REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U MAKARSKOJ

Kralja Petra Krešimira IV br. 2

21 300 Makarska

P-1120/2021-47

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Makarskoj, po sucu Lariju Glavašu, u pravnoj tužiteljice DD, Portić, Rijeka, OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju punomoćnici. iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Saša Poldan, Goran Gatara, Valentina Vižintin, Marko Komorski, Ana Babić i Soča Druk Morina iz Rijeke i Zagreba, protiv tuženika 1. FD, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], pod 2. ŽD [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa pun. Tomislav Sesartić, odvjetnik u Splitu, radi opoziva darovanja, nakon održane glavne, usmene i javne rasprave, zaključene 26. veljače 2026. uz sudjelovanje zamjenika punomoćnika tužiteljice i punomoćnika tuženika, na ročištu za objavu presude, 1. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

I. "Darovanje učinjeno ugovorom o darovanju od dana 05. listopada 2011. godine, kojim je pok. ĐD kao darodavac prenio u vlasništvo 1. tuženom LD Veli kao daroprimcu svoju nekretninu upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], označenu kao k. č. [katastarska čestica], u naravi kuća i dvorište, površine 212 m2, utvrđuje se kao opozvano.

II. Darovanje učinjeno ugovorom o darovanju od dana 06. ožujka 2012. godine, kojim je pok. ĐD kao darodavac prenio u vlasništvo 1. tuženom FD kao daroprimcu svoje nekretnine:

- nekretninu upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], označenu kao k. č. [katastarska čestica] voćnjak u Stanimić, površine 436 m2

- ½ suvlasničkog dijela nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o [katastarska općina], označene kao k. č. [katastarska čestica] vrt “Stanomir”, površine 4933 m2

- ¼ suvlasničkog dijela (sada 12/48 suvlasnički dio) nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], označene kao k. č. [katastarska čestica] voćnjak, površine 270 m2

- 6/48 suvlasničkog dijela nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], označene kao k. č. [katastarska čestica] oranica, površine 1723 m2

- maslinjak “Donji Stanomir”, “Gornji Stanomir”, “Stanomirski potok”, “Porat”, “Plišivac”, “Troje Gomile” udjela 1/2, “Dračevac” udjela ½, vinograd “U Gornjima”, vrt “Na Portu”, “U ogradi”, “Luka”; utvrđuje se kao opozvano.

III. Darovanje učinjeno ugovorom o darovanju od dana 06. veljače 2012. godine, kojim je pok. ĐD kao darodavac prenio u vlasništvo 2. tuženoj GD Veli kao daroprimcu svoju nekretninu upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], označenu kao k. č. [katastarska čestica] kuća, površine 124 m2, utvrđuje kao opozvano.

IV. Nalaže se Općinskom sudu u Makarskoj, Zemljišnoknjižnom odjelu Makarska, uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja u korist pok. ĐD na slijedećim nekretninama:

- nekretnina upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], označena kao k. č. [katastarska čestica], u naravi kuća i dvorište, površine 212 m2

- ½ suvlasničkog dijela nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o [katastarska općina], označene kao k. č. [katastarska čestica] vrt “Stanomir”, površine 4933 m2

- 12/48 suvlasnički dio (ranije ¼ suvlasničkog dijela) nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], označene kao k. č. [katastarska čestica] voćnjak, površine 270 m2

- 6/48 suvlasničkog dijela nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], označene kao k. č. [katastarska čestica] oranica, površine 1723 m2 a što su 1. tuženik dužni trpjeti, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

V. Nalaže se 1. i 2. tuženiku da tužiteljici nadoknadi parnični trošak, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

r i j e š i o  j e

Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženicima parnični trošak u iznosu od 3.987,50 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom u visini kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećane za tri postotna poena, koja teče od 1. travnja 2026. godine do isplate.

Obrazloženje

1. U tužbi podnesenoj ovom sudu 22. studenoga 2021. godine, navodi se da su dana **.**.2011. ĐD i 1. tuženik FD su zaključili Darovni ugovor ovjeren kod javnog bilježnika Marijana Jurića iz Zagreba pod brojem OV-12558/2011, a kojim ugovorom je ĐD darovao FD nekretninu upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], označenu kao k. č. [katastarska čestica] kuća i dvorište, površine 212 m2. Nadalje, dana **.**.2012. ĐD i 1. tuženik FD su zaključili i drugi Darovni ugovor ovjeren kod javnog bilježnika Ante Barbića iz [adresa] pod brojem OV2481/2012, a kojim ugovorom je ĐD darovao FD slijedeće nekretnine: - nekretninu upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], označenu kao k. č. [katastarska čestica] voćnjak u Stanimić, površine 436 m2

- ½ suvlasničkog dijela nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o [katastarska općina], označene kao k. č. [katastarska čestica] vrt “Stanomir”, površine 4933 m2

- ¼ suvlasničkog dijela (sada 12/48 suvlasnički dio) nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], označene kao k. č. [katastarska čestica] voćnjak, površine 270 m2

- 6/48 suvlasničkog dijela nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], označene kao k. č. [katastarska čestica] oranica, površine 1723 m2

-maslinjak “Donji Stanomir”, “Gornji Stanomir”, “Stanomirski potok”, “Porat”, “Plišivac”, “Troje Gomile” udjela 1/2, “Dračevac” udjela ½, vinograd “U Gornjima”, vrt “Na Portu”, “U ogradi”, “Luka”, te se kao dokaz prilaže darovni ugovor od dana 05. listopada 2011. godine

darovni ugovor od dana 06. ožujka 2012. godine.

2. Nadalje, da su dana **.**.2012. ĐD i 2. tuženik ŽD zaključili Darovni ugovor, a kojim ugovorom je ĐD darovao GD nekretninu upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], označenu kao k. č. [katastarska čestica] kuća, površine 124 m2. U prilog tome dostavljen je darovni ugovor od dana 06. veljače 2012. godine.

3. Tužiteljica je prije 6 mjeseci prema kazivanju svjedoka saznala da je pok. ĐD,

darovatelj, opozvao gore spomenute darovne ugovore iz razloga grube nezahvalnosti obdarenika, tj. ovdje 1. i 2. tuženika te je isti svoj opoziv darovnih ugovora izjavio pred svjedocima. Naime, 1. i 2. tuženik su prema pok. ĐD zauzeli negativan stav, na način da su ga počeli vrijeđati, fizički mu prijetili, psihički ga maltretirali te se o njemu nisu uopće brinuli. Osim navedenog, isti su spriječili pok. ĐD da pred javnim bilježnikom opozove spomenute darovne ugovore tako što su mu oduzeli osobnu iskaznicu i nisu mu je htjeli vratiti, a osobna iskaznica mu je bila potrebna kako bi sačinio ovjerenu pisanu izjavu o opozivu darovnih govora. O pok. ĐD jedino se brinula ovdje tužiteljica, koja je istome i financijski pomagala. Dakle, slijedom navedenog proizlazi kako su 1. i 2. tuženik iskazali grubu nezahvalnost prema pok. ĐD te mu uz to oduzeli osobnu iskaznicu kako isti ne bi mogao pred javnim bilježnikom opozvati darovne ugovore, iako je za isto imao namjeru. U tom pravcu predlaže se saslušanje tužiteljice i svjedoka ĆD, na adresi [adresa], HD, na adresi [adresa], BD, na adresi [adresa], ED, na adresi [adresa]. S lijedom navedenog ovdje tužiteljica se kao zakonska nasljednica iza pok. ĐD poziva na odredbu članka 494. stavak 3. Zakona o obveznim odnosima: “Nasljednik darovatelja može opozvati darovanje samo ako je obdarenik namjerno usmrtio darovatelja ili ga je spriječio da opozove darovanje.” te temeljem istog članka podnosi ovu tužbu i predlaže naslovnom sudu da nakon dovršene rasprave donese presudu kojom se prihvaća zahtjev tužiteljice.

4. U odgovoru na tužbu od 23. rujna 2022. godine, tuženi ističu da su navodi tužiteljice ne samo iskonstruirani te činjenično i pravno potpuno netočni, već je riječ o iznošenju grubih neistina pa krenimo redom. Prije svega, tuženici ističu da je odredbom članka 496. Zakona o obveznim odnosima (dalje u tekstu: ZOO) propisano da se darovanje opoziva pisanom izjavom upućenom obdareniku, a na kojoj izjavi potpis mora biti ovjerovljen od strane javnog bilježnika. Dakle, hrvatsko zakonodavstvo ne poznaje institut „opoziva darovanja pred svjedocima“ kao pravno dozvoljenu mogućnost koja bi proizvodila pravne učinke. Nadalje, odredba članka 494. ZOO -a glasi: Darovatelj može opozvati darovanje zbog grube nezahvalnosti obdarenika. Gruba nezahvalnost podrazumijeva da je obdarenik učinio prema darovatelju ili nekom od članova njegove uže obitelji djelo kažnjivo po kaznenim propisima ili se teže ogriješio o zakonom utvrđene dužnosti prema darovatelju ili članu njegove uže obitelji. Nasljednik darovatelja može opozvati darovanje samo ako je obdarenik namjerno usmrtio darovatelja ili ga je spriječio da opozove darovanje. Pok. ĐD nikada nije spomenuo opoziv učinjenih darovanja niti kao mogućnost, štoviše, nakon sklapanja predmetnih ugovora nije bilo nikakvog prijepora između pok. ĐD i ovdje tuženika u odnosu na iste. Prema tome, tvrdnja da bi tuženici spriječili svog pok. oca da opozove učinjena darovanja pred javnim bilježnikom i to ni više ni manje nego oduziman jem osobne iskaznice je notorna neistina i laž. Predlaže se u tom pravcu saslušanje tuženika te saslušanje svjedoka: ČD, [adresa], ND, [adresa], RD, [adresa]. Dakle, uzevši u obzir navedeno činjenično stanje odnosno da tuženici nisu spriječili svog pok. oca opozvati učinjena darovanja kao i okolnost da je pok. ĐD umro prirodnom smrću, jasno je da tužiteljica nije aktivno legitimirana za vođenje ove parnice, a sve u smislu odredbe članka 494. stavak 3. ZOO-a. 4.1. Nadalje, iako već iz gore navedenog jasno proizlazi nedopuštenost odnosno neosnovanost tužbe i tužbenog zahtjeva, tuženici smatraju nužnim oštro se ograditi od vrlo grubih i uznemirujućih neistina navedenih u tužbi i apostrofirati da se nikad nisu nedolično ponašali spram svog oca, a kamoli da bi bilo riječ o gruboj nezahvalnosti, vrijeđanju, prijetnjama, psihičkom maltretiranju, oduzimanju osobne iskaznice ili sl. kako to neistinito navodi tužiteljica. Upravo suprotno, baš su se tuženici zajedno sa njihovom majkom, VD, brinuli o svom ocu odnosno suprugu te kada je bilo potrebno organizirali i omogućili adekvatnu zdravstvenu skrb i njegu za istog, a ujedno su njegovali normalne obiteljske odnose. Dodatno, a obzirom na navode iz tužbe, tuženici smatraju potrebnim ukazati i na činjenicu da je 2014. godine došlo do pogoršanja zdravstvenog stanja pok. ĐD i poradi navedenog rješenjem CZSS Zagreb Podružnice Trnje, Klasa: UP/I-552-02/14- 04/55, Urbr: 534-122-13-05-14-05 od dana 2.12.2014. godine njegovim skrbnikom imenovana je supruga, VD. Na drugoj stranici citiranog rješenja među ostalim je navedeno: „Iz prethodnog braka ima jedno dijete, kćerku D, a s kojom je rijetko u kontaktu.“ U prilogu se dostavlja citirano rješenje. Tuženici smatraju nužnim ukazati na vrlo bitnu okolnost iz koje uz sve gore navedeno također proizlazi iskonstruiranost tvrdnji iz ovopredmetne tužbe. Naime, među istim parničnim strankama, u obrnutim procesnim ulogama, u tijeku je postupak pred Naslovljenim sudom Ss u Imotskom, pod posl.br. P-1071/2020, proistekao iz ostavinskog postupka iza pok. ĐD. U navedenom postupku tuženica PD, ovdje tužiteljica, predlaže iste svjedoke kao i u ovom postupku (ĆD, HD, BD) i to kako navodi u podnesku od 22.11.2021. godine „na okolnosti stvarne volje darovatelja u vidu predmeta darovanja“. Predlaže se pribava i pregled spisa ovog suda Ss Imotski, P-1071/2020, te pregled podneska tuženice iz predmeta ovog suda Ss Imotski, P - 1071/2020, u prilogu, dostavlja se. Indikativna je činjenica da ovdje tužiteljica iste svjedoke predlaže na okolnosti koje se međusobno isključuju (u jednom postupku bi svjedoci ĆD, BD i HD trebali dati svoje „tumačenje“ stvarne volje darovatelja, pok. ĐD u vidu predmeta darovanja, a u ovom postupku su predloženi da svjedoče kako su baš pred njima opozvani isti ti ugovori o darovanju). Pri tome, tuženici opravdano postavljaju pitanje pri kojoj od dijametralno suprotnih tvrdnji tužiteljica ostaje: da gore navedene osobe imaju saznanja o predmetu ugovora o darovanju ili pak da bi pred njima darovanja „bila usmeno opozvana“, a što su se sjetili priopćiti tužiteljici šest godina nakon smrti pok. ĐD. Zaključno, tuženici još jednom apostrofiraju sljedeće ključne činjenice za meritorno rješenje ovopredmetnog postupka:

