REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-977/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu toga suda Hrvoju Lukšiću kao sucu pojedincu, na temelju pisanog prijedloga višeg sudskog savjetnika - specijalista Tihane Božičević u pravnoj stvari tužitelja IZ, vl. obrta [obrt] "KARAMBOL", Cavtat, Jurja Klovića 2, OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Ivan Župan, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Župan, Babić & Antunović d.o.o. iz Zagreba, Horvatova ulica 80a, protiv tuženika GENERALI OSIGURANJE d.d., Zagreb, Slavonska avenija 1b, OIB: 10840749604, kojeg zastupa punomoćnik Igor Habulinec, odvjetnik u Zagrebu, Biskupa Galjufa 1, radi isplate iznosa od 228,39 EUR-a, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 19. veljače 2026. godine u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, s danom objave 01. travnja 2026. godine

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 228,39 EUR-a sa zakonskim zateznim kamatama, tekućim od dana 11. lipnja 2024. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od od 207,41 EUR-a zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 01. travnja 2026. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 53,51 EUR-a zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 01. travnja 2026. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, kao neosnovan.

IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 138,27 EUR-a, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj ovom sudu dana 01. travnja 2025. u bitnome navodi da je u prometnoj nezgodi koja se dogodila dana 18. ožujka 2024. godine nastala šteta na vozilu, marke i model TOYOTA YARIS, registarske oznake [registarska oznaka], u vlasništvu oštećenika SZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju štetu je tuženik obvezan nadoknaditi sukladno polici kasko osiguranja oštećenika koju isti ima ugovorenu kod tuženika, prema odredbama Zakona o osiguranju i Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08. 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23.; dalje: ZOO), te da je oštećenik prijavio štetni događaj tuženiku, pa da su djelatnici tuženika dana 18. ožujka 2024. godine procijenili štetu i napravili zapisnik o izvidu štete, referentni broj: 2410287898 – OSNOVNI+2.NAKNADNI, da je tuženik utvrdio da je šteta pravno osnovana, te je poslao obavijest o izvršenoj uplati visine štete, međutim tuženik je samo djelomično podmirio iznos predmetne štete. Nadalje, da je nakon štetnog događaja oštećenik svoje vozilo odlučio popraviti kod tužitelja čija je primarna djelatnost popravak vozila (limarija i lakiranje), da je tužitelj predmetno vozilo popravio sukladno zahtjevu vlasnika, odnosno vratio u stanje kakvo je bilo prije nastanka štetnog događaja, a sve sukladno pravilima struke, kao i da oštećenik kao potrošač ima pravo svojom slobodnom voljom odabrati gdje će svoje vozilo popraviti i ne treba odabrati za popravak vozila onaj servis koji je ugovorni partner tuženika, o čemu su jasno i decidirano svoja stajališta iznijeli i Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja kao i Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga. Oštećenik je za svoj popravak odabrao tužitelja, koji ima službenu cijenu sata rada po kojoj radi, a da uvjetima police obveznog/kasko osiguranja nije (niti ne smije biti) određeno po kojoj cijeni će drugi poslovni subjekt izvršavati svoj rad niti ne smije biti određeno gdje će se popravljati vozilo, te da je tužitelj je vozilo preuzeo i izvršio popravak prema pravilima struke te je za svoju uslugu ispostavio račun, br. 55/v1/1, u ukupnom iznosu od a koji račun u ukupnom iznosu od 3.293,76 EUR-a (PDV uključen), koji iznos je dužan podmiriti tuženik kako bi nadoknadio štetu oštećeniku. Tužitelj je račun popravka poslao na ovjeru i znanje tuženiku putem e-maila te je tuženik odgovorio i ovjerio odnosno likvidirao račun, ali samo na iznos od 3.065,37 EUR-a, odnosno tuženik je prvotno izvršio uplatu u iznosu 2.585,37 EUR-a dana 02. kolovoza 2024. godine, te dana 11. ožujka 2025. uplatu iznosa od 480,00 EUR-a. Razliku od 228,39 