mu je plaća u to vrijeme dolazila u Splitsku banku, u poslovnicu kod sv. Frane, on je zbog toga otišao u tu poslovnicu raspitati se vezano za dobivanje kredita za kupnju automobila, a to je bilo 2006.,

- kako je kod Splitske banke bila najmanja kamatna stopa za ovaj kredit, a to zna jer je prošao sve banke, raspitivao se kod svih banaka, te je zaključio kako je ovaj kredit za kojeg je zaključio ugovor, najpovoljniji,

- kako mu nitko iz banke nije ponudio ovaj kredit već je on tražio upravo ovaj kredit jer je bio najpovoljniji,

- kako je najprije razgovarao u banci sa osobnim bankarom, nakon čega mu je taj osobni bankar ponudio ugovor i on je taj ugovor potpisao,

- kako u to vrijeme nije išao u bilježnika radi ovjere kredita, nije bilo ni jamca ni nikoga,

- kako mu u banci nisu objašnjavali što znače pojedini bankarski izrazi pa tako mu nije objašnjeno što znači valutna klauzula ni promjenjiva valutna stopa, a ni ostalo,

- kako je novac kojeg je dobio temeljem zaključenog ugovora o kreditu utrošio na kupnju automobila, koji mu je služio za njegove osobne potrebe, a taj automobil vozi i dan danas,

- kako se zbog proteka vremena ne može sjetiti, ali u nekom momentu je uočio kako se rata povećala,

- kako je to bio kredit na sedam godina, a možda je negdje dvije godine prije isteka ugovora, dakle, otprilike nakon pet godina vraćanja uočio da se rata kredita koju vraća povećala, zbog čega je on otišao u banku raspitivati se što se događa, međutim, u banci nije dobio nikakav odgovor,

- kako je kredit nastavio otplaćivati do isteka ugovora.

- kako nije dobio nikakvu ni pisanu ni usmenu obavijest o tome da će se rata kredita povećavati.

27. Pregledom priloženog ugovora o kreditu broj 14573/06 sa sporazumom o osiguranju, zaključenog dana 20. veljače 2006. između kreditora HVB Splitska banka d.d. iz Splita i korisnika kredita LA iz [adresa], sud je utvrdio:

- kako je iznos kredita; 19.861,00 CHF/kn prodajni tečaj

- kako je ugovorena kamata, 5,40% promjenjiva,

- kako tužitelj započinje korištenje kredita: 22.2.2006.g.

- kako je ugovorena otplata kredita u 84 mjesečna anuiteta od 284,64 CHF/kn po prodajnom tečaju,

- kako je dospijeće 1. anuiteta: 10.3. 2006. i 84. anuiteta 10.2.2013.g.

- kako je namjena kredita kupnja motornog vozila Fiat Punto Grande 1,2

28. Iz vještva vještaka za financije Ante Blaževića, sud je utvrdio kako se kamatna stopa mijenjala i to 03/2006 - 5,40 %, 03/2007- 6,50 % i 05/2009 - 8,00 %.

29. Analizirajući iskaz tužitelja te priloženi Ugovor o kreditu broj 14573/06 sa sporazumom o osiguranju, zaključenog dana 20. veljače 2006. između kreditora HVB Splitska banka d.d. iz Splita i korisnika kredita LA iz [adresa], te vještvo vještaka Ante Blaževića, sud je utvrdio kako prednik tuženika u konkretnom slučaju nije tužitelja u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnog ugovora o kreditu, zatim kako prednik tuženika kao trgovac i tužitelj kao potrošač nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili točne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku da prednik tuženika promijeni ugovorne kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenih na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu tužitelja kao potrošača. Također, utvrđeno je kako je prednik tuženika povrijedio interese i prava tužitelja kao potrošača i korisnika kredita tako što je u predmetnom ugovoru o kreditu koristio ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarskog franaka, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora, tuženik kao trgovac nije tužitelja kao potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je tuženik postupio protivno tada važećim odredbama Zakona o zaštiti potrošača. i Zakona o obveznim odnosima.

30. Sam položaj tužitelja prilikom sklapanja predmetnog ugovora o kreditu je u tom smislu bio ''slabiji'' i to obzirom kako je tužitelj pristupio sklapanju pravnog posla bez potrebnog znanja o samom financijskom bankarskom aspektu ugovornih odredbi u odnosu na promjenljivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu.

31. Za razliku od tužitelja, prednik tuženika je raspolagao stručnim znanjem koje tužitelju u odnosu na valutnu klauzulu nije bilo prezentirano, te je prednik tuženika iskoristio nestručnost i nizak stupanj nužno potrebnog osnovnog znanja tužitelja na način da je u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru stavio navedene odredbe, a na koje tužitelj nije mogao utjecati.