- tuženici se nikada nisu nedolično ponašali spram svog pok. oca, ĐD, a kamoli da bi bilo riječ o gruboj nezahvalnosti koja podrazumijeva da je obdarenik učinio prema darovatelju ili nekom od članova njegove uže obitelji djelo kažnjivo po kaznenim propisima ili se teže ogriješio o zakonom utvrđene dužnosti prema darovatelju ili članu njegove uže obitelji pa samim time nikada nisu niti postojale pretpostavke za opoziv darovanja u smislu odredbi članka 493. i 494. ZOO-a,

- pok. ĐD nikada nakon predmetnih darovanja nije ista dovodio u pitanje niti je ikada spomenuo da bi navedene ugovore raskinuo ili opozvao,

- tuženici nisu spriječili pok. ĐD da opozove učinjena darovanja kako to tvrdi tužiteljica „oduzimanjem osobne iskaznice“ niti na bilo koji drugi način,

- tužiteljica nije aktivno legitimirana voditi ovaj postupak jer niti su obdarenici usmrtili sada pok. ĐD niti su istog spriječili da opozove učinjena darovanja pa se već poradi navedenog predlaže tužbu i tužbene zahtjeve odbaciti, a podredno odbiti tužbene zahtjeve kao neosnovane u cijelosti obzirom da sada pok. ĐD nije opozvao darovanja u skladu s odredbom članka 496. ZOO, a to nije ni mogao valjano učiniti jer u konkretnom slučaju nikada nisu niti postojale zakonom predviđene pretpostavke za opoziv darovanja kako zbog osiromašenja darovatelja tako ni zbog grube nezahvalnosti obdarenika, ovdje tuženika,

- činjenica da isti svjedoci u jednom postupku imaju svjedočiti na okolnost „predmeta darovanja“, a u ovom postupku na okolnost da bi baš pred njima „darovanje bilo usmeno opozvano“ dovoljno govori o vjerodostojnosti navoda tužiteljice.

4.2. Slijedom svega navedenog, tuženici predlažu tužbu i tužbene zahtjeve u cijelosti odbaciti kao nedopuštene, a podredno odbiti kao neosnovane u cijelosti uz nalog tužiteljici naknaditi trošak ovog parničnog postupka tuženicima, sve u roku od 15 dana od presuđenja i pod prijetnjom ovrhe.

5. Tijekom postupka, sud je najprije pribavio spis Općinskog suda u Makarskoj, Stalna služba u Imotskom, broj: P-1071/20, izveo je dokaz saslušanjem parničnih stranaka na ročištu za glavnu raspravu 15. prosinca 2025. godine, izveo je dokaz saslušanjem svjedoka ČD iz [adresa], na ročištu održanom 19. prosinca 2023. godine, saslušanjem svjedoka BD iz [adresa], JD iz [adresa], te HD iz [adresa] na ročištu održanom 5. ožujka 2024. godine a izveden je i dokaz saslušanjem predloženih svjedoka UD iz [adresa] na ročištu održanom 26. rujna 2024. godine pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu kao zamoljenim sudom, saslušanjem svjedoka VD s prebivalištem u [adresa], AD iz [adresa] te RD na ročištu održanom 22. travnja 2025. godine pred Općinskim sudom u Zagrebu, te saslušanjem svjedoka ĆD iz [adresa], na ročištu održanom 10. rujna 2025. godine pred Općinskim sudom u Zagrebu, po prethodno upućenoj zamolnici ovog suda.

6. Na ročištu za glavnu raspravu održanom 26. veljače 2026. godine, sud je zaključio raspravljanje u predmetnoj pravnoj stvari.

7. Izveden je dokaz pregledom i čitanjem isprava priloženih spisu što uključuje tužbu s prilozima, odgovor na tužbu tuženika s dostavljenim ispravama, pregledom i čitanjem stranačkih podnesaka dostavljenih sudu prije zaključenja raspravljanja kao očitovanja na tijek postupka, te je sud izveo dokaz saslušanjem predloženih svjedoka koji su prethodno navedeni uz stranačke iskaze na ročištu održanom pred ovim sudom 15. prosinca 2025. godine.

8. Nije utemeljen tužbeni zahtjev tužitelja.

9. Stranke su popisale parnične troškove.

10. Spornim se ukazuje i valjalo je utvrditi, jesu li osnovane tvrdnje i navodi iz tužbe o ispunjenju uvjeta propisanih člankom 494. stavak 3. Zakona o obveznim odnosima prema kojima nasljednik darovatelja može opozvati darovanje ako je obdarenih usmrtio darovatelja ili ga je spriječio da opozove darovanje. Tužiteljica tvrdi da su ispunjeni uvjeti za opoziv jer su nasljednici (tuženi u ovom postupku), spriječili opoziv darovanja koje je pok. ĐD učinio ugovorima o darovanju od 5. listopada 2011. godine, 6. veljače 2012. godine te 6. ožujka 2012. godine iako je pok. ĐD imao namjeru to učiniti pred javnim bilježnikom. Ovakvim navodima i tvrdnjama usprotivili su se tuženici osporavajući u cijelosti sve tužbom navedeno kao što uostalom spore u cijelosti sve zahtjeve od tužiteljice. Ističu kako niti u kojem smislu nisu ispunjeni uvjeti propisani odredbama Zakona o obveznim odnosima, osobito ne iz članka 494. Zakona o obveznim odnosima slijedom čega smatraju da tužbeni zahtjev treba odbiti a tužiteljicu osuditi na plaćanje parničnog troška.

11. Pregledom i čitanjem priloženog Darovnog ugovora od 5. listopada 2011. godine, zaključenog između TD (Josip), kao darovatelja te LD, kao obdarenika, sud je utvrdio da je darovatelj darovao obdareniku nekretninu oznake čest. zem. [katastarska čestica], ZU 2944, k. o. [katastarska općina], što je u naravi kuća u [adresa], odnosno novog naziva [adresa]. u [adresa]. Po članku 5. Ugovora, obdarenik je s danom zaključenja ugovora stupio u posjed i vlasništvo te nekretnine a ovlašten je od darovatelja na upis prava vlasništva u zemljišne knjige. Ugovor je potvrđen potpisom darovatelja ĐD, što je pak razvidno po ovjeri OV - 12558/2011, od 11. listopada 2011. godine pred javnim bilježnikom Marijanom Jurićem u Zagrebu. Nadalje, po pregledu i čitanju priloženog Darovnog ugovora od 6. ožujka 2012. godine, sud je utvrdio da je ĐD kao darovatelj darovao obdareniku (sinu) FD, nekretnine označenu kao k. č. [katastarska čestica], voćnjak u Stanimić, površine 436 m2, ½ suvlasničkog dijela nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o [katastarska općina], označene kao k. č. [katastarska čestica] vrt “Stanomir”, površine 4933 m2 , ¼ suvlasničkog dijela (sada 12/48 suvlasnički dio) nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], označene kao k. č. [katastarska čestica] voćnjak, površine 270 m2, 6/48 suvlasničkog dijela nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], označene kao k. č. [katastarska čestica] oranica, površine 1723 m2, maslinjak “Donji Stanomir”, “Gornji Stanomir”, “Stanomirski potok”, “Porat”, “Plišivac”, “Troje Gomile” udjela 1/2, “Dračevac” udjela ½, vinograd “U Gornjima”, vrt “Na Portu”, “U ogradi”, “Luka”, te je po zaključenju ugovora obdarenik stupio u posjed i vlasništvo tih nekretnina uz ovlaštenje darovatelja da to pravo upiše u zemljišnim knjigama nadležnog suda. Sudionici ovog ugovora priznali su potpis na ugovoru kao svoj pred javnim bilježnikom Antom Barbićem u [adresa], broj: OV-2481/2012, 6. ožujka 2012. godine. Konačno, pregledom i čitanjem priloženog Darovnog ugovora od 6. veljače 2012. godine, između darovatelja (sada pok. ĐD), te obdarenika (kći darovatelja Vela Ariana), sud je utvrdio da je obdarenici [adresa] ŽD od strane darovatelja darovana nekretnina oznake čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] u naravi kuća s konobom i ljetnom kuhinjom u [adresa] u [adresa] a po zaključenju ugovora obdarenica je stupila u posjed i vlasništvo nekretnine s tim da je i ovlaštena od darovatelja na upis prava vlasništva u zemljišnoj knjizi.

12. Tuženici su osporavali tvrdnje i navode tužiteljice iz tužbe a ukazivali su i na činjenicu da je kod preminulog ĐD došlo tijekom 2014. godine do pogoršanja zdravstvenog stanja pa je slijedom navedenog, rješenjem CZSS Zagreb Podružnica Trnje, Klasa: UP/I-552-02/14-04/55, Urbr: 534-122-13-05-14-05, od 2. prosinca 2014. godine, njegovim skrbnikom imenovana njegova supruga VD. To uostalom proizlazi i iz dostavljenog rješenja u ovaj spis (list. 31. -33. spisa).

13. Prethodno je navedeno da je sud za potrebe ovog postupka pribavio po prijedlogu i spis ovog suda, Stalna služba u Imotskom, broj: P-1071/2020, koji se vodi po tužbi GD, SD i FD protiv tuženice PD pa je po pribavi predmetnog spisa sud utvrdio da se postupak vodi radi utvrđenja da nekretnine na kat. čest. D 852/4 i D 852/5, oboje oznaka Luka zgrade upisane u PL 920 k. o. [katastarska općina] ne ulaze u ostavinsku imovinu ostavitelja pok. ĐD, a koji postupak se vodi pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu pod brojem: O-2623/2015, kao i radi utvrđenja da je ŽD vlasnica u omjeru 1/1 nekretnina koje se nalaze na kat. čest. D 852/4 i D 852/5, oboje oznaka Luka zgrade upisane u PL 920 k. o. [katastarska općina] . U tom postupku, rješenjem suda broj: 9 P-1071/2020-12, od 28. lipnja 2022. godine, određen je prekid postupka koji bi se imao nastaviti po završetku ovog postupka po tužbi DD.

14. Sud je stoga na utvrđenje spornih okolnosti saslušavao svjedoke po prijedlogu stranaka a pored toga i saslušanjem i suočavanjem samih parničnih stranaka na ročištu za glavnu raspravu održanom 15. 12. 2025. godine.

