Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Trg hrvatskih branitelja 1

47000 Karlovac

Poslovni broj: Pn-24/2021-34

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu po sucu Marija Mesić, u pravnoj stvari tužitelja TJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Borisu Brljačić, odvjetniku u Rijeci, protiv 1. tuženika Lovačko društvo "Družac" Bosiljevo, OIB:11933280049, Stelnik bb, Bosiljevo, zastupan po punomoćniku Hrvoju Jukić, odvjetniku u Zagrebu i 2. tuženika HRVATSKE AUTOCESTE d.o.o., OIB: 57500462912, Zagreb, UL. Stjepana Širole kbr. 4, zastupan po OD Terešak &Partneri iz Zagreba, radi naknade štete, nakon održana glavne i javne rasprave dovršene 19. veljače 2026., u nazočnosti punomoćnika stranka, po objavi 1. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se 1. i 2. tuženicima Lovačko društvo "Družac" Bosiljevo, OIB:11933280049, Stelnik bb, Bosiljevo i HRVATSKE AUTOCESTE d.o.o., OIB: 57500462912, Zagreb, UL. Stjepana Širole kbr. 4, da tužitelju tužitelja TJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], solidarno isplate iznos od 4.667,60 EUR sa zz kamatom do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi Hrvatske narodne banke izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023., za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke tekućom kako slijedi:

-na iznos od 4.456,90 EUR od 22.2.2021. pa do isplate

-na iznos od 210,70 EUR od 19. veljače 2020. pa do isplate,

sve u roku od 15 dana.

II. S preostalim dijelom zahtjeva tužitelj se odbija.

III. Nalaže se 1. i 2. tuženicima Lovačko društvo "Družac" Bosiljevo, OIB:11933280049, Stelnik bb, Bosiljevo i HRVATSKE AUTOCESTE d.o.o., OIB: 57500462912, Zagreb, UL. Stjepana Širole kbr. 4, da tužitelju tužitelja TJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], solidarno naknade parnični trošak u iznosu od 2.468,24 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 1. travnja 2026., pa do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da se dana 18. veljače 2020. dogodila se prometna nezgoda na 62. kilometru autoceste Rijeka - Karlovac kada je na vozilo u vlasništvu tužitelja naletjela divlja životinja koja je pretrčavala cestu uslijed čega je na automobilu tužitelja nastala materijalna šteta te isto nakon opisane nezgode nije u voznom stanju.

Procijenjena materijalna šteta iznosi najmanje 35.143,94 kn. Navodi da 1. tuženik gospodari s dva lovišta i to Zajedničkim otvorenim lovištem broj IV/123 “Družac“ i Zajedničkim otvorenim lovištem broj IV/125 “Bosiljevo“, pri čemu autocesta Rijeka - Zagreb predstavlja jednu od granica između istaknutih lovišta odnosno sporna dionica ceste graniči s oba lovišta kojima gospodari prvotuženik.

Dakle, lovišta 1. tuženika se nalaze s obje strane opisane dionice autoceste zbog čega je evidentno kako je predmetna divlja životinja sasvim sigurno pripadala u jedno od lovišta kojim gospodari 1. tuženik.

Divljač koja iznenada skoči na cestu se smatra opasnom stvari pa u slučaju naleta na vozilo njezin imalac, kao ovlaštenik prava lova na području kojeg je divlja životinja istrčala na cestu zbog čega je tužitelju nastala šteta, odgovara za tu štetu kao za štetu od opasne stvari po principu objektivne odgovornosti sukladno odredbama članka 1063. i članka 1066. st. 1 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18).

Osim toga, za štetu odgovara i 2.tuženik kao pravna osoba kojoj je povjereno upravljanje javnom prometnicom i to zbog neodgovarajućeg održavanja prometnice.

2. tuženik upravlja cestom na kojoj se dogodila nezgoda i na istoj provodi dnevne ophodnje međutim razvidni su propusti u smislu neodržavanja kolnika za sigurno odvijanje prometa budući da je divljoj životiniji bio omogućen pristup kolniku te je isti pretrčavala ugrožavajući tako sigurnost sudionika u prometu.

Navodi da način vožnje tužitelja nije bio ni u kakvoj uzročnoj vezi sa štetnim događajem no isti je pretrpio materijalnu štetu na svom vozilu koje nije u voznom stanju te je nakon naprijed opisane nezgode morao zatražiti i platiti prijevoz vozila od autokluba u iznosu od 1.587,50 kn. Tužitelj se radi naknade nastale štete u mirnom postupku obratio 1. tuženiku koji je ocijenio odštetni zahtjev neosnovanim. Predlaže da sud donese presudu kojom će 1. i 2. tuženiku solidarno naložiti da tužitelju isplati iznos od 36.731,44 kn sa zz kamatom tekućom od 19. veljače 2020.

1.1. Podneskom od 20.1.2024. (str. 93 spisa) tužitelj je tužbeni zahtjev postavio u eurima na iznos od 4.875,10 EUR sa zz kamatom tekućom 19. veljače 2020.

2. U odgovoru na tužbu 1. tuženik ističe prigovor promašene pasivne legitimacije, obzirom na činjenicu da iz činjeničnog supstrata i dostavljenih dokaza nije jasno temeljem kojih činjenica bi isti bio obveznik naknade štete koju je pretrpio tužitelj. Tužitelj je uz tužbu dostavio isključivo fotografije, izvješće o prometnoj nesreći, ponudu društva Babić servis d.o.o., izvid štete društva Wiener osiguranje, kao i pregled podataka o lovištu na službenim stranicama Ministarstva poljoprivrede te mapu lovišta.

Navodi da ni jedan od dostavljenih dokaza ne može nedvojbeno ukazati na činjenicu da se dana 18. veljače 2020. dogodila prometna nezgodna na šezdeset drugom kilometru autoceste Rijeka- Karlovac, kada je na vozilo u vlasništvu tužitelja naletjela životinja koja je pretrčavala cestu uslijed čega je na automobilu nastala materijalna šteta te isto nakon opisane nezgodne nije u voznom stanju, a u tužbi nije dostavljen dokaz o mjestu prometne nesreće i načinu na koji se ista odvila, kao niti o datumu kada se nesreća navodno dogodila tj. zapisnik o očevidu policije.

