Poslovni broj: 20 Gž-734/2023-2

1

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zadru, po sutkinji Sanji Prosenici, u pravnoj stvari tužiteljice M. B. iz …, OIB …, zastupane po punomoćnicima-odvjetnicima iz Z. o. u. Z. K. i D. D. iz B., …, protiv tuženice H. o. k. d.d., Z., …, OIB …, zastupane po zakonskom zastupniku, a ovaj po punomoćnicima-odvjetnicima iz Z. o. u. Ž. O., I. P., F. O., Z., …, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj  P-216/2014-49 od 15. lipnja 2106. (ispravno 2016.), dana 11. siječnja 2024.,

r i j e š i o j e

I Ukida se presuda Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj P-216/14-49 od 15. lipnja 2106. (ispravno 2016.) pod toč. I. izreke i predmet u tom dijelu vraća sudu prvog stupnja radi održavanja nove glavne rasprave.

II Odluka o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je: 

"I. Tuženik H. o. k. d.d. …, Z., OIB … dužan je ime naknade imovinske štete, isplatiti tužiteljici M. B. iz …, OIB … iznos od 8.306,00 kuna (slovima: osamtisućatristošestkuna) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja se računa po stopi od 12% godišnje tekućom od dana podnošenja ove tužbe do  31. srpnja  2015. godine, a od 01. kolovoza 2015. godine pa sve do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje duljim od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, kao i naknaditi mu parnični trošak u iznosu od 8.063,00 kuna zajedno sa  zakonskom zateznom  kamatom koja se obračuna po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje duljim od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena,  tekućom od dana donošenja presude pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja preko dosuđenih 8.306,00 kuna do zatraženih 11.866,00  kuna kao neosnovan."

2. Protiv navedene presude u dijelu pod toč. I. izreke žalbu je izjavila tuženica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava te odluke o troškovima postupka uz prijedlog da se u pobijanom dijelu prvostupanjska presuda preinači, podredno u tom dijelu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