14.1. Prema iskazu saslušanog svjedoka ČD iz [adresa] na ročištu održanom pred ovim sudom 19. prosinca 2023. godine, proizlazi da je poznavao pok. TD a da su ga znali zvati " F", kao djeca a isključivo iz razloga što nikada nije ispunjavao obećanja a tako su ga zvali još kao djeca. Kazao je kako poznaje " Ž" i da ga je po sjećanju viđao, posebno ljeti, kada bi dolazio do pok. TD i primarno se brinuo oko apartmana koji su se iznajmljivali ljeti. Nadalje, kazao je da D nije nikada viđao. Na pitanje o tome da bi se eventualno priječio opoziv darovanja pred javnim bilježnikom, oduzimanjem osobne iskaznice pok. TD ili slično, kazao je da je to notorna laž. Nadalje, na pitanje o brigi za pok. TD, ostao je pri tome da je viđao Ž i ZD, posebno ljeti, da je u tom periodu pogotovo oko brige vezano za apartmane se pružala i briga pok. TD i oko drugih stvari, a posvjedočio je da je jednom prilikom (vario ogradu) što ga je zamolio upravo Ž ("…jer se tada obnavljala kuća u proljeće 2012…") a baš tom prigodom je nekih 200 m od kuće, u blizini kuće od DD, pok. TD pao, na što je Ž odmah reagirao, pozvao hitnu nakon čega se i uputio zajedno s pok. TD za Split. Svjedok je kazao kako je pok. ĐD živio slobodnim životom te ga se nije ničeg priječilo. Što se darovanja tiče, zna da je pok. TD ostavio Ž kuću ispod predjela zv. "Skandejuša", a da je po darovanju ZD pripala kuća u [adresa] dok je D dobila kuću "u Skandejuši". Svjedok je naveo kako je s LD i ZD prijatelj još od djetinjstva, dok D praktično i ne poznaje. Svjedok je kazao da bi pok. ĐD po prilici bio rođen negdje 1934.g. , da ne zna točno, ali da je razlika u odnosu na njegovog oca 12 godina, a njegovom ocu je TD bio trener u vaterpolu. Misli da je sahranjen u Podgori 2015. godine, to da zna jer je i sam bio na sahrani, a Ž da ga je zvao upravo radi organizacije samog sprovoda.

14.2. Iz iskaza saslušane svjedokinje BD na ročištu održanom 5. ožujka 2024. godine, proizlazi da je poznavala pok. ĐD jer je održavala apartmane, tu je radila, obavljala sve što je bilo potrebno dok je sam pok. TD prao i peglao i u tome nitko mu nije pomagao. Nije se mogla točno sjetiti godine, ali da zna da je jednom prigodom bilo je to 5 ili 6. rujna, da joj se pok. obratio i molio da mu posudi 200,00 kuna, koji mu je iznos trebao, a da je bila začuđena zbog čega su mu potrebni ti novci jer zna da je primao novce i zbog iznajmljivanja a u pitanju su tri velika apartmana. Tada joj je sam rekao kako je bolje da ne govori ništa, ali da su mu te novce uzeli i to supruga. Na poseban upit ovog suda da se svjedokinja izjasni o gruboj nezahvalnosti te oblicima prijetnji ili prisile, upitana je navela da je točno da je pokojniku bila oduzeta osobna iskaznica a da mu se isto tako prijetilo da će ga se poslati u ludnicu. Na upit ovog suda da se svjedokinja izjasni kako zna za takve prijetnje i oduzimanje iskaznice, svjedokinja je kazala da je to saznala jedne prigode od kćerke pok. i to u [adresa] ispred jednog kafića i da joj je to ona potvrdila. Nadalje, svjedokinja je navela kako nikad nitko od tuženika a tako ističe posebno i suprugu nisu pomagali pok. ĐD, niti se brinuli, čak ni u situaciji da bi mu makar jednom i ručak donijeli. Nadalje , svjedokinja je posebno istaknula da bi sam pok. ĐD vjerojatno i ranije preminuo da brigu o njemu nije pružala upravo kćerka D. Kazala je kako je točno da joj se ĐD žalio i to na djecu LD i ZD, da je nezadovoljan s odnosom, da je zapravo tužan kako se ophode prama njemu. Nadalje, da može potvrditi kako isto tako postoji i stan u [adresa] gdje je pok. TD znao odlaziti ali da zapravo tu cijelu lošu situaciju potvrđuje činjenica da je tada TD spavao u garaži, što može potvrditi njegov prijatelj UD koji je u tom razdoblju, dok bi isti boravio u [adresa] s njim provodio najviše vremena. Kazala je i da je točno da je pok. TD namjeravao opozvati darovne ugovore a da je za tu njegovu namjeru saznala od DD i da bi to moglo biti u razdoblju između 2012-2014. godine, s napomenom "…ne znam točno nemojte me sada držati za riječ ali to bi moglo biti u tom razdoblju…". Nadalje, da se to razdoblje odnosi na oduzimanje osobne iskaznice. Upitana da se izjasni o kojem navodnom opozivu darovnih ugovora se radilo, svjedokinja je kazala da misli kako se radilo o darovnici da je u pitanju bio apartman, parking, garaža i radiona na darovanje, za koju navodi, kako misli, da je to trebalo biti sve Đ ali da bi to naknadno ispalo da je darovano LD. Upitana da se izjasni o travnju 2012. godine, kada bi pok. ĐD slomio rame, te tko je tada pomagao pok. TD, te tko ga je vozio u bolnicu, kao i da se izjasni o lipnju 2014. godine, kada je pok. TD slomio kuk, te tko ga je vozio u bolnicu, svjedokinja je najprije navela kako se sjeća da bi lipnja 2014. godine, nakon što je pokojni slomio kuk, da je susjed MD zajedno sa suprugom zvao hitnu kada je vidio u kakvom je stanju, dok se o travnju 2012. nije mogla sjetiti, te je istaknula kako to ne zna. Pored toga, da ne zna da bi pok. TD još osim jednog navrata imao slomljen kuk , pa se o tome ne može izjasniti, ali da zna da je 2-3 puta padao, međutim za takvu ozljedu ne zna. Svjedokinja je navela da je jedan dio godine pok. TD provodio u [adresa] a jedan dio bi boravio u [adresa], dok je većinom bio u [adresa]. Upitana da se izjasni na okolnost da bi kćerka D dolazila u bolnicu u Splitu, nakon što je pok. TD pretrpio lom, svjedokinja je kazala da je to točno, te da je ista išla u bolnicu Split, s napomenom kako to sve skupa zna jer joj je to rekla D.

14.3. Prema kazivanju saslušanog JD iz [adresa], isti je bio prijatelj s pok. ĐD, koji je veći dio života živio u [adresa], tamo imao apartmane, te je bio dobrostojeći čovjek. On mu je pružao usluge kao električar i povremeno bi radio na kući. O odnosima u obitelji kazao je da je istina da mu se jednom i požalio na odnose koji su bili unutar obitelji. Ono što ga je začudilo, bilo je da ga je znao pitati da mu posudi novac jer bi isti znao ostati bez novca a njemu je obzirom na sve okolnosti takvo što bilo čudno. Negdje 2014. mu se potužio, a u pitanju je bila neka ostavština, on je rekao da je htio promijeniti neke stvari ali da je bio onemogućen u tome, pa kada ga je pitao o čemu je riječ, rekao je kako nema osobnu iskaznicu. Nadalje, da mu je znao govoriti „u stilu“ da sve to može riješiti mirno sa svima i kada su u pitanju sin, kćeri te žena i to je ono što je svjedok mogao kazati iz tog razdoblja. Zadnji put je pok. TD vidio 2014., zna da je bio završio u bolnici i tada mu se javio iz bolnice, kratko s razgovarali, nakon toga nisu imali kontakt a da je jednom nazvao suprugu pok. TD i to je bilo odmah tu večer kada je isti završio u bolnici ali supruga i nije bila za bilo kakav razgovor, tako da je taj razgovor ubrzo i završen. Ono što je svjedok dodatno kazao je, da ima saznanje i to preko kćeri Đ, misli da je to bilo 2021., te da je ista rekla kako ima problem kada je u pitanju vlasništvo i to apartmana i garaže , te da joj se osporava njeno vlasništvo. Na pitanje o tome da li je poznato svjedoku koje to stvari je pok. ĐD htio promijeniti, svjedok je odgovorio kako mu je isti rekao da je u pitanju oporuka ili darovnica, ne sjeća se, ali da je zapravo oštećena kćer D, međutim, da mu je pok. ĐD rekao da on to ne smije promijeniti jer je pod pritiskom sina i kćeri koji su zaprijetili da će s njim u ludnicu. Na posebno pitanje ovog suda da se svjedok izjasni imenom i prezimenom za sina i kćer upitan navodi kako su to LD i ŽD. Upitan da se izjasni o tome da li bi se LD i ZD brinuli o pok. TD, svjedok je naveo kako je to bilo vrlo rijetko jer se pokojni uglavnom brinuo sam o sebi. Svjedok je dodao i kako je pok. TD bio imućan čovjek, te da mu je sam rekao „…da što uopće on misli tko bi se brinuo o svemu osim njega…“, jer je on podmirivao troškove i plaćao a pri tom spominje i stan u [adresa], međutim, naveo je kako mu je pok. TD rekao da je bio nepošten prema kćeri Đ koja je ostala zakinuta za imovinu. Svjedok je naveo kako je pok. TD u suzama jednom prilikom rekao kako je najmanje ostavio kćeri Đ a da ga ista pomaže u kritičnim situacijama. Upitan o fizičkom ili psihičkog maltretiranju, svjedok je rekao kako mu je poznato, jer mu je sam pokojni rekao da je pod pritiskom i da on zapravo nije gospodar svog života. Svjedok je naveo kako je pok. TD govorio, da bi zapravo Đ imala pripasti garaža i apartman a za preostalu imovinu da su bile u pitanju dvije kuće i to sinu i kćeri po kuća, a svjedok se n ije mogao izjasniti o darovanju neke druge zemlje. Upitan da se svjedok izjasni, da li mu je poznato da bi u travnju 2012., pok. TD ozlijedio rame, svjedok je naveo da mu je poznato da bi se radilo o ozlijedi kuka, jer je on zvao baš njega a on sam nakon toga zvao je susjeda, koji je zvao hitnu, a kako bi se pok. TD moglo pomoći. Nadalje, svjedok na pitanje pun. tuženika da se izjasni o 2014., i eventualno o tome da bi pok. TD završio u bolnici i da bi imao ozljede, kazao je kako je bila još jedna prigoda da mu se pok. TD javljao a to je bilo 2014., kada je bio u bolnici u Zagrebu u Vinogradskoj. On osobno nije svjedočio prijetnjama od strane tuženika prema pok. ĐD ali da je čuo upravo od pok. TD da bi mu bila oduzeta osobna iskaznica jer mu se potužio govoreći da ne može niti mirovinu podići.

14.4. Prema kazivanju svjedoka HD iz [adresa], Marinina baka i njegov otac da su brat i sestra, to je s majčine strane, od DD. Nadalje, kazao je da je jednom prilikom, a bilo je to 2014., koliko se sjeća, bio u [adresa] i tada je izvodio radove unutra u kući a radilo se o uređivanju, a poziv za te radove je dobio od Đ. Tom prigodom da je došla i policija i to dva policajca koja su došla a poziv policiji bio je upućen od strane FD a koliko zna , razlog je bio što je FD smatrao da su na jednom dijelu nekretnine bila parkirana vozila koja po njegovom mišljenju nisu trebala biti na tom mjestu. U toj situaciji je reagirao i pok. ĐD koji je glasno govorio kako on opovrgava oporuku, navodeći da je zapravo D jedina oštećena u cijeloj priči a da ga drugi samo iskorištava ju a jedino D pomaže. Nadalje, da se sjeća situacije koja se dogodila iste te godine (2014,), ne zna točno kada, ali misli da je tada bilo, on je bio kod Marinine mame u Rijeci a D je primila poziv, nju je netko zvao, te je saznala da joj je tata u bolnici. Ona ga je molila i pitala ga je, bi li išao s njom u Split u bolnicu i da je pošao s njom. Kada su došli u Split u bolnicu, kazao je kako pok. TD u tom trenutku nije imao ništa sa sobom a da se upravo D pobrinula i kupila sve potrepštine za njega s obzirom da je završio u bolnici. Na pitanje ovog suda da se svjedok izjasni o bilo kakvim oblicima prijetnje ili grubog odnosa između tuženika i pok. TD, svjedok je naveo kako on ŽD i ne zna dok je svjedočio situaciji gdje bi bilo između pok. TD i FD određenih nesuglasica i svađe, da on to ne bi podveo pod prijetnju takve naravi ali da to nije bilo lijepo za slušati niti svjedočiti. Svjedok je naveo kako se pok. TD požalio kada su u pitanju LD i ŽD na način da se oni općenito ne brinu o njemu a da bi jedino brigu iskazivala D. Svjedok je spomenuo i ženu od pok. TD, da ne zna kako se zove, znam da je prvo imena Z, te da ista praktično samo uzima novac od njega. Kazao je kako u trenutku kada je na terenu bila policija, tužiteljica se tada povukla u garažu, nadalje, svjedok je po unošenju prethodnog navedenog u zapisnik, naveo sudu kako čak misli da je možda otišla na kat kuće, kako bi uzela papire koje bi pokazala policiji, a na upit ovog suda misli da su u pitanju bili vlasnički papiri. Kazao je kako ne zna točno datum kada je bila policija da je on te godine bio otprilike par puta u [adresa] a da bi po sjećanju policija bila negdje u proljeće odnosno između proljeća i ljeta 2014. Upitan o odnosu s pok. ĐD, svjedok je naveo kako nisu bili neki veliki prijatelji, da je bio korektan odnos dok je bio oženjen s njegovom sestričnom , a na pitanje pun. tuženika kako bi onda svjedok uopće bio u situaciji da mu se pok. TD požalio na odnose sa LD i ŽD ako već nisu bili tako veliki prijatelji, rekao je kako je pok. TD bio razočaran u svoju drugu familiju. Upitan o tome da li ima ikakvih saznanja da bi pok. TD, LD i ŽD oduzeli ili pokušali oduzeti osobnu iskaznicu, naveo je da je čuo za takvo što tek kasnije, kada se to dogodilo, izjavio je kako je bio kod javnog bilježnika i to u trenutku kada je trebalo potvrditi identitet pok. ĐD, te da je to bilo iste te godine, da je ĐD išao napraviti aneks ugovora za D, ali nije mogao naći osobnu iskaznicu. Na daljnje pitanje pun. tuženika da li je pok. TD uspio izvršiti ovjeru potpisa svjedok navodi kako je uspješno izvršio ovjeru potpisa. Svjedok je dodatno naveo kako je za oduzimanje osobne iskaznice saznao zapravo tek nedavno.