32. Ocjena je ovog suda kako predmetni Ugovor o kreditu ne sadrži precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope i tečaja, te je prednik tuženika, koristeći ugovornu odredbu prema kojoj se kamata koja je ugovorena kao promjenjiva određuje prema Odluci banke, mogla mijenjati bez pristanka korisnika kredita, u konkretnom slučaju tužitelja. Visina kamatne stope ovisi dakle isključivo o odluci banke, bez da se navode bilo kakvi kriteriji za to. Po ocjeni ovog suda, u Ugovoru su se trebale na transparentan način navesti pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope i tečaja tako da to bude jasno i razumljivo korisniku kredita, a na temelju toga bi on mogao predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga proizlaze. Odredba o promjeni kamatne stope i tečaja je ključna ugovorna odredba, a u ovom slučaju ostala je ovisna isključivo o odluci jednog ugovaratelja, a to je banka. Tako se došlo u situaciju da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika, a koja promjena ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može niti provjeriti jer nema nikakvih točnih kriterija. Stoga se radi o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama stranaka i to na štetu tužitelja, kao korisnika kredita. Prema odredbi članka 247. ZOO-a, ugovor je sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora. Članak 1022. stavak 2. ZOO-a, propisuje da se ugovorom o kreditu utvrđuje iznos te uvjete davanja korištenja i vraćanja kredita. Dakle, predmet i cijena su bitni sastojci ugovora. Tako je odredba o promjeni kamatnih stopa i tečaja koji će se primjenjivati tijekom otplate (to je u stvari cijena kredita) ključna ugovorna odredba ugovora o kreditu i ona treba sadržavati jasne i razumljive kriterije o njihovoj promjeni. Međutim, u odredbama Ugovora o kreditu, prednik tuženika je potpuno izbjegao utjecaj dužnika-tužitelja na cijenu kredita, a što je suprotno navedenim zakonskim odredbama.

33. Pregledom predmetnog ugovora sud je utvrdio kako je prednik tuženika, kao banka, odredbu o valutnoj klauzuli ugradio u čl. 1 i čl. 8b, a koji je Ugovor tužitelju predočen i dan na potpis u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru, a tužitelj tom prilikom nije mogao imati ni mogućnost utjecati na tako unaprijed formuliranu odredbu.

34. Članak 1. Ugovora o kreditu glasi:

» IZNOS KREDITA:

Kreditor odobrava Korisniku kredita kredit u kunskoj protuvrijednosti od

-CHF 19.861,00----

(Kredit se isplaćuje po prodajnom deviznom tečaju Kreditora vrijedećem na dan korištenja kredita.«

35. Čl. 8b) rate i dospijeća ------

»1.Kredit se otplaćuje u 84 (osamdesetičetiri) mjesečnih rata, i to u:

a ) osamdesetitri (83) jednakih mjesečnih rata u iznosu od 284,64 CHF

b) i jedne (preostalo)

od 283,72 CHF«

36. Prethodno citirane ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF i po ocijeni ovog suda, a sukladno uvodno citiranim zakonskim odredbama Zakona o zaštiti potrošača, i to čl. 81. st. 1. ZZP-a, su neodređene i nepoštene, o tim odredbama se nije pregovaralo niti se moglo pregovarati jer su iste ugrađene u već unaprijed sastavljenom, tipskom ugovoru, slijedom čega su te odredbe, sukladno odredbi čl. 87. st. 1. ZZP-a, ništetne.

37. Prema odredbi čl. 322. ZOO-a Ugovor koji je protivan Ustavu RH, prisilnim propisima i moralu društva ništetan je, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo. Prema čl. 323. navedenog zakona u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovaran je svome suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti. Prema čl. 324. istog zakona ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila ni uvjetu ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen. Ali će ugovor ostati valjan čak iako je ništetna odredba bila uvjet ili odlučujuća pobuda ugovora u slučaju kad je ništetnost ustanovljena upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i vrijedio bez nje.

38. Po ocjeni ovog suda utvrđenja iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu br. P- 1401/2012 od 4.7.2013. u sporu koji se vodio povodom kolektivne tužbe korisnika kredita protiv banaka, koja se odnose na pitanja vezano uz ništetnost pojedinih odredbi ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamati, primjenjuju se i u ovom predmetu. Navedena presuda potvrđena je u dijelu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača o promjenjivoj kamatnoj stopi presudom Visokog Trgovačkog suda br. Pž- 7129/13 od 13.6.2014., potvrđenom presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Revt-249/14 od 9.4.2015., te u dijelu takve povrede za ugovorenu valutu presudom Visokog Trgovačkog suda br. Pž-6632/17 od 14.6.2018., potvrđenu presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Revt- 2221/2018-11 od 03. rujna 2019., koje odluke se protežu i na sporove individualnih potrošača protiv banaka koje su obuhvaćene navedenim presudama.

39. Prema odredbama i ciljevima postavljenim Direktivom 93/13/EEZ, a vezano za valutu glavnice u CHF, odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (postojanje povrede propisa zaštite potrošača) obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete ili isplate koja mu je uzrokovana postupanjem trgovca / banke (istovjetno članak 138. a u vezi s člankom 131. stavkom 1. ZZP-a/2007).