U odnosu na pasivnu legitimaciju ni u kontekstu odredbi Zakona o lovstvu ni u kontekstu odredaba ZOO-a 1. tuženik ne može biti odgovoran za navodnu štetu ukoliko se ista odvila na autocesti budući da odgovornost održavanja infrastrukture i sigurnosti na autocestama jasno uređuje Zakon o cestama. Konkretnije, ukoliko se i pretpostavi da je životinja ušla na autocestu, kao i da je ušla na području kojim upravlja 1. tuženik odgovornost za takav propust leži isključivo na odgovornoj osobi za održavanje autoceste, konkretnije odgovornoj osobi za održavanje građevine i oprema za zaštitu ceste, prometa i okoliša (snjegobrani, vjetrobrani, zaštita od nanosa, zaštitne i sigurnosne ograde, zaštita od buke i drugih štetnih utjecaja na okoliš i slično) iz čl. 4 Zakona o cestama. Konkretnije, ako se pretpostavi da je životinja i ušla na autocestu, ista je mogla na nju ući isključivo kroz rupu u građevini koja služi zaštiti ceste i prometa, odnosno kroz rupu u zaštitnoj i sigurnosnoj ogradi isl, a za održavanje istih odgovara ona osoba koja je sukladno odredbama Zakona o cestama navedena kao odgovorna, što svakako nije 1. tuženik.

Navodi nadalje da tužitelj ničime nije potkrijepio svoje navode o nastaloj šteti te ostaje nepoznato gdje se, kada i na kakav način ista dogodila, odnosno postoji li uzročna veza postupanja tužitelja sa štetnim događajem i je li isti upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi. Protivi se tužbi i tužbenom zahtjevu.

3. U odgovoru na tužbu 2. tuženik navodi da iz tužbe4 nije razvidno o kakvom propuštanju se od strane tuženika radi, da tužitelj ničim ne objašnjava na koji je to način 2. tuženik omogućio divljoj životinji pristup kolniku pogotovo imajući u vidu da je autocesta cijelom svojom dužinom ograđena zaštitnom žičanom ogradom pravo radi onemogućavanja ulaska ljudi i životinja na kolnik autoceste. Navodi da je odgovornost trgovačkog društva koje upravlja javnom cestom za štetu koju divljač nanese na javnim cestama uređena čl. 50. st. 1. Zakona o cestama prema kojem ista odgovara za štetu po osnovi krivnje u koliko na zahtjev osobe koja gospodari lovištem javnu cestu ne označi prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima. Nadalje osporava odgovornost i uzročno posljedičnu vezu između postupanja 2. tuženika i štetnog događaja obzirom je ophodarska služba 2. tuženika u cijelosti postupila sukladno propisima i pravilima struke glede održavanja i zaštite javnih cesta odnosno u skladu s Pravilnikom o održavanju cesta (NN 90/14) i pravilnikom o ophodnji javnih cesta (NN 75/14). Navodi da do štetnog događaja nije došlo zbog neodržavanja autoceste i zaštitne žičane ograde već zbog iznenadnog dolaska divljači tj. lisice na ograđeni prostor autoceste, a koje 2. tuženik nije mogao spriječiti. Navodi kako predmetnog dana prilikom ophodnje dionice autoceste gdje se dogodila prometna nesreća nisu postojala i nisu primijećena nikakva oštećenja, a pogotovo ne oštećenje žičane ograde, a inače se svako oštećenje mora evidentirati u Dnevniku rada ophodara. navodi da ophodarska služba svakodnevno i redovito u određenim vremenskim razmacima obilazi autocestu, da je na takav način bila organizirana i ophodnja dana 18. 2. 2020. Prema čl. 3. Pravilnika o ophodnji, ophodnja se obavlja najmanje tri puta dnevno, a prema čl. 12. ophodnja se smatra obavljenom ako jed ophodarska dionica prijeđena u oba smjera najmanje jednom u 8 sati odnosno jednom u dvanaest sati kada se ophodnja obavlja subotom, nedjeljom i blagdanima. Putni radni list, dnevnik rada i ophodarski dnevnik mjerodavni su i vjerodostojne isprave iz kojih je vidljivo da je ophodnja na autocesti obavljena kao i sve radnje koje su poduzete, pa tako iz putnog radnog lista, iz ispisa GPS-a i izvještaja o kretanju ophodarskog vozila je vidljivo da je u razdoblju od 7 do 19,00 sati u prvoj smjeni ophodnja prošla predmetnom dionicom autoceste i to neposredno prije nesreće u vremenu između 17,10 sati i 18,02 sata, odnosno dva sata prije štetnog događaja kojom prilikom nije uočena divljač na autocesti, ni nedostaci na autocesti ni oštećenje žičane ograde, a isto nije evidentirano ni u dnevniku rada. Navodi da prethodno nije bilo dojavljeno od strane korisnika autoceste ni tuženiku ni djelatnicima policije o pojavi divlje životinje na autocesti što upućuje na činjenicu da je potpuno nepredvidivo i neposredno prije naleta tužitelja dospjela na kolnik autoceste, a što 2. tuženik nije mogao spriječiti, izbjeći ni otkloniti. Navodi da divljač tj. lisica nije u vlasništvu 2. tuženika te ističe isključivu odgovornost lovačkog društva koje gospodari lovištem u neposrednoj blizini dionice autoceste na kojoj se dogodio štetni događaj, a iz kojeg lovišta je divlja životinja je iz8išla na kolnik autoceste. Navodi da iz Središnje lovne evidencije Ministarstva poljoprivrede proizlazi da se u neposrednoj blizini predmetne dionice s obje strane nalazi lovište i to s jedne strane lovište broj IV/123 Družac i lovište broj IV/125 Bosiljevo, a što je vidljivo i iz priležećih karata, te za nastalu štetu po principu objektivne odgovornosti odgovara ovlaštenik prava lova na području iz kojeg je divljač iskočila na autocestu. Osporava tijek zz kamata obzirom sukladno čl. 1086 ZOO-a kamate na nenovčanu imovinsku štetu teku od dana presuđenja.