15. Na ročištu održanom pred zamoljenim sudom – Općinskim građanskim sudom u Zagrebu Saslušanje svjedoka pred zamoljenim sudom 26. rujna 2024., saslušani svjedok UD iz [adresa] kazao je da je pok. ĐD tuženicima bio "bankomat", oni njemu nisu ni kruha davali. Dolazili su samo po ljeti po novce, tako da je pok. ĐD do proljeća bio bez novaca, a to zna jer je uvijek oko „Sisveta“ dolazio dolje brati masline i krajem 5. -og mjeseca pomoći pok. TD pripremiti apartmane za najam. Zna da tuženici pok. TD nikada nisu zvali tata, već samo TD. Sjeća se kada je prije nekih 20-ak godina sa kćerkom bio kod TD u kući, da je njegova kćer htjela uzeti mikrovalnu, što pok. ĐD nije dopustio pa su stoga njegova ZD, Ž i supruga navalili na njega, te je pok. ĐD zvao njega u pomoć, međutim da se nije htio miješati u njihov odnos. S pok. TD bio je svaki tjedan u kontaktu, čuli su se po 2-3 puta tjedno i onda kada je došao 8. mjesec, tuženici i supruga su došli i pokupili sve, došli su po novce i to su radili svake godine. Sve se pogoršalo kada je Ž završio srednju školu i upisao fakultet. Pok. ĐD je taj fakultet zvao "viša uzaludna u Varaždinu", govorio mu je da ništa nije znao o fakultetu jer nije smio ništa pitati. Tada su krenule gladne godine jer je TD od mirovine ostalo 200,00-injak kn i to zna jer je jednom s njim išao u Zagrebačku banku u [adresa], gdje je on podigao cijelu mirovinu, osim dijela koji je trebao za kredit, s novcem je otišao u Privrednu banku i mirovinu uplatio Ž na račun, jer mu je trebalo za školovanje. Dvije, tri godine nakon toga, kada se Ž vratio s faksa u [adresa] , pok. ĐD nije znao da li je Ž završio faks jer to nije smio pitati, krenule su opomene i ovrhe zbog neplaćanja računa. On je otišao sa pok. TD platiti jedan račun za struju, a sve kako mu ne bi isključili struju pred turističku sezonu. Nakon toga, jedne godine kada je pok. ĐD došao u Zagreb našao se sa njim te mu je pričao da je već star, te da se više ne može baviti iznajmljivanjem apartmana, na što mu je on odgovorio da je i on star, te da ima bolesnu punicu pa mu ne mogu više niti pomagati a on je rekao da će on to riješiti sa svojom djecom. Rekao mu je da je darovao Đ mali apartmančić od 35 m2. To je apartmančić koji je zapravo zasebna kuća, preko ceste tog apartmana je mali podrum, a gore na podrumu je imao mjesta za parkirati auto. Cesta je dovoljno široka da može auto proći. Druge godine, rekao mu je da je veći apartman dao Ž, koji apartman je veličine 160-200 m2. Staru kuću je te iste godine darovao GD.

Nakon svega toga su od strane Ž i GD počele prijetnje zbog apartmana od 35 m2, a koji apartman je darovao Đ, tužiteljici. Rekli su mu da će ga zatvoriti, bio je bolestan, Ž i ŽD su htjeli da sve pripadne njima. Nedugo nakon što je darovao nekretnine pok. ĐD je pao i slomio je bedrenu kost, zbog čega je završio u bolnici. Ž i on su ga išli posjetiti, a nakon toga ga je familija (Ž, ŽD i VD), preselila u Varaždinske toplice.

Nekih dvije godine prije pada, pok. ĐD je imao nekakve novce koje je dobio od najma od L koji su bili krajem 8. mjeseca. Nakon toga je došao u Zagreb te se on s njim bio našao, koliko se sjeća, bilo je to u subotu, pok. ĐD došao je s malo povećom ceduljicom na kojoj je bio popis što sve treba kupiti, između ostalog i teletinu. Na vrhu ceduljice pisalo je G koja je tada bila najbolja mesnica u gradu. Mi smo to otišli skupa kupiti i skupa odnijeli do njegove zgrade gdje su živjeli supruga i djeca. Nakon toga me je zvao u utorak da dođem pred garažu zgrade. Kada je došao, vidio je da pok. TD sjedi na stolcu, a na stoliću je bio stari kruh i parizer. Pitao ga je gdje je sva ona teletina koju su neki dan kupili, na što mu je on odgovorio: „…ne pitaj…“. Dva dana nakon toga ĐD ga je zvao da dođe na Trešnjevački plac, u jedan kafić. Kada je došao rekao mu je da je posudio mobitel od nekoga u kafiću i da treba platiti „cugu“ jer on nema. Svjedok da je to platio a pok. TD ga je pitao da mu posudi 200,00 kn, na što ga ja pitao što će mu 200,00 kn, a da mu je odgovorio da mu treba, jer da ide doma u [adresa], da tu više ne može biti. Na njegovo pitanje zašto, odgovorio mu je tu doživljava torturu od sina, kćerke i supruge jer je Đ dao taj mali apartmančić i vrt. Slijedeće godine pok. ĐD je opet došao u Zagreb , u subotu, a u nedjelju ga je zvao oko 11 sati da opet dođe na Trešnjevački plac, u isti kafić da mu plati račun. Na to ga je pitao šta je bilo, te mu je odgovorio da je skoro poginuo. Rekao mu je da je u subotu bio u šetnji, a kada se vratio doma vidio je da je u stanu 10 -ak ljudi pa da je pitao VD šta je ovo, kakvi su ovo ljudi, da li ja imam tu kakva prava. Nakon toga su ga „odrali i natukli“, još mu je rekao da je mislio da će ga baciti kroz prozor. Rekao mu je da na sredini sobe bila teleća koža i kauč te da su Ž i VD na njega nagrnuli. Kada se vratio iz Toplica u Zagreb, nakon što je pao i slomio bedrenu kost, ponovno ga je zvao i rekao da su mu Ž, ŽD i VD sve oduzeli, dokumente, kartice, novce i da nikuda nije mogao otići. Svjedoku je pok. ĐD stalno govorio da su mu VD, Ž i ŽD predbacivali zašto je apartman od 35 m2 darovao Đ. Nakon toga, ĐD je nestao. On da je zvao VD i Ž jer je imao njihove brojeve, ali mu se nitko nije javljao 3 mjeseca. Protekom 3 mjeseca njega je pok. ĐD zvao sa nepoznatog broja i rekao mu da je bio zatvoren. Rekao mu je da nije mogao izaći zato jer je VD bila njegov skrbnik, zna samo da je bio u nekakvoj ustanovi, ali zna da nije bio u staračkom domu. Nakon toga ga je jednom prilikom zvala VD i rekla da dođe vidjeti pok. TD, jer je on njega htio vidjeti i to u novi stan jer su stari stan prodali. On je pitao pok. TD da li su mu dali išta novaca od prodaje stana s obzirom da je stan ipak bračna stečevina, na što je on odgovorio da mu nisu dali ni za kavu. Tražio je od njega da ga odvede do starog stana, da od čovjeka koji je kupio stan traži novce, na što sam mu ja rekao da ne mogu jer to nije više njegov stan, da ne mogu ići u tuđi stan i pitati novce. Stari stan je imao nekih 120-130 m2, bio je dvoetažni, a novi stan je bio veličine 45 m2, možda 50 m2, a pok. TD nisu od prodaje stana dali ni lipe. Taj dan kada su se vratili iz šetnje on ga je odveo u stan, pok. ĐD je bio u robi koja je bila sva jadna i bijedna. Hlače su bile nekih 40-50 godina stare, bijela majica je bila sva požutila. Stan je imao lijepu kupaonu, desno je bila velika soba sa bračnim krevetom, ravno prema ulici je bio dnevni boravak, a ĐD je imao krevetac u sobi veličine otprilike 2,80 x 1,20 m. S obzirom da je tada TD malo "pobjeglo u gaće" jer je bio već star, VD je podigla galamu, na što je on rekao da će pomoći očistiti pok. TD, što ona nije dala. Nekih dva mjeseca nakon toga zvala ga je D i pitala da li zna gdje joj je tata. Svjedok joj je na to odgovorio da neka zove brata ili sestru, odnosno neka im pošalje poruku. Slijedeći dan ga je nazvala i rekla da je tata već tjedan dana u Staračkom domu u Jablanovcu. On ga je išao posjetiti u starački dom, nije loše izgledao, ali vidio je da ima kateter, pitao ga je koliko ga već dugo ima, na što mu je odgovorio 8 dana. Išao je med. sestrama reći da mu zamijene kateter kako ne bi dobio urinoinfekciju. Par dana nakon toga, D mu je javila da je pok. ĐD završio na Sv. Duhu. On ga je išao posjetiti, međutim nije uspio s njim ostvariti nikakav kontakt. Javio je Đ da ako želi oca vidjeti živog, neka ga dođe posjetiti. Drugo jutro ga je D nazvala i rekla da je zvala bolnicu i da su joj rekli da je tu noć u 2 sata preminuo. Rekla mu je da je to jutro htjela krenuti iz Rijeke u Zagreb, da ga posjeti. Njemu je pok. ĐD cijelo vrijeme govorio da će sve prekinuti, odnosno raskinuti darovne ugovore koje je sklopio sa Ž i ŽD, jer je od njih i SD trpio cijelo vrijeme torturu. Oni su htjeli da njima sve da. Kada je Đ darovao apartman onda je od neprijatelja postao još veći neprijatelj. Govorio je da kada je prodan stan u [adresa] od 120 -130 m2 on nije dobio ništa, čak ni za kavu. Ž i ŽD su mu cijelo vrijeme prijetili, htjeli su da opozove ugovor o darovanju za apartman koji je dao Đ. Ugovore o darovanju koje je sklopio sa Ž i ŽD nije opozvao jer su mu stalno prijetili da će ga zatvoriti, a niti nije imao dokumente. Svjedok je kazao da su o pok. TD brinuli Ž, ŽD i VD s obzirom je s njima živio, a financijski su ga pomagali oni i to s njegovim novcima jer novce koji su zarađeni od iznajmljivanja apartmana su Ž, ŽD i VD zadržavali za sebe, a da zna da pok. ĐD nije imao ni za kavu. Kazao je da su pok. TD prijetili na način da će ga zatvoriti u ustanove, na psihijatriju. U pogledu fizičkog maltretiranja zna za dva incidenta o kojima je već iskazao. Naveo je da su obiteljski odnosi bili nikakvi, po njemu to nije uopće ličilo na obitelj, kao što je rekao, nisu ga zvali tata već ĐD. Naveo je da je tužiteljica znala dolaziti u [adresa], da je svaki put napunila frižider. Isto tako gospođi BD u [adresa] je slala novce kako bi se brinula za TD. Rekao je da su odnosi tužiteljice i tuženika bili nikakvi. VD i tuženici su D mrzili, a kada joj je pok. otac darovao apartman još su je više mrzili i odmah joj napravili štetu. Ostavili su tužiteljici ispred na podrumu stari Renault 4 , bez guma. Naveo je da se s tužiteljicom upoznao na jednoj večeri prije 20-ak godina, nakon toga se sa tužiteljicom nije vidio do sprovoda pok. TD. Kazao je da mu je gđa. CD govorila da je tužiteljica dolazila u [adresa], punila mu frižider i davala novac da pomaže pok. TD, ona je svjedokinja dolje u [adresa]. Na posebno pitanje pun. tuženika naveo je da smo mi stupili u telefonski kontakt na način da je CD dala tužiteljici telefonski broj i da ga je tužiteljica nazvala i pitala gdje joj je tata, o čemu je već ranije iskazao. Kazao je da ne zna je li pok. ĐD obavijestio tužiteljicu da žel i raskinuti darovne ugovore sa Ž i ŽD. Naveo je da je CD, o kojoj je danas iskazivao, prva susjeda od pok. TD i svjedokinja dolje u [adresa], da se radi o CD ili BD iz [adresa]. Kazao je da se CD brinula o pok. TD, na način da mu je kupovala i kuhala hranu s novcima koje je tužiteljica slala. Naveo je da zna da je tužiteljica dolazila pok. TD u posjete u bolnicu u Splitu i u Krapinske Toplice, a što mu je rekao pok. ĐD.

