Republika Hrvatska

Općinski sud u Gospiću

Stalna služba u Otočcu

Bartola Kašića 7

Otočac

Poslovni broj: P-85/2026-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Gospiću, Stalna služba u Otočcu po sutkinji Slavki Nikšić kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice ZI, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupana po punomoćnici Gordani Peraković-Turković, odvjetnici u Otočcu, protiv tužene Republike Hrvatske, zastupana po ODO u Gospiću, radi utvrđenja prava vlasništva, VPS: 2.654,45 eura, nakon održane glavne javne rasprave 30. ožujka 2026., u prisutnosti tužiteljice osobno, njezine punomoćnice te z.z. tužene, 1. travnja 2026., javno objavivši,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužiteljica sa tužbom i tužbenim zahtjevom koji glasi:

"I. Utvrđuje se da je tužiteljica ZI, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnica na:

- kčbr. [katastarska čestica] pašnjak više Vira ispod ceste na skeli, površine 57 čhv i na

- kčbr. [katastarska čestica] pašnjak Placa površine 301 m[2] obje upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], što joj je tuženica Republika Hrvatska dužna priznati i trpjeti brisanje prava vlasništva sa svog imena uz istovremenu uknjižbu prava vlasništva na ime i u korist tužiteljice, temeljem ove presude, u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

II. Nalaže se tuženici da tužiteljici naknadi troškove ovog parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja, pa do isplate, prema prosječnoj kamatnoj stopi HNB na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za 3 postotna poena, u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe."

II. Nalaže se tužiteljici da tuženoj isplati na ime prouzročenog parničnog troška iznos od 800,00 eura, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je ustala tužbom protiv tužene radi utvrđenja prava vlasništva na nekretninama pobliže opisanima u izreci ove presude. Navodi se da se tužena vodi kao formalna vlasnica prijepora no da je stvarni vlasnik i posjednik navedenih parcela kao i na njemu izgrađenih objekata upravo tužiteljica koja da ih je naslijedila od svojih pravnih prednika, a koji su iste izgradili i kontinuirano posjedovali od početka 20. stoljeća. Sve ove parcele sa svojim pomoćnim objektima da na terenu predstavljaju jednu gospodarsku cjelinu te su kao takve u većem dijelu ograđene. Isto tako, da su objekti na navedenim parcelama izgrađeni prije 15.2.1968. godine te da objekti imaju i uporabne dozvole koje glase na tužiteljicu. Prije tužiteljice da je posjed i vlasništvo prijepora vršio njezin pokojni otac PI i žena mu LI, rođena Z, a prije njih Nikolin otac MI i majka NI, a prije njih VI i žena mu JI rođena P. Nadalje se navodi da je okolno zemljište upisani posjed i vlasništvo tužitelja, a tužiteljici je nepoznato zašto prijeporne nekretnine nisu upisane kao vlasništvo odnosno posjed tužitelja. Stoga se predlaže donošenje presude kojom bi se tužiteljica utvrdila vlasnicom utuženih nekretnina.

2. U odgovoru na tužbu tužena se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti ističući prvotno prigovor aktivne legitimacije tužiteljice jer da uz tužbu nisu dostavljeni dokazi iz kojih bi proizašlo da je ista sljednica prednika na koje se u tužbi poziva. Nadalje se navodi da su prijeporne čestice javno vodno dobro te da su navedene nekretnine u zemljišnoj knjizi upisane kao javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu Republike Hrvatske s pravom upravljanja Hrvatskih voda, a ne kao vlasništvo tužene slijedom čega se predlaže da se o predmetnoj parnici obavijeste Hrvatske vode kao upravitelj javnog dobra. Također se navodi da se prijeporne čestice nalaze na području izvorišta vode Majerovo vrilo za koje je uređena zona zaštite Odlukom o zonama sanitarne zaštite izvorišta rijeka Gacke – Tonković vrila, Majerovog vrila i Vrila Klanac. Stoga se predlaže odbijanje tužbe i tužbenog zahtjeva u cijelosti.

3. Sukladno prijedlogu tužene Sud je dopisom od 2. veljače 2023. (list 146 spisa) obavijestio Hrvatske vode, VGO za slivove Sjevernog Jadrana, Rijeka, Đure Šporera 3, o ovoj parnici, a sukladno čl. 211. ZPP-a koju obavijest su Hrvatske vode uredno zaprimile, no nisu poduzimale bilo kakve aktivnosti u ovom predmetu.