Navodi da nema uzročne veze između postupanja 2. tuženika i predmetnog štetnog događaja i da nisu ispunjene bitne pretpostavke odgovornosti za štetu, dakle 2. tuženik osporava pasivnu legitimaciju, odgovornost, osnovu tužbenog zahtjeva, uzročno posljedičnu vezu. Predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev.

4. U dokaznom postupku, a radi utvrđenja činjeničnog stanja sud je izvršio uvid u cjelokupnu dokumentaciju u spisu, proveden je dokaz saslušanjem svjedoka VJ, CJ te tužitelja TJ, predsjednika lovačkog društva 1. tuženika PJ , zatim je provedeno vještačenje po vještaku prometne struke ĐJ, te izvršen uvid u nalaz i mišljenje ovog vještaka od 3. 9. 2025. na str. 152 do 162 spisa, te je vještak i usmeno saslušan.

4.1. Ocjenjujući izvedene dokaze sud je donio presudu kao u izreci.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu imovinske štete na njegovom vozilu BMW 4 ER COUPE, reg ozn. ST 4921,koja šteta je nastala u štetnom događaju od 18. veljače 2020., na 62. km autoceste Rijeka-Zagewb uslijed naleta vozila na divlju životinju – lisicu.

6. U postupku je saslušan tužitelj koji je iskazao:

- da se vozilom vozio i kretao u smjeru Karlovca tj. Zagreba, da je bilo 7,00 sati ujutro, da je bio i vozio na lijevoj traci kada mu je divljač, lisica, naišla s lijeve strane, a da je divljač inače bila na sredini ceste, da je vozio po ograničenju brzine koje je na mjestu nesreće bilo 100 ili 110 km/h, da su vremenski uvjeti bili dobri, da nije padala koša, da je bilo vedro vrijeme i dobra vidljivost, da je imao upaljena kratka svjetla jer je bio dan, da je lisicu uočio na udaljenosti nekih pola metara i da nije imao vremena kočiti, dakle da je vozio u lijevoj traci, da je lisicu ugledao na pola metra i da nije imao vremena za bilo kakvu reakciju,

- da su mu na vozilu oštećeni prednji branik i hladnjak, da je najprije zvao vučnu službu, a za nekih 5 minuta su došli ophodari i da je ispunjeno europsko izvješće, da je lisica na mjestu događaja uginula i da su je ophodari pokupili, da je vozilo popravio i platio račun za popravak u Babić servisu.

6.1. Nije sporno da konkretnog događaja na lice mjesta nije izlazila policija.

7. Ovaj sud je u postupku kao nesporno utvrdio da je kritičnog događaja odnosno 18. 2. 2020. godine vozilo tužitelja naletjelo na autocesti na divljač, odnosno lisicu, na autoceti A1 na dionici 62 km, a vozilo tužitelja kretalo se u pravcu Zagreba (što proizlazi i iskaza tužitelja) a što je utvrđeno i proizlazi:

- iz Zapisnika 2. tuženika od 18. 2. 2020. (str. 58 do 59 spisa) iz kojeg proizlazi da su tog dana, u 7,00 sati na lice mjesta izišli ophodar i još jedan djelatnik 2. tuženika zbog prometne nesreće na autocesti A-1 na 62 km + 950 m u pravcu Zagreba, da se radilo o naletu vozila na lisicu, uzeti su podaci o vozilu i vlasniku vozila, kao djelatnik koji je evidentirao nesreću naznačen je ophodar, svjedok VJ, u zapisniku je konstatirano da je nastala materijalna šteta na vozilu, konstatirano je da je ispunjeno europsko izvješće o nezgodi,

- a isto proizlazi i iz Dnevnika rada 2. tuženika (str. 64 spisa) odnosno da je došlo do naleta vozila na lisicu, da tužitelj nije zvao policiju već je s ophodarom napravio Europsko izvješće o šteti na vozilu, da je pregažena lisica uklonjena od strane ophodara u 7,25 sati .

8. U postupku je saslušan svjedok VJ, ophodar, koji je u zapisniku evidentirao nesreću, i koji je iskazao:

- da se sada konkretnog događaja ne sjeća, a da je inače procedura u takvim slučajevima da kada dobiju dojavu izađu na mjesto nesreće, čekaju policiju ili naprave europsko izvješće, a uginulu divljač s autoceste pokupe ophodari, kada na lice mjesta ne izlazi policija onda ophodari ispune europsko izvješće i daju ga oštećeniku, i sve se to evidentira u Dnevniku rada i ophodarskom dnevniku, time da policija mora izići na lice mjesta ako to traži oštećenik,

-da se nakon nesreće pregledava žičana ograda, da se inače ograda stalno pregledava jer je tu šuma pa se zna dogoditi da divlje svinje dignu žičanu ogradu,

-nakon nesreće pregledavaju žičanu ogradu i to evidentiraju u Dnevnik rada tj. napiše se da je ograda pregledana i u pravilu se pregledava na kilometar do dva s obje strane, a kada se radi o lisici ona iskopa rupu,

-inače ophodnja se vrši na način da izađu na autocestu i voze se ophodari po cesti i gledaju nedostatke koji se mogu popraviti, signalizaciju, žičanu ogradu koliko se to uopće može vidjeti,

-žičana ograda je udaljena od autoceste negdje 10 m, negdje 50 m, kada pregledavaju žičanu ogradu s vozilom se zaustave na zaustavnoj traci i idu pješice do žičane ograde, da se na taj način žičana ograda pregledava ako je potrebno npr. ako imaju dojavu da je životinja na cesti,

8.1. Svjedok CJ, također ophodar kod 2. tuženika je iskazao:

-da se konkretnog događaja ne sjeća jer događaj nije bio u njegovoj smjeni,

-da se kod takvih situacija naleta na divljač postupa na način da on kao ophodar dođe do mjesta nesreće, ako ne izađe policija napravi se europsko izvješće, nakon nesreće pregledavaju žičanu ogradu i to kilometar s jedne i druge strane autoceste,

-da se inače žičana ograda pregledava i tijekom dana i to iz vozila tj. iz vozila kojim voze po autocesti gledaju žičanu ogradu, a inače i redovito pješice pregledavaju žičanu ogradu ali ne svaki dan i taj pregled pješice je nekoliko puta godišnje,

-uginulu divljač odnose u bazu u škrinju, a onda poslije ovlaštena firma to odvozi.

