REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U RIJECI
[adresa] T 5
Poslovni broj: Us I-1966/2025-11
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Rijeci, po sucu dr. sc. Alenu Rajku, uz sudjelovanje zapisničarke Đeni Broznić, u upravnom sporu tužiteljice TO (OIB: [osobni identifikacijski broj]), iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Marin Trinajstić (OIB: [osobni identifikacijski broj]), odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Jasna Trinajstić Krause i Marin Trinajstić, u Krku, Kralja Tomislava 1, protiv tuženika Ministarstva turizma i sporta (OIB: 87892589782), Zagreb, Prisavlje 14, kojeg zastupa službena osoba DO, radi nastavka pružanja ugostiteljskih usluga u domaćinstvu, 1. travnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Poništava se rješenje Ministarstva turizma i sporta, KLASA: UP/II-335-06/25- 01/65, URBROJ: 529-06-03-02/1-25-2 od 15. srpnja 2025. godine.
II. Poništava se rješenje Primorsko-goranske županije, Upravnog odjela za turizam, poduzetništvo i ruralni razvoj, KLASA: UP/I-335-03/24-01/999, URBROJ: 2170-08-02/18-24-5 od 1. travnja 2025. godine.
III. Nalaže se prvostupanjskom tijelu da o zahtjevu tužiteljice 19. prosinca 2024. za izdavanje rješenja o odobrenju za nastavak pružanja ugostiteljskih usluga u domaćinstvu u Krku, na adresi [adresa], iza tužiteljičine pokojne sestre OO, odluči polazeći od toga da je tužiteljica predmetnu nekretninu stekla na temelju ugovora o doživotnom uzdržavanju i uz suglasnost prethodnog iznajmljivača.
IV. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj, Ministarstvu turizma i sporta da tužiteljici TO nadoknadi troškove ovoga upravnog spora u iznosu od 1.250,00 (tisuću dvjesto pedeset) eura, PDV uključen, u roku od 60 dana od dostave pravomoćne odluke o troškovima ovoga upravnog spora. Ako tuženik u ostavljenom roku tužiteljici ne nadoknadi troškove spora, tužiteljici pripadaju i zatezne kamate, koje teku od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova do isplate.
V. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova ovoga upravnog spora.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem Primorsko-goranske županije, Upravnog odjela za turizam, poduzetništvo i ruralni razvoj, KLASA: UP/I-335-03/24-01/999, URBROJ: 2170-08-02/18-24-5 od 1. travnja 2025. odbijen je zahtjev tužiteljice, podnesen 19. prosinca 2024., za izdavanje rješenja o odobrenju za nastavak pružanja ugostiteljskih usluga u domaćinstvu u [adresa], na adresi [adresa], iza tužiteljičine pokojne sestre OO.