4. Tijekom provedbe dokaza izvršen je uvid u izvadak iz zemljišne knjige (list 3-6 spisa), u uvjerenje Odjela za katastar nekretnina Otočac (list 7 spisa), u uporabnu dozvolu (list 9-11 spisa), u Rješenje o utvrđivanju građevne čestice (list 12- 14 spisa), u Uvjerenje Ispostave Odsjeka za graditeljstvo (list 15 spisa), u Izvatke iz zemljišne knjige (list 48-53 spisa), u građevnu dozvolu iz 1904. godine (list 58 spisa), u Odluku tadašnje Upravne općine [adresa] od 10.10.1932. (list 60 spisa), u Rješenje o nasljeđivanju iza pok. HI (list 63-65 spisa), u Rješenje o nasljeđivanju iza pok. ŽI (list 68 spisa), u Rješenje o nasljeđivanju iza pok. ŽI PI (list 72 i 73 spisa), u Prijedlog za obnovu postupka izdanog Rješenja o utvrđivanju građevne čestice (list 150-153 spisa), održano je ročište na licu mjesta u nazočnosti vještaka mjernika, a na kojem ročištu su saslušani svjedoci RI i AI (list 242-246 spisa), izvršen je uvid u dostavljene skice (digitalni ortofoto sa fotografijama lica mjesta) (list 262-268 spisa) te je saslušana tužiteljica u svrhu dokazivanja (list 280-282 spisa), kao što je izvršen uvid i u Izjave Bobinac Josipa, DI, list 330 – 332 spisa, u Ugovor o darovanju posjeda, list 334 i 335 spisa, u Rješenje Ministarstva kulture, Uprave za zaštitu kulturne baštine, list 336 – 339 spisa, u Izjavu Orešković OI, list 343 spisa, RI, list 345 spisa, TI, list 347 spisa, SI, list 349 spisa, u Rješenje o raspoređivanju naknadno pronađene imovine iza pok. ŽI PI, list 353 i 352 spisa, u Rješenje Općinskog suda u Gospiću, posl. broj: Psp-3/15-22, list 353 - 360 spisa te u presliku kućnih brojeva, list 363 spisa.

5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Na temelju izvedenih predloženih dokaza, po ocjeni ovoga suda, tužiteljica nije dokazala da bi putem svojih pravnih prednika dosjelošću stekla pravo vlasništva na utuženim nekretninama.

7. Naime, tužiteljica je mogla steći pravo vlasništva utužene nekretnine dosjelošću samo ako su glede toga zemljišta do 06. travnja 1941.g. bile ispunjene pretpostavke predviđene pravnim pravilima imovinskog prava koja su kao propis, bila na snazi toga dana. To znači da je tužiteljica u ovoj parnici trebala dokazati da je bila u neprekidnom posjedu prijepornog zemljišta u trajanju od 40 godina do 06. travnja 1941.g. po svojim pravnim prednicima (paragraf 1458 i 1477 Općeg građanskog zakonika).

8. Tijekom provedenog postupka Sud je utvrdio:

- da tužiteljica traži utvrđenje da je putem prednika stekla pravo vlasništva dosjelošću na nekretninama upisanim u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to kčbr. [katastarska čestica] pašnjak više Vira ispod ceste na skeli, površine 57 čhv i kčbr. [katastarska čestica] pašnjak Placa površine 301 m[2] ,

- da iz dostavljenog zemljišno knjižnog izvadka za predmetne nekretnine (str. 48 spisa) proizlazi kao nesporno da su iste upisane kao vlasništvo Republike Hrvatske, pri čemu je riječ o upisanom Javnom dobru u općoj uporabi kojom upravljaju Hrvatske vode,

- da je upis oznake javnog vodnog dobra u općoj uporabi na predmetnim česticama koje su i prije toga bile u vlasništvu tuženice, utvrđen izvršnim rješenjem Ministarstva zaštite okoliša i energetike od 14. studenog 2018. ( str. 46 spisa ) protiv kojeg je tužiteljica pokrenula upravni spor tražeći poništenje, nakon čega je njezin zahtjev odbijen presudom Upravnog suda u Rijeci poslovni broj UsI-32/2019-19 od 29. siječnja 2020., potvrđenom presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž-1572/20-2 od 14. travnja 2022.,

- da se sporne čestice nalaze unutar građevinskog područja prema prostornom planu uređenja grada Otočca ( str. 15 spisa ),

- da su sporne čestice položajno smještene unutar područja izvorišta vode Majerovo vrilo koje je uređeno Odlukom o zonama sanitarne zaštite izvorišta rijeke Gacke – Tonkovićevog vrila, Majerovog vrila i Vrila Klanac, donesenog od strane Županijske skupštine Ličko-senjske županije 17. listopada 2010. (str. 25-31 spisa),