9. Također je kao nesporno utvrđeno da se uz dionicu autoceste na kojoj je došlo do naleta na divljač nalazi lovište 1. tuženika i to s obje strane, a utvrđeno i proizlazi iz iskaza predsjedinka lovačkog društva 1. tuženika KJ koji je iskazao da se lovište lovačkog društva 1. tuženika (LD Družac Bosiljevo) nalazi uz autocestu Rijeka -Zagreb i to s obje strane, odnosno da su tu dva lovišta, svako s jedne strane autoceste, i obadva su lovišta od 1. tuženika 8u zakupu 1. tuženika) i 1. tuženik gospodari tim lovištem.

9.1. Dakle ne stoji istaknuti prigovor promašene pasivne legitimacije 1. tuženika, kao ni tvrdnja 1. tuženika da tužitelj nije dokazao da se radilo o naletu na divljač na autoceti.

10. Inače predsjednik lovačkog društva 1. tuženika je još iskazao:

- da 1. tuženik ima od Državnog lovnog inspektora i od samih autocesta nalog da se ne smiju da se ne smiju postavljati lovno gospodarski objekti u pojasu od 100 m od žičane ograde niti se smiju provoditi na tom dijelu lovne aktivnosti,

- kada se dogodi događaj kao što je nalet na divljač tada se njihovo lovačko društvo ne zove da se izađe na lice mjesta i pokupi divljač jer autocesta i nije lovište, a i ne smiju ući na autocestu ni vršiti bilokakve aktivnosti odnosno sprečavanja divljači na cesti ili lov,

-aktivnosti koje lovačko društvo provodi u cilju sprečavanja dolaska divljači u tom dijelu prije 100 m od ograda su da se u cijelom lovištu se divljač prihranjuje i dohranjuje u centralnim dijelovima lovišta koji su najudaljeniji od naselja i prometnica, a taj centralni dio lovišta u odnosu na mjesto prometne nezgode koje je bilo na 62 km autoceste je udaljeno nekih 2 km zračne linije,

-da je lisica životinja koja migrira i koja je predator i može preći nekih 4 do 5 km u jednoj noći.

11. Odredbom čl. 80. st. 6. Zakona o lovstvu NN 99/18 je propisano:

Za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara se na sljedeći način:

– vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi

– lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova.

11.1. Međutim u slučaju kada je došlo do štete na vozilu naletom vozila na divljač kada se nije provodio lov, kao što je to slučaj u ovom predmetu, za odgovornost za štetu mjerodavne su odredbe Zakona o obveznim odnosima, a što proizlazi iz odredbe čl. 76. st. 2. Zakona o lovstvu kojom odredbom je propisano da u pogledu uzroka i odgovornosti za štetu važe odredbe zakona kojim se uređuju obvezni odnosi ako Zakon o lovstvu ne propisuje drugačije.

11.2. Kako Zakon o lovstvu kao lexspecialis nije propisao tko odgovara za štetu nastalu na vozilu u slučaju naleta divljači na vozilo u području lovišta kojim gospodari lovoovlaštenik, kada se nije provodio lov, tada se primjenjuju odredbe Zakona o obveznim odnosima kojima se uređuje odgovornost za štetu. To znači kad je do štete došlo naletom vozila na divljač kada se nije provodio lov lovoovlaštenik odgovara po načelu objektivne odgovornosti sukladno odredbama ZOO-a.

11.3. Odgovornost i pasivna legitimacija tuženika temelji se na činjenici da je došlo do naleta vozila na divljač, tj. lisicu, i da je nesporno da je divljač tužitelju istrčala na prometnicu kojom se kretao iz područja lovišta kojim upravlja i čiji je lovoovlaštenik tuženik.

12. Kod toga je neodlučno što je lisica divljač koja migrira i što lovačko društvo 1. tuženika vrši odstrel te divljači (iskaz predsjednika lovačkog društva 1. tuženika), jer kraj nesporne činjenice da je s obje strane dionice autoceste, na kojoj je došlo do naleta na ovu divljač, lovište 1. tuženika, nesporno je i nedvojbeno da je lisica na došla autocestu s područja lovišta 1. tuženika.

13. Divljač koja dospije na cestu po kojoj se odvija promet je opasna stvar, a za štetu od opasne stvari u smislu odredbe čl. 1064. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05 i dr.), dalje: ZOO, odgovara njezin vlasnik ili u smislu odredbe čl. 1066. st.1. ZOO-a umjesto vlasnika, isto kao on, odgovara i osoba kojoj je vlasnik povjerio stvar da se njome služi.

14. U konkretnom slučaju, 1. tuženik koji upravlja i ovlaštenik je lovišta u kojem obitava divljač, odgovara kao imatelj opasne stvari po principu uzročnosti u kojem slučaju se u smislu odredbe čl. 1063. ZOO-a smatra da šteta nastala u vezi s opasnom stvari potječe od te stvari, osim ako se dokaže da ona nije bila uzrok štete, time da se može osloboditi odgovornosti ako dokaže da šteta potječe od nekog drugog nepredvidivog uzroka (čl. 1067. st.1. ZOO-a), a djelomično se može osloboditi odgovornosti ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete (čl. 1067. st.3. ZOO-a).

14.1. Dakle, 1. tuženik odgovora po principu objektivne odgovornosti.

15. Prema odredbi čl.50.st.1. Zakona o cestama (Narodne novine broj 84/11, 18/13, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14, 110/19 u daljnjem tekstu: ZC),koji je bio na snazi u vrijeme štetnog događaja, za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara se po osnovi krivnje, dok je daljnjom odredbom st.2.istog članka propisano da pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionar odgovora za štetu iz stavka 1.ovoga članka nastalu na javnoj cesti ukoliko javna cesta, na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima.

