Republika Hrvatska
Općinski sud u Osijeku
Europska avenija 7
31000 Osijek
Pr-141/2025-10
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
N A T E M E L J U O D R I C A N J A
Općinski sud u Osijeku, po sutkinji toga suda Heleni Topić Vuković, u pravnoj stvari tužiteljice CP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Dini Vukušiću, odvjetniku u Osijeku, protiv tuženika Simmental Commerce d.o.o. iz Tenje, Fra Grge Martića bb, OIB: 83802068804, zastupanog po punomoćniku Vladimiru Buriću, odvjetniku u Osijeku, radi nedopuštenosti otkaza, izvan ročišta, 1. travnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:
"I/ Utvrđuje se da je ništetan Sporazumni raskid ugovora o radu od 1.9.2025. godine sklopljen između tužiteljice JP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika Simmental Commerce d.o.o., Fra Grge Martića bb, 31207 Tenja, OIB: 83802068804 te da tužitelju nije prestao radni odnos kod tuženika.
II/ Nalaže se tuženiku da vrati tužiteljicu na posao kod tuženika, uz sve pripadajuće uvjete iz ugovora o radu, u roku od 15 dana.
III/ Nalaže se tuženiku da tužiteljici isplati naknade plaće od dana 1. rujna 2025. godine pa do povratka na posao, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama sukladno odredbi čl. 219. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku 15 dana.
IV/ Nalaže se tuženiku da naknadi troškova postupka tužiteljici u roku od 15 dana."
Obrazloženje
1. Tužiteljica je podnijela tužbu ovom sudu 9. rujna 2025. te je u tužbi navela da je s tuženikom sklopila Ugovor o radu 22. svibnja 2025. na neodređeno vrijeme. Nadalje, navela je da je dana 18. kolovoza 2025. otvorila bolovanje i uredno dostavila poslodavcu, ovdje tuženiku, sve potrebne dokumente i doznake. Dana 19. kolovoza 2025. godine tuženik ju je obavijestio putem Viber poruke da ne mora dolaziti više na posao te je nakon toga ponovno obavijestila tuženika da je otvorila bolovanje i da svakako ne dolazi jer ima doznake. Nadalje, navela je da je 5. rujna 2025., putem sustava e-Građani, slučajno saznala da je odjavljena iz sustava obveznog zdravstvenog i mirovinskog osiguranja, iako joj nikakav pisani otkaz ugovora o radu nije uručen, te da do tog trenutka nije zaprimila nikakvu obavijest niti dokument kojim bi se dokazivao prestanak radnog odnosa. Međutim, 6. rujna 2025. uputila je poslodavcu službeni zahtjev za očitovanjem o prestanku radnog odnosa, te joj je tuženik 8. rujna 2025. dostavio dokument nazvan „Sporazumni raskid ugovora o radu“ datiran na 01. rujna 2025., a u kojem se nalazi njezin potpis. Istaknula je da navedeni potpis na takvom dokumentu nije dala prilikom uručenja istog, već je poslodavac prethodno, prilikom početka radnog odnosa, od nje pribavio potpis na prazan obrazac Sporazumnog raskida ugovora te je isti zlouporabio njezin potpis i naknadno popunio obrazac kao da se radi o sporazumnom raskidu. Isto tako, navela je da nikada nije slobodno i voljno potpisala sporazumni raskid ugovora o radu, pa je dostavljeni dokument ništetan i ne proizvodi pravne učinke. Tužiteljica je nadalje navela kako nikada nije zahtijevala od tuženika raskid ugovornog odnosa ili sporazumni raskid ugovora, a kako je to suprotno navedeno u čl. II. Sporazumnog raskida ugovora o radu. Istaknula je i da je postupanje tuženika suprotno odredbama čl. 112. st. 1., čl. 117. i čl. 120. Zakona o radu. Navela je da dokument koji joj je uručen 08. rujna 2025. pod nazivom „Sporazumni raskid ugovora o radu“ je ništetan, jer ne izražava njezinu volju, već predstavlja zlouporabu prethodno pribavljenog potpisa na bjanko dokumentu. Slijedom navedenog, predložila je sudu da donese presudu kojom će usvojiti tužbeni zahtjev te je potraživala naknadu troškova parničnog postupka. Tužiteljica je podneskom od 12. rujna 2025. uredila tužbeni zahtjev u toč. I., a prije nego je tuženik podnio odgovor na tužbu.
2. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da ne osporava Ad I. Tužbe te da nije sporno ni to da je tužiteljica bila na bolovanju, ali sve ostalo što navodi nije točno. Naime, naveo je, nakon što je zaključila bolovanje 1. rujna 2025. je donijela doznaku te izjavila kako više nije u mogućnosti raditi i zahtijevala je prestanak radnog odnosa. Nasuprot neistinitim navodima tužiteljice, naveo je da ju je zz tuženika molio da ostane, no ona je to odbila, te je isključivo na njen zahtjev sačinjen sporazumni raskid koji je 1. rujna 2025. osobno potpisala. Navodi tužiteljice kako ona nije svojevoljno potpisala raskid ugovora o radu, istaknuo je, su netočni jer je ista poslovno sposobna osoba pa se postavlja pitanje zašto bi potpisala raskid ugovora, ako nije željela raskid radnog odnosa. Nadalje, naveo je da navod tužiteljice da joj je dao sporazumni raskid na potpis prilikom početka radnog odnosa je izmišljotina, jer je tužiteljica morala vidjeti sadržaj dokumenta koji potpisuje, pa ga u tom slučaju zasigurno ne bi potpisala. Tuženik je istaknuo i da je potpis na Ugovoru o radu drugačiji od potpisa na sporazumnom raskidu, a koje razlike ne bi bilo da je sporazumni raskid tužiteljica potpisala u isto vrijeme kada i ugovor o radu. Naveo je i da tužiteljica niti ne osporava da je potpisala predmetni sporazumni raskid, pa je neshvatljiv njezin prijedlog za grafološkim vještačenjem. Isto tako, naveo je, netočni su navodi kako je postupio protivno čl. 112. st. 1. Zakona o radu iz razloga što su stranke potpisale sporazum raskida ugovora o radu, a što predstavlja pisani dokument o prestanku radnog odnosa. Nadalje, naveo je da odredba članka 117. ZR-a propisuje kako bolovanje ne predstavlja opravdani razlog za otkaz, koja odredba nema nikakve veze sa predmetom ovog spora jer tužiteljici otkaz nije niti dao, već je do prestanka radnog odnosa došlo sporazumno. Slijedom navedenog, tuženik je naveo da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti.
3. Punomoćnici parničnih stranaka su zajedničkim podneskom od 23. ožujka 2026. obavijestili sud da se tužiteljica odriče tužbenog zahtjeva u cijelosti te da parnične stranke ne potražuje troškove postupka.
4. Odredbom čl. 331. a. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., i 155/23. u nastavku: ZPP) propisano je da ako se tužitelj do zaključenja glavne rasprave odrekne tužbenog zahtjeva, sud će bez daljnjega raspravljanja donijeti presudu kojom odbija tužbeni zahtjev (presuda na temelju odricanja). Za odricanje od tužbenog zahtjeva nije potreban pristanak tuženika.
5. Kako se tužiteljica podneskom od 23. ožujka 2026. odrekla tužbenog zahtjeva, sud je sukladno čl. 331.a st. 1. i st. 2. ZPP-a odlučio kao u izreci presude.
5.1. Nadalje, tužiteljica i tuženik su u zajedničkom podnesku od 23. ožujka 2026. naveli da ne potražuju naknadu troškova parničnog postupka.
Osijek, 1. travnja 2026.
Sutkinja
Helena Topić Vuković
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se predaje putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud. Ova presuda može se pobijati zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ili zbog toga što je izjava o odricanju dana u bitnoj zabludi ili pod utjecajem prisile ili prijevare.
DOSTAVITI:
1. Pun. tužiteljice
2. Pun. tuženika