2. Rješenjem tuženika, KLASA: UP/II-335-06/25-01/65, URBROJ: 529-06-03- 02/1-25-2 od 15. srpnja 2025. odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja. Tuženik u drugostupanjskom rješenju obrazlaže, u bitnome, sljedeće:
„Spisu predmeta priloženo je, među ostalim:
- podnesak žaliteljice od 23. prosinca 2024. godine naslovljen „Obavijest o smrti iznajmljivača, nastavljanje sa pružanjem ugostiteljskih usluga u domaćinstvu na adresi [adresa] (nekada 12)", u kojem, u bitnom, navodi da dostavlja izjavu s kojom nastavlja pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu iza pok. OO, s osnove Ugovora o doživotnom uzdržavanju,
- Ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen između žaliteljice kao davateljice i pok. OO, kao primateljice uzdržavanja, 10. siječnja 2020. godine, kojim primateljica uzdržavanja ostavlja nekretnine navedene u članku 2. Ugovora davateljici uzdržavanja. Medu ostalim nekretninama, u članku 2. Ugovora navodi se i 1/2 od 1/2 odnosno 1/4 gr.č. 694/G zgrada, dvor i pašnjak površine 1098 m2 upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina],
- zaključak prvostupanjskog tijela od 14. siječnja 2025. godine, kojim je žaliteljica pozvana dostaviti presliku osobne iskaznice, presliku pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju, vlasnički list, službeni izvadak ne stariji od 6 mjeseci iz kojeg je vidljiva uknjižba prava vlasništva sukladno rješenju o nasljeđivanju, suglasnosti suvlasnika, ukoliko ih je više te dokaz o uplati upravne pristojbe,
- podnesak žaliteljice od 21. veljače 2025. godine, u kojem navodi da dostavlja presliku osobne iskaznice i dokaz o uplati upravne pristojbe, da nije u mogućnosti utjecati na rad sudova i javnog bilježnika te dostaviti presliku pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju iza svog oca, pok. JO, koji je uknjiženi samovlasnik predmetnog dvojnog objekta,
- rješenje javnog bilježnika Milke Katunar Zrinski, poslovni broj: 0-1093/24-6 od 8. siječnja 2025. godine, iz kojeg proizlazi da se ostavinski postupak iza pok. OO neće provesti, s obzirom da je ista zaključila ugovor o doživotnom uzdržavanju kojim je obuhvaćena cjelokupna imovina ostaviteljice,
- podnesak žaliteljice od 28. ožujka 2025. godine, u kojem, u bitnom, navodi da dostavlja rješenje o nasljeđivanju iza pok. sestre pravomoćno dana 19. veljače 2025. godine, te rješenje o nasljeđivanju iza pok. oca JO, pravomoćno dana 27. ožujka 2025. godine, kojim je u točki III. obvezan općinski sud izvršiti uknjižbu prava vlasništva,
- rješenje o nasljeđivanju poslovni broj 0-275/2025-2 od 26. ožujka 2025. godine, kojim je utvrđeno da, medu ostalim, 1/2 dijela k. č. [katastarska čestica]/G zgrada, dvor i pašnjak, upisano u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], nasljeduje žaliteljica,
- izvadak iz zemljišne knjige Općinskog suda u Crikvenici, Zemljišnoknjižnog odjela Krk, zk. ul. broj [broj ZK uloška], u koji su, kao suvlasnici zgrade, dvora i pašnjaka na k. č. broj [katastarska čestica]/G, upisani žaliteljica i BO, svaki u 1/2 dijela,
- suglasnost BO da žaliteljica u predmetnoj nekretnini može pružati ugostiteljske usluge u domaćinstvu.
(…)
Pobijanim rješenjem KLASA: (UP/I-335-03/24-01/999, URBROJ: 2170-08- 02/18-24-5 od 1. travnja 2025. godine, odbijen je zahtjev žaliteljice za izdavanje rješenja za nastavak pružanja ugostiteljskih usluga u domaćinstvu na adresi u [adresa], jer je prvostupanjsko tijelo utvrdilo da nisu ispunjeni uvjeti iz članka 35. stavka 1. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti.
