Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Trg hrvatskih branitelja 1

Karlovac

Poslovni broj: P-33/2025-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu, po sucu toga suda Vesni Gračan, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ĐN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćnicima iz ZOU Josip Janković i Mate Burazin iz Karlovca, Vranicanijeva 5/I, protiv tuženika ĆN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćnici Marini Sabljić, odvjetnici iz Zagreba, radi proglašenja postupka izravne naplate nedopuštenim, nakon zaključene glavne i javne rasprave, održane 10. veljače 2026. godine u nazočnosti tužitelja osobno i punomoćnika tužitelja Matu Burazina, odvjetnika iz ZOU Josip Janković i Mate Burazin iz Karlovca te tuženika osobno uz punomoćnicu Marinu Sabljić, odvjetnicu iz Zagreba, po objavi 01. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Proglašava se nedopuštenim postupak izravne naplate koji je tuženik ĆN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] Đ 20, Zagreb pokrenuo protiv tužitelja ĐN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], na temelju zahtjeva za naplatu podnesenog Financijskoj agenciji dana 15.11. 2024.g. na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi javnog bilježnika Blanke Žaje pod brojem Ovrv-3916/2024, UPP/OS-Ovrv-391/2024 od 09.07.2024.g. u dijelu u kojem je postupak izravne naplate određen za potraživanje naknade troška pristupa (tuženika kao odvjetnika) na ročišta kod Upravnog suda u Rijeci u predmetu Us I-1038/2021 dana 21. listopada 2021., 4. studenog 2021. i 2. prosinca 2021., te naknade za sastav tužbe protiv rješenja kao i obrazloženog podneska od 6. prosinca 2021.

II U ostalom dijelu koji se odnosi na naknadu za odgovor na žalbu odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Proglašava se nedopuštenim postupak izravne naplate koji je tuženik ĆN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] pokrenuo protiv tužitelja ĐN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] na temelju zahtjeva za naplatu podnesenog Financijskoj agenciji dana 15.11. 2024.g. na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi javnog bilježnika Blanke Žaje pod brojem Ovrv-3916/2024, UPP/OS-Ovrv-391/2024 od 09.07.2024.g."

III Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 852,08 eura uz zakonsku zateznu kamatu tekuću počevši od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi od 6,15% godišnje, a u slučaju promjene stope zakonske zatezne kamate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

.

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je Rješenjem i zaključkom Općinskog suda u Karlovcu br. Ovr-925/2024 od 08.01.2025.g. upućena pokrenuti parnicu protiv tuženika, radi proglašenja postupka izravne naplate nedopuštenim zbog razloga iz čl. 50. st. 1. točke 9. Ovršnog zakona. Naime, obrazlaže kako je presudom Upravnog suda u Rijeci posl. br. Us I-1038/2021 od 16.12.2021.g. naloženo Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje da njoj tužiteljici - ĐN nadoknadi trošak upravnog spora u iznosu od 8.565,00 kuna i da se Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje obratilo njoj - tužiteljici dana 27.03.2023.g. s pozivom da u roku od 8 dana od dana primitka dopisa dostavi IBAN tekućeg računa na koji želi isplatu navedenog troška, a ukoliko želi da se trošak upravnog spora isplati opunomoćeniku da dostavi posebnu punomoć za isplatu troškova upravnog spora odvjetniku. Nadalje navodi da su se tužiteljica i tuženik usmeno dogovorili kako će trošak upravnog spora primiti tuženik na svoj račun pa tužiteljica time smatra da su podmirene odvjetničke usluge koje su pružene njoj kao stranci. Međutim, tužiteljica nastavno ističe kako je dana 12.10.2023.g. zaprimila račun broj: 135-01-01-02 i račun broj: 40-1-1-2, pa je tuženika izvijestila da je primio troškove upravnog spora u iznosu od 8.565,00 kuna, dok je iznos predujma od 2.940,00 kuna uplatila tužiteljica osobno. Slijedom toga tužiteljica smatra da je izvršila prijeboj uplaćenog iznosa od 2.940,00 kuna s računom ovrhovoditelja u iznosu od 1.171,92 kuna i zamolila je da se dobiveni iznos od 234,66 eur/1.768,08 kuna vrati na (njen) tekući račun. Ukazuje i kako je iz izvoda njenog računa (računa) tužiteljice vidljivo da joj je tuženik vratio navedeni iznos od 234,66 eura na njen tekući račun, pa time dakle smatra da je namirena njena obveza prema tuženiku.