40. U smislu tih zakonskih odredbi, ciljeva Direktive 93/13/EEZ i odredbe članka 502.c ZPP-a kojom je propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi tužbe iz članka 502.a stavka 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, time da će u tom slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se osoba na njih pozvati, za zaključiti je da u ovom postupku sud obvezuju odluke iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača koje utvrđuju da je došlo do povrede propisa zaštite potrošača, odnosno da navedene odluke imaju direktni učinak i obvezuju sudove i da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošači mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen po tužbi iz članka 502.a stavka 1. ZPP-a.

41. U presudama zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača (Trgovački sud u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., Visoki Trgovački sud Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., Vrhovni sud Republike Hrvatske broj Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019.), stranka kojih je bio i prednik tuženika, a kojom je između ostalog obuhvaćeno razdoblje sklapanja potrošačkih ugovora od 1. lipnja 2004. – 31. prosinca 2008. pravomoćno je presuđeno da su odredbe ugovora o valutnoj klauzulu u CHF nepoštene i ništetne jer da su te odredbe svih banaka bile nerazumljive za klijente (klijentima nisu na valjan način objašnjenje posljedice i doseg takvih ugovornih odredbi po klijenta kao potrošača) i da su tužene banke kao trgovci bili svjesni rizika po korisnike kredita kao potrošače zbog ugovaranja glavnice u valuti CHF, da ugovorom nisu utvrđeni egzaktni parametri, a što da je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovorni strana.

42. Tuženica ne tvrdi da su ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli (CHF) bile drugačije stipulirane od istih odredbi predmetnog Ugovora o kreditu koje su radi zaštite kolektivnih interesa bile predmetom razmatranja u gore navedenim odlukama, a niti je objasnila sudu je li i na koji način kvalitativno i kvantitativno u razdoblju vraćanja kredita, kroz sedam godina razrađivana uzročno-posljedična veza kretanja tečaja CHF.

43. Osim toga, tuženica niti u predmetnoj parnici na pravno relevantan način nije kompromitirala činjenicu kako je predmetni Ugovor o kreditu unaprijed formuliran i kako predstavlja standardni ugovor, te činjenicu kako tužiteljica na bilo koji način nije mogla utjecati na sadržaj ugovora.

44. U konačnici, uzroci ništetnosti dijela potrošačkih ugovora o kreditu koji se odnosi na vezivanje obveze potrošača za tečaj CHF u protuvrijednosti kuna na dan plaćanja svakog anuiteta ponaosob, obračunatog po tečaju tuženice, nisu manjeg značaja, kako to pokušava prikazati tuženica, zastupajući u biti i stajalište moguće konvalidacije (članak 326. stavak 2. ZOO-a). To iz razloga što su usmjerene ne samo na zaštitu pojedinačnog interesa, već i na zaštitu pravnog poretka i javnog interesa, što u konačnici potvrđuju osim mjerodavne odredbe članka 87. ZZP-a (članak 96. ZZP- a/2007) i članka 4. ZOO-a, te izmijene kako Zakona o zaštiti potrošača tako i Zakona o potrošačkom kreditiranju posebno u dijelu obveznog sadržaja ugovora o kreditu (članak 10. - 19.).

45. S obzirom na okolnosti konkretnog slučaja kao jedini objektivni zaključak, ostaje kako tuženica o riziku koji za tužitelja predstavlja valuta CHF sa tužiteljem nije pregovarala, iako je bila svjesna rizika po tužitelja kao potrošača zbog ugovaranja valute CHF, a što je rezultiralo neravnotežom u pravima i obvezama ugovornih strana.

46. Neovisno o tome je li odredba iz potrošačkog ugovora proglašena nepoštenom u postupku individualne ili kolektivne zaštite, učinci utvrđenja kako je određena odredba iz potrošačkih ugovora nepoštena idu u pravcu da ti učinci idu unatrag od trenutka sklapanja takvih ugovora, odnosno smatra se da nepoštena odredba iz potrošačkog ugovora nikad nije bila ugovorena.

47. Sudsko utvrđenje nepoštenosti takve odredbe bilo kao glavnog ili prethodnog pitanja mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da navedene odredbe nije bilo.

48. Kao sporno valjalo je raspraviti je li ništetan cijeli Ugovor o kreditu, ili pak pojedine odredbe tog ugovora, a koje se odnose na valutnu klauzulu.

49. Analizirajući predmetni ugovor o kreditu, zaključen između tužitelja i prednika tuženika, te dokaze provedene u ovom postupku, ocjena je ovog suda kako su ništetne pojedine odredbe ugovora i to odredbe citirane odredbe koje se odnose na valutnu klauzulu, te je daljnji zaključak ovog suda kako predmetni ugovor o kreditu može opstati i bez ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli.

50. Slijedom iznijetog, zaključak je ovog suda kako glavni tužbeni zahtjev, kojim je tužitelj zatražio utvrđenje ništetnim cijelog ugovora o kreditu, nije osnovan.

51. Naime, člankom 324. stavak 1. ZOO-a propisano je da ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen. Prema stavku 2. istog članka, ugovor će ostati valjan čak i ako je ništetna odredba bila uvjet ili odlučujuća pobuda ugovora u slučaju kada je ništetnost ustanovljena upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i vrijedio bez nje.