Iz spisa predmeta proizlazi da je žaliteljica 23. prosinca 2024. godine prvostupanjskom tijelu dostavila podnesak naslovljen „Obavijest o smrti iznajmljivača, nastavljanje sa pružanjem ugostiteljskih usluga u domaćinstvu na adresi [adresa] (nekada 12)" , u kojem, u bitnom, navodi da dostavlja izjavu s kojom nastavlja pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu iza pok. OO, s osnove Ugovora o doživotnom uzdržavanju sklopljenim između žaliteljice kao davateljice i pok. OO kao primateljice uzdržavanja, 10. siječnja 2020. godine, kojim primateljica uzdržavanja ostavlja nekretnine navedene u članku 2. Ugovora davateljici uzdržavanja, da je prvostupanjsko tijelo zaključkom od 14. siječnja 2025. godine, pozvalo žaliteljicu dostaviti presliku osobne iskaznice, presliku pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju, vlasnički list, službeni izvadak ne stariji od 6 mjeseci iz kojeg je vidljiva uknjižba prava vlasništva sukladno rješenju o nasljeđivanju, suglasnosti suvlasnika, ukoliko ih je više te dokaz o uplati upravne pristojbe, da je žaliteljica 21. veljače 2025. godine, dostavila presliku osobne iskaznice i dokaz o uplati upravne pristojbe, da je 28. ožujka 2025. godine dostavila podnesak u kojem, u bitnom, navodi da dostavlja rješenje o nasljeđivanju iza pok. sestre pravomoćno dana 19. veljače 2025. godine, te rješenje o nasljeđivanju iza pok. oca JO, pravomoćno dana 27. ožujka 2025. godine, kojim je u točki III. obvezan općinski sud izvršiti uknjižbu prava vlasništva, da je naknadno dostavila i rješenje o nasljeđivanju poslovni broj 0-275/2025-2 Od 26. ožujka 2025. godine, kojim je utvrđeno da, među ostalim, 1/2 dijela k. č. [katastarska čestica]/G zgrada, dvor i pašnjak, upisano u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], nasljeduje žaliteljica te izvadak iz zemljišne knjige Općinskog suda u Crikvenici, Zemljišnoknjižnog odjela Krk, zk. ul. broj [broj ZK uloška], u koji su, kao suvlasnici zgrade, dvora i pašnjaka na k. č. broj [katastarska čestica]/G, upisani žaliteljica i BO, svaki u 1/2 dijela i suglasnost BO da žaliteljica u predmetnoj nekretnini može pružati ugostiteljske usluge u domaćinstvu, nakon čega je prvostupanjsko tijelo donijelo pobijano rješenje.
Žaliteljica je izdavanje rješenja za nastavak pružanja ugostiteljskih usluga u domaćinstvu zatražila temeljem ugovora o doživotnom uzdržavanju sklopljenim s pok. sestrom OO, koja je usluge u domaćinstvu pružala temeljem rješenja od 2. prosinca 2003. godine.
U članku 2. toga Ugovora navodi se da je OO stvarna, ali izvanknjižna vlasnica nekretnina u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Krku, opisanim kao 1/2 Od 1/2 odnosno 1/4 gr.ć. 694/G zgrada, dvor i pašnjak površine 1098 m2 upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].
Uvidom u povijesni zemljišnoknjižni izvadak zk. ul. broj [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] utvrđeno je da je žaliteljica vlasništvo 1/2 dijela nekretnine na k. č. broj [katastarska čestica]/G stekla temeljem rješenja o nasljeđivanju poslovni broj 0-275/2025 od 26. ožujka 2025. godine iza pok. JO.
Sukladno članku 35. stavku 1. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti, rješenje za nastavak pružanja ugostiteljskih usluga u domaćinstvu može se izdati, medu ostalim, nasljedniku iznajmljivača utvrđenom u rješenju o nasljeđivanju, koji može nastaviti pružati ugostiteljske usluge u domaćinstvu kao iznajmljivač, sukladno rješenju o odobrenju izdanom ranijem iznajmljivaču, ako ishodi rješenje o odobrenju koje će na njegov zahtjev izdati nadležno upravno tijelo pod uvjetom da može biti iznajmljivačem u smislu članka 30. ovoga Zakona. Iz spisa predmeta ne proizlazi da je pok. AO, od kojeg je žaliteljica nasljeđivanjem stekla predmetnu nekretninu, bio iznajmljivač.
Nadalje, skreće se pozornost žaliteljici da je, ukoliko se rješenje za nastavak pružanja ugostiteljskih usluga u domaćinstvu traži temeljem ugovora o doživotnom uzdržavanju, potrebno, sukladno članku 35. stavku 1. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti, priložiti i suglasnost prethodnog iznajmljivača, koja nije priložena uz zahtjev, koja činjenica nije od utjecaja na pravilno rješavanje predmetne upravne stvari.