1.1. Međutim, nastavno iznosi da je tuženik dana 05.06.2024.g. podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave odnosno računa broj 40-1-1-2 u iznosu od 5.562,50 eur i da je javni bilježnik Blanka Žaja donijela dana 09.07.2024. rješenje o ovrsi, koje je postalo pravomoćno i ovršno dana 05.09.2024.g. Potom je tuženik dana 15.11.2024.g. podnio zahtjev FINA-i za naplatu temeljem spomenutog pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi javnog bilježnika Blanke Žaje od 09.07.2024.g. Pri čemu tom ističe kako je smatrala da je tuženik kao ovrhovoditelj svjesno podnio zahtjev za naplatu na FINA-u znajući da dug ne postoji, obzirom je dakle tužiteljica podmirila odvjetničke usluge tuženiku t.j. podmirila je naknadu za izvršene usluge tuženiku, jer je trošak upravnog postupka uplaćen u cijelosti tuženiku. Stoga nije jasno iz kojeg je razloga tuženik pokrenuo postupak za naplatu, kako nadalje iznosi, te takav zahtjev kojim je pokrenut postupak smatra posve nepotrebnim i neopravdanim. Slijedom navedenog, a obzirom po tužiteljici tuženik nije imao pravnu osnovu za naplatu potraživanja na ovaj način sukladno čl. 50. st.1. t.9. Ovršnog zakona radi proglašenja izravne naplate odnosno pljenidbe i prijenosa nedopuštenim), te na temelju čl. 65. st. 1. t. 7. Ovršnog zakona radi odgode prijenosa zaplijenjenih sredstava, predlaže da se po provedenom postupku donese presuda kojom će se postupak izravne naplate pokrenut po zahtjevu tuženika kod Financijske agencije dana 15.11. 2024.g. na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi javnog bilježnika Blanke Žaje broj Ovrv-3916/2024 od 09.07.2024.g. proglasiti u cijelosti nedopuštenim, a tuženiku naložiti da njoj - tužiteljici nadoknadi troškove parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se referira na navode u tužbi da je tužiteljica podnijela tužbu temeljem članka 50. stavka 1. točke 9. Ovršnog zakona, prema kojem se žalba može podnijeti ako je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kada ju ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, odnosno u konkretnom slučaju da ju je podnijela nakon potvrđivanja javnobilježničke isprave. No, ističe da su tužiteljici id. činjenice bile poznate u vrijeme donošenja spomenutog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Blanke Žaje od 9. srpnja 2024. godine, te time smatra da je neosnovan zahtjev tužiteljice i da tužbu s tužbenim zahtjevom treba odbiti. Naime, pobliže navodi da ovršenik može prigovor protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave sukladno članku 57. stavku 1. Ovršnog zakona podnijeti u roku od osam dana i takav se prigovor podnosi javnom bilježniku koji je izdao rješenje o ovrsi, te time sukladno čl. 282. st. 1. OZ-a., te ujedno prestaje njegova nadležnost za postupanje u tom predmetu te ga je dužan dostaviti s prigovorom nadležnom sudu. Odnosno javni bilježnik dostavlja predmet sudu kada ocjeni da je prigovor nepravodoban, nedopušten ili neobrazložen, ali i ako je pravodoban, obrazložen ili dopušten sukladno članku 282. OZ-a. No, kako ističe ovršenica (i ovdje tužiteljica) to nije učinila i time je propustila podnijeti prigovor protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u roku od 8 dana. Također je stavkom 2. članka 57. Ovršnog zakona propisano kada se rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave prigovorom može pobijati samo iz razloga zbog kojih se rješenje o ovrsi na temelju ovršne isprave može pobijati žalbom (članka 50. Ovršnog zakona), a nakon proteka roka odnosno nakon pravomoćnosti rješenja (članak 53. Ovršnog zakona) iz razloga navedenih u članku 50. točkama 7., 9., 10. i 11. toga Zakona, rješenje o ovrsi može se pobijati samo ako je činjenica na kojoj se temelji taj prigovor nastala nakon donošenja rješenja o ovrsi. Ipak, iz činjeničnog supstrata je jasno da se radi o činjenicama koje su (tužiteljici) bile poznate u vrijeme donošenja rješenja o ovrsi javnog bilježnika od 9. srpnja 2024. godine pa po tuženiku tužiteljica nema sada pravo podnositi tužbu i tražiti da se id. postupak izravne naplate proglasi nedopuštenim. Međutim, ukoliko bi sud ulazio u meritum tužbe tuženik iznosi da je račun broj 40-1-1-2 od 26. ožujka 2024. godine izdao u skladu s obavljenim odvjetničkim radnjama i da se radi o odvjetničkim radnjama koje nisu sadržane u priznatim troškovima presude Upravnog suda u Rijeci posl. broj: Us I-1038/2021 od 16. 12. 2021. godine, te se u tom smislu poziva na predmetni račun i presudu iz kojih je to razvidno. Slijedom toga, a obzirom su ovršenici (i ovdje tužiteljici) već u vrijeme donošenja predmetnog rješenja o ovrsi od 9. srpnja 2024. godine bile poznate činjenice na koje se poziva u svojoj tužbi, te nije (pravovremeno) podnijela prigovor protiv navedenog rješenja o ovrsi, to tuženik predlaže da se odbije tužba i tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan, te da njemu tuženiku tužiteljica naknadi trošak parničnog postupka.

3. Radi utvrđenja činjenica i pravilne ocijene činjeničnog stanja sud je izvršio uvid Rješenje i Zaključak ovog suda od 08. 01.2025. kojim je odbijen prijedlog tužiteljica tada u svojstvu ovršenice da se Financijskoj agenciji naloži odgoda izdavanja naloga bankama za prijenos (njezinih) zaplijenjenih sredstva, uvid u presudu Upravnog suda u Rijeci poslovni broj Us I-1038/202 na listu 10-19 od 16.12.2021., u dopis HZMO-a od 27.03.2023. upućen tužiteljici s dokazom o urednom primitku u privitku, u punomoć tuženika za naplatu troškova na listu 22 spisa, u podnesak tužiteljice upućen tuženiku od 27.03 2024. na listu 23 spisa s potvrdom o primitku u izvod iz računa tužiteljice na listu 25 spisa, u račune za odvjetničke usluge koje je tuženik ĆN dostavio tužiteljici s dokazom o primitku na listu 26-33 spisa s očitovanjem tužiteljice, u prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave i rješenje o ovrsi br. Ovrv-3916/2024 javnog bilježnika Blanke Žaja s klauzulom pravomoćnosti/ovršnosti, u Specifikaciju izvršenja osnove za plaćanje Ovrv-3916/24 od 15.11. 2024., u Očevidnik svih osnova za plaćanje sa specifikacijom naplate od 20.11.2024., u podnesak kojim tuženik poziva tužiteljicu platiti račun za odvjetničke usluge u iznosu od 155,54 EUR, u zahtjev za izravnu naplatu od 15.11.2024. te Specifikaciju troškova s nalozima u privitku, sve dostavljeno uz tužbu, u podnesak sa spisom Upravnog suda u Rijeci posl. br. Us I- 1038/2021, u podnesak tužiteljice na listu 69 spisa, u setencu iz sudske prakse priloženu na završnom ročištu od 10.02.2026.godine, te uvid u Troškovnik tužiteljice i tuženika. Pored toga sud je pročitao odgovor na tužbu tuženika, podnesak tužitelja od 24.03.2025., podnesak tuženika od 10.06.2025., podnesak tužiteljice od 16.07.2025., te iskaze svjedoka GN, tužiteljice i tuženika osobno.

4. U predmetu ovog postupka sporno je li osnovan zahtjev tužiteljice da se proglasi nedopuštenim postupak izravne naplate koji je tuženik pokrenuo svojim zahtjevom kod Financijske agencije dana 15.studenog 2024. na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi donesenog od strane javne bilježnice Blanke Žaje dana 09.07.2024. Istim rješenjem je određena ovrha pljenidbom i prijenosom novčanih sredstava ovršenice i tužiteljice u ovom predmetu ĐN, radi prisilne naplate tražbine ovrhovoditelja i tuženika iz ovog predmeta, s time da je predmetna tražbina sadržana u prijedlogu za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave. Spomenuti prijedlog zajedno s rješenjem o ovrsi priložen je uz tužbu na listu 34-39 spisa, a kao tražbina u id. prijedlogu i rješenju o ovrsi navodi se glavnica u iznosu od 5.562,50 eur, s kamatom prema članku 29 Zakona o obveznim odnosima. Uu rješenju o ovrsi još su odmjereni troškovi ovršnog postupka koje bi tužiteljica trebala platiti u iznosu od 225,00 eur, a u vjerodostojnoj ispravi (iz prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave na listu 34-38 spisa) u rubrici „Opis tražbina iz vjerodostojne isprave“ sadržane su radnje za koje punomoćnik stranke i odvjetnik tužiteljice potražuje naknadu od tužiteljice jer je istu kao stranku zastupao u postupku vođenom kod Upravnog suda u Rijeci u predmetu broj Us I-1038/2021. Pobliže su kao radnje navedene one radnje za koje tuženik kao ovrhovoditelj potražuje nagradu od tužiteljice, te se tako navode slijedeće radnje; pristup na ročišta od 21. listopada 2021., 4. studenog 2021. i 2. prosinca 2021., naknada za tužbu protiv rješenja, naknada za obrazloženi podnesak od 6. prosinca 2021., naknada za odgovor na žalbu tuženika od 6. prosinca 2021 i utrošeni rad prema Tbr. 38., sve u ukupnom u iznosu tražbine od 5.562,50 eur sa zakonskom zateznom kamatom po kamatnoj stopi prema članku 29. Zakona o obveznim odnosima za ostale odnose.

5. Da su predmet potraživanja tuženika kao ovrhovoditelja bili troškovi za radnje koje je tuženik kao odvjetnik obavljao za tužiteljicu kao pravnu slijednicu prethodnog tužitelja i njenog brata SN (koji je dakle pokrenuo upravni postupak radi invalidske mirovine), sukladno potvrđuje saslušani svjedok MN i tuženik osobno, kao i tužiteljica čiji iskaz u tom dijelu korespondira s iskazima prethodno navedenih sudionika u postupku ali i drugim dokazima u spisu.

6. Svjedok MN navodi je da je pred Upravnim sudom u Rijeci vođen upravni spor za pok. brata tužiteljice, koji je uspješno okončan te je usvojen tužbeni zahtjev tužitelja i povećana je invalidska mirovina pok. bratu tužiteljice, koji je sam bio tužitelj u tom sporu. No, on je u međuvremenu preminuo a tužiteljica je kao nasljednica preuzela prava i obveze koje proizlaze iz tog spora. Po okončanju spora, kako svjedok dalje navodi, izdan je račun s time da su u računu umanjene one radnje koje je kako navodi sud priznao kao trošak. Dakle, sam račun izradio je osobno navedeni svjedok, što proizlazi iz iskaza i stavio je popust 100%, te je obrazložio da su to radnje koje je sud priznao a svjedok je izdao račun za radnje koje sud nije priznao. Nastavno obrazlaže:

„Obavijestili smo gđu. SN na više načina o računu kojeg je ona uredno zaprimila, račune dostavljene elektronski i poštom, te znamo da ih je zaprimila zato što je u jednom trenutku i telefonski zvala i zato što je poslala jedno pismeno u kojem je napisala da se ona s računom ne slaže. Nakon toga, a obzirom da tužiteljica nije imala namjeru platiti račun pokrenuli smo ovršni postupak po izdanom računu. Bio je još jedan račun izdan, ali taj račun smo (naplatili) dakle jer je bio uredno plaćen kroz prijeboj zato što smo primili iznos troška vještačenja te smo preostali iznos umanjili za taj dio računa i uredno vratili tužiteljici.“

6.1. Na upit pun. tuženika svjedok je pobliže odgovorio da se vodio (samo) jedan upravni postupak, a ne više upravnih postupaka te je bilo doneseno prvostupanjsko rješenje u tom upravnom postupku, te je na inzistiranje tužiteljice napisana žalba i doneseno je zakonito rješenje, a ovaj drugi račun je bio izdan na ime te žalbe napisane nakon što je Mirovinsko postupilo po presudi Upravnoga suda u Rijeci. Na daljnji upit pun. tužitelja svjedok odgovara da tijekom tog dogovora nije osobno razgovarao s tužiteljicom, već je to zasigurno učinio tuženik koji je kao odvjetnik dogovarao s njom sve bitne uvjete. Svjedok napominje da u spisu predmeta nije bilo nikakvog posebnog ugovora na koji se mogao referirati kada je izdavao račun. Na upit koje radnje sud nije priznao a izdan je račun tužiteljici, svjedok odgovara da se toga ne sjeća i ne može odgovoriti, a ne sjeća se ni je li tužiteljica bila suglasna da se napravi odgovor na žalbu, te ne zna točno koliko je puta tužiteljica dolazila u ured kod odvjetnika. Čini mu se da je ipak dolazila "možda 3 -4 puta" te se sjeća da je nakon jednog posjeta tužiteljice dobio u rad žalbu, i to nakon što je već bio okončan Upravni spor.

6.2. U zapisniku s ročišta pri tom je konstatirano da je svjedoku pokazan račun 40-1-1-2 od 26.03.2024. i svjedok je odgovorio da su ispod samo pobrojane odvjetničke radnje koje nisu plaćene od strane Upravnog suda, a za druge radnje je Upravni sud priznao tužiteljici naknadu troška kako navodi.

7. Tuženik je osobno iskazao da je zastupao gospođinog t.j. tužiteljičinog brata u pitanju statusa HRVI iz Domovinskog rata i kasnije, te u pitanju mirovine po ostvarenom statusu HRVI-a. Napose je istaknuo da nije zastupao gđu t.j. tužiteljicu, već njezinog pok. brata i s njim sve dogovarao. Vezano uz tužiteljicu misli da je ona samo dolazila u ured s pok. bratom i dodaje:

„Nakon što je ostvaren status HRVI-a prema Zakonu o mirovinskom osiguranju i prema Zakonu o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata stekli su se uvjeti da se može podnijeti zahtjev za promjenu i po pravu na invalidsku mirovinu temeljem Zakona o pravima hrvatskih branitelja i Zakona o mirovinskom osiguranju. U međuvremenu je pokojni SN umro, a ja sam gđu. uputio da kao nasljednica preuzme i prava iz Mirovinskog osiguranja odnosno postupka koji je bio u tijeku. Nakon što je sve to obavljeno i nakon što je isplata iz postupka isplaćena tužiteljici trebalo je podmiriti i moje radnje. Pozvao sam gospođu i ona je došla u ured s nakanom da obračunamo troškove. Međutim, gđa. je bila iz meni nepoznatih razloga vrlo nezadovoljna smatrajući da je mirovina trebala biti isplaćivana od dana kada je njezin brat dobio mirovinu. Objasnio sam joj da nažalost to nije moguće ostvariti, a što je gđa. uporno inzistirala te me je optuživala za to da nisam dobro uradio i tražila (je) da joj isplatim i ono što je Upravni sud meni kao zastupniku isplatio. Nakon nekoliko dolazaka i nakon što je bila izuzetno neugodna na zadnjem sastanku rekao samo joj da napusti (ured) jer da je prešla moje granice tolerancije. Više puta sam je pozivao da se dogovorimo o iznosu jer je moj princip rada s Hrvatskim braniteljima uvijek takav da im nastojim dati popuste. Znao sam da je pok. SN osoba koja je dosta stradala u Domovinskom ratu i da je imao ozbiljne posljedice zbog toga, no uvidio sam i da je tužiteljica nastojala dominirati nad njim i upravljati svime što se događa, a to se osobno pokazalo nakon Josipove smrti i nakon višestrukog pozivanja da mi plati (o.a. za izvršene radnje), i to uz popuste. Na kraju sam naložio svom sinu odnosno vježbeniku da izradi račun u punom iznosu prema svim radnjama. On je to napravio i smatram da sam postupao ne samo etično nego da sam zbog pok. SN nastojao i umanjiti račun. Što se tiče tvrdnji da mi je dala 1.100,00 kn ništa mi ona nije dala, uostalom nju nisam zastupao nego sam zastupao SN. Još mogu reći da je plaćen dio ili čitav iznos vještačenja od strane pok. SN i da je taj iznos vraćen tužiteljici, a mislim da su o tome dokazi u spisu. Mislim da se radilo o nekih 220,00 ili 230,00 eura.“

7.1. Na osobni upit tužiteljice o tome „kako je tuženik razgovarao s njezinim bratom“, tuženik navodi da se više ne sjeća točno je li njezin brat dolazio sam ili je dolazio s njom, a vidio je da je njezin brat dosta bolestan pa je uvažavao i ono što je ona rekla, ali je kako je već naprijed naveo primijetio da ona (tužiteljica) pokušava dominirati u razgovoru nad bratom. Tuženik uz to napominje da je s pok. bratom tužiteljice bilo govora da će se nakon završetka postupka dogovoriti o postotku koji bi trebao pripasti odvjetniku.

8. Tužiteljica je prigovarala takvom iskazu tuženika i napose isticala da njezin brat nije mogao sudjelovati ni u kojim dogovorima jer je već od početka bio u Dubravi u bolnici, pa dakle nije mogao biti sam u razgovoru s tuženikom.

9. Tužiteljica je u svom iskazu tvrdila da je kod odvjetnika MN došla po preporuci i u početku imala veliko povjerenje da će sve biti obavljeno kako treba. Stoga nije posebno tražila da se sklopi dogovor i kaže koliko će koštati pojedine radnje. Iznosi da je odmah na početku odvjetnik tražio naknadu za sastav tužbe te mu je na ruke dala 1.100,00 kuna. To je bilo 12.4.2021. Drugi put je bila kod odvjetnika 14.04.2021. kada je donijela medicinsku dokumentaciju za brata te je ta tužba s med. dokumentacijom proslijeđena Upravnom sudu u Rijeci i tužba je bila usvojena. Kada je došla kod odvjetnika navodi "on me je moljakao i rekao da svi ti troškovi koje sam ja trebala dobiti u iznosu od 8.565,00 kn idu njemu, tako je to i prošlo. Ja sam to prihvatila te znam i smatram da mu je HZMO isplatio navedene troškove." Napose dodaje:

"Moram reći da je od početka sve loše krenulo te je mom bratu bio uskraćivan faktor u obračunu mirovine, priznali su mu 1, a trebao je imati veći 1,5 umjesto 1, a što u obračunu konačno povećava mirovinu. Ja sam pitala odvjetnika MN da li bi se složio da se piše žalba i on je napravio prijeboj te je uzeo oko 2.960,00 kn na ime ranije uplaćenog vještačenja. Mislim da je potonji iznos od 2.960,00 kn bio u okviru ranije spomenutog iznosa od 8.565,00 kn. Htjela bih napomenut da nisam vidjela nikakva umanjenja računa koji je on meni naplaćivao za obavljene radnje, a što je malo prije rekao svjedok te me je nakon toga blokirao na računu i uzeo sav novac. Nasuprot tome, ja smatram da je taj trošak koji je dobio od HZMO-a pokrio sve njegove troškove te da ja nisam imala nikakvo dugovanje prema njemu te me nije ništa posebno pozivao da platim određene troškove iako sam mu se ja bila obraćala nakon što je HZMO donio rješenje po nalogu suda. Naprotiv bio je tom prilikom neugodan i istjerao me iz kancelarije govoreći da ga maltretiram. To je bilo 4.10.2023. i poslije toga nisam dolazila kod njega. Račun mi je bio blokiran možda prije godinu dana, ne znam točno trebala bi vidjeti".

9.1. Na upit svog pun. da li je kod prvog razgovora bilo dogovora o konkretnom plaćanju radnji tužiteljica opetuje,, da se nisu ništa konkretno dogovorili niti posebno razgovarali o tome jedino mu je potpisala punomoć da mu pripada 13% od dobiti tj. od novca koji bi trebao biti isplaćen u korist nje kao zastupnice brata. Na daljnji upit je li ju tuženik obavještavao o radnjama koje su poduzimane tužiteljica odgovara „baš i ne, ja sam morala zvati i pitati što se dalje napravilo“, te je vidjela je na računu da na jednom ročištu nije bio iako su i ti troškovi bili prikazani u računu kojeg joj je tuženik poslao. Posebno ističe da je sud naložio HZMO-u isplatiti troškove u visini kako je naprijed navela 8.565,00 kn, a kasnije je ovrha glasila na iznos „od 6.000,00 i nešto eura“, te u spisu ima u spisu račun.

9.2. Na upit pun. tuženika je li osporavala račun broj 40-1-1-2 tužiteljica navodi da ne zna točno je li taj račun osporavala, ali je u svakom slučaju pisala dopis 25.04.2024. kojim je osporila taj račun tvrdeći da su svi troškovi u cijelosti podmireni. Analogno napominje da je naplaćen i trošak odlaska na ročište, a ima saznanja da tuženik na tom ročištu nije bio radi korone. Nadalje na upit odgovara da nije nikada pozivana od strane tuženika da dođe u ured radi dogovora o plaćanju i ponovno ističe da je uglavnom svaki puta ona morala zvati ured odvjetnika.

10. Obzirom na priložene dokaze u spisu razvidno je pak da je tužiteljica kasnije u svojstvu ovršenice podnijela prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, zbog razloga iz članka 50. stavka 1. točke 9 OZ-a što bi značilo da je tražbina prestala na temelju činjenica koje su nastale u vrijeme kad ih kao ovršenica nije više mogla istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave.

11. Prethodno je na temelju prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave tuženika i ovrhovoditelja, javni bilježnik Blanka Žaja iz [adresa] izdala rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave broj Ovrv-3916/2024 od 9. srpnja 2024., protiv kojeg tužiteljica nije podnosila prigovor već je tek nakon podnesenog zahtjeva FINA-i za naplatu temeljem rješenja o ovrsi javnog bilježnika Ovrv- 3916/2024, tijekom tog postupka stavila prijedlog za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava. Rješenjem ovog suda od 8. siječnja 2025. u predmetu broj Ovr-925/2024-4 odbijen je njen prijedlog za odgodom kao naprijed. Također je istim rješenjem odbijen prijedlog tužiteljice kao ovršenice za naknadom troškova postupka u predmetu br Ovr-925/2024. U dijelu zaključka iz cit. Rješenja i zaključka Općinskog suda u Karlovcu od 08.01.2025.g. tužiteljica je upućena pokrenuti parnicu protiv tuženika radi proglašenja postupka izravne naplate nedopuštenim zbog razloga iz čl. 50. st. 1. točke 9. Ovršnog zakona. U obrazloženju id. odluke se navodi kako je odredbom članka 53. stavka 1 OZ-a propisano da ovršenik može zbog razloga iz članka 50. stavka 1. točke 7. i 9. do 11. ovog Zakona podnijeti žalbu protiv rješenja o ovrsi i nakon njegove pravomoćnosti ako taj razlog nije mogao iz opravdanih razloga istaknuti već u roku za žalbu protiv rješenja. Također se navodi da je člankom 54. stavkom 1. istog zakona propisano kako će se takva žalba bez odgode dostaviti ovrhovoditelju, koje se o njoj može očitovati u roku od osam dana. I nadalje; Odredbom članka 55. stavka 1. OZ-a propisano je da ako rješenje o žalbi iz članka 53. stavka 1. ovoga Zakona ovisi o utvrđivanju neke sporne činjenice, sud će zaključkom uputiti ovršenika da u roku od petnaest dana od dana dostave zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, osim u slučaju iz stavka 2. ovoga članka, odnosno ako rješenje o žalbi iz stavka 1. ovoga članka ovisi o utvrđenju spornih činjenica čije postojanje ovršenik dokaže javnom ili javno ovjerovljenom ispravom, odnosno ako su one općepoznate ili se njihovo postojanje može utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnjevama, u kojem slučaju će sud o osnovanosti žalbe odlučiti u ovršnom postupku. Nastavno je obrazloženo da je ovršenica podnijela prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim zbog razloga iz članka 50. stavka 1. točke 9 OZ-a, odnosno da je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kada ju ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, t.j. nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave. Stoga je sukladno odredbi članka 210. stavka 2. u vezi s člankom 55. stavkom 1. OZ-a, zaključkom suda ovršenica upućena u roku petnaest dana od dostave zaključka pokrenuti parnicu protiv ovrhovoditelja. Uz to je istaknuto da se u konkretnom slučaju ne radi o činjenicama koje su općepoznate, odnosno koje se može utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnjevama tj. presumpcijama.

12. Iako je prema ovakvom stanju stvari razvidno da je tužiteljica kao ovršenica mogla podnijeti prigovor protiv rješenja o ovrsi neposredno nakon izdavanja id. rješenja, ipak se ne utvrđuje se da bi bilo osnovano odbiti njezin zahtjev za proglašenjem postupka izravne naplate nedopuštenim, i to u onom dijelu u kojem se utvrđuje da se radilo o nedopuštenom raspolaganju potraživanja naknade za izvršene radnje i odvjetničke usluge za koje je tuženik već primio naknadu troška postupka, ali i za one radnje za koje je tuženik kao odvjetnik potraživao naknadu od tužiteljice kao ovršenice, iako takav trošak nije nastao imajući u vidu da id. radnje nisu obavljene. Međutim, tuženik je kao ovrhovoditelj postavio zahtjev za izravnu naplatu na temelju vjerodostojne isprave i za te radnje, što je razvidno iz cit. prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave. Naime, u tom dijelu zahtjev tuženika je protivan raspolaganju i postupanju u smislu članka 3. ZPP-a i dijelom Odvjetničkoj Tarifi kada se ima visina potraživanja o kojoj je govorio tuženik i saslušani svjedok, napose imajući u vidu da se radi o troškovima za usluge za koje tuženik kao ovrhovoditelj već primio naknadu u vidu isplaćenih troškova po presudi Upravnog suda u Rijeci, broj Us I-1038/2021-20 od 16. prosinca 2021.g. U tom dijelu sukladno je utvrđeno da su navedeni troškovi isplaćeni tuženiku kao odvjetniku stranke u sporu pred Upravnim sudom. Slijedom toga je u smislu spomenutog članka 3. ZPP-a nedopušteno opetovano naplaćivati naknadu za radnje za koje je već primljena naknada troška za zastupanje. Naime, u id. presudi Upravnog suda u Rijeci je priznat stranci trošak za radnje pristupa na ročište od 21. listopada 2021., za sastav tužbe protiv rješenja i sastav obrazloženog podneska od 6. prosinca 2021., te je dakle naknada za te radnje već isplaćena tuženiku kao odvjetniku.

13. Pored toga se utvrđuje da tuženik kao odvjetnik prilikom obavljanja radni zastupanja u postupku pred Upravnim sudom nije pristupio na dva ročišta; i to ročište od 4. studenog 2021. i 2. prosinca 2021., dok su u prijedlogu za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave te iste radnje navedene u opisu tražbine i čine dio ukupnog potraživanja u visini od 5.562,50 eur. Dakle, tuženik kao ovrhovoditelj je i za te radnje potraživao naknadu troška od tužiteljice kao ovršenice, a takav trošak nije nastao, pa je i u tom dijelu kao i u dijelu koji se tiče potraživanja naknade za radnje za koje je primio naknadu troška zastupanja, utvrđen postupak izravne naplate neosnovanim te je donesena odluka kao u točki I izreke ove presude.

14. Slijedom navedenog, jedino se u odnosu na potraživanje naknade za odgovor na žalbu utvrđuje opravdanim odbiti zahtjev tužiteljice za postupak izravne naplate nedopuštenim i u tom dijelu se mogu uvažiti navodi tuženika kao osnovani, obzirom je tužiteljica propustila staviti prigovor odmah po izdavanju rješenja o ovrsi od strane javnog bilježnika,,,, U tom dijelu je potraživanje tuženika kao ovrhovoditelja postalo pravomoćno i ovršno, te vrijedi sve što je tuženik u tom smislu naveo u odgovoru na tužbu pa je za taj dio potraživanja dopušten postupak izravne naplate i donesena je odluka kao u točki II izreke presude.

15. Slijedom toga a vezano uz troškove, razvidno je da je ,, tužiteljica razmjerno u većem dijelu uspjela u postupku, te su joj troškovi postupka dosuđeni sukladno čl. 154. ZPP-a prema potraživanju u Troškovniku na listu 77 spisa. Po navedenoj odredbi, to bi značilo da najprije treba utvrditi postotak uspjeha svake stranke u parnici, te od postotka stranke koja je uspjela u većoj mjeri oduzeti postotak one stranke koja je uspjela u manjoj mjeri, a nakon toga utvrditi iznos troškova stranke koja je uspjela u većoj mjeri i toj stranci odmjeriti naknadu troškova koji odgovaraju postotku koji je preostalo nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. U kontekstu navedenog, to znači da je tužiteljica glede osnove uspjela u cijelosti odnosno na razini od 100%, a imajući u vidu visinu postavljenog zahtjeva uspjela je u većinskom dijelu, odnosno ukupno na razini od 80%. Nasuprot tome, tuženik je djelomično uspio s osnovom i u manjem dijelu obzirom na visinu potraživanja iz postupka izravne naplate, pa je njegov uspjeh cjenjen na razini od ukupno 20%. Kada se uspjeh tužitelja, umanji za uspjeh tuženika, proizlazi da je u konačnici tužitelj u ovog parnici uspio u omjeru 60%, pa mu je na toj razini dosuđen trošak. Tužiteljici je pak kao opravdan priznat trošak za sastav tužbe i podnesaka od 24.03.2025. i 16.07.2025., te za zastupanje na ročištu od 10.02.2026., sve u zatraženom iznosu od po 200,00 eur. Za prvo i pripremno ročište održano 08.07.2025. na kojem se samo procesno raspravljalo priznata joj je 50%-na naknada ili iznos od 100,00 eura, te je isti iznos priznat i za zastupanje na ročištu za objavu presude. Ukupno je za navedene radnje tužiteljici priznata naknada troška ovog postupka u iznosu od 1.000,00 eur, tj. 1.250,00 eura uključujući pripadajući PDV. No, kako je tužiteljica uspjela na razini 60% to joj je konačno dosuđen trošak parničnog postupka u iznosu od 750,00 eur, te je tom trošku pridodan trošak sudske pristojbe za tužbu i presudu u iznosu od po 51,04 eura. Tužiteljici je najzad sveukupno dosuđen trošak postupka u iznosu od 852,08 eura, kao u točki III izreke, sa zakonskim zateznim kamatama kao u točki III izreke.

U Karlovcu 01. travnja 2026.

Sudac

Vesna Gračan

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi Županijskom sudu, pismeno u tri primjerka putem ovoga suda.

Dna:

1. Tužitelju po pun. iz ZOU Josip Janković i Mate Burazin iz Karlovca.

2. Tuženiku po pun. po punomoćniku Toš Hrvoju, odvjetniku iz OD Borić & Toš d.o.o. iz Zagreba.