16. Na ročištu održanom pred zamoljenim sudom u Zagrebu 22. travnja 2025., svjedok VD, majka tuženih, kazala je da se brinula o pok. TD zajedno sa svojom djecom. Nikada nije bilo nedoličnog ponašanja spram ĐD. Nije bilo govora o eventualnoj gruboj nezahvalnosti, vrijeđanju, prijetnjama ili psihičkom maltretiranju. Nema saznanja da bi se pokojnog ĐD na bilo koji način pokušalo spriječiti u eventualnoj namjeri da se opozovu darovni ugovori koje je pok. ĐD zaključio sa tuženima. Sud je na istom ročištu saslušao i svjedoka AD iz [adresa], koji je kazao da mu je poznato da su se o pokojnom ŠD brinuli njegova supruga VD , sin LD i kći ŽD. Prema njegovim saznanjima nikada nije bilo nedoličnog ponašanje prema ĐD. Nema saznanja o eventualnoj gruboj nezahvalnosti, vrijeđanju, prijetnjama psihičkom maltretiranju. Nema nikakvih saznanja da bi se pok. ĐD na bilo koji način pokušalo spriječiti u eventualnoj namjeri da opozove darovne ugovore koje je zaključio sa tuženima. O ovome o čemu danas svjedočim poznato mu je jer je s II. tuženicom ŽD bio u braku od 2011-2021, a u tom vremenu je posjećivao [adresa] i dolazio na obiteljske ručkove zajedno sa suprugom kod pok. ĐD u [adresa] i može iskazati da je pok. ĐD činio što je htio, odnosno prema njegovu shvaćanju živio je jedan boemski život. Kazao je da je otprilike 10 puta godišnje u Zagrebu posjetio pok. ĐD, a kada bi ljetovao u [adresa] svi su zajedno boravili u kući. Na tom ročištu saslušana je i svjedokinja RD iz [adresa], koja je kazala da su o pokojnom ŠD brinuli supruga VD i kći ZD i sin FD. Prema njenim saznanjima, nikada nije bilo nedoličnog ponašanje prema pok. ŠD. Nema saznanja o eventualnoj drugoj nezahvalnosti, vrijeđanju, prijetnjama, psihičkom maltretiranju. Nema saznanja da bi se pok. ĐD pokušalo spriječiti eventualnoj namjeri da opozove darovne ugovore koje je zaključio sa tuženima. Sa I. tuženikom FD da je bila u vezi od 2006. godine, a vjenčali su se 2011., a razveli su se 2016. godine. Pokojnog ĐD je viđala otprilike 8 mjeseci u godini, a viđala ga je u [adresa] i [adresa] u bolnici. Tužiteljicu PD je vidjela samo jednom na sprovodu pok. ĐD, a ni tada nije znala da je to ona.

Upitana ova svjedokinja kazala je da je pok. ĐD boravio u [adresa] otprilike 6 mjeseci ili više, a u Zagreb je dolazio krajem 10. mjeseca nakon berbe maslina.

17. Na ročištu održanom pred zamoljenim sudom u Zagrebu, 10. rujna 2025., saslušan je svjedok ĆD iz [adresa], u srodstvu s tužiteljicom i tuženicima na način da su mu to bratići. Kazao je ovaj svjedok da mu je poznato da je tužiteljica PD živjela u [adresa], dok je pokojni ĐD živio u [adresa] i [adresa], ali mu je poznato da se tužiteljica brinula o pok. ocu. Pokojni ĐD žalio mu se na ponašanje tuženika FD i KD na način da ga oni pritišću i maltretiraju. Pod pojmom da „isti pritišću“ pokojni ĐD mu je rekao da je pod pritiskom tuženika sastavio darovni ugovor pa ga je pitao kako da izmijeni taj ugovor ili da ga poništi na što mu je rekao da se svaki ugovor može poništiti. Nema daljnjih saznanja što je bilo s tim ugovorom. O darovnom ugovoru nema daljnjih saznanja osim da sam saznao da je to predmet spora. Svjedok je nadalje kazao da je pokojni OD zadnjih godina svoga života živio sam u [adresa], a povremeno je dolazio u Zagreb. Često se viđao s pokojnim ĐD obzirom da je njegova majka, njegova sestra, pa su se često viđali u [adresa]. Nakon smrti njegove majke često se viđao sa svojim ujakom pok. ĐD, a on bi mu se često javio kada bi dolazio u Zagreb. Pokojni ĐD govorio mu je da mu se tužiteljica uvijek javlja iako je imala osobnih problema. Povremeno je dolazila u [adresa], iako ne često. Koliko mu je poznato tuženici nisu baš marili za pok. ĐD, nije mu se to sviđalo kao ujaku. Kada bi išao pomagati pok. ĐD oko branja maslina dolazili bi on i njegovi prijatelji ali tamo nije bilo tuženika. Pokojni ĐD žalio mu se na ponašanje tuženika, da ga isti maltretiraju. Tuženici su imali stan u [adresa], a pokojni ĐD mu je rekao da si je stavio krevet u garažu kako bi tamo ponekad prespavao. Kod mene je nekoliko puta prespavao kada bi dolazio u Zagreb. To mu je bilo jako čudno, da netko ima veliki stan, a tako se ponaša. Ne zna o kojem se darovnom ugovoru radi odnosno koji darovni ugovor je predmet spora. Zna samo da se radi o imovini. Pokojni OD mu se žalio najviše zadnjih godina svoga života. Zna da je pokojni ĐD imao zdravstvene probleme koje ima svaki čovjek njegove dobi ali ne zna koje. Nikada nije bio prisutan nekoj svađi između pok. ĐD i tuženika, sve što zna je ono što mu je rekao pokojni ĐD koji mu se žalio kao svom nećaku. Prijatelj ID mu je ispričao da je jednom bio prisutan u stanu u [adresa] s tuženicima i pokojnim ĐD prije 20-ak godina, ali da ga je začudilo ponašanje tuženika prema pokojnom ĐD. Tužiteljica PD također nije dolazila brati masline. Pokojni ĐD rekao mu je da se tužiteljica brinula na način o njemu da ga je zvala, a možda mu je i povremeno slala i novac. Rijetko viđa tužiteljicu, a nije blizak niti sa tužiteljicom niti tuženicima. Pokojni ĐD brinuo se sam o sebi koliko je to bio u stanju.