Naime, smisao odredbe članka 35. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti je da se osobi koja je od iznajmljivača nasljeđivanjem, darovanjem ili na temelju ugovora o dosmrtnom odnosno doživotnom uzdržavanju stekla pravo vlasništva nad nekretninom, u slučaju opravdane nemogućnosti iznajmljivača da nastavi s pružanjem usluge (bolest, starost, poslovna nesposobnost i slično), omogući nastavak pružanja tih usluga, sukladno rješenju o odobrenju izdanom ranijem iznajmljivaču, ako ishodi rješenje o odobrenju koje će na njegov zahtjev izdati nadležno upravno tijelo pod uvjetom da može biti iznajmljivačem u smislu članka 30. ovoga Zakona. Navedeno nije primjenjivo u predmetnoj upravnoj stvari, s obzirom da iz spisa predmeta u koji je žaliteljica dostavila pravomoćno rješenje o nasljeđivanju broj 0- 275/2025-2 od 26. ožujka 2025. godine, te povijesnog izvatka zk. ul. broj [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], na neupitan način proizlazi da je žaliteljica predmetnu nekretninu stekla od pok. EO, za kojeg spisu ne prileže dokazi da bio iznajmljivač predmetne nekretnine. Skreće se pozornost žaliteljici da je ovlaštena, kao suvlasnica predmetne nekretnine, prvostupanjskom tijelu podnijeti zahtjev za izdavanje rješenja o odobrenju za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu u predmetnom smještajnom objektu sukladno članku 34. stavku 2. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti.“
3. Tužiteljica osporava zakonitost prvostupanjskog rješenja i tvrdi, u bitnome sljedeće. OO je u trenutku izdavanja rješenja o pružanju ugostiteljskih usluga u domaćinstvu bila izvanknjižna vlasnica predmetne nekretnine, ali je u trenutku smrti bila knjižna vlasnica, te je ugovorom o doživotnom uzdržavanju vlasništvo prenijela tužiteljici. JO nikada nije bio iznajmljivač predmetne nekretnine, već je nositeljica te djelatnosti bila njegova supruga ZO, a nakon njezine smrti njihova kći OO, čiji je tužiteljica univerzalni sukcesor. Javnopravna tijela ignorirala su pravne učinke ugovora o doživotnom uzdržavanju i pogrešno zaključila da tužiteljica nema aktivnu legitimaciju za nastavak djelatnosti. Apsurdno je tražiti suglasnost od prijašnje iznajmljivačice koja je preminula. U ugovoru o doživotnom uzdržavanju jasno je navedeno da tužiteljica nasljeđuje i pravo po osnovi turističkog iznajmljivanja konkretnog apartmana. Ugovorom o doživotnom uzdržavanju u trenutku smrti OO na tužiteljicu su prešla dva prava: pravo vlasništva predmetne nekretnine i aktivna legitimacija za nastavak djelatnosti pružanja ugostiteljskih usluga. K tomu, OO nije bila pravno neuka stranka, već je bila odvjetnica u mirovini. Tužiteljica predlaže da Sud poništi drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje, te da sam riješi stvar usvajanjem predmetnog zahtjeva tužiteljice. Traži i naknadu troškova spora, u iznosu od 1.250,00 eura (PDV uključen), uvećano za zatezne kamate.
4. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod navoda iz osporavanog rješenja i dodaje, u bitnome, sljedeće. Prava iz rješenja o odobrenju za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu nisu stečena prava i nitko ih nije ovlašten prenijeti na drugoga, niti su ta prava predmet nasljeđivanja. Tužiteljica pogrešno smatra da za rješavanje ove upravne stvari nije bitno od koga je tužiteljica stekla predmetnu nekretninu i kada, jer je upravo činjenica da je nekretnina stečena od ranijeg iznajmljivača jedan od bitnih uvjeta za izdavanje rješenja za nastavak pružanja ugostiteljskih usluga u domaćinstvu. Rješenje o odobrenju ne predstavlja neko od prava koje se stječu nasljeđivanjem. Tuženik predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev. Traži i naknadu troškova spora koji se odnosi na trošak pristupa službene osobe iz Zagreba na ročištu za raspravu u Rijeci, u ukupnom iznosu od 23,96 eura.