52. Člankom 87. ZZP/03, odnosno člankom 102. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09. i 133/09.; dalje: ZZP/07) propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništetna te da ništetnost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništetnost samog ugovora, ako on može opstati bez ništetne odredbe.

53. Iz navedenih odredbi ZOO-a i ZZP-a proizlazi i mogućnost opstanka ugovora u slučaju ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi.

54. Bitni sastojci Ugovora o kreditu su iznos koji banka stavlja na raspolaganje korisniku kredita, ugovorna kamata koju korisnik kredita obvezuje plaćati banci i obveza vraćanja iskorištenog iznosa novca.

55. U konkretnom slučaju, banka se obvezala staviti na raspolaganje tužitelju iznos od CHF 19.861,00 u protuvrijednosti u kunama prema prodajnom tečaju tuženika na dan korištenja kredita, te je tuženik svoju obvezu i ispunio. Visina anuiteta ovisi o ugovorenoj valutnoj klauzuli i ugovorenoj kamatnoj stopi.

56. Valutna klauzula spada u tzv. zaštitne klauzule, odnosno u slučaju kad su obveze stranaka vezane uz tečaj CHF navedena klauzula ima za cilj osiguranje stabilnosti obveza ugovornih strana. U konkretnom slučaju ova je klauzula postala izvor drastičnog odstupanja od opravdanih očekivanja korisnika kredita u pogledu vrijednosti obveze, zbog čega su te odredbe ništetne, pa je opravdano zaključiti kako Ugovor može opstati bez te sporedne odredbe Ugovora jer se stabilnost u pravima i obvezama stranaka valutnom klauzulom ne postiže. Valuta ispunjenja obveze tužitelja je bila kuna, pa uklanjanjem valutne klauzule kredit ostaje na snazi kao kredit u kojem su obveze ugovornih strana određene u kunama, a što bitno ne odstupa od volje ugovornih strana u vrijeme sklapanja ugovora.

57. Dakle, utvrđivanjem odredbi o valutnoj klauzuli ništetnim, ne dolazi do bitnih promjena u pravima i obvezama stranaka pa je transformiranjem ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u ugovore bez valutne klauzule postignuta namjeravana stabilnost u pravima i obvezama ugovornih strana.

58. Slijedom svega obrazloženog, ocjena je ovog suda kako predmetni Ugovor o kreditu može opstati i bez odredbi o valutnoj klauzuli, slijedom čega se nisu ostvarile pretpostavke za utvrđivanjem cjelokupnog predmetnog ugovora o kreditu ništetnim.

59. S obzirom na navedeno, sud je odbio glavni tužbeni zahtjev kao neosnovan, te je odlučeno kao u toč. I izreke presude.

60. Suprotno navodima tuženika, proglašenjem ugovorne odredbe nepoštenom za potrošače nastaje subjektivno pravo na restituciju (članak 323. stavak 1. ZOO-a), a što znači da potrošač ima pravo na punu restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora, neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba nepoštena (spojeni predmeti Suda Europske unije C-154/2015., C-307/2015 i C- 308/2015 u kojima su utvrđena i definirana pravila vezano za Direktivu 93/13/ EEZ).

61. Financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Anti Blaževiću utvrđeno je kako razlika između visine anuiteta ugovorenih Ugovorom o kreditu na dan korištenja kredita i visine anuiteta koje je tužitelj plaćao po predniku tuženika obračunavanim anuitetima prema tečaju CHF na dan plaćanja anuiteta iznosi 1.913,74 €.