EUR-a po računu koji tuženik nije platio, isti opravdava da je to cijena rada limara i lakirera koji oni priznaju. Upravo ta razlika o cijeni rada je predmet ovoga spora koji je dužan podmiriti tuženik. Dakle, da tuženik neosnovano sebi uzima pravo da određuje cijenu sata rada/usluge drugog gospodarskog subjekta. Ujedno, tužitelj ističe da je službena cijena sata rada njegove radionice 41,71 EUR-a / sat plus PDV, te da prema načelima tržišnog natjecanja svaki poslovni subjekt ima pravo raditi po satnicama koje sam odredi u zakonski određenom poslovnom prostoru, a da se naknada štete vezana za police obveznog ili kasko osiguranja sastoji u tome da je temeljna dužnost štetnika (a time i odgovornog osiguratelja) da uspostavi prijašnje stanje koje je postojalo prije nego što je šteta nastala (čl. 1085. st. 1. ZOO-a), dakle plaćanje stvarnih troškova popravka vozila, s time da stvaran trošak popravka vozila predstavlja račun popravka vozila koji je tužitelj u ovom slučaju uručio tuženiku, pa da su obzirom na prethodno navedeno, ustupitelj / oštećenik kao vlasnik popravljenog vozila te ovlaštena osoba tužitelja sklopili dana 28. kolovoza 2024. godine ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja kojim je ustupitelj prenio potraživanje u iznosu od 708,39 EUR-a na primatelja tj. tužitelja, o čemu je obavješten ovdje tuženik, slijedom navedenog tužitelj predlaže usvojiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava osnov i visinu potraživanja tužitelja u bitnome navodeći da je isplatom iznosa od 3.065,37 EUR-a cijelosti naknadio štetu na vozilu oštećenika koja je nastala u prometnoj nezgodi od dana 18. ožujka 2024. godine, te da iz Ugovora o ustupanju tražbine radi ispunjenja od 28. kolovoza 2024. godine proizlazi da ustupitelj SZ ima potraživanje prema tuženiku kao dužniku u iznosu od 708,39 EUR-a, a sve prema računu popravka br. 55/v1/1 od 27. svibnja 2024., koji račun je izdan od strane ovdje tužitelja, no da je navedeni račun izdao tužitelj kao vjerovnik, dok je po navedenim računima dužnik SZ, pa se dakle radi o obvezno pravnom odnosu koji se tiče isključivo tužitelja i SZ, ali ne i tuženika, odnosno da ustupitelj temeljem navedenog računa ne može imati i nema nikakvu tražbinu prema tuženiku koja bi mogla biti predmetom ustupanja, pa ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja. Nadalje, tuženik navodi da je isti kao osiguravajuće društvo prilikom rješavanja odštetnog zahtjeva, a na temelju sklopljenog ugovora o osiguranju, odnosno izdane police osiguranja te pripadajućih uvjeta, ovlašten i dužan procjenjivati koliko iznosi primjerena naknada štete koja se isplaćuje po ugovoru o osiguranju, a da je oštećenik sukladno odredbi čl. 5. ZOO-a, dužan surađivati s osiguravajućim društvom radi potpunog i urednog ispunjenja obveza i ostvarivanja prava u tim odnosima, te se u postupku ostvarivanja prava na naknadu štete iz ugovora o osiguranju, dužan ponašati pažnjom dobrog domaćina u skladu sa čl. 10. ZOO-a, a što isti prilikom odabira auto servisne radionice, nije učinio. Ujedno, tuženik ističe da je tuženik za predviđeno trajanje radova na vozilu odredio 5,1 sata, pri čemu je obračunao svaki radni sat po cijeni od 24,00 EUR-a + PDV za neovlaštene servise, a što je iznos koji za se popravka vozila mogao obaviti i u ovlaštenom servisu za vozila, pa da je isplaćeni iznos štete od 3.065,37 EUR-a, dovoljan da se oštećenikovo vozilo dovede u ono stanje u kojem se nalazilo prije predmetne prometne nesreće, kao i da je tuženik u izvidu štete jasno naveo cijenu sata rada koju priznaje, pa da ako tužitelj po navedenoj cijeni sata rada nije mogao popraviti vozilo oštećenika, da nije niti trebao primiti na popravak vozilo oštećenika, sve imajući u vidu da je osnovno načela instituta naknade štete da ta naknada ne može biti viša od visine prouzročene štete, pri čemu osiguranje ne može biti izvor bogaćenja, a sve sukladno odredbi članka 1090. ZOO-a, slijedom čega tuženik spori visinu tužbenog zahtjeva, kao i stopu zateznih kamata ističući da se radi o naknadi štete, te predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti.