5. Svoja izlaganja stranke su dopunile na raspravi provedenoj 11. ožujka 2026. godine.
5.1. Tužiteljica navodi da se vlasništvo se ne mora podudarati s pružateljstvom ugostiteljskih usluga u domaćinstvu, pa tako ni ovdje tužiteljičin otac nije bio pružatelj usluge, ali je to najprije bila tužiteljičina majka, a potom tužiteljičina sestra. Utoliko navodi iz odgovora na tužbu nisu u skladu s zakonom. Pravo vlasništva nema direktni utjecaj za ostvarivanje prava na temelju Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti. Tužiteljica smatra da nakon svoje majke i sestre nastavlja pravo pružanja usluga, te se kod tužiteljice prvi put sjedinjuju pravo vlasništva i pravo pružanja usluga. Tužiteljičina sestra je potrebnu suglasnost tužiteljici dala već ugovorom o doživotnom uzdržavanju, pri čemu zakonom nije propisana forma davanja te suglasnosti. Tužiteljica se slaže sa stajalištem tuženika da rješenje o pružanju ugostiteljskih usluga nije nasljedivo, ali je zakonom izričito dopušten nastavak obavljanja djelatnosti između ostalog i na temelju ugovora o doživotnom uzdržavanju.
5.2. Tuženik ističe da je nesporno da je tužiteljica dotičnu nekretninu stekla iza svojeg oca i upravo je to jedan od razloga zašto ne ispunjava propisane uvjete, zato jer tužiteljičin otac nikad nije bio iznajmljivač.
6. Sud je izveo dokaze čitanjem dokumentacije koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano rješenje i u spisu ovog upravnog spora.
7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je, nakon rasprave provedene 11. ožujka 2026., utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.
8. U okviru uređenja nastavka pružanja ugostiteljskih usluga u domaćinstvu, člankom 35. stavkom 1. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti ("Narodne novine", broj 85/15, 121/16, 99/18, 25/19, 98/19, 32/20, 42/20 i 126/21) propisano je sljedeće:
„(1) Iznimno od članka 34. stavka 2. ovoga Zakona bračni ili izvanbračni drug, životni partner, srodnik u ravnoj liniji, član obitelji te nasljednik iznajmljivača utvrđen u rješenju o nasljeđivanju, odnosno osoba koja je od iznajmljivača darovanjem ili na temelju ugovora o dosmrtnom uzdržavanju stekla pravo vlasništva nad nekretninom, u slučaju opravdane nemogućnosti iznajmljivača da nastavi s pružanjem usluge (bolest, starost, poslovna nesposobnost i slično), može nastaviti pružati ugostiteljske usluge u domaćinstvu kao iznajmljivač, sukladno rješenju o odobrenju izdanom ranijem iznajmljivaču, ako ishodi rješenje o odobrenju koje će na njegov zahtjev izdati nadležno upravno tijelo pod uvjetom da može biti iznajmljivačem u smislu članka 30. ovoga Zakona. U slučaju ugovora o doživotnom uzdržavanju potrebna je suglasnost prethodnog iznajmljivača.“
9. U osporavanom rješenju tuženika citirane su i druge mjerodavne zakonske odredbe. Te su odredbe tužiteljici, stoga, poznate.
10. Sud je razmotrio i materijale iz parlamentarne procedure donošenja Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti, općedostupne putem službene mrežne stranice Hrvatskog sabora. U odnosu na članak 35. toga Zakona u obrazloženju njegova
Konačnog prijedloga navedeno je sljedeće:
„Ovim člankom propisana je mogućnost nastavka pružanja ugostiteljskih usluga u domaćinstvu od strane bračnog ili izvanbračnog druga, životnog partnera, srodnika u ravnoj liniji, te nasljednika iznajmljivača utvrđenog u rješenju o nasljeđivanju, odnosno osobe koja je od iznajmljivača darovanjem ili temeljem ugovora o dosmrtnom ili doživotnom uzdržavanju stekla pravo vlasništva nad nekretninom u slučaju opravdane nemogućnosti iznajmljivača da nastavi s pružanjem usluge.“
11. Za odgovor na pravno pitanje sporno između stranaka odlučna je činjenica od koga je i po kojoj osnovi tužiteljica stekla (su)vlasništvo na predmetnoj nekretnini. Ako je tužiteljica vlasništvo stekla na temelju ugovora o doživotnom uzdržavanju, relevantan je i odgovor na pitanje postoji li suglasnost prethodnog iznajmljivača, koja nije propisana u odnosu na bračnog ili izvanbračnog druga, životnog partnera, srodnika u ravnoj liniji, člana obitelji te nasljednika iznajmljivača utvrđenog u rješenju o nasljeđivanju, niti u odnosu na osobu koja je pravo vlasništva nad nekretninom stekla od iznajmljivača darovanjem ili na temelju ugovora o dosmrtnom uzdržavanju.
12. Na temelju sadržaja spisa predmeta upravnog postupka te tumačenjem mjerodavnog normativnog okvira, Sud utvrđuje sljedeće.
12.1. Tužiteljica je predmetnu nekretninu stakla ugovorom o doživotnom uzdržavanju, sklopljenim 10. listopada 2020. s prijašnjom iznajmljivačicom OO. Nakon smrti OO **.**.2024., rješenjem javne bilježnice u [adresa] Miljenke Katunar Zrinski, poslovni broj: O-1093/24-6 od 8. siječnja 2025. odlučeno je da se ostavinski postupak neće provesti, budući da je navedenim ugovorom obuhvaćena cjelovita imovina ostaviteljice, te u trenutku smrti ostaviteljica nije imala imovine.
12.2. Tužiteljica je predmetnu nekretninu stekla i rješenjem o nasljeđivanju iza pokojnog oca JO, koji nije bio prethodni iznajmljivač (rješenje Općinskog suda u Crikvenici, poslovni broj: O-275/2025-2 od 26. ožujka 2025.).
12.3. Uknjižba prava vlasništva tužiteljice na predmetnoj nekretnini provedena je na temelju rješenja o nasljeđivanju iza pok. JO.
12.4. Javnopravna tijela su se pri rješavanju predmetne upravne stvari pozvala isključivo na osnovu stjecanja vlasništva koju je tužiteljica uporabila pri zemljišno-knjižnom upisu prava vlasništva, posve zanemarivši tužiteljičino stjecanje vlasništva na temelju ugovora o doživotnom uzdržavanju s prethodnom iznajmljivačicom. Time su javnopravna tijela rješavanju ove upravne stvari pristupila pretjerano formalistički, te protivno smislu i svrsi odredbe članka 35. stavka 1. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti. Tom je odredbom, naime, među pretpostavke za nastavak pružanja ugostiteljskih usluga uvršten kriterij temelja prijenosa prava vlasništva, a ne kriterij osnove provedbe upisa prava vlasništva u zemljišnim knjigama.
12.5. Nema, dakle, pravno valjanog uporišta za isključenje iz primjene članka 35. stavka 1. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti osobe koja je pravo vlasništva na nekretnini stekla i ugovorom o doživotnom uzdržavanju s prethodnim iznajmljivačem, neovisno o tome što je uknjižba prava vlasništva nad nekretninom provedena po drugoj osnovi.
12.6. Na koncu, tužiteljica ispunjava i pretpostavku suglasnosti prethodnog iznajmljivača. To proizlazi iz članka 5. podstavka 2. spomenutog ugovora o doživotnom uzdržavanju, koji glasi: „Isto tako primateljica uzdržavanja ostavlja davateljici uzdržavanja i svu niže navedenu pokretnu imovinu i prava: - prava po osnovi turističkog iznajmljivanja jednog apartmana u domaćinstvu gostima na ime RO iz [adresa]“. Iz takve je formulacije nedvojbena volja prethodne iznajmljivačice za davanje suglasnosti tužiteljici za nastavak pružanja ugostiteljskih usluga u domaćinstvu u predmetnoj nekretnini. Za izražavanje te volje nije odlučna okolnost da nije riječ o nasljedivom pravu, već je odlučno to što je prethodna iznajmljivačica dala tužiteljici suglasnost propisanu člankom 35. stavkom
1. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti.
13. Sukladno prethodnom, Sud utvrđuje da su javnopravna tijela na štetu tužiteljice pogrešno primijenila članak 35. stavak 1. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti, vezano uz članak 5. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21). Sud je, stoga, na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24, u nastavku teksta: ZUS), poništio drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje, uz nalog prvostupanjskom tijelu da o predmetnom zahtjevu tužiteljice odluči polazeći od toga da je tužiteljica predmetnu nekretninu stekla na temelju ugovora o doživotnom uzdržavanju i uz suglasnost prethodnog iznajmljivača. U dijelu obuhvaćenim točkom III. izreke presude predmet nije vraćen na ponovni postupak, već je o tome odlučeno sudskom presudom. Naime, iz šire ovlasti upravnog suda da u cijelosti sam riješi stvar, proizlazi i njegova uža ovlast da to učini djelomično. Dopuštenost ove varijante izreke presude upravnog suda potvrđena je i praksom Visokoga upravnog suda Republike Hrvatske (primjerice, presude toga Suda donesene u predmetima poslovnih brojeva Usž-
3220/20, Usž-1388/20, Usž-2881/21, Usž-3216/22, Usž-1319/23, Usž-1919/2022, Usž-2082/2023, Usž-3722/2023, Usž-4241/2024). U izvršenju ove presude prvostupanjskom tijelu preostaje utvrditi ispunjava li tužiteljica ostale pretpostavke za izdavanje rješenja o odobrenju za nastavak pružanja ugostiteljskih usluga u domaćinstvu po predmetnom zahtjevu tužiteljice.
14. Javnopravna su tijela dužna osigurati izvršenje presude u skladu sa člankom 151. ZUS-a.
15. Kako tužba nije odbačena, niti je tužbeni zahtjev odbijen, tužiteljica nije pozvana na plaćanje sudske pristojbe, sukladno odredbi članka 22. stavka 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine,“ broj 118/18 i 51/23).
16. Odluka Suda o troškovima spora donesena je na temelju odredbi članaka 144. i 147. ZUS-a te Tbr. 27. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 38/23 i 107/25), u okviru troškovnika podnesenih do zaključenja rasprave, polazeći od toga da je tuženik izgubio spor.
16.1. Tužiteljici je, na teret tuženika, dosuđen zatraženi paušalni iznos naknade troškova zastupanja od 1.000,00 eura, što uvećano za PDV ukupno iznosu 1.250,00 eura. Rok za isplatu naknade troškova određen je sukladno članku 151. stavku 2. ZUS-a, dok se odluka o zateznim kamatama kao dijelu troškova spora temelji na članku 144. stavku 4. ZUS-a.
16.2. Pri neuspjehu u sporu, tuženiku ne pripada naknada troškova upravnoga spora na teret tužiteljice. Zbog toga je Sud odbio zahtjev tuženika za naknadu troškova spora.
U Rijeci 1. travnja 2026.
S u d a c
dr. sc. Alen Rajko
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.
Dostaviti:
- Odvjetniku Marinu Trinajstiću, Krk, Kralja Tomislava 1
- Ministarstvu turizma i sporta, Zagreb, Prisavlje 14