62. Tako je sud utvrdio kako je tužitelj, temeljem ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli uplatio na dan 03.03.2006. iznos od 0,29 EUR, na dan 05.04.2006. iznos od 2,21 EUR, na dan 03.05.2006. iznos od 1,02 EUR, na dan 06.06.2006. iznos od 1,58 EUR, na dan 06.06.2006. iznos od 2,42 EUR, na dan 03.08.2006. iznos od 2,75 EUR, na dan 06.09.2006. iznos od 1,85 EUR, na dan 03.10.2006. iznos od 1,64 EUR, na dan 06.11.2006. iznos od 2,54 EUR, na dan 06.12.2006. iznos od 5,11 EUR, na dan 08.01.2007. iznos od 4,90 EUR, na dan 06.02.2007. iznos od 4,57 EUR, na dan 06.03.2007. iznos od 4,15 EUR, na dan 05.04.2007. iznos od 4,75 EUR, na dan 04.05.2007. iznos od 7,18 EUR, na dan 08.06.2007. iznos od 8,51 EUR, na dan 05.07.2007. iznos od 9,25 EUR, na dan 06.08.2007. iznos od 10,02 EUR, na dan 06.09.2007. iznos od 9,33 EUR, na dan 05.10.2007. na iznos od 9,66 EUR, na dan 05.11.2007. iznos od 11,02 EUR, iznos od 10,54 EUR na dan 06.12.2007., iznos od 8,54 EUR na dan 07.01.2008., iznos od 7,25 EUR na dan 05.02.2008., iznos od 6,88 EUR na dan 10.03.2008., iznos od 1,38 EUR na dan 03.04.2008., iznos od 3,70 EUR na dan 05.05.2008., iznos od 8,31 EUR na dan 04.06.2008., iznos od 6,44 EUR na dan 03.07.2008., iznos od 7,23 EUR na dan 06.08.2008., iznos od 9,59 EUR na dan 03.09.2008., iznos od 9,30 EUR na dan 03.09.2008., iznos od 4,62 EUR na dan 06.10.2008., iznos od 3,97 EUR na dan 05.11.2008., iznos od 2,10 EUR na dan 03.12.2008., iznos od 9,01 EUR na dan 04.02.2009.,, iznos od 13,05 EUR na dan 04.03.2009., iznos od 13,17 EUR na dan 03.04.2009., iznos od 9,57 EUR na dan 05.05.2009., iznos od 9,59 EUR na dan 03.06.2009., iznos od 8,66 EUR na dan 06.07.2009., iznos od 6,80 EUR na dan 11.08.2009., iznos od 7,60 EUR na dan 03.09.2009., iznos od 7,19 EUR na dan 05.10.2009., iznos od 6,32 EUR na dan 04.11.2009., iznos od 7,64 EUR na dan 03.12.2009., iznos od 10,04 EUR na dan 05.01.2010., iznos od 12,81 EUR na dan 03.02.2010., iznos od 14,50 EUR na dan 07.04.2010., iznos od 17,68 EUR na dan 04.05.2010., iznos od 18,53 EUR na dan 02.06.2010., iznos od 24,86 EUR na dan 05.07.2010., iznos od 27,12 EUR na dan 04.08.2010., iznos od 33,11 EUR na dan 06.09.2010., iznos od 34,27 EUR na dan 06.10.2010., iznos od 29,17 EUR na dan 04.11.2010., iznos od 39,03 EUR na dan 03.12.2010., iznos od 50,98 EUR na dan 04.01.2011., iznos od 46,07 EUR na dan 03.03.2011., iznos od 45,65 EUR na dan 05.04.2011., iznos od 40,67 EUR na dan 13.04.2011., iznos od 41,31 EUR na dan 13.04.2011., iznos od 44,08 EUR na dan 05.05.2011., iznos od 56,60 EUR na dan 06.06.2011., iznos od 58,08 EUR na dan 04.07.2011., iznos od 80,09 EUR na dan 04.08.2011., iznos od 71,97 EUR na dan 12.09.2011., iznos od 60,17 EUR na dan 10.10.2011., iznos od 58,52 EUR na dan 10.11.2011., iznos od 58,84 EUR na dan 12.12.2011., iznos od 61,23 EUR na dan 10.01.2012., iznos od 65,13 EUR na dan 10.02.2012., iznos od 67,15 EUR na dan 12.03.2012., iznos od 66,27 EUR na dan 10.04.2012., iznos od 65,79 EUR na dan 15.05.2012., iznos od 67,11 EUR na dan 11.06.2012., iznos od 66,70 EUR na dan 10.07.2012., iznos od 65,73 EUR na dan 10.08.2012., iznos od 63,58 EUR na dan 10.09.2012., iznos od 62,65 EUR na dan 10.10.2012., iznos od 64,74 EUR na dan 12.11.2012., iznos od 65,47 EUR na dan 10.12.2012., iznos od 65,79 EUR na dan 10.01.2013., iznos od 176,11 EUR na dan 12.02.2013.

63. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Ante Blaževića, kao objektivno, logično i napravljano po pravilima struke, te dovoljno obrazloženo, a na koji matematički izračun ni stranke nisu imale primjedbi, slijedom čega sud prihvaća utvrđenja iz citiranog vještva, odnosno zaključak je ovog suda da je sudski vještak Ante Blažević točno izračunao razliku preplaćenih mjesečnih anuiteta po predmetnom ugovoru o kreditu, a zbog primjene valutne klauzule.

64. Kako je na temelju zakona otpala pravna osnova po kojoj su tuženik i njegov prednik primili od tužitelja iznos od 1.913,74 €, to je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju taj iznos (članak 1111. stavak 3. ZOO-a) sa zateznim kamatama tekućim od stjecanja pojedinih iznosa do isplate (članak 1115. ZOO-a, članak 29. stavak 1., 2/2. 7. i 8. ZOO- a), budući da je tuženik i prije podnošenja tužbe od strane tužitelja imao razloga vjerovati da je stekao bez osnove pojedine razlike u plaćenim anuitetima, a time je tuženik bio i nesavjestan od dana stjecanja.