18. Na ročištu održanom pred ovim sudom 15. 12. 2025. godine, tužiteljica PD ostala je kod svojih tvrdnji i navoda te je istaknula kako je pok. ĐD bio onemogućen u tome da se opozovu spomenuti darovni ugovori, on nije bio u mogućnosti pristupiti kod Javnog bilježnika i bila mu je doista i oduzeta osobna iskaznica a ostala je i kod toga da se pokojnom i prijetilo. Negdje u ljeto 2021., saznala je a u pitanju su i svjedoci koje sam predložila u ovom postupku i to „ D“ koji joj je rekao i to nakon toliko godina pa se sama zamislila a istu stvar je saznala i od susjeda „barba MD“, to su bili prijatelji pok. TD a iz njihovih riječi je saznala o teškoj situaciji u kojoj se nalazio pokojnik. Isto tako, spomenula je i „ Ć“, on je isto tako u svojstvu svjedoka koji joj je to i potvrdio. Od kraja 80-tih pa do 1994., bila je u Zagrebu, jer je studirala i tada jest bio intenzivniji odnos i kod viđanja i tako su funkcionirali do trenutka kada se obratila supruga pokojnog VD koja ju je uputila na potrebu iznajmljivanja stana gdje je bila pa se zatim vratila u Rijeku, a kazala je kako je u tom stanu bila radi ostvarivanja stanarskog prava, to je bila poanta priče, međutim 1994., se vratila kako je i rekla u Rijeku da bi se taj stan iznajmljivao. Više nije odlazila u Zagreb kod ove obitelji, osim što je odlazila kod tete pa je tako za razdoblje do 1998., po njenom kazivanju važno napomenuti, kako je od 1996., s bivšim suprugom svako ljeto odlazila u [adresa] i tako su znali imati intenzivnije kontakte i druženja bili su tu i ostali, njen bratić, teta i tako dalje, i stvari jesu funkcionirale. Međutim, i ovdje se situacija odvijala na sličan način, kada je doslovno zamoljena napustiti prostor u [adresa] iz vrlo sličnih razloga što je i učinila i na taj način jer je u tom periodu bio prekinut njen odlazak u [adresa], kako je i opisala. Negdje 2008., saznala je da ima karcinom i došla je u [adresa] obavijestiti oca o tome, da su doista bili u kontaktu stalno a on ju je uputio i na ZD koja je imala zdravstvenih problema i kazala je kako ju je zvala i tada jesu imale korektan odnos. Međutim, do pogoršanja ponovno dolazi 2011., jer joj je pok. prepisao kućicu, konobu, vrt i parking mjesta u [adresa] kako bi konačno imala mjesto za doći i takav je bio dogovor a neovisno o tome je otac opet iznajmljivao taj prostor i sve je išlo tati a ona se trudila učiniti sve kako bi on doista bio u poziciji normalno živjeti pa je tako i slala novac redovno a isto tako je i dogovorila plaćanje naknade za ostavljanje vozila na toj nekretnini , zapravo sve kako bi njemu bilo bolje. Ovo sve tužiteljica navodi jer je vidjela kako živi i doista je bio zapušten i u lošem stanju pa je molila gospođu BD da mu kuha i barem da mu prehrana utoliko bude bolja. Godine 2014., otac ju je zvao i rekao kako je LD provalio u ove prostore pa je došla u [adresa] i svaki put tako bi mi joj ti dolasci bili popraćeni s intervencijom policije i slično, doslovno s rotirnim svjetlima. On nije htio u tom razdoblju ići iz [adresa] iako mu je to sugerirala, već bi se uvijek vraćao u [adresa] i tek bi utoliko tražio da mu pošalje nešto novca , da može funkcionirati. Inzistirao je i na aneksu ovog darovnog ugovora za dio koji joj je darovao a sve kako bi bilo jasnije s točnom oznakom zemljišta o čemu se radi i da bi se ona kao takva mogla jasnije legitimirati. Tada je već situacija bila prilično loša on joj se požalio kada je došla u [adresa] i to telefonskim putem da ne može doći vidjeti se s njom niti otići kod javnog bilježnika jer mu je uzeta osobna iskaznica i tu su bili problemi za koje sam znala. Njegovo stanje se pogoršalo 2014., jer je najprije pao, slomio je bedrenu kost, zatim je otišao u toplice, a slijedom toga i u dom, to je saznala od KD, nešto kasnije u bolnicu Sv. Duh, da bi umro 2015. Nakon toga kreću i sudski postupci a ono što je mene prvenstveno ponukalo za ovu parnicu je baš ono što je čula od strane svjedoka koje je navela, najprije u ljeto 2021., od strane svjedoka „ Đ“ pa nadalje. Može kazati kako je za ovo razdoblje kada je spominjala ljeta u [adresa], znala i po par mjeseci ostajati a kazala je da gospođa VD zapravo tu nikada nije niti dolazila , naime, ona bi boravila u [adresa] to zna a pok. TD se često znao našaliti da će po završetku sezone ona doći po novce. Nadalje, kazala je kako bi pok. ĐD barem po mojoj procjeni 8 mjeseci godišnje bio u [adresa] kroz cijelo ovo razdoblje a iskreno ne zna koliko bi uopće bio u Zagrebu u ova preostala 4 mjeseca. Kazala je da je točno kako je pok. TD posuđivao novac i to zna jer su joj potvrdili, da bi znao pitati po 200,00 kuna i slično, nadalje, da jest bila u Splitu i to odmah drugi dan nakon što se povrijedio a isto tako je bila i u toplicama. Tužiteljica je navela kako je mislila da je isti bio u stanu gdje je imao svoju sobicu (misli na Zagreb), ali da je čula od svjedoka predloženih u ovom postupku da je bio u garaži i tamo bi imao svoj ležaj i spavao bi, s tim da je ponekad znao biti i kod bratića. Kazala je kako se aneks ovog darovnog ugovora koje je spomenula dogodio jedne subote u Solinu 2014., to je sve uslijedilo nakon što ju je otac obavijestio da je LD ušao u posjed a nadalje kako je baš javni bilježnik tada potvrdio njegov identitet putem svjedoka. Upitana o tome kako se okončao postupak radi smetanja posjeda između ovdje stranaka , tužiteljica je kazala da je isto završilo odbačajem zbog proceduralnih razloga, zato što je njezin odvjetnik zakasnio s poduzimanjem odgovarajuće radnje. Tužiteljica je kazala da je ovo obraćanje od strane njenih predloženih svjedoka bilo negdje u ljeto 2021., kako je rekla i to u [adresa]. Kazala je da se „barba MD“ zapravo i nije pojavio kao svjedok u ovom postupku jer je bio bolestan pa je i umro, dok joj je bilo neugodno obratiti se „ JD“ u svezi svjedočenja u početku pa je smatrala da je bolje predložiti baš one koji su joj bliži i bolje poznaje te je naknadno predložen „ D“ na pripremnom ročištu. Kazala je tužiteljica da je pokojni imao zdravstvenih tegoba, osnovno svakako 1984., kada je srećom preživio a bio je operiran zbog karcinoma a za njegovih zadnjih 5 godina u smislu zdravstvenog stanja navela je kako je imao Parkinsonovu bolest, da je imao koliko zna i upalu mokraćnog mjehura, probleme sa srcem, abdomenom, to je što zna a na izričito pitanje ovog suda da se izjasni baš o kontaktu i posljednjih 5 godina, tužiteljica je navela kako je stalan kontakt bio putem telefona te kako je pok. TD jednom prigodom bio u Rijeci, čini se iza 2013., možda je ostao 5 dana gore, a pored ranije iznesenih viđanja vezano za predmetne ugovore i darovanje koje je on njoj učinio. Isto tako navodi kako je ona i radila na renovaciji ove kućice koju je dobila pa bi tako znala dolaziti najčešće u proljeće jer ljeti radi i redom po 15-tak dana dok bi izvodila te radove. Kazala je da ne zna detalje vezano za liječničku skrb niti za liječnika a tako i za terapiju jer ona s njim nije bila u kući. Isto tako da nije bila prisutna kod iznošenja prijetnji već se poziva ponovno na svjedoke kako je i navela s tim da je njezin pok. otac jednom prigodom rekao da se zapravo boji LD i supruga o čemu je i ranije iskazala. Kazala je da nikada nije prijavljivala policiji vezano za ove prijetnje. Upitana od tuženika, tužiteljica je kazala da nije znala boraviti u [adresa] u 7. i 8. mjesecu ljeti, možda jednom, kada je bio u pitanje godišnji odmor, već je to bilo u 6. mjesecu i tako bi to trajalo i onda bi nakon ljeta opet intenzivnije dolazila i to preko godine vikendom a da bi nekada znala spojiti i po nekoliko dana u tjednu. Kazala je da nema osobnih saznanja o dolascima i boravcima gospođe SD , niti tuženika, s tim da ovo zna jer je bi joj to sam otac govorio a to zna i po svjedocima isto tako. Tužiteljica je odgovorila da je baš tuženik pod 1. bio taj koji je dogovorio nakon prethodnog kontakta s bolnicom transfer pok. TD iz [adresa] za Zagreb. Nadalje, odgovorila je na pitanje da je nakon operacije 2014., otišao u Zagreb, da misli da je išao u bolnicu a da je sve vezano za smještaj u bolnici, rehabilitaciju i kasnije toplice . To je dogovorila obitelj s kojom je bio a to se odnosi na VD i tužene. Kazala je kako je posjetila pokojnog jednom prigodom u toplicama, a što se bolnice tiče, da je to saznala nakon 2 ili 3 dana, s tim da je on preminuo nakon 6 dana. Navela je kako nije pristala na bilo kakav dogovor vezano za parkinge nakon što ju je tužena pod 2 , nazvala, jer je smatrala da su tuženi, osobito LD, dobili iznimno puno zemalja pa da bi bilo utoliko za istu neprihvatljivo bilo ovaj mali dio na taj način dijeliti, tako da je odbila dogovor. Na kraju je kazala da nikada nije bila prisutna kod radnji vezanih za ostavinski postupak, pa tako da nije niti bilo dogovora vezano za izdvajanje darovnih ugovora i aneksa iz ostavine a sve pred javnim bilježnikom. Navodi kako je nju tada zastupao odvjetnik Beljan.

18.1. Iz iskaza saslušanog FD – drugotuženika, proizlazi da nikada nije bilo nikakvih postupanja koja bi se odnosila, bilo na vrijeđanje, prijetnje ili psihičko maltretiranje pok. ĐD, niti je ikada bilo kakvih radnji koje bi se ticale onemogućavanja pok. TD bilo oduzimanjem osobne iskaznice ili slično a sve radi opoziva darovanja. Ne može se po riječima drugotuženika raditi o gruboj nezahvalnosti, vrijeđanju, već da su upravo njegova majka i sestra kao i on, bili ti koji su organizirali i omogućili adekvatnu zdravstvenu skrb i njegu za pokojnog, a isto tako su vladali normalni odnosi. Naglasio je kako još od 2010. pa do 2017. da su iznajmljivali u [adresa] a nekako još 2010., nije bilo darovnih ugovora a da se brinuo oko iznajmljivanja tu je bio njegov pok. otac i tako je funkcioniralo. Za razdoblje od 2010. pa do 2017., kazao je da bi se već krenulo u 5. mjesecu, pa sve tako do . mjeseca. Nadalje, bila je situacija kad je pok. otac imao još jedan pad a radilo se o lomu kuka i tada se brinuo o njemu i tada je bila rehabilitacija i on je bio taj koji ga je vodio i liječniku u bolnicu pa je kazao kako je u nekoliko navrata, baš iz ovih razloga a nakon što bi završili sa bolničkim liječenjem se vratio ponovno u [adresa], gdje je radio renovaciju a to je bilo negdje 2012., to je bilo razdoblje nakon što su bili već darovni ugovori i pobrinuo se i tada, tu nije bilo nikakvih problema i zapravo može kazati kako je baš on prvi koji je saznao za njegov pad i svaka reakcija nakon toga je bila baš njegova, da bi on prvi reagirao. Isto tako, da mu je kuhao, spremao, čistio, a vezano za DU, kako je baš ta ista osoba njega potkradala i uzimala taj postotak, jer su ranije surađivali, a ovo govori vezano za iznajmljivanje i pomoć, pa zato nije točno da bi ona bila ta koja se u ovom smislu brinula o pok. TD, već je to on, znajući za ovo, raščistio i nakon toga se ona više nije pojavljivala. Kazao je kako je on bio taj koji ga je našao u [adresa] i sve ovo zajedno prilično je emotivno za njega i vrlo sramotno, pogotovo, kada čuje da bi on živo u garaži što je apsolutna neistina i to može potvrditi, da bez obzira što se ne radi o najboljem ocu na svijetu a kako tužiteljici tako i nama tuženima , da je to ipak bio njegov jedini otac pa se brinuo kako je znao oko svih njegovih potreba. Nakon što bi odradio ove radnje koje je opisao, preuzela bi ga majka VD i nastavila brinuti i pružati skrb. Dodao je kako je bio uz njega i pomagao mu još i prije, kao manji, ljeti u [adresa] pa i oko maslina to želi naglasiti a isto tako da se ne govori samo o poslovima vezanim za iznajmljivanje. Naveo je posebno datum 3. veljače 2015., zapravo datum njegovog rođendana, on je tada bio u domu, jako dementan, prepoznao je doduše njega i ZD i mamu, a majci je govorio detalje vezano za sam sprovod što je on tako i protumačio kao oproštaj a isto da je rekao majci i KD, nakon čega je 8. veljače pok. TD on i preminuo. Kazao je da je do pogoršanja odnosa došlo krajem 90-tih godina kada je tadašnji muž tužiteljice prijetio da će ubiti ŽD i od tog trenutka su se odnosi znatno pogoršali a da ne zna detalje zbog čega su se posvađali. U tom trenutku davanja iskaza, tužiteljica je zatražila a sud i dopustio da se evidentira upravo njeno saznanje vezano za ova obraćanja 90-tih, njenog bivšeg supruga i to na način da je se isto dogodilo jer je netko očito saznao da su oni tada bili u maslinama i izrazita ljutnja je bila vezano za to, pa je uslijedilo i obraćanje telefonski „…što imamo tu raditi…“ a da misli kako je netko i rekao da što uopće ima raditi ta "jalova" kćer, na što je njen bivši suprug eksplodirao i zasigurno uputio riječi koje su mu i stavljene danas ovdje, vidljivo iz zapisnika, ali da mora kazati da je prije toga izgubila blizance te da se ispričava zbog njegovog ponašanja te prigode, misli kako je to bilo 2001. Prvotuženik je naveo kako je pok. otac htio izbjeći sve probleme vezano za imovinu , baš suprotno od ponašanja pok. bake koja to nije učinila kako je trebala s njim i n jihovom tetom a očevom sestrom, pa je tako bilo dogovoreno, što ide svakome od njih troje, on je sam tako odlučio, javni bilježnik ga je to i pitao a da on sam nije imao nikakvih primjedbi, na to što bi bilo njegovo, što Marinino, a što od GD. Vezano za aneks darovnog ugovora koji je tužiteljica spomenula, prvotuženik je rekao da se zapravo radi o nekretnini koja je već prethodno njemu darovana pa kako je tome slučaj to je i razlog kako se je okončala parnica odbačajem, to je želio objasniti.