3. Tijekom postupka, tužitelj je ustrajao kod tvrdnji iznesenih u tužbi, a tuženik je ustrajao kod navoda iz odgovora na tužbu.

4. Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu i to: presliku računa popravka tužitelja br. 55/v1/1 (list 10. spisa), presliku izvida štete tuženika broj: 2410287898 – OSNOVNI+2.NAKNADNI (list 12. spisa), presliku dopisa tuženika - obavijest korisniku, upućena tužitelju od 11. ožujka 2025.(list 14. spisa), ispis e-mail

korespondencije stranaka (list 16. - 17., 22. spisa), ispis naloga o uplati tuženika tužitelju 11. ožujka 2025. (list 18. spisa), ispis naloga o uplati tuženika tužitelju 02. kolovoza 2024. (list 20. spisa), ispis fotografija vozila (list 24. – 26. spisa), presliku službenog cjenika tužitelja (list 28. spisa), presliku ugovora o ustupanju tražbine od 28. kolovoza 2024. (list 30. - 32. spisa), presliku notifikacije o ustupu od 28. kolovoza 2024. i potvrde o njenom primitku (list 34. - 36. spisa), dostavljenu sudsku praksu (list 38 - 54., 57. – 61., 66. - 77., spisa), presliku mišljenja Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga od 03. srpnja 2015. (list 55. - 56. spisa), presliku mišljenja Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja KLASA: 034-08/18-01/093, URBROJ: 580-09/84-2020- 043 od 20. veljače 2020. (list 62. - 65. spisa), izvadak iz obrtnog registra za tužitelja (list 88. spisa), presliku usporednih računa s potvrdama o uplatama (list 92. - 97 spisa).

5. Sud je odbio odbio dokazni prijedlog stranaka da sud pribavi policu kasko osiguranja oštećenika ugovorenu kod tuženika, kao nesvrsishodan i protivan načelu ekonomičnosti postupka, budući da nije sporno da je tuženik imao sklopljenu policu kasko osiguranja cestovnih vozila s oštećenikom SZ, a imajući u vidu da se ne dokazuju činjenice koje su nesporne između stranaka, te je također kao nesvrsishodne i protivne načelu ekonomičnosti postupka, odbio dokazni prijedlog stranaka za saslušanjem svjedoka SZ, dokazni prijedlog tužitelja za saslušanjem zakonskog zastupnika tužitelja, kao i provođenjem prometno-tehničkog vještačenja na okolnost visine cijene sata rada tužitelja, budući da po mišljenju ovog suda provođenje prethodno opisanih dokaza nije bilo potrebno, a niti bi bilo od utjecaja na donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari, kako će to još nastavno biti obrazloženo, obzirom da se odluka u ovoj pravnoj mogla donijeti temeljem isprava u spisu u skladu s odredbom čl. 492.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11, 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; dalje: ZPP) i čl. 464.a ZPP-a, slobodnom ocjenom dokaza, a imajući u vidu da se radi o sporu male vrijednosti (vrijednost predmeta spora iznosi 228,39 EUR-a), pa bi provođenje prethodno navedenih dokaznih prijedloga tužitelja i tuženika bilo povezano s nerazmjernim teškoćama i troškovima, budući da bi izvođenje istih doprinijelo duljini trajanja ovog postupka, te bi prouzročilo troškove koji bi znatno premašili vrijednost predmeta spora.