65. Neosnovan je i prigovor zastare istaknut od strane tuženika. To stoga, što rok zastare radi isplate primljenog na temelju ništetne odredbe o valutnoj klauzuli (CHF), počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora (pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske – Izvodi iz Zapisnika broj Su-IV-47/2020-2 od 30. siječnja 2020., objedinjeno Zapisnikom broj Su-IV-33/2022-2 31. siječnja 2022.), odnosno u konkretnom slučaju od 14. lipnja 2018. kad je donesena pravomoćna presuda o ništetnosti odredbi ugovora o kreditima kojima je glavnica vezana za CHF (P- 141/2012, Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018.) i što je predmetna tužba podnesena 31. listopada 2022. (prije isteka roka zastare od pet godina /članak 225. ZOO-a/).

66. Iskazano shvaćanje početka roka zastare za restitucijske zahtjeve potrošača, kao posljedica nepoštenosti (ništetnosti) ugovorne odredbe je u duhu prava Europske unije

- presude Suda Europske unije broj C-485/19 od 22. travnja 2021. (LH protiv Profi Credit Slovakia s. r. o.), kojom je suđeno:

- "Načelo djelotvornosti treba tumačiti na način da mu se protivi nacionalni propis kojim se propisuje da se na tužbu koju podnosi potrošač radi povrata neopravdano plaćenih iznosa na temelju nepoštenih odredaba u smislu Direktive Vijeća 93/13/EZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima ili odredaba protivnih zahtjevima iz Direktive 2008/48/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2008. o ugovorima o potrošačkim kreditima i stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 87/102/EEZ primjenjuje rok zastare …. koji počinje teći od dana kada je došlo do stjecanja bez osnove." (točka 1. izreke).

67. U pogledu činjenice kako je u konkretnom slučaju u tužbi zatražena isplata u neodređenom iznosu s pripadajućim zateznim kamatama, a podneskom nakon provedenog vještačenja, postavljen je (konačni) kondemnatorni tužbeni zahtjev za zatraženu isplatu iz tužbe u točno određenom novčanom iznosu, a koji se temelji na istoj činjeničnoj osnovi na kojoj se temeljila i tužba, pa prema tome nije došlo do promjene činjeničnih navoda u tužbi, niti samog zahtjeva, već je tužbeni zahtjev u precizno određenom novčanom iznosu postavljen nakon što je tužitelj od tuženice dobio dokumentaciju na temelju koje se moglo provesti financijsko vještačenje, te nakon što je provedeno vještačenje. Iz navedenog razloga je za prigovor zastare bitno postojanje identiteta tužbenog zahtjeva određenog činjeničnom osnovom.

68. Kako je tužitelj o valutnoj klauzuli, a koji točni iznosi preplate su utvrđeni tek nakon što je tuženik tužitelju učinio dostupnu potrebnu dokumentaciju, te nakon što je provedeno financijsko – knjigovodstveno vještačenje, to je, podnošenjem tužbe, koja je, kako je navedeno, bila neuredna u smislu navedenih odredbi ZPP-a, pa je tužitelj postavljanjem kondemnatornog zahtjeva zapravo uredio tužbu i bez postupanja suda po odredbi čl. 109. ZPP-a. Stoga je podnošenjem tužbe u ovom slučaju došlo do prekida zastare, neovisno o tome što je tek naknadno postavljen određeni kondemnatorni zahtjev, a zastara za tako postavljeni tužbeni zahtjev nije nastupila.

69. Dakle, u slučaju zahtjeva za isplatu po osnovi stjecanja bez osnove zbog ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u činjeničnoj i pravnoj situaciji kad postavljeni kondemnatorni zahtjev nije određen jer glasi na isplatu novčanog iznosa "u neodređenom dijelu", odnosno kada nije podoban za postupanje, isti je neuredan u smislu čl. 109. sv. 1. ZPP-a, te kada je tužitelj unutar zastare utužene tražbine uredio tužbu i postavio zahtjev za isplatu točno određenog novčanog iznosa, u takvoj situaciji je nastupila predmnijeva iz čl. 109. st. 3. ZPP-a po kojoj se smatra da je ispravljena tužba podnesena sudu onog dana kad je prvi put bila podnesena.

70. Slijedom iznijetog, sud je odbio prigovor zastare kao neosnovan.

71. Nadalje, po ocjeni ovog suda, tužitelj ima pravni interes za podnošenje predmetne tužbe. Naime, tužitelj je postavio kondemnatorni tužbeni zahtjev na isplatu zbog stjecanja bez osnove temeljem ništetnih ugovornih odredbi. Stoga tužitelj ima pravni interes i može tražiti utvrđenje ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi kako bi na temelju toga ostvario eventualna prava za koja smatra da mu pripadaju. Navedeni stav da čim se postavi kondemnatorni tužbeni zahtjev da tužitelj ima pravni interes zauzima VSRH u odluci Rev-2868/18-2 od 12. veljače 2019. (odluka dostupna na www.vsrh.hr).

72. Činjenica da je predmetni kredit otplaćen nije odlučna za odluku u ovoj pravnoj stvari, jer obveza povrata stečenog bez osnove postoji bez obzira je li ugovor otplaćen ili ne. Kako je naprijed kazano sankcija ništetnosti je to da je svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora (čl. 323. st. 1. ZOO-a).

73. Što se tiče prigovora radi prijeboja glede negativne kamatne stope, ocjena je ovog suda da taj prigovor tuženika također nije osnovan.