2.1. U žalbi ističe da je riječ o štetnom događaju za koji je mjerodavna odredba čl. 1072. Zakona o obveznim odnosima pa se međusobni odštetni zahtjevi vlasnika motornih vozila rješavaju temeljem subjektivne odgovornosti radi čega da je tužiteljica bila dužna dokazati sve pretpostavke odgovornosti za štetu, odnosno štetnu radnju, štetu, uzročnu vezu i krivnju osiguranika tuženice. Na okolnost dinamike nastanka štetnog događaja da su saslušani sudionici nezgode čiji su iskazi proturječni, provedeno je i prometno vještačenje na tu okolnost, a prema kojemu nije moguće utvrditi koje je svjetlo bilo upaljeno na semaforu kada je u njega ušao vozač koji je upravljao vozilom tužiteljice. Sud prvog stupnja nalazi tužbeni zahtjev djelomično osnovanim smatrajući da su za nastanak štetnog događaja kriva oba sudionika i to sin tužiteljice u omjeru od 30%, a osiguranik tuženice u omjeru od 70%. Zbog pogrešnog pravnog pristupa pogrešno je utvrđeno činjenično stanje pa time i pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Ovo stoga što se pravilo o prvenstvu prolaza moglo primijeniti samo u slučaju da su oba sudionika ušla u raskrižje za vrijeme zelenog svjetla na semaforu u kojem slučaju bi osiguranik tuženice bio dužan propustiti vozilo tužiteljice. U konkretnom slučaju niti iz iskaza sudionika nezgode te svjedoka, a niti iz prometnog vještačenja nije se moglo utvrditi koje je svjetlo na semaforu bilo upaljeno kada je u raskrižje ušlo vozilo tužiteljice, a osiguranik tuženice bio bi dužan propustiti vozilo tužiteljice samo u slučaju da je ušao u raskrižje za vrijeme upaljenog zelenog svjetla na semaforu. Sud da je bio dužan obrazložiti na koji način je utvrdio da bi vozilo tužiteljice imalo prednost prolaza te zašto osiguranika tuženice drži odgovornim u omjeru od 70% i iz čega to proizlazi. Prema odredbama Zakona o parničnom postupku sud može određenu činjenicu uzeti kao dokazanu ako ju je utvrdio sa sigurnošću, a u suprotnom se imaju primijeniti pravila o teretu dokazivanja. U tom slučaju na tužiteljici je teret dokazivanja činjenica iz kojih izvodi svoje pravo tj. da je osiguranik tuženice odgovoran za prometnu nezgodu, a što ista nije učinila. Stav o nastanku nezgode i krivcu sud ne može temeljiti na pretpostavkama, a u postupku nije dokazano da je osiguranik tuženice bio dužan propustiti vozilo tužiteljice jer ukoliko je isto ušlo u raskrižje za vrijeme crvenog svjetla tada ne bi postojala nikakva odgovornost osiguranika tuženice. Unatoč dokaznoj građi žaliteljica smatra da tužiteljica nije dokazala da bi imala prvenstvo prolaza pa je postupajući na opisani način sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku jer u presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama te postoji proturječnost između nalaza i mišljenja vještaka koji sud prihvaća te obrazloženja same presude. Riječ je o prometnoj nezgodi prouzročenoj pogonom dvaju vozila te je nedvojbeno da isključivu krivnju štetnika dokazuje tužiteljica što u ovom sporu nije bilo moguće utvrditi jer ni tehničkim putem nije utvrđeno koje je svjetlo bilo upaljeno na semaforu radi čega nije moguće isključiti niti jednu od dvije proturječne varijante odigravanja štetnog događaja opisanog po sudionici. U pogledu dosuđene visine štete žaliteljica navodi da je izostalo obrazloženje pa je i na taj način ostvarena bitna povreda. Kako je riječ o totalnoj šteti zakonska zatezna kamata može teći tek od presuđenja jer se ovdje radi o nenovčanoj imovinskoj šteti koja sukladno odredbama čl. 1086. i 1089. Zakona o obveznim odnosima tek presuđenjem biva pretočena u odgovarajući broj novčanih jedinica. U takvom slučaju sudska praksa da je već zauzela stajalište. Predlaže da joj se obistini trošak sastava žalbe.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je osnovana.

5. Prvenstveno valja istaći da je u uvodu pobijane presude navedeno da je ista donesena 15. lipnja 2106., umjesto 15. lipnja 2016. pa je slijedom toga zaključiti da se radi o očitoj omašci u pisanju.

6. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-1978/2018-2 od 4. srpnja 2023. ukinuta je presuda Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-1446/2016-2 od 13. siječnja 2017. i predmet vraćen tom sudu na ponovno suđenje s obrazloženjem da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 230. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 - dalje ZPP), a koji se ovdje primjenjuje temeljem odredbe čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 70/19), koja je mogla biti od utjecaja na pravilnost i zakonitost donesene presude. Naime, taj sud da je već u nizu svojih odluka (Rev-260/2005 od 12. listopada 2005., Rev-659/2021 od 6. srpnja 2022. i dr.) izrazio pravno shvaćanje da je zapisnik o očevidu javna isprava koja dokazuje istinitost onoga što se u njoj potvrđuje ili određuje, dok je dopušteno dokazivati da su u javnoj ispravi neistinito utvrđene činjenice ili da je isprava nepravilno sastavljena (čl. 230. st. 1. i 3. ZPP). U konkretnom slučaju iz sadržaja dopisa Ministarstva unutarnjih poslova, PU Bjelovarsko-Bilogorske od 20. siječnja 2014., uz koji je dostavljen zapisnik o očevidu prometne nesreće od 28. prosinca 2013., proizlaze činjenice da je osiguranik tuženice "ušao vozilom u raskrižje na znak zelenog svjetla vršeći skretanje u lijevo, a da prethodno nije propustio vozilo koje mu dolazi iz suprotnog smjera i zadržava smjer kretanja te mu je time oduzeo prednost prolaska" uslijed čega je došlo do prometne nesreće u kojoj je oštećeno vozilo tužiteljice. U navedenim činjeničnim okolnostima slučaja shvaćanje izraženo u pobijanoj presudi drugostupanjskog suda prema kojem bi teret dokaza činjenice koje je svjetlo bilo upaljeno na semaforu prilikom prolaska vozila tužiteljice bilo na istoj suprotno je pravnom shvaćanju revizijskog suda prema kojem, u situaciji kada je javnom ispravom neka činjenica utvrđena, teret dokaza da su u javnoj ispravi neistinito utvrđene činjenice ili da je ista nepravilno sastavljena je na stranci u postupku koja to tvrdi (ovdje na tuženici). U konkretnom slučaju to znači da je s obzirom na prigovore tuženice ista imala mogućnost dokazivati protivno onome što je navedeno u službenom izvješću MUP-a odnosno u zapisniku o očevidu jer se ne može bezuvjetno uzeti da su u tim ispravama navedene činjenice istinite te potom cijeniti rezultate provedenog dokazivanja.