18.2. Iz iskaza saslušane drugotuženice ŽD, proizlazi da nema mjesta ovakvom traženju tužiteljice niti se ikada radilo o bilo kakvim radnjama koje su tužbom navedene. Naglasila je da nije točno da ne bi još od rane mladosti boravili u [adresa], jer su dolazili stalno ljeti, a uvijek bi to bilo od 1. do 15. kolovoza, a prije toga bi bili kod druge bake i djeda u [adresa]. Nije točno ni da majka VD ne bi dolazila , jer je ona bila razumljivo s njima. Kazala je da je njen pok. otac bio i u inozemstvu i tako je to bilo do njene 9. godine života a tada je se on zapravo vratio u Hrvatsku i otišao u mirovinu. Vezano za stan koji je tužiteljica spomenula, to da je stan na adresi [adresa], s tim da je pok. otac rekao kako će tužiteljica tu biti jer je trebala studirati ekonomiju u Zagrebu i kazala je vezano za stanarsko pravo, kako je nositelj bio pok. otac a nije baš sigurna kako je to išlo sa prenošenjem stanarskog prava, ako je o tome riječ. Isto tako, da je pok. otac znao govoriti i majci i njoj, kako je pomagao Đ vezano za sam studij i polaganje ispita odnosno da bi se pobrinuo kako ona bi ipak imala ocjene a da se vrati u Rijeku i da normalno studira, tome je svjedočila a smatra da je svađa zapravo krenula i to između Đ i njene majke jer nisu bili pozvani na promociju koju je D imala i na to se njena majka jako naljutila. Ne zna zašto je to tako ispalo ali vjerojatno je to bilo od strane Đ kako se ne bi saznalo za ove njene probleme na fakultetu. Kazala je kako je i sama još kao manja znala svjedočiti sličnim telefonskim razgovorima jer se logično ponekad i javljala na telefon a sigurno nije ovako kako je izneseno od strane tužiteljice niti vidi da je danas uopće itko rekao išta o tome da je zapravo ona sama i jedina, još od 2008., otvorila svoj privatni biznis i ima firmu, nakon što je završila školovanje i nikada nije imala financijsku pomoć što je i sam otac rekao kada je spomenuo da bi zapravo trebala naslijediti središnju kuću. Nadalje, da je negdje od 2012. pa do 2014. i njegovog pada, pok. otac tu boravio a da je ona plaćala režije, to može kazati, s tim da doista ne zna što je on radio sa svojim novcem sve te godine ali zna da je sigurno samostalno raspolagao s istim. Dodala je kako je točno, zapravo, da je pok. otac polovicu godine boravio u [adresa] i to u Lomničkoj ulici s tim da je bio i nagluh, pogotovo u ovom zadnjem razdoblju. Sjeća se jednog detalja, a to je da je TV uređaj uvijek bio povećan na 54, toga se dobro sjeća pa odbacujem s gnušanjem sve što je izneseno kako vezano za vrijeđanje, maltretiranje, nebrigu i ostalo kako je to u tužbi navedeno. Navela je da svjedoke, DU, FU pa i svjedoka ŽU uopće ne poznaje pa joj nije jasno kako bi oni uopće mogli išta govoriti o njenom ponašanju ili odnosu s ocem. Vezano za svjedoka Ć, kazala je da je točno da je tatin prijatelj, međutim, nije točno vezano za spavanje u garaži, jer se tu radilo o radionici, tu je bio jedan stol radni, bio je parkiran automobil, jedan ormar i tu je njen otac dnevno znao boraviti i praktično se zabavljati. Kazala je da tužiteljicu nije omalovažila niti bi joj uopće palo na pamet reći bilo što za ovo što je ranije ušlo u zapisnik. Nije joj prihvatljivo da se bilo kako komentira da bi otac živio, pogotovo s lošom kvalitetom života, jer dok je on bio u Zagrebu, o njemu se brinula majka, zatim ona a u [adresa] doista Ž s tim da ne zna za D, jer se dugo nisu vidjele ni čule, ali joj je nekako nelogično o tome da bi ona brinula i skrbila obzirom da živi u [adresa]. Navela je i kako nije znala da bi se slao novac od strane tužiteljice za pok. oca.

19. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je uvjerenja kako je utvrđeno činjenično stanje prema kojem nije utemeljen zahtjev tužiteljice (članak 8. ZPP-a).

20. Odredbom članka 494. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje: ZOO), propisano je da „Darovatelj može opozvati darovanje zbog grube nezahvalnosti obdarenika. Gruba nezahvalnost podrazumijeva da je obdarenik učinio prema darovatelju ili nekom od članova njegove uže obitelji djelo kažnjivo po kaznenim propisima ili se teže ogriješio o zakonom utvrđene dužnosti prema darovatelju ili članu njegove uže obitelji. Nasljednik darovatelja može opozvati darovanje samo ako je obdarenik namjerno usmrtio darovatelja ili ga je spriječio da opozove darovanje. Darovanje se ne može opozvati zbog grube nezahvalnosti koju je darovatelj oprostio obdareniku. Odricanje od prava na opoziv zbog grube nezahvalnosti obdarenika nema pravni učinak.“

21. Nadalje, odredbom članka 496. ZOO-a, propisano je da se darovanje opoziva pisanom izjavom upućenom obdareniku. Potpis na izjavi mora biti ovjerovljen od strane javnog bilježnika.

22. Odredbom članka 497. ZOO-a, propisano je da pravo na opoziv darovanja prestaje istekom godine dana od dana kad je osoba koja ima pravo na opoziv saznala za razlog opoziva, ako ovim ili posebnim zakonom nije drukčije određeno, dok je člankom 498. ZOO-a, propisano da u slučaju opoziva darovanja obdarenik je dužan vratiti dar odnosno njegovu vrijednost. Na vraćanje dara primjenjuju se odredbe ovog Zakona o stjecanju bez osnove.

23. Ocjenjujući iskaze saslušanih svjedoka, za istaknuti je prije svega kako navedeni iskazi nisu suglasni. Kod saslušanih svjedoka BD, JD te HD, saslušanih pred ovim sudom 5. ožujka 2024. godine, proizlazi da su isti poznavali pok. ĐD, pa su ti svjedoci predloženi od tužiteljice i kazali sudu kako nitko od tuženika nije pomagao pok. ĐD, da je to u vidu brige za njega bila baš tužiteljica, da pok. ĐD nije bio zadovoljan s takvim odnosom i da je imao namjeru opozvati darovne ugovore. Nisu ovi svjedoci iskazivali da bi tuženici prijetili ili fizički se obračunavali s pok. ŠD kao što u tom pravcu nisu niti iskazivali da bi osobno svjedočili takvim situacijama. Svjedoci su u tom pravcu upitani i od ovog suda iskazali da su o oduzimanju osobne iskaznice pok. ĐD od ovdje tuženika zapravo čuli od tužiteljice. Ono što je suglasno kod ovih svjedoka je da se tuženici nisu brinuli o pok. ŠD, već da je to bila tužiteljica a da je pok. ĐD zbog toga bio razočaran pa da je zbog toga i imao namjeru mijenjati svoja prethodna raspolaganja kada je imovina u pitanju.

U tom smislu, slično je iskazivao i svjedok UD, saslušan pred zamoljenim sudom u Zagrebu (OGS u Zagrebu), s tim da je ovaj svjedok kazao da se radilo i o prijetnjama upućenim pok. ŠD od tuženika, da je bilo i fizičkih nasrtaja i incidenata, da je pok. ĐD služio tuženima (tako i njihovoj majci a svojoj supruzi) jedino za uzimanje novca, da se isti nisu brinuli o njemu već je brigu iskazivala jedino tužiteljica. Ona da bi znala kupovati hranu, financijski ga potpomagati, dolazila bi u posjete pok. TD, kako u [adresa] ali i kada su bile i posjete u bolnici uslijed liječenja. Iskaz ovog svjedoka u jednom dijelu proturječan je obzirom da je isto tako kazao i da su tuženici brinuli o pokojnom ŠD jer su živjeli s njim, pa su ga tako i pomagali financijski iako su to činili s njegovim novcem odnosno da je u pitanju novac koji je dobiven od iznajmljivanja apartmana. Pok. ĐD, da nije imao niti za kavu, već da je i kod njega posuđivao novac obzirom da bi mu tuženici sve uzeli. Svjedok ĐU pak kazao je da se zadnjih godina života pok. ĐD njemu kao prijatelju žalio na odnose ali da nije osobno svjedočio bilo kakvom maltretiranju ili sličnim situacijama. Saznao je za neke stvari posredno, preko drugog prijatelja ali nije mogao potvrditi da ima saznanja o bilo kakvim darovnim ugovorima već je navodio da je u pitanju imovina. Ovaj svjedok je izjavio da nije blizak niti s tužiteljicom niti tuženima, da mu je pok. ĐD rekao da ga je tužiteljica znala zvati i povremeno slati novac ali da se u suštini pok. ĐD brinuo o sebi koliko je mogao.

24. Suprotno ovakvim iskazima prethodno navedenih svjedoka, iz drugih iskaza saslušanih svjedoka i to: ČD iz [adresa], saslušanog pred ovim sudom 19. 12. 2023. godine, kao i iskaza svjedoka SD, AD kao i RD iz [adresa], saslušanih pred zamoljenim sudom u Zagrebu (OGS Zagreb), 22. travnja 2025. godine, proizlazi upravo suprotno. Ovi svjedoci kazali su sudu, primjerice ČD da su neistine iznesene u tužbi, jer da su baš tuženici za razliku od tužiteljice bili ti koji su pružali brigu oko pok. ĐD. Naveo je da tužiteljicu praktično i ne poznaje niti je istu viđao u [adresa], dok tuženike zna od djetinjstva jer su tu i kao djeca dolazili. Po njegovim riječima oni su vodili i brigu oko iznajmljivanja apartmana ljeti, a brinuli su se o pok. TD i na druge načine, osobito kada je u pitanju bila potreba za liječničkom skrbi, odlascima u bolnicu itd., konačno, da su baš tuženici se i pobrinuli za cjelokupnu organizaciju oko pokopa pok. ĐD. Nadalje, iz iskaza saslušane SD (supruge pok. ĐD), proizlazi da nema govora o tome da bi se radilo o bilo kakvom maltretiranju, oduzimanju isprava, izostanku brige i slično odnosno da su iznesene neistine jer su baš ona i njena djeca živjeli s pok. TD i vodili brigu o njemu. U tom pravcu idu i iskazi saslušanih svjedoka AD i RD. Tako je svjedok ND sudu kazao da je upoznat s cijelom situacijom jer je bio u braku s drugotuženicom i to u periodu od 2011-2021, da je znao dolaziti u [adresa] i to na zajedničke ručkove, više puta je godišnje znao dolaziti, nikada nije bilo ponašanja kakva su navedena tužbom niti je tome ikada svjedočio osobito da bi se radilo o namjeri pok. ĐD u smislu opoziva. Upravo suprotno, svjedok je kazao da je pok. ĐD vodio svoj život potpuno neometan u istom. Nije ovakav iskaz pobijen niti u jednom pravcu od tužiteljice do zaključenja postupka, s napomenom kako se radi i o svjedoku koji je u jednom razdoblju (to obuhvaća i razdoblje prije zaključenja ugovora ali i kasnije) bio involviran u obiteljski život drugotuženice i kćerke pok. ĐD. Identično je iskazala i svjedokinja RD koja je je bila u braku s prvotuženikom upravo u razdoblju od 2011-2016. godine, pa da nikada nije svjedočila bilo čemu slično u tužbi navedeno. Često bi se i viđali s pok. ŠD, bilo da su odlazili u [adresa], bilo da je pok. ĐD dolazio u Zagreb. Primjerice, svjedokinja je navela da je jedan jedini put u životu vidjela tužiteljicu i to prilikom sahrane pok. ĐD. Dakle, ovakvi iskazi ne idu u prilog tužbenim navodima već upravo suprotno, potvrđuju navode i tvrdnje tuženika.

25. Konačno, iz iskaza parničnih stranaka na ročištu za glavnu raspravu održanim pred ovim sudom 15. 12. 2025. godine, razvidno je da su očekivano stranke ostale kod svojih tvrdnji i navoda iznesenih kako u tužbi tako i u odgovoru na tužbu. Sud je prvenstveno analizirao sve izneseno od strane tužiteljice a osobito imajući u vidu i tužbene navode odnosno razloge za pokretanje ovog postupka. Tako iz njenog iskaza proizlazi, da je do značajnog pogoršanja odnosa došlo tijekom 2011. godine što pak koincidira s sklapanjem Ugovora o darovanju a osobito i kada je od pok. ĐD njoj prepisana određena imovina. Izjavila je je ona redovno slala novac i brinula o pok. ŠD, da je on bio u zapuštenom stanju, da je angažirala i drugu osobu da se brine o njemu i kuha mu je je bio u lošem stanju. Nadalje, da je 2014. godine, došlo do još većeg pogoršanja odnosa i tada mu je bila oduzeta i osobna iskaznica pa stoga i nije mogao otići kod javnog bilježnika a u pitanju je bio dodatak na Ugovor o darovanju a sve kako bi se pravilno identificirala nekretnina koja je bila predmetom darovanja baš tužiteljici. O tome se njoj žalio pok. ĐD, a zatim su uslijedili i zdravstveni problemi, njegovi padovi, odlasci u bolnicu na liječenje i dalje. Po njegovoj smrti došli su i sudski procesi pa otud i ova tužba a ona da se odlučila na podnošenje tužbe 2021. godine jer je zapravo tada saznala za sve ove probleme i to od osoba navedenih u iskazu, barba D i barba MD.