6. Ocjenom izvedenih dokaza, te temeljem rezultata cjelokupnog postupka, a u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan u cijelosti.

7. Naime, predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatu preostalog iznosa od 228,39 EUR-a, na temelju ugovora o cesiji koji je tužitelj sklopio s osiguranikom tuženika prenijevši na tužitelja svoje potraživanje koje je imao prema tuženiku za popravak svog vozila, a koje potraživanje se sastoji u razlici cijene sata rada tužitelja i one koju je tuženik priznao u mirnom postupku.

8. Između stranaka su sporni aktivna legitimacija i pasivna legitimacija tuženika u ovom postupku, osnov i visina potraživanja tužitelja, dok između stranaka nije sporno da je tuženik osiguratelj oštećenika SZ, po polici kasko osiguranja cestovnih vozila, te da je tuženik isplatio tužitelju nesporni iznos štete od 3.065,37 EUR-a.

9. Prvenstveno, glede istaknutog prigovora aktivne i pasivne legitimacije, ovaj sud ističe da su predmetni prigovori tuženika neosnovni.

10. Naime, uvidom u presliku ugovora o ustupanju tražbine od 28. kolovoza 2024. (list 30. - 32. spisa), ovaj sud je utvrdio da su tužitelj i SZ, predmetni Ugovor sklopili 28. kolovoza 2024., te da je istim Ugovorom, SZ, kao ustupitelj, ustupilo radi ispunjenja, tužitelju svoje novčano potraživanje prema tuženiku u iznosu od 708,39 EUR-a, a prema računu popravka za štetu br. 55/v1/1 u ukupnom iznosu od 3.293,76 EUR-a i temeljem izvida štete tuženika br. 2410287898 – OSNOVNI+2.NAKNADNI, dok je uvidom u presliku notifikacije o ustupu od 28. kolovoza 2024. i potvrde o njenom primitku (list 34. - 36. spisa), sud utvrdio da je tuženik, u smislu odredbe čl. 82. ZOO-a, obaviješten o navedenom ustupu potraživanja.

11. Dakle, oštećenik SZ, je tužitelju ustupilo svoju tražbinu prema tuženiku sukladno odredbi čl. 80. st. 1. Zakona o obveznim odnosima Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08. 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23.; dalje: ZOO), a sukladno odredbi čl. 84. st. 1. ZOO-a, primatelj prema dužniku ima ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja. Budući da su tužitelj i SZ, u konkretnom slučaju, sklopili ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja u smislu odredbe čl. 88. st. 2. ZOO-a, to se obveza dužnika (osiguranika tuženika) gasi, odnosno smanjuje tek kad vjerovnik (ovdje tužitelj) naplati ustupljenu tražbinu po osnovi naknade iz osiguranja.

12. Nadalje, uvidom u presliku izvida štete tuženika broj: 2410287898 – OSNOVNI+2.NAKNADNI (list 12. spisa), sud je utvrdio da se isti odnosi na vozilo marke i model TOYOTA YARIS, registarske oznake [registarska oznaka], u vlasništvu oštećenika SZ, te su u istom, pod radno vrijeme popravka za limara, mehaničara, električara i tapetara navedeno 24,5 sati, a za lakirera 7,50 sati, sveukupno 32 sata. Potrošni materijal za limara iznosi 39,03 EUR-a, a za lakirera 223,26 EUR-a, dok je uvidom presliku dopisa tuženika - obavijest korisniku, upućena tužitelju od 11. ožujka 2025.(list 14. spisa), te ispis e-mail korespondencije stranaka (list 16. - 17., 22. spisa), ovaj sud je utvrdio kako je tuženik obavijestio tužitelja za oštećenika SZ da je utvrdio postojanje svoje obveze na isplatu po odštetnom zahtjevu, te obavijestio kako je zahtjev za naknadu štete pravno osnovan u svoti od 480,00 EUR-a, kao i u iznosu od 2.585,37 EUR-a, dok se račun tužitelja umanjuje za satnicu koju tuženik priznaje po 24,00 EUR-a + PDV, pa da stoga sveukupan iznos za plaćanje tužitelju iznosi 3.065,37 EUR-a. Dakle, sud je utvrdio da u obavijesti i e-mail korespondenciji, tuženik navodi kako je procijenio visinu štete kao cjelokupnu naknadu štete na iznos od 3.065,37 EUR-a, a koji iznos štete je tuženik isplatio tužitelju dana 11. ožujka 2025. i 02. kolovoza 2024. (ispis naloga o uplati tuženika tužitelju 11. ožujka 2025. na listu 18. spisa) i ispis naloga o uplati tuženika tužitelju 02. kolovoza 2024. na listu 20. spisa).