73.1. Naime, za to potraživanje tuženika ne postoji pravna osnova. To iz razloga jer je odredbom čl. 323. st. 2. ZOO-a propisano da ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovora svom suugovaratelju za štetu koju trpio zbog ništetnosti ugovora, ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti, pa stoga tuženik, na čijoj su strani u konkretnom slučaju razlozi krivnje za sklapanje takvog ugovora sa ništetnim odredbama, ne može ostvariti pravo na naknadu štete od tužitelja.

73.2. Pri tome je za navesti da je stav da nije osnovan tuženikov prigovor radi prijeboja u identičnoj situaciji zauzeo i Županijski sud u Osijeku u svojoj odluci poslovnog broja Gž-1026/2022-4 od 17. kolovoza 2023..

73.3. Tako je Županijski sud u Osijeku u svojoj odluci poslovnog broja Gž-1026/2022-

4 od 17. kolovoza 2023. naveo:

»U konkretnom slučaju radi se o tužbi potrošača u kojoj tužitelj potražuje razliku s osnova ništetnosti dijela odredbi ugovora zbog povrede njegovih potrošačkih prava od strane tuženika kao kreditora koji je isključivo odgovoran za utvrđenje nepoštenosti navedene odredbe, te plaćanjem anuiteta po nižem tečaju odnosno nižoj kamati tužitelj nije stjecatelj da bi bilo mjesta primjeni instituta stjecanja bez osnove, da bi tuženik time ostvario korist (prijebojem tražbine) uslijed svog nepoštenog postupanja i ugovaranja sporne odredbe. «

74. Slijedom iznijetog, odbijen je tuženikov prigovor radi prijeboja, kao neosnovan, te je odlučeno kao u toč. III izreke presude.

75. Parnični trošak dosuđen je tužitelju po odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a, sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 59/07, 148/09, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/2022, te 138/2023).

76. Pri tome je za istaći kako je u odluci Vrhovnog suda RH broj Rev 589/2021-2 od 11. listopada 2022. odlučeno:

»Kod stupnjevite tužbe se kao vrijednost predmeta spora, mjerodavnog za odluku o troškovima postupka, uzima prvotno naznačena vrijednost predmeta spora (manifestacijskog zahtjeva), a ako ona nije naznačena onda se ona, sukladno odredbi čl. 40. st. 5. ZPP-a predmnijeva u iznosu od 50.000,00 kuna, a nakon konačne specifikacije tužbenog zahtjeva vrijednost predmeta spora je vrijednost novčanog zahtjeva ( čl. 40. st. 1. ZPP-a), pri čemu specificiranje, ranije neodređenog, tužbenog zahtjeva (postavljanje novčanog zahtjeva) kod stupnjevite tužbe ne predstavlja djelomično povlačenje tužbe.

Analogno tome, uređenje tužbenog zahtjeva koji je neodređeno postavljen u stupnjevitoj tužbi ne predstavlja niti djelomično povlačenje tužbe(u situaciji ako je vrijednost predmeta spora prema uređenom tužbenom zahtjevu manja od vrijednosti predmeta spora označenoj u tužbi), niti preinaku tužbe (u situaciji ako je vrijednost predmeta spora prema uređenom tužbenom zahtjevu veća od vrijednosti predmeta spora koja je bila označena u tužbi).«

77. U konkretnom slučaju tužitelj je postavio glavni i podredni tužbeni zahtjev, a u odnosu na uspjeh tužitelja, potrebno je istaći kako tužitelj nije uspio u odnosu na glavni zahtjev dok je tužitelj uspio u odnosu na podredni (eventualno kumulirani) tužbeni zahtjev. S obzirom na navedeno, potrebno je bilo utvrditi jesu li u odnosu na glavni (odbijeni) tužbeni zahtjev nastali posebni troškovi, jer ako nisu nastali posebni troškovi, tuženik je tužitelju dužan naknaditi parnični trošak u cijelosti. Takvo je pravno shvaćanje izraženo i u odlukama revizijskog suda broj: Rev-451/2022-2 od 3. listopada 2023., Rev-172/08-2 od 15. siječnja 2013. i Rev-1172/2021-2 od 30. kolovoza 2022.

78. U odnosu na navedeno, potrebno je istaći kako sud u konkretnom slučaju nije provodio posebne dokaze u odnosu na glavni tužbeni zahtjev, slijedom čega je zaključak ovog suda kako u odnosu na glavni (odbijeni) zahtjev nisu nastali posebni troškovi, već kako su svi nastali troškovi bili potrebni radi raspravljanja i donošenja odluke u pogledu podrednog zahtjeva koji je prihvaćeni, slijedom čega je tuženik tužitelju dužan naknaditi parnični trošak u cijelosti.

79. Nadalje, valja također reći da je kod odlučivanja o trošku kad se radi o eventualnoj kumulaciji tužbenih zahtjeva potrebno odrediti relevantnu vrijednost predmeta spora u odnosu na prihvaćeni dio tužbenog zahtjeva prema tuženiku( Rev-1149/2024-3 od 25. rujna 2024.)