15.1. U odnosu na primjenu navedenog Zakona o cestama, Ustavni sud Republike Hrvatske, u svojoj odluci U-I/6264/2014 od 4.ožujka 2015. je mišljenja da Zakon o cestama uređuje pravno područje javnih cesta pa tako i pravno uređenje odgovornosti pravne osobe koja upravlja javnom cestom odnosno koncesionara javne ceste za štetu koja na javnoj cesti bude prouzročena trećim osobama naletom divljači.

15.2. Prema odredbi čl.16. ZC-a javne ceste moraju biti građene, rekonstruirane i održavane sukladno važećim propisima, dok je daljnjom odredbom čl.17.st.1., alineja 2, propisano da se javne ceste planiraju, projektiraju, grade, rekonstruiraju i održavaju na način, između ostalog, da omogućuju sigurno prometovanje svih sudionika u prometu, kao i sukladnost javnih cesta s drugim zahvatima u prostoru i s okolišem kroz koji se protežu.

15.3. Podzakonskim propisom, u odredbi čl. 2. Pravilnika o prometnim znakovima, signalizaciji i opremi na cestama (NN br. 33/05; 64/05 i 155/05, 14/11, 25/15, u daljnjem tekstu: Pravilnik), prometnu opremu ceste čini, između ostalog, zaštitna žičana ograda. Prema čl. 93. toč. 1. Pravilnika, zaštitne žičane ograde su namijenjene zaštiti prometa na cesti od divljači i drugih životinja, a prema čl. 94. toč. a) zaštitne žičane ograde postavljaju se uz autocestu.

16. Dakle, 2. tuženik odgovara po principu krivnje.

17. Sporna je odgovornost, odnosno krivnja 2. tuženika za štetu obzirom na tvrdnju tuženika da do štetnog događaja nije došlo zbog neodržavanja ceste od strane 2. tuženika jer je na mjestu štetnog događaja zaštitna ograda u cijeloj dionici izgrađena u skladu sa projektom, jer je dionica autoceste pregledavana od strane ophodarske službe 2. tuženika, kao da na zaštitnoj ogradi dan štetnog događaja i neposredno prije naleta na lisicu i nakon štetnog događa (kod pregleda ograde) te nisu uočena oštećenja ograde.

18. Prije svega sama činjenica postojanja zaštitne žičane ograda ne znači automatski i isključenje i oslobođenje od odgovornosti 2. tuženika, a bez ispunjenja drugih uvjeta u pravcu poduzimanja potrebnih mjera za sprječavanja ulaska životinja na autocestu, a što osim postavljanja žičane ograde podrazumijeva i redovito održavanje ograde, obilaženje autoceste i ograde, provjeravanja eventualnih oštećenja na ogradi.

19. 2. tuženik koji je dužan dokazati da je šteta nastala bez njegove krivnje, kao dokaz da na strani tuženika nije bilo propusta u održavanju autoceste je u spis dostavio Ophodarski dnevnik, Dnevnik rada i Putni radni list Hrvatskih autocesta d.o.o., te Zapisnik ( te je predložio saslušanje svojih djelatnika ophodara ).

20. U ovoj dokumentaciji je, kao što je rečeno, evidentiran predmetni štetni događaj i intervencija ophodarske službe u svezi naleta vozila na divljač-lisicu, te se iz ove dokumentacije može iščitati da je ophodarska služba prije prometne nezgode (koja je bila oko 7,00 sati ujutro) vršila obilazak autoceste tj. predmetne dionice autoceste dana 17/18.2.20220 u smjeni od 19,00 h do 7,00 h, u Putnom radnom listu (str. 51 i 52 spisa) na pod rubrikom "pravac kretanja" vidljiva je relacija i kretanja ophodara taj dan, vrijeme polaska, trajanje ophodnje, međutim nigdje se ne navodi i ne vidi da je ophodnja obilazila i pregledavala žičanu ogradu tijekom dana tj. u smjeni od 19,00 do 7,00 h, odnosno prije nezgode, pa ne proizlazi i ne zaključuje se da je na dan štetnog događaja i prije štetnog vršen pregled žičane ograde, također iz priležeće dokumentacije ne proizlazi da je žičana ograda na spornoj dionici autoceste pregledan nakon same nesreće, bar to nije vidljivo iz priležeće dokumentacije, iako su svjedoci ophodari (svjedok VJ i CJ) iskazivali da se u takvim situacijama naleta na divljač žičana ograda nakon nesreće pregledava u oba smjera kilometara do dva, i da se to evidentira u dnevniku rada, međutim u Dnevniku rada za 18.2.2020. za smjenu od 7,00 h do 19,00 h (str. 57 spisa) ne može se iščitati i nije vidljivo da je evidentiran taj pregled ograde nakon same nesreće.

21. Znači, nema spora da se dionica same autoceste od strane djelatnika tj. ophodara obilazi, ali ne proizlazi iz dostavljene dokumentacije da je na dan štetnog događaja tj. prije štetnog događaja žičana ograda pregledavana, jer to u nigdje u priležećoj dokumentaciji nije evidentirano, pa ni nakon same nesreće, pa se ne može prihvatiti tvrdnja tuženika da je zaštitna ograda na dan štetnog događaja i prije naleta na divljač bila pregledana i da nisu uočena oštećenja.

22. Kraj nesporne činjenice da je divljač bila na autocesti unatoč postavljenoj zaštitnoj žičanoj ogradi, i imajući u vidu netom sve naprijed navedeno i obrazloženo ovaj sud nalazi da se ne može isključiti mogućnost da je žičana ograda negdje bila oštećena bilo kod dionice naleta bilo i dalje izvan dionice naleta, kod čega valja reći da sama žičana ograda kada se radi o ovoj vrsti divljači- lisica nikako nije stopostotna zaštita jer žičane ograda postavljena ne sprječava divljač ove vrste da se popenje po ogradi i prijeđe ogradu ili da pak da iskopa rupu (kako je iskazao svjedok VJ).