13. Slijedom navedenog, sasvim je razvidno da su neosnovani istaknuti prigovori tuženika, kako aktivne legitimacije tužitelja, tako i pasivne legitimacije tuženika.

14. Uvidom u presliku računa popravka tužitelja br. 55/v1/1 (list 10. spisa), sud je utvrdio da je tužitelj sukladno izvidu štete tuženika broj: 2410287898 izdao račun br. 55/v1/1 dana 27. svibnja 2024., te da je datum dospijeća istog 10. lipnja 2024., kao i da se predmetni račun odnosi na popravak vozila oštećenika SZ, da je ukupna cijena popravka 3.293,76 EUR-a (koji iznos uključuje PDV po stopi od 25%), te da je u predmetnom računu tužitelja navedeno da je utrošena količina radnih sati sveukupno 32 sata, a koja količina radnih sati, proizlazi i iz tuženikovog izvida štete broj: 2410287898 – OSNOVNI+2.NAKNADNI (list 12. spisa), kao i da je u predmetnom računom tužitelja obračunata cijena radnog sata (limarskih i lakirerskih radova) u visini od 41,71 EUR-a, što uvećano za PDV po stopi od 25%, iznosi 52,14 EUR-a po satu rada. Dakle, sud je utvrdio da je popravak napravljen sukladno izvidu štete tuženika broj: 2410287898 – OSNOVNI+2.NAKNADNI.

15. Ujedno, uvidom u presliku službenog cjenika tužitelja (list 28. spisa), potpisanog i ovjerenog od strane tužitelja, sud je utvrdio da cijena radnog sata limarskih i lakirerskih radova iznosi 52,14 EUR-a, u koji iznos je uključen PDV po stopi od 25%.

16. Ovaj sud je mišljenja da oštećenik može slobodno izabrati radionicu u kojoj će popraviti svoje vozilo, te da isti nije dužan popraviti vozilo u onom servisu koji mu preporuči osiguravajuće društvo, već je ovlašten popraviti vozilo u bilo kojem servisu koji se bavi popravkom određene vrste vozila, po cijeni koju taj servis naplaćuje svojim klijentima, dok okolnost što postoje i druge radionice u kojima bi cijena radnog sata bila jeftinija, ne predstavlja doprinos oštećenika šteti u smislu odredbe čl. 1092. ZOO- a. Tuženik nema ovlast, niti pravo određivati autoservisima cijene sata rada, a što proizlazi i iz priloženog stručnog mišljenje Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja KLASA: 034-08/18-01/093, URBROJ: 580-09/84-2020-043 od 20. veljače 2020. (list 62. - 65. spisa). Naime, poduzetnici, pa i oni koji se bave popravcima vozila, slobodno djeluju na tržištu, te ne postoje opravdani razlozi zbog kojih bi oštećenici bili dužni popravljati vozilo isključivo u servisu koji naplaćuje cijenu radnog sata koju priznaje tuženik.

17. Budući da iz dokaza provedenih u ovom postupku, a kako je to već prethodno detaljno obrazloženo, proizlazi da je tužitelj naplatio onu cijenu radnog sata u skladu s svojim službenim cjenikom, te da je i račun za popravak br. 55/v1/1, u skladu s istim, pa činjenica da tuženik kao osiguratelj ustupitelja predmetne tražbine, ne prihvaća visinu satnice rada ovlaštenog servisera, ovdje tužitelja, po ocjeni ovog suda, nije od utjecaja na njegovu dužnost da taj trošak nadoknadi, posebice imajući u vidu kako je i obujam rada popravka, upravo u skladu s izvidom štete tuženika broj: 2410287898, te da tuženik tijekom ovog postupka niti ne navodi da je ugovorno ograničio visine satnice popravka, niti da je u sporno vrijeme imao takav ograničavajući ugovor sa serviserima, a pri čemu takvo ograničenje ne postoji niti u zakonu.

18. Slijedom svega navedenog, a imajući u vidu da je cijena sata rada u računu tužitelja broj 55/v1/1 ispostavljena u skladu s tužiteljevom cijenom radnog sata utvrđenoj službenim cjenikom tužitelja, i to u obujmu radnih sati koje je i sam tuženik utvrdio u svom izvidu štete, to je tužitelju u odnosu na neplaćenu razliku cijene sata u smislu odredbe čl. 1046. ZOO-a nastala šteta koja se odnosi na razliku iznosa cijene sata rada koju tužitelj naplaćuje i cijene sata rada koju tuženik priznaje, pa je tuženik kao kasko osiguratelj oštećene, s obzirom na valjani Ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja, dužan tužitelju nadoknaditi utuženi iznos temeljem odredbe čl. 1085. st. 1. i 4. i odredbe čl. 84. st. 1. ZOO-a, stoga je valjalo usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti i presuditi kao u toč. I. izreke ove presude.

19. Odredbom članka 81. st. 1. ZOO-a propisano je da s tražbinom na primatelja prelaze i sporedna prava, u koja spada i pravo na kamatu, pa je na tužitelja prešlo i pravo oštećenika na zakonske zatezne kamate.

20. S obzirom na to da iz računa popravka tužitelja br. 55/v1/1 (list 10. spisa), je razvidno da je datum dospijeća istog 10. lipnja 2024., te da tuženik sukladno odredbi čl. 183. st. 1. ZOO-a pada u zakašnjenje idućeg dana nakon dospijeća računa tužitelja, to tužitelj osnovano potražuje zakonske zatezne kamate na utuženi iznos počevši od 11. lipnja 2024. Stopa zateznih kamata određena je sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08. 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23.), a imajući u vidu da se ne radi o odnosu neposredno proizišlom iz trgovačkog ugovora, niti iz ugovora između trgovca i osobe javnog prava, pa je stoga glede zakonskih zateznih kamata na utuženi iznos, presuđeno kao u toč. I. izreke ove presude.

21. Odluka o troškovima postupka iz toč. II. i III. izreke presude temelji se na odredbama čl. 154. st. 1., čl. 151. st. 1. čl. 155. ZPP-a. Tužitelju je tako priznat kao potreban za vođenje postupka zatraženi trošak zastupanja po odvjetniku sukladno Tarifi o nagradama i naknadama za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23.; dalje: OT), a temeljem vrijednosti predmeta spora u iznosu od 228,39 EUR-a i to: za sastav tužbe u iznosu od 50,00 EUR-a (Tbr. 7. t. 1. OT-e), uvećano za 25 % PDV-a u iznosu od 25,00 EUR-a (Tbr. 46. OT-e), što ukupno iznosi 62,50 EUR-a, sastav podneska od 21. svibnja 2025. u iznosu od 50,00 EUR-a (Tbr. 8. t. 1. OT-e), uvećano za 25 % PDV-a u iznosu od 12,50 EUR-a (Tbr. 46. OT-e), što ukupno iznosi 62,50 EUR-a, za zastupanje na ročištu dana 19. veljače 2026. u iznosu od 50,00 EUR-a (Tbr. 9. t. 1. OT-e), uvećano za 25 % PDV-a u iznosu od 12,50 EUR-a (Tbr. 46. OT-e), što ukupno iznosi 62,50 EUR-a. Tužitelju je također priznat kao potreban za vođenje postupka i zatraženi trošak sudske pristojbe na tužbu sukladno Tar. br. 1. t. 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj: 53/19.; dalje: Uredba), a u vezi odredbe čl. 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj: 118/18. i 51/23 ; dalje: ZSP), te odredbe čl. 7. st. 1. ZSP-a u iznosu od 6,64 EUR-a, kao i trošak sudske pristojbe presudu u iznosu od 13,27 EUR-a sukladno Tar. br. 2. t. 1. Uredbe, a u vezi odredbe čl. 1. ZOSP-a. Dakle, tužitelju je priznat ukupan parnični trošak u iznosu od 207,41 EUR-a.

22. Odluka o zatraženoj zateznoj kamati na dosuđeni iznos troška parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a, dok je visina stope određena sukladno odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08. 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23.), a imajući u vidu da se ne radi o odnosu proizišlom iz trgovačkog ugovora, niti iz ugovora između trgovca i osobe javnog prava.

23. Slijedom svega navedenog, glede naknade parničnog troška tužitelju, odlučeno je kao u toč. II. izreke ove presude.

24. Tužitelju nije priznat kao osnovan trošak priznat trošak sastava troškovnika od 19. veljače 2026. u zatraženom iznosu od 12,50 EUR-a, uvećano za PDV, s obzirom da navedeni trošak nije bio potreban radi vođenja parnice jer je tužitelju u cijelosti priznat trošak zastupanja na ročištu održanim 19. veljače 2026. na kojim je ročištu tužitelj predao navedeni troškovnik, te trošak ročišta za objavu presude u iznosu od 25,00 EUR-a uvećano za PDV, budući da tužitelj nije došao na ročište za objavu presude, pa navedeni trošak tužitelju nije niti nastao (čl. 151. st. 1. ZPP-a). Tužitelju također nije priznat kao osnovan trošak sudske pristojbe na tužbu u zatraženom iznosu od 13,27 EUR-a, budući da je punomoćnik tužitelja obvezni sudionik elektroničke komunikacije, te da je isti tužbu u ovoj pravnoj stvari podnio putem elektroničke komunikacije, čime se u skladu s odredbom čl. 7. st. 1. ZOSP-a, a u vezi Tar. br. 1. t. 1. Uredbe i vrijednosti predmeta spora u iznosu od 228,39 EUR-a, sudska pristojba na tužbu plaća u visini polovici pristojbe propisane Tar. br. 1. t. 1. Uredbe, pa tužitelj ima pravo na naknadu troška sudske pristojbe na tužbu u dosuđenom iznosu od 6,64 EUR-a.

25. Dakle, tužitelju nije priznat ukupan parnični trošak u iznosu od 53,51 EUR-a, pa je slijedom svega navedenog, odlučeno kao u toč. III. izreke ove presude.

26. Budući da je tuženik u cijelosti izgubio parnicu, to je sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, sud odbio zahtjev tuženika za naknadom troška parničnog postupka pa je slijedom navedenog odlučeno kao u toč. IV. izreke ove presude.

U Zagrebu 01. travnja 2026. godine

Sudac:

Hrvoje Lukšić

Odluku pismeno izradila:

Viši sudski savjetnik- specijalist:

Tihana Božičević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana objave presude ako je bila uredno obaviještena o ročištu za objave presude, a ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, u roku od 15 dana od primitka prijepisa ove presude. Žalba se ulaže putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku. Presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP-a (čl. 467. st. 1. ZPP-a). U postupku u sporovima male vrijednosti žalba protiv presude ne odgađa ovrhu, osim ako sud koji donosi presudu ili rješenje, iznimno, po službenoj dužnosti, obrazloženim rješenjem, odredi drukčije (čl. 467.a ZPP-a).

DNA:

1. tužitelju po pun. uz nalog za plaćanje sudske pristojbe na presudu

2. tuženiku po pun.

3. kal. 30 dana