80. U konkretnom slučaju tužitelj je u tužbi naznačio vrijednost predmeta spora u iznosu 19.000,00 kn. Međutim, nakon provedenog financijskog vještačenja tužitelj je uredio tužbu na način da je u podnesku zaprimljenom kod ovog suda dana 23.05.25. glede glavnog zahtjeva postavio zahtjev za isplatu u iznosu od 17.822,85 €, dok je glede podredno postavljenog tužbenog zahtjeva tužitelj u podnesku od 22.01.2026. postavio zahtjev na isplatu u iznosu 1.913,74 €

81. Dakle, glavni tužbeni zahtjev, koji je odbijen kao neosnovan, odnosi se na isplatu novčane tražbine u iznosu od 17.822,85 €, a prihvaćeni podredno postavljeni tužbeni zahtjev odnosi se na isplatu novčane tražbine u iznosu od 1.913,74 €.

82. S obzirom kako je u konkretnom slučaju tužitelj u odnosu na tuženika uspio u cijelosti s podredno postavljenim tužbenim zahtjevom (zahtjevom za isplatu iznosa od 1.913,74 €), to se pri određivanju vrijednosti parničnih radnji tužitelja u smislu Tbr. 7 t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22. i 138/23. - dalje: Tarifa) ima primijeniti vrijednosti razred od 1.327,01 EURA (10.001,00 kn) do 13.272,00 EURA (100.000,00 kn).

83. Slijedom svega naprijed iznijetog, ocjena je ovog suda kako tužitelju pripada trošak sastava tužbe 100 bodova, za sastav 4 obrazložena podneska po 100 bodova, i to za sastav podneska od 17.10.23. – očitovanje na odgovor na tužbu, te zatim za podneske od 03.01.25., 23.05.25.i 22.01.26. – očitovanje na vještvo vještaka za financije po 100 bodova, zatim za pristupe na roč. od 23.10.24., 18.12.24.. 12.03.25., 28.04.25.

28.05.25. i 18.02.26. po 100 bodova, te za pristupe na roč. od 23.07.25., 02.10.25. i 01.12.25. po 50 bodova (50%), što ukupno iznosi 1.250,00 bodova, što pomnoženo sa 2,00 € koliko iznosi vrijednost jednog boda, što daje iznos od 2.500,00 €. Ovom iznosu dodan je daljnji iznos od 625,00 € na ime 25% PDV-a, te 596,86 € na ime troškova vještačenja, pa sveukupan trošak tužitelja iznosi 3.721,86 €.

84. Na dosuđeni iznos troška tužitelju pripada kamata počev od dana presuđenja, dakle od 01. travnja 2026. pa do konačne isplate.

85. Tužitelju ne pripada trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu iz razloga jer je čl. 6. Zakona o izmjenama Zakona o sudskim pristojbama ( Narodne novine 51/23) – koji je stupio na snagu 20. 5. 2023., dakle prije donošenja prvostupanjske presude - propisano da su od plaćanja pristojbe oslobođeni tužitelji u postupcima pokrenutim na temelju pravomoćne sudske presude. za zaštitu kolektivnih interesa, a što je ovdje slučaj.

86. Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 18.10.2023., s obzirom kako je tužitelj podnio sudu dan prije, 17.10.2023. također podnesak, za podnošenje kojeg je tužitelju priznat trošak u cijelosti, a tužitelj je u podnesku od 17.10.2023. mogao iznijeti sve ono što je iznio u podnesku kojeg je podnio dan kasnije, 18.10.2023., slijedom čega je zaključak ovog suda kako potraživanje troška za sastav podneska od 18.10.2023. nije osnovano.

87. Nadalje, tužitelju bi pripadao trošak vještačenja u iznosu od 735,12 € s obzirom kako je tužitelj taj iznos uplatio u tri navrata i to na dan 24.10.2024. iznos od 450,00 €, na dan 02.04.2025. iznos od 138,24 €, te na dan 03.11.25. iznos od 146,88 €, dakle ukupno 735,12 €, međutim, kako sud odlučuje u granicama tužbenog zahtjeva, te kako tužitelj za troškove vještačenja zatražio iznos od 596,86 €, to je tužitelju na ime troškova vještačenja priznat iznos od 596,86 €.

88. Isto tako, tužitelj nije zatražio trošak sastava obrazloženog podneska od 11.03.25.

– očitovanje na vještvo, slijedom čega taj trošak nije tužitelju dosuđen.

89. U odnosu na pristupe na roč. od 23.07.25., 02.10.25. i 01.12.25. za pristupe na koje je tužitelju priznat trošak od po 50 bodova (50%), za istaći je kako se na tim ročištima nisu izvodili dokazi, slijedom čega je tužitelju priznat trošak u iznosu od 50%.

90. Slijedom svega naprijed iznijetog i obrazloženog, odlučeno je kao u toč. IV izreke presude.

U Splitu, 01. travnja 2026.

SUDAC

Miro Maslać

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave ovjerenog prijepisa iste.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika