REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

PR-30/2025-23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Idi Vrančić, u pravnoj stvari tužitelja TO, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Stipanki Mandac, odvjetnici iz OD Strukan Delić Mandac iz Zagreba, Miramarska cesta 23 protiv tuženika KLINIČIKI BOLNIČKI CENTAR ZAGREB, Zagreb, Ulica Mije Kišpatića 12, OIB: 46377257342, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 25. veljače 2026. u nazočnosti punomoćnice tužitelja Stipanke Mandac, odvjetnice, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, sukladno odredbi čl. 335 st. 4 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka Ustavnog suda RH, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda RH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje u tekstu: ZPP), dana 01. travnja 2026. objavio je i

p r e s u d i o  je

I/ Nalaže se tuženiku KLINIČKI BOLNIČKI CENTAR ZAGREB, OIB: 46377257342, Ulica Mije Kišpatića 12, Zagreb isplatiti tužitelju ĐO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] ([adresa]) iznos od 182,45 eura sa pripadajućom zateznom kamatom obračunatom od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa, osim kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanog u navedenom iznosu, koja se do 31. prosinca 2022. godine određuje po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućoj na iznos od:

75,26 € od 16.01.2020. godine do isplate,

7,63 € od 16.02.2020. godine do isplate,

76,74 € od 16.04.2020. godine do isplate,

22,82 € od 16.05.2020. godine do isplate, sve u roku od 15 dana

II/ Nalaže se tuženiku KLINIČKI BOLNIČKI CENTAR ZAGREB, OIB: 46377257342, Ulica Mije Kišpatića 12, Zagreb, naknaditi tužitelju ĐO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] ([adresa]) troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 550,00 eura, zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 01. travnja 2026. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj ĐO (dalje u tekstu: tužitelj) u tužbi od 9. siječnja 2025. navodi da je bio zaposlen kod tuženika KLINIČKI BOLNIČKI CENTAR ZAGREB (dalje u tekstu: tuženik), na radnom mjestu liječnika specijalista. Rad tužitelja bio je organiziran u 24-satnim dežurstvima te je zbog takve organizacije rada tužitelj u svakom mjesecu ostvario velik broj prekovremenih sati. U utuženom razdoblju na snazi je Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine broj: 29/18), kojim je regulirana plaća tužitelja. Sukladno odredbi čl. 45. Kolektivnog ugovora plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Dodaci na osnovnu plaću su: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaće. U spornom razdoblju na snazi je bio i Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine broj: 141/12) koji se paralelno primjenjuje na tužitelja i koji plaću radnika u čl. 51. definira na identičan način kako je to opisano Kolektivnim ugovorom. Sukladno odredbi čl. 49., 55. i 58. Kolektivnog ugovora propisani su dodaci i uvećanja osnovne plaće koji se isplaćuju tužitelju i obračunavaju se za svaki efektivno odrađeni sat rada od osnovne vrijednosti tog sata. Tužitelj ističe da mu tuženik u utuženom razdoblju nije isplatio dodatak na plaću zbog otežanih uvjeta rada za sve efektivno odrađene sate rada, iako je tužitelj sve sate rada, kako redovne, tako i prekovremene radio u otežanim uvjetima. Isto tako tuženik nije tužitelju isplatio dodatak na plaću s osnova iznimne odgovornosti za život i zdravlje pacijenata, iako je tužitelj čitavo radno vrijeme imao iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata. Također, tužitelju nije isplaćen dodatak na plaću za znanstveni stupanj doktora znanosti na koji tužitelj ima pravo prema odredbi čl. 54. st. 2 Temeljnog kolektivnog ugovora za sve efektivno odrađene sate rada. S obzirom da tužitelju nisu isplaćeni dodaci na plaću za sate prekovremenog rada, tužitelju nije pravilno obračunata naknada plaće za vrijeme godišnjeg odmora i bolovanja. Nadalje, tužitelj tužbom potražuje i naknadu plaće za period u travnju 2020. kada je tuženik donio odluku da tužitelj ne dolazi na posao radi epidemije COVID-19, s obzirom da je tada došlo do prekida rada za koji tužitelj nije odgovoran. Slijedom navedenog, prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu iz podneska tužitelja od 18. lipnja 2025. tužitelj potražuje ukupan iznos od 182,45 eura bruto zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva. Predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

3. Tijekom postupka sud je izveo slijedeće dokaze: izvršio je uvid u isplatne liste za tužitelja (str. 13-29 spisa), u dopise Ministarstva zdravstva (str. 56-59 spisa) te je izveden dokaz financijskim vještačenjem po vještaku Vještak Tkalec d.o.o. o čemu u spisu prileži pisani nalaz i mišljenje (str. 71-77 spisa).

4. Na temelju svih izvedenih dokaza sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan i to iz slijedećih razloga.

5. Prema odredbi čl. 45. st. 1. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine broj: 29/18, dalje u tekstu: Kolektivni ugovor), plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovu plaću. Osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža (čl. 45. st. 2.) Dodaci na osnovnu plaću su: stimulacija, dodaci za posebne uvjete za rada, dodaci i uvećanja plaća. Prema odredbi čl. 49. st. 1. osnovna plaća uvećava se za rad noću 40%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za prekovremeni rad 50%, te za rad u drugoj smjeni 10%, ako radnik radi u smjenskom radu ili u turnusima. Prema odredbi čl. 55. st. 1. Kolektivnog ugovora radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću. Tužitelj tako ostvaruje pravo na dodatak na plaću za posebne uvjete rada što proizlazi iz isplatnih lista koje prileže spisu. Nadalje, prema odredbi čl. 59 Kolektivnog ugovora zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi doktori medicine ostvaruju pravo na dodatak na plaću u visini od 16%. Isto tako prema odredbi čl. 54. st. 2 Temeljenog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine broj 141/12) radnik ima pravo na uvećanje plaće od 15% ako ima znanstveni stupanj doktora znanosti.

6. Prema odredbi čl. 36 st 2 Kolektivnog ugovora tužitelj ima pravo na naknadu plaće za vrijeme godišnjeg odmora u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije. Isto tako prema odredbi čl. 59 st 1 Temeljnog kolektivnog ugovora ako je radnik odsutan zbog bolovanja, pripada mu pravo na naknadu plaće u visini 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje.

7. Nadalje, prema odredbi čl. 95. st 3 Zakona o radu (Narodne novine broj: 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23, dalje u tekstu: ZR) radnik ima pravo na naknadu plaće za vrijeme prekida rada do kojega je došlo krivnjom poslodavca ili zbog drugih okolnosti za koje radnik nije odgovoran.

8. Među strankama nije sporno da tužitelj ostvaruje pravo na isplatu dodatka na plaću za otežane uvjete rada te dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata kao i dodatka za znanstveni stupanj. Nije sporno da su navedeni dodaci isplaćivani tužitelju u utuženom razdoblju. Ono što je predmet spora je zahtjev tužitelja s naslova razlike plaće koja se odnosi na neisplaćene dodatke za otežane uvjete rada, za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata te za znanstveni stupanj, za sve efektivno odrađene sate rada, pa i prekovremeni rad, a koji dodaci se po visini obračunavaju u odnosu na osnovnu plaću. Također tužitelj tvrdi da je tuženik pogrešno obračunao naknade plaća na koje ima pravo, budući u prosjek prethodno isplaćenih plaća nisu uključeni dodaci koji su predmetom ovog spora.

9. Sud je prihvatio argumentaciju tužitelja u kojoj ističe da je isti čitavo utuženo razdoblje radio kao liječnik specijalista na istim poslovima, te da mu stoga svi dodaci i uvećanja, koji se računaju u odnosu na iznos osnovne plaće, pripadaju za sve efektivno odrađene sate rada. Naime, tužitelj je radio u otežanim uvjetima, odnosno imao je posebnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata te znanstveni stupanj doktora znanosti tijekom čitavog radnog vremena, odnosno kako u redovnom radu tako i u prekovremenom radu. Prema odredbi čl. 45. Kolektivnog ugovora definirana je plaća tužitelja koju čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Iz navedene odredbe ne proizlazi da bi plaća koja se odnosi na prekovremeni rad bila obračunavana na ikoji drugi način izuzev onog koji je propisan čl. 45. Kolektivnog ugovora. To znači da plaću tužitelja i za prekovremeni rad čini osnovna plaća i dodaci u odnosu na osnovnu plaću, naravno uz uvećanje koje se primjenjuje za svaki sat prekovremenog rada. Iz isplatnih lista je vidljivo da dodaci na osnovnu plaću nisu isplaćeni u istim iznosima za svaki mjesec, već variraju ovisno o odrađenim satima rada, što govori u prilog navodima tužitelja da se u ovom slučaju ne radi o isplati fiksnog, odnosno paušalnog iznosa dodatka za svaki mjesec, već iznos dodatka ovisi o količini radnih sati koje je tužitelj odradio. Stoga, radi se o uvećanju plaće, odnosno isplati dodataka na plaću, koji se uvijek računaju u odnosu na osnovnu plaću, međutim obračunavaju se tužitelju za cjelokupno radno vrijeme koje je ostvario prethodnog mjeseca. U pravu je tužitelj kada ističe da su se ispunili uvjeti za isplatu dodataka na plaću i u razdoblju prekovremenog rada, obzirom da je tužitelj i u tom periodu bio izložen otežanim uvjetima, odnosno imao je iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata te znanstveni stupanj doktora znanosti. Stoga nije relevantno tumačenje Zajedničkog povjerenstva za tumačenje odredbi Kolektivnog ugovora obzirom da pravo tužitelja na isplatu dodataka na plaću proizlazi iz odredbi Kolektivnog ugovora, odnosno iz odredbe čl. 91. st. 3. ZR- a koja propisuje da se pod plaćom podrazumijeva osnovna plaća i sva dodatna davanja bilo koje vrste koje poslodavac izravno ili neizravno, u novcu ili naravi, na temelju ugovora o radu, Kolektivnog ugovora, Pravilnika o radu ili drugog propisa isplaćuje radniku za obavljeni rad. Prema odredbi čl. 94. ZR-a radnik ima pravo na povećanu plaću za prekovremeni rad i otežane uvjete rada, što znači da se plaća, koja podrazumijeva sve dodatke i davanja koja poslodavac isplaćuje, uvećava za prekovremeni rad, odnosno za otežane uvjete rada. Stoga nema mjesta isključenju isplate dodataka na koje tužitelj ima pravo za rad koji je ostvario u prekovremenom radu, jer za navedeni rad tužitelj također ima pravo na plaću koja sadrži sve ono što je propisano odredbom čl. 91. st. 3. ZR-a.

10. Navedeno pravno shvaćanje sukladno je pravnom shvaćanju koje je izneseno na

8. sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 9. prosinca 2019. u kojem se navodi da zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57. KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz čl. 59. KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu.

11. Visina tužbenog zahtjeva proizlazi iz nalaza i mišljenja financijskog vještaka, a tuženik nije osporio matematički izračun visine tužbenog zahtjeva, te stoga visina među strankama nije sporna.

12. Slijedom navedenog valjalo je u cijelosti prihvatiti tužbeni zahtjev tužitelja te donijeti presudu kao u izrijeci.

13. Tužitelju na svaki pojedini mjesečni iznos pripada i zatezna kamata počevši od dospijeća isplate plaće pa do isplate, sve sukladno odredbi čl. 92. st. 3 ZR-a. Odluka o kamati donesena je sukladno odredbi čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23), koja propisuje da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate. Stopa zatezne kamate određena je čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima koja je propisana za ostale odnose.

14. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP- a koja propisuje da stranka koja u cijelosti izgubi parnicu je dužna protivnoj stranci i njezinom umješaču naknadi troškove. Visina troška tužitelja određena je sukladno odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 138/23, 107/25, dalje u tekstu: Tarifa), budući da je tužitelj zastupan po odvjetniku.

15. Trošak tužitelja odnosi se na trošak za sastav tužbe u iznosu od 50,00 eura (Tbr. 7/1), za sastav podneska od 18. lipnja 2025. iznos od 50,00 eura (Tbr. 8/1), za zastupanje na dva ročišta iznos od 50,00 eura za svako ročište (Tbr. 9/1), što ukupno iznosi 200,00 eura, kojem iznosu valja pridodati iznos od 50,00 eura na ime PDV-a (Tbr. 46) te iznos od 300,00 eura za izvedeno financijsko vještačenje, što sveukupno iznosi 550,00 eura, koji trošak je tuženik dužan naknaditi tužitelju.

16. Odluka o kamati na parnični trošak donesena je sukladno odredbi čl. 151 st. 3 ZPP- a koja propisuje da parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka.

U Zagrebu 01. travnja 2026.

Sutkinja:

Ida Vrančić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana računajući od dana primitka pisanog otpravka ove presude. Žalba se podnosi putem ovog suda u četiri primjerka, a o žalbi odlučuje županijski sud.

Presuda u sporovima male vrijednosti se može pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ovoga zakona, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ovoga zakona i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st. 1. Zakona o parničnom postupku).

U postupku u sporovima male vrijednosti žalba protiv presude ne odgađa ovrhu (čl. 467.a Zakona o parničnom postupku).

DNA:

1. pun. tužitelja

2. tuženiku