22.1. U opisanoj situaciji kada se nesporno divljač tj. lisica našla i zatekla na kolnicu autoceste, ovaj sud nalazi da 2. tuženik, na kojem je teret dokaza da je šteta nastala bez njegove krivnje, nije dokazao da je u konkretnom slučaju zaštitna ograda bila neoštećena jer nema dokaza da je toga dana, prije štetnog događaja, vršen pregled žičane ograde od strane djelatnika tuženika na spornoj dionici, a ne proizlazi ni da je ograda na spornoj dionici pregledana nakon same nesreće, kod čega valja reći da sve i da je žičana ograda na spornoj dionici i pregledana nakon nesreće u krugu cca jednog do dva kilometra kako su iskazivali svjedoci ophodari da se tako uobičajeno postupa, pa i da nisu bila uočena oštećenja, ne znači da divljač nije mogla ući na nekom drugom mjestu kroz žičanu ogradu (izvan pregledanog kruga), i da ograda negdje nije bila oštećena, pa se na taj način divljač tj. lisica našla na autocesti, znači ili kroz oštećenu ogradu ili se popela po ogradi ili ispod ograde i tako se našla na autocesti, a slijedom čega se nameće zaključak da je izostao adekvatni nadzor od strane 2. tuženika koji nije poduzeo potrebne i adekvatne mjere sprječavanja ulaska divljači-lisice na autocestu tj. nije poduzeo potrebne radnje u održavanju autoceste tako da se ista može koristiti na sigurni način u smislu odvijanja sigurnog i nesmetanog prometa jer se inače divljač ne bi zatekla na kolniku predmetne dionice autoceste unutar zaštitne ograde.

22.2. Upućuje se i na pravno shvaćanje izraženo u odluci VSRH broj: Rwv- 2287/2024 od 12.11.2024.

23. U postupku je provedeno vještačenje po vještaku prometne struke ĐJ na okolnost dinamike nesreće i visine štete, te je sudski vještak na temelju dokumentacije u spisu (putni radni list, dnevnik rada, zapisnik 2. tuženika, fotografija priloženih uz tužbu (str. 5 do 8 spisa) izvid štete Wiener osiguranja d.d., europskog izvješća o nesreći, ponude Babić servisa d.o.o., računa Autokluba Karlovac, dao nalaz i mišljenje te iz pismenog nalaza i mišljenja od 4. 9. 2025. (str. 152 do 162 spisa) proizlazi:

-da se vozilo tužitelja kretalo u pravcu Karlovca po lijevoj traci autoceste A1, a po iskazu tužitelja lisica je istrčala s lijeve strane i došlo je do naleta,

-policija nije obavila očevid i nisu utvrđeni materijalni tragovi na kolniku tako da nema elemenata za točan izračun brzine kretanja, a vozač tj. tužitelj je iskazao da se kretao brzinom oko 100-110 km/h, a što je u skladu s oštećenjima na vozilu,

-pri naletu je došlo do kontakta između tijela divljači i srednjeg dijela prednje strane vozila, a nakon naleta divljač je odbačena od vozila i uginula je na mjestu nezgode,

-mjesto naleta se nalazilo na autocesti A1, na traci namijenjenoj za kretanje u pravcu Karlovca, a do naleta je došlo na stac 62 km+950 m, u odnosu na širinu kolnika vozilo se u trenutku naleta nalazilo na lijevoj traci autoceste A1,

-uzrok nezgode je istrčavanje divljači ispred vozila i nalet vozila na nju, kod čega je potrebno napomenuti da nalet na divljač unutar autoceste je za vozača iznenadna i neočekivana pojava,

-do naleta je došlo u fazi reakcije vozača kočenjem i kada još nije moglo doći do aktivacije kočionog sustava i vozač vozila nije imao mogućnost za izbjegavanje naleta kočenjem i nalet na divljač je bio neizbježan,

-u konkretnim okolnostima vozač unatoč pravovremene reakcije kočenjem nije imao tehničke mogućnosti za izbjegavanje naleta kočenjem,

-vozač bi intenzivnim kočenjem mogao zaustaviti vozilo do linije naleta i tako izbjeći nezgodu kod svih brzina manjih od 44 km/h, odnosno za sve veće brzine nalet je bio neizbježiv

-kretanje vozila brzinom od 44 km/h nije prilagođeno ni prihvatljivo za kretanje po autocesti i kretanje vozila tom brzinom po autocesti ne može se ni očekivati,

-vozilo je popravljeno u Babić servisu d.o.o. i trošak popravka je plaćen , te je trošak popravka vozila u 2020. s uključenim PDV-om iznosio 33.580,56 kn odnosno 4. 456,90 EUR.

23.1. Nadalje iz nalaza vještaka (str. 5 njegovog nalaza) proizlazi također da obzirom na priloženi izvid štete (str. 10 spisa), a prema kalkulaciji troška popravka po izvidu štete Audatex sustavu proizlazi da bi današnji trošak popravka s PDV-om iznosio oko 6.005,93 EUR.

24. 2. tuženik je prigovarao nalazu vještaka u pravcu da nije razmotrio mogućnost bi li štetni događaj bio izbjegnut da se tužitelj kretao desnom prometnom trakom pa je predlagao da se vještak u tom pravcu očituje, kao i u pravcu bi li tužitelj koji se kretao lijevom prometnom trakom mogao izbjeći nalet na lisicu skretanjem u desnu voznu traku odnosno bi li do prometne nesreće došlo da se tužitelj prestrojio skretanjem iz lijeve u desnu prometnu traku.

25. Nalazu i mišljenju je prigovarao i 1. tuženik također u pravcu da vještak nije razmotrio mogućnost izbjegavanja štetnog događaja da se tužitelj kretao desnom prometnom trakom u smislu odredbe čl. 142. st. 1 Zakona o sigurnosti prometa na cestama.