25.1. Ocjenjujući ovakav iskaz tužiteljice, sud je stajališta kako nije uvjerljiv niti potkrijepljen ovakav iskaz pa stoga za sud kod ocjene osnovanosti tužbenog zahtjeva i traženja tužiteljice nije osnovan. Naime, proturječno iskazuje tužiteljica pa su u tom pravcu i utemeljeno izneseni prigovori i primjedbe od strane tuženika u smislu njenog iskaza. Ako tužiteljica tvrdi i tako to čini tijekom cijelog postupka, da je zapravo ona ta koja je brinula jedina o pok. ŠD (to je navedeno već u podnesenoj tužbi), tada je to trebala i vidljivo dokumentirati i dokazati jer u situaciji kada traži zahtjevom opoziv darovanja pok. ĐD tuženima, te pored njihova osporavanja, upravo je na tužiteljici teret dokaza u ovom postupku. Međutim, po stavu ovog suda, tužiteljica nije uspjela dokazati svoje navode niti je uspješno pobila ono što su tuženi upirali do zaključenja raspravljanja (članak 219. ZPP-a). Prije svega, jasno je to vidljivo i prije iskaza tužiteljice a tako i po iskazima saslušanih svjedoka, da nije tužiteljica ta koja je živjela s pok. ĐD, niti je u tom pravcu svakodnevno brinula o njemu, kao što se niti eventualno i povremeno slanje novca pok. ŠD može smatrati jedinom brigom koja je pružana pok. ĐD. Dakle, tužiteljica tvrdi da je financijski pomagala pok. ŠD dok to tuženi osporavaju. U ovakvoj situaciji, stajalište ovog suda je kako je pored tek predloženih svjedoka koji bi se o tome imali izjasniti, tužiteljica bila u obvezi ponuditi sudu i druge likvidne dokaze u prilog navedenom. To se prvenstveno odnosi na bilo kakve dokaze o plaćenim računima, režijama, plaćenim bolničkim troškovima i slično kada je u pitanju bio pok. ĐD, međutim, takvo što je od tužiteljice izostalo. Nadalje, potpuno je jasno i to uostalom proizlazi iz iskaza same tužiteljice da ona jest povremeno dolazila, posebno u [adresa], nekad tijekom godine, najčešće kada bi bila u poziciji tijekom lipnja, međutim, te su postojali uglavnom telefonski kontakti. Ako se uzmu u obzir svi navodi vezani za pok. ĐD, osobito kada je u pitanju njegova životna dob i zdravstveni problemi zadnjih godina života, ovakvi argumenti za sud nisu dovoljni da bi se govorilo o jedinoj i isključivoj brizi od strane tužiteljice, jer takvo što nije niti životno logično i proturječna je u tom smislu tužiteljica. To se uostalom da razaznati i iz iskaza svjedoka koje je predložila sama tužiteljica jer i takvi iskazi idu u prilog povremenim dolascima ali ne i o konstantnoj brizi kako to uostalom tvrdi tužiteljica. Iako ničim dokumentirani navodi o slanju novca (povremenog slanja novca), opet tužiteljica niti u tom pravcu ne dokazuje svoje tvrdnje i navode iz tužbe. Dalje, za sud je kraj tužbenih navoda i traženja tužiteljice osobito važan bio i dio iskaza u kojem je tužiteljica kazivala o liječničkoj skrbi, odnosno općenito i o zdravstvenom stanju pok. ĐD. Tako iz njenog iskaza proizlazi "…da ne zna detalje vezano za liječničku skrb, niti za liječnika a tako i za terapiju jer ona s njim nije bila u kući. Isto tako da nije bila prisutna kod iznošenja prijetnji već se poziva ponovno na svjedoke…". Već u ovom dijelu je razvidno da onako izneseni tužbeni navodi tužiteljice nisu točni niti istiniti. Naime, stajalište ovog suda je da ako netko tvrdi da je jedina osoba koja se brinula o pokojnom ocu, tada bi razumljivo ta osoba morala znati i detalje vezane za njegovo liječnika, vezano za terapije koje je isti imao pa i o liječničkoj skrbi koju je isti imao. Očito je da tužiteljica u tom pravcu nije sudjelovala kada je u pitanju pok. ĐD. Nadalje, u prilog tome ide svakako i njeno iskazivanje u kojem je istaknula da je i smještaj u bolnicu, zatim rehabilitacija pok. ĐD, pa nakon toga i smještaj u toplicama bio organiziran isključivo od strane tuženika (uz suprugu pok. TD), što ukazuje da ista zapravo nije niti sudjelovala a u pitanju su nesumnjivo najvažnije životne situacije i okolnosti osobito zdravstveno stanje. Da je upravo suprotno navodima i tvrdnjama tužiteljice obitelj pok. ĐD (tuženi i njegova supruga ĐU), bila ta koja je vodila brigu ( i logično pomaganje sada pokojnog ĐD), proizlazi i iz rješenja CZSS (priloženo ovom spisu), da je kao poseban skrbnik pok. ĐD imenovana upravo njegova supruga (majka tuženika) te da je u tom postupku isti bio saslušan pri čemu je i naveo da se s njom živi (majka tuženika), da se dobro slažu ali i da u nju ima puno povjerenje. Isto tako je naveo da je rijetko u kontaktu s tužiteljicom. U tom pravcu su potpuno utemeljene tvrdnje tuženika i to ničim nije uspješno pobijeno od tužiteljice do zaključenja ovog postupka (članak 219. ZPP-a).

25.2. Osim toga, ocjenjujući iskaz saslušane tužiteljice i dovodeći isti u kontekst njenih traženja iz tužbe, valja naglasiti da ničim tužiteljica (a to je bila njena obveza i dužnost tijekom postupka), nije dokazala da bi se radilo o bilo kakvom fizičkom maltretiranju, prijetnjama i slično (kako se to tužbom navodi). Sama tužiteljica tome očito nije svjedočila osobno, što je opet krajnje kontradiktorno za nekoga tko tvrdi da je jedini pružao brigu i skrbio i pomagao pok. ĐD. Ovakva saznanja tužiteljica ima od svjedoka. Međutim, upravo i iz takvih razloga, ovaj sud drži i iskaze saslušanih svjedoka po prijedlogu tužiteljice neuvjerljivim i iskonstruiranim za potrebe ovog postupka. Uzimajući u obzir i znatan vremenski odmak od smrti pok. ĐD pa do podnošenja tužbe, sud je stajališta kako neuvjerljivo tvrdi tužiteljica. Nije spisu priložen (niti je predloženo u tom pravcu bilo kakvo izvođenje dokaza), nijedan dokaz koji bi potvrdio bilo kakve navode o fizičkom i psihičkom maltretiranju pok. ĐD od tuženika. Za sud je neprihvatljivo da u razdoblju (pa čak i prije zaključenja samih ugovora o darovanju), kada su zaključeni ugovori i došlo do raspolaganja pok. ĐD pa praktično do njegove smrti u ovakvoj situaciji i kraj ovakvih tvrdnji, nije bilo ništa niti prijavljeno nadležnim institucijama, niti je iniciran bilo kakav postupak po prijavi, bilo od samog pok. ĐD pa i od ostalih osoba. Neuvjerljivim se čini i iskazivanje tužiteljice u tom pravcu, jer ako je kontinuirano bila u kontaktu s pok. ŠD, tada je zasigurno morala znati i o tim problemima (koji nisu dokazani), pa u tom pravcu i poduzeti odgovarajuće radnje što je životno logično i razumljivo. Nije ničim dokazano niti da bi pok. ĐD bila nasilno oduzeta osobna iskaznica odnosno legitimacijska isprava a kako se to navodi neutemeljeno. Za to nisu pruženi odgovarajući dokazi a točno navode tuženi i u svojem podnesku od 30. prosinca 2025. godine kada ističu da je i iz aneksa darovnog ugovora ovjerenog kod javnog bilježnika Marije Ivančić u Solinu, pod brojem: OV-8432/2014 od 03.05.2014. (list. 71., 72. spisa), potpuno jasno da je pok. ĐD imao saznanja kako može ovjeriti svoj potpis čak i bez osobne iskaznice (posvjedočenjem o identitetu od strane dvaju svjedoka), jer je upravo bez osobne iskaznice na taj način ovjerio svoj potpis na potonje navedenom aneksu darovanog ugovora između njega kao darovatelja, a tužiteljice kao obdarenika pri čemu je upravo HD bio jedan od dvaju svjedoka koji su pred javn im bilježnikom potvrdili identitet pok. ĐD. Stoga točno tvrde tuženici kada ističu, da je pok. ĐD doista imao namjeru opozvati uvodno navedene ugovore o darovanju, on je znao na koji način to može napraviti i bez osobne iskaznice ili makar pokušati to učiniti. Kako to pok. ĐD nije za života učinio, a evidentno nije imao niti namjeru to učiniti i opozvati predmetne ugovore o darovanju, nisu utemeljene tvrdnje i navodi tužiteljice a shodno navedenom za sud nisu u tom pravcu bili prihvatljivi niti iskazi svjedoka koji su prethodno navedeni a kazivali su pred ovim i zamoljenim sudom o navedenom razdoblju i odnosima o kojima i nisu mogli imati sva saznanja niti su ih ponudili. Pokojni ĐD umro je prirodnom smrću, do zadnjeg trenutka su baš tuženici bili ti koji su skrbili o pok. TD, jer su organizirali i očito omogućili adrekvatnu skrb za njega a to je jasno sasvim suprotno od grube nezahvalnosti ili još drastičnijeg postupanja kako je to neutemeljeno tvrdila tužiteljica.

26. Stajalište ovog suda je kako su iskazi tuženika u ovom postupku, precizniji, točniji ali i životno logičniji. Izvjesno je kako su isti provodili mnogo više vremena s pok. ĐD, da su brinuli o njemu jer je to za razliku od tužiteljice i određenim ispravama i dokumentirano. Tu se prvenstveno misli o liječničkoj i zdravstvenoj skrbi pokojnog itd. Nesumnjivo su imali daleko više saznanja od same tužiteljice što je uostalom i sama tužiteljice na potencirala na kraju svojeg stranačkog iskaza referirajući se na navedenu liječničku skrb, smještaj u odgovarajuće rehabilitacije ustanove, konačno i cit. rješenje CZSS-a. Radi toga su takvi iskazi i prihvatljiviji ovom sudu a ovaj sud je polazeći od neprijeporno utvrđenog činjeničnog stanja prema kojemu nije osnovano traženje tužiteljice u smislu citiranih članaka kojima je regulirano darovanje (članak 494.- 498. ZOO-a), odlučio odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice radi čega je odlučeno kao u izreci presude.

27. Odluku o parničnom trošku sud je donio temeljem članka 155. i članka 156. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91 -114/22, dalje: ZPP). Tužitelju je obzirom na uspjeh u predmetnoj parnici prema vrijednosti predmeta (1.328 EUR), te važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 142/1-37/22, dalje: OT), priznat trošak sastava odgovora na tužbu, zastupanja na ročištu od 24. listopada 2023., 19. 12. 2023. godine, 5. ožujka 2024. godine, sastava podneska od 21. 3. 2024. godine, zastupanja na ročištu od 26. rujna 2024. godine, sastava podneska od 2. prosinca 2024. godine, zastupanja na ročištu održanom 18. 12. 2024. godine, zastupanja na ročištu održanom 22. travnja 2025. godine, na ročištu održanom 10. rujna 2025. godine, zastupanja na ročištu održanom 13. 11. 2025. godine, 15. 12. 2025. godine, te 26. 2. 2026. godine kao i sastava podneska od 30. 12. 2025. godine, sve navedene radnje po 110 bodova (vrijednost boda x 2 EUR), zatim sastav podneska od 1. 8. 2022. godine, podneska od 28. listopada 2022. godine po 27,5 bodova svaka radnja, ukupno 1595 bodova x 2 EUR, ukupno 3.190,00 EUR, što uvećano za 25 % PDV-a – 797,50 EUR, daje sveukupan iznos od 3.987,50 EUR, koliko pripada tuženike kao parnični trošak koji im je nastao ovim postupkom. Na taj iznos sud je temeljem odredbe članka 29. stavak 1. i 2. ZOO-a, tuženima prihvatio i zatezne kamate koje teku od dana presuđenja pa do isplate, radi čega je odlučeno kao u izreci rješenja.

U Makarskoj, 1. travnja 2026.

S U D A C

Lari Glavaš

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku 15 dana od dana primitka ove presude. Žalba se podnosi pozivom na poslovni broj predmeta, putem ovog suda nadležnom Županijskom sudu.

Stranci koja je uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud neće dostavljati presudu prema odredbama ZPP-a, o dostavi pismena. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP-a, o dostavi pismena (članak 335. ZPPa).

Dostaviti:

1. pun. tužitelja,

2. pun. tuženika,

3. u spis