7. Imajući u vidu sadržaj upute izražene u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-1978/2018-2 od 4. srpnja 2023. ovaj drugostupanjski sud nalazi da se pravom tuženica ističe kako je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

7.1. Naime, prvostupanjski sud ne daje nikakve razloge u pogledu činjenice da iz dopisa PU Bjelovarsko-Bilogorske od 20. siječnja 2014. (l.s. 5.), koji predstavlja integralnu cjelinu sa zapisnikom o očevidu od 28. prosinca 2013. (l.s. 6-10), proizlazi da je osiguranik tuženice ušao vozilom u raskrižje na znak zelenog svjetla vršeći skretanje u lijevo prema P., a da prethodno nije propustio vozilo koje mu dolazi iz suprotnog smjera i zadržava smjer kretanja te je time oduzeo prednost prolaska te koji u smislu odredbe čl. 230. st.1. ZPP predstavljaju javne isprave.

7.2. Pored toga, iz nalaza i mišljenja vještaka prometne struke G. H., između ostalog, proizlazi kako nije moguće utvrditi kakvo je svjetlo na semaforu bilo kad je na raskrižje ušao vozač Golfa (vozilo tužiteljice).

8. Dakle, kako su izostali razlozi o odlučnoj činjenici jer niti prvostupanjski sud a niti vještak H. nisu uzeli u obzir sadržaj dopisa od 20. siječnja 2014. u svezi toga koje je svjetlo na semaforu bilo upaljeno u trenutku kada je raskrižjem prolazio osiguranik tuženice to znači da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer o toj odlučnoj činjenici prvostupanjska presuda nema nikakvih razloga.

9. Nadalje, iz obrazloženja pobijane prvostupanjske presude nije razvidno da li je prvostupanjski sud smatrao da u konkretnom slučaju valja primijeniti odredbu čl. 1072. st. 1. ili odredbu čl. 1072. st. 2. i 3. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21) pa se zbog toga također ne može ispitati prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu.

10. Slijedom navedenog, valjalo je temeljem odredbe čl. 369. st. 1. ZPP ukinuti prvostupanjsku presudu u dijelu pod toč. I. izreke i u tom dijelu predmet vratiti sudu prvog stupnja radi održavanja nove glavne rasprave.

11. U nastavku postupka prvostupanjski sud će otkloniti bitnu povredu u postupanju nakon čega će donijeti odluku kako o pobijanom dijelu prvostupanjske presude, tako i o troškovima cjelokupnog postupka imajući u vidu sadržaj ove drugostupanjske odluke, kao i stav izražen u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-1978/2018-2 od 4. srpnja 2023. te žalbene navode tuženice u pogledu pravila o teretu dokazivanja, primjene odredbe čl. 1072. ZOO te u pogledu početka tijeka zakonske zatezne kamate.

12. Odluka o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

13. U nepobijanom dijelu pod toč. II. izreke prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

Zadar, 11. siječnja 2024.

               Sutkinja

                Sanja Prosenica, v.r.