26. Vještak se usmeno na ročištu očitovao na prigovore tuženika kako slijedi:

-da je nalaz i mišljenje izradio po podacima u spisu, odnosno da se vozilo kretalo po lijevoj prometnoj traci,

-vezano za zahtjev da se očituje na mogućnost izbjegavanja u slučaju da se vozilo kretalo desnom trakom navodi: da se vozilo kretalo desnom trakom lisica bi tada od mjesta izlaska ispod metalne ograde pa do naleta morala preći put od dodatnih 3,75 m, a što bi tada bilo putno dužina puta od 7,25 m. Za prelazak tog puta lisica bi utrošila sada vrijeme 1,49 sekundi. Ako se uzme u obzir to vrijeme tada proizlazi da bi se vozilo u trenutku izlaska lisice kretalo na od 43,5 m udaljeno od mjesta naleta. S obzirom na zaustavni put od brzine kretanja vozila i u tom slučaju došlo bi do naleta na lisicu. Na tom putu od 43,5 m vozilo bi kočenjem moglo se zaustaviti do linije naleta u slučaju da se kretalo brzinom od 71 km/h,

-u varijanti izbjegavanja mogućnosti naleta skretanjem na desnu traku kolnika - u trenutku stupanja lisice ispod metalne ograde pa do mjesta naleta ona je utrošila vrijeme od 0,72 sekunde, a u tom trenutku vozilo je bilo udaljeno oko 21,0 metara. U slučaju da je vozač poduzeo skretanje u desno na tom putu od 21,0 m on bi mogao ostvariti bočni pomak samo od 0,17 m. Na tom pomaku vozilo ne bi uspjelo proći na desnu traku kolnika. S obzirom da je došlo do naleta u području središnjeg dijela prednje strane vozila, skretanje u desno sa 0,17 m ne bi izbjeglo nalet na lisicu.

-na pitanje punomoćnika 2. tuženika da je tužitelj vozio desnom prometnom trakom i da je vozio brzinom od 100 km /h i da nije kočio da li bi došlo do mimoilaženja s lisicom sudski vještak je naveo da u trenutku kada je u toj varijanti vozač mogao uočiti kretanje lisice tada je njegovo vozilo bilo udaljeno od mjesta naleta za 43,5 m i bilo je udaljeno vremenski 1,49 sekundi, pri tome je vještak računao da vozač nije poduzeo kočenje, te bi i u toj situaciji isto došlo do naleta na lisicu.

-na pitanje 2. tuženika da je toj situaciji tužitelj počeo kočiti kad je uočio lisicu da li bi tada izbjegao lisicu, sudski vještak je naveo da u slučaju da je vozač poduzeo kočenje na 43,5 m tada bi proces započetog kočenja trajao duže od vremena u kojem bi lisica mogla izaći iz linije naleta, dakle u tom slučaju lisica bi izašla iz linije naleta s vozilom i do naleta ne bi došlo, i radi se o situaciji da je vozio 100 km/h desnom trakom i da je poduzeo kočenje na 43,5 m.

-da je kolnik kritičnog događaja bio suh, utvrdio je temeljem Zapisnika 2. tuženika koji prileži na str. 58 spisa,

-na pitanje 1. tuženika obzirom nije obavljen od strane policije očevid na licu mjesta, da li vještak može utvrditi da se događaj zbio na način kako je tužitelj iskazao, vještak je naveo da nisu utvrđeni materijalni tragovi na kolniku tako da nema elemenata za točan izračun brzine kretanja vozila jer policija nije obavila očevid, i da je u nalazu kod utvrđivanje brzine kretanja vozila naveo da točnih materijalnih tragova na kolniku za izračun brzine kretanja vozila nema, iz tog razloga je analizu prove proveo na temelju po vozaču iskazane brzine od 100 do 110 km/h,

-na pitanje u pogledu materijalnih tragova može li ovo motorno vozilo ostaviti materijalne tragove odnosno tragove kočenja obzirom na svoj sustav kočenja koji ima sudski vještak je naveo da je predmetno vozilo opremljeno sa sustavom kočenja tzv. ABS, a kod kojeg u pravilu ne nastaju tragovi kočenja.

27. Ovaj sud je u cijelosti prihvatio nalaz vještaka ocjenjujući ga stručnim i objektivnim, a imajući u vidu da se radi o ovlaštenoj i stručnoj osobi za vještačenje, da je vještak usmeno obrazložio svoj nalaz i očitovao se na progovore 1. i 2. tuženika u tom pravcu dao još 4 varijante mogućnosti izbjegavanja nezgode, i dakle nesporno odgovorio na sve prigovore tuženika, nakon čega tuženici nisu imali daljnje prigovore.

28. Ovaj sud je prihvatio iskaz tužitelja da se kritičnog događaja dakle kretao brzinom oko 100 i 110 km/h lijevom trakom, kod čega je vještak u svom nalazu i naveo da ova brzina kojom se kretao tužitelj je u skladu s oštećenjima na vozilu. Prema nalazu vještaka tužitelj je kritičnog događaja pravovremeno reagirao i nije imao mogućnost za izbjegavanje naleta na divljač kočenjem već bi intenzivnim kočenjem mogao zaustaviti vozilo i izbjeći nezgodu kod svih brzina manjih od 44 km/h, a nema spora ni dvojbi da ta brzina nije prihvatljiva za kretanje po autocesti.

29. U preostalim varijantama na kojima su inzistirali tuženici dakle i :

-u varijanti da se tužitelj vozilom kretao desnom trakom ne bi mogao izbjeći nalet na lisicu, već samo kočenjem u slučaju da se kretao brzinom od 71 km/h. Međutim valja reći da nedvojbeno i nesporno ni ta brzina kretanja od 71 km/h nije prihvatljiva za kretanje po autocesti, a imajući kod toga i u vidu konkretne uvjete na autocesti, odnosno da je kolnik bio suh, da je bio dan i to bez oborina, kod čega sasvim sigurno tužitelj nije očekivao da će mu na autoput izaći divljač,

-u varijanti mogućnosti izbjegavanja naleta skretanjem iz lijeve trake (u kojoj je vozio) na desnu traku, također tužitelj ne bi mogao izbjeći nalet na lisicu,

-u varijanti da je tužitelj vozio desnom prometnom trakom brzinom od 100 km/h i da nije kočio, ne bi se mimoišao sa lisicom, te bi i u toj situacijom došlo do naleta na lisicu,

-u istoj toj prednjoj varijanti dakle da je vozio desnom prometnom trakom 100 km/h ali da je počeo kočiti kada je uočio lisicu, u toj varijanti da je tužitelj poduzeo kočenje na 43,5 m, lisica bi izišla iz linije naleta i do naleta ne bi došlo.

30. Znači da je tužitelj i vozio desnom prometnom trakom izbjegao bi nalet jedino u situaciji da je počeo odmah kočiti kada je uočio lisicu, odnosno da je počeo kočiti na 43,50 m, međutim valja reći da se radilo o naletu na divljač na autocesti što je za svakog vozača iznenadna i neočekivana pojava, dakle radilo se o iznenadnoj i neočekivanoj pojavi na autocesti, i da je u takvim iznenadnim situacijama upitno bi li prosječni vozač reagirao tako da bi započeo kočenje i to odmah u samom trenutku kada uoči prepreku tj. u konkretnom slučaju divljač i je li to realno u opisanoj situaciji očekivati od prosječnog vozača.

30.1. Dakle, cijeneći sve moguće varijante, i da samo u jednoj, naprijed opisanoj je postojala mogućnost izbjegavanja naleta, koju sud ocjenjuje nerealnom okolnostima konkretnog slučaja, ovaj sud nalazi da tužitelj ne bi izbjegao nalet na divljač ni da se vozio desnom prometnom trakom, pa slijedom toga okolnost što je vozio lijevom prometnom trakom nije od značaja u pravcu doprinosa tužitelja šteti, odnosno nema doprinosa tužitelja šteti.

31. U pogledu visine štete na vozilu tužitelju je dosuđen iznos od 4. 456,90 EUR koliko je koštao trošak popravka vozila koje je tužitelj popravio i platio Babić servisu d.o.o., a što je utvrđeno temeljem iskaza tužitelja (da je platio popravak vozila), kod čega u spisu i prileži ponuda tog servisa na taj iznos (str. 12 spisa), time da je kamata dosuđena tekuća od dana podnošenja tužbe a ne od dana štetnog događaja kako je tužitelj u tužbi traži, tj. prvi idući dan od štetnog događaja.

32. Također je tužitelju valjalo dosuditi i iznos 210, 70 eur na ime troška prijevoza vozila, po računu Autokluba Karlovac od 18.2.2020. na str. 13 spisa, sa zz kamatom tekućom od dana 19.2.2020.

33. Slijedom svega navedenog valjalo je presuditi kao u točki I. i II. izreke.

34. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. ZPP-a, te je trošak tužitelju priznat u cijelost jer u postupku nije uspio samo s razmjeno neznatnim dijelom zahtjeva radi kojeg nisu nastali posebni troškovi.

34.1. Trošak tužitelja sastoji se od zastupanja po punomoćniku odvjetniku a koji trošak pripada sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/2023), vještačenja i troška sudskih pristojbi.

34.2. Tužitelju pripada trošak kako slijedi:

- sastava tužbe u iznosu od 200,00 EUR,

-sastav podneska od 20. 1. 2024. u iznosu od 200,00 EUR

-zastupanje na ročištu 22. 2. 2024. u iznosu od 200,00 EUR

-zastupanje na ročištu 24. 2. 2024. u iznosu od 200,00 EUR

-zastupanja na ročištu 20. 11. 2024. u iznosu od 200,00 EUR

-podnesak od 30. 9. 2025. (očitovanje na nalaz vještaka) u iznosu od 200,00 EUR

-pristup na ročište 11. 12. 2025. u iznosu od 50,00 EUR (25% nagrade)

-zastupanja na ročištu 19. 2. 2026 u iznosu od 200,00 EUR

što je sveukupno 1.450,00 EUR što uvećano za iznos od 362,50 EUR na ime PDV-a čini ukupno 1.812,50 EUR, čemu treba pridodati trošak plaćenog predujma za prometno vještačenje u iznosu od 450,00 EUR, zatim trošak sudske pristojbe na tužbu 47, 60 EUR (polovica pristojbe jer je tužitelj podnio tužbu elektronskim putem i imao je mogućnost platiti polovicu pristojbe) te trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 95,20 EUR što je sveukupno 2.405,30 EUR.

34.3. Tužitelju je još priznat putni trošak dolaska na jedno ročište radi saslušanja u visini cijene putne karte na relaciji Split-Karlovac-Split u iznosu od 62,94 EUR. Dakle ukupni trošak tužitelja je 2.468,24 EUR.

34.4.Tužitelju nisu priznati traženi troškovi izbivanja iz pisarnice za vrijeme putovanja punomoćnika odvjetnika iz Rijeke u Karlovac i natrag, ni putni troškovi za punomoćnika odvjetnika na ovoj relaciji, jer taj trošak nisu dužni snositi tuženici jer je tužitelj mogao angažirati odvjetnike na području ovoga suda u kojem slučaju tog troška ne bi bilo.

U Karlovcu 1. travnja 2026.

Sudac

Marija Mesić

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude koji se stranci koja je pristupila na ročište za objavu presude uručuje i time se dostava smatra izvršenom (čl. 335. st. 8. ZPP).

Za stranku koja nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište za objavu presude (čl. 335. st. 9. ZPP). Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

U slučaju iz st. 9. čl. 335. ZPP sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e- oglasna ploča sudova gdje presuda mora biti istaknuta 8 dana, računajući od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP o dostavi pismena te joj rok za izjavljivanje žalbe teče od dana dostave presude (čl. 335. st. 11. ZPP).

Žalba se podnosi pismeno u tri istovjetna primjerka ovome sudu. O žalbi odlučuje Županijski sud.

Dostavljeno:

1. Boris Brljačić, odvjetnik u Rijeci

2. Hrvoje Jukić, odvjetnik u Zagrebu

3. OD Terešak &Partneri iz Zagreba