- da je tužiteljica suvlasnica u 2/12 dijela nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kčbr. [katastarska čestica] kuća sa dvorištem na Majerovom Vrelu površine 894 m2 (str. 49-50 spisa),

- da iz pismena naslovljenog kao "Gradjevna dozvola" iz 1904. godine (str. 58- 59 spisa) proistječe da se ŠI kbr. 311 iz [adresa] dozvoljava sagraditi štalu na istom mjestu "gdje je štala već otprije postojala",

- da iz odluke "Upravne Općine [adresa]" od 10.10.1932. godine (str. 60 spisa) proistječe da je dozvoljeno ŠI da između svoje "od ranijeg vremena postojeće kuvarije i svinjca sagradi za svoju vlastitu porabu drvarnicu u tom međuprostoru jer protivna toga nema sa ni jedne strane i gledišta prigovora i što se ta građevina nalazi na vlastitom zemljištu VI",

- da su temeljem rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Otočcu, poslovni broj O-281/68-17 iza pok. VI HI, sina VI, njegovim nasljednicima proglašeni supruga VI NI te djeca VI ČI, VI L, VI, VI PI, M N, VI V, s tim što je razvidno da je na pojedinim nekretninama ostavitelj nasljednike oporučno odredio te je tako između ostalog na nekretninama pod točkom I.e izreke rješenja, a riječ je o nekretninama u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] kojih je ostavitelj bio suvlasnikom, sebi za nasljednika odredio sina II, tužiteljičinog oca. Međutim, u navedenom Rješenju o nasljeđivanju nisu kao dio ostavinske imovine navedene utužene nekretnine u smislu da bi bile naznačene kao vanknjižno vlasništvo.

- da su temeljem rješenja o nasljeđivanju iza ŽI, tužiteljičine majke, donesenom od strane Općinskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem O- 796/97 15. travnja 1997., nasljednicima utvrđeni sin MI i kćerka ZI, tužiteljica, a prema sporazumu nasljednika sin J utvrđen je nasljednikom u cijelosti na nekretninama u Zagrebu, a ½ u [adresa], a tužiteljica nasljednicom nekretnina u [adresa] u ½ dijela, s tim što je ostaviteljica također bila upisana suvlasnicom predmetnih nekretnina. Međutim, u navedenom Rješenju o nasljeđivanju nisu kao dio ostavinske imovine navedene utužene nekretnine na način da bi bile naznačene kao vanknjižno vlasništvo.

- da je temeljem rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Zagrebu poslovnog broja O-7331/99 od 15. 11. 1999., raspravljena ostavinska imovina iza pok. MI PI, tužiteljičinog oca, te su ga naslijedila njegova djeca, tužiteljica i njezin brat MI, svatko u ½ dijela te ni u ovom Rješenju o nasljeđivanju utužene nekretnine nisu navedene kao ostavinska imovina, odnosno kao eventualno vanknjižno vlasništvo.

- da su temeljem provedenog očevida na licu mjesta uz prisutnost vještaka mjerničke struke identificirane sporne nekretnine te je utvrđeno da se čest. 2483/9 nalazi neposredno uz izvor "Majerovo vrilo" te kruži rubom [adresa] – [adresa], pri čemu se na njoj nalazi gospodarska zgrada, stara ruševina i vrt dok je ostatak čestice u naravi pašnjak sa vidljivim prirodnim stijenama, potom da se tužiteljičina kuća nalazi na čkbr. [katastarska čestica] te da čini jednu cjelinu sa utuženim nekretninama, pri čemu se na čkbr. [katastarska čestica] nalazi pomoćni objekt sa ljetnom kuhinjom te uređenim dvorištem koje je sastavni dio i čkbr. [katastarska čestica].

9. Svjedok RI, star 52 godine, navodi da je pratio pokazivanje tužiteljice na licu mjesta pa da mu je sve to poznato jer da cijeli život živi na [adresa] u [adresa] te da njegova čestica na kojoj se nalazi njegova kuća (čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) međi sa česticom tužiteljice. Pojašnjava da kao što se i vidjelo na terenu, da ove dvije čestice dijeli jedan kameni zid, a da ovo što se nalazi na čestici od tužiteljice (na čkbr. [katastarska čestica]) da postoji od kad zna za sebe, a da ne zna tko je te objekte gradio. Sjeća se da su ostaci suhozida što se sada vide bili i veći te da ovako kako je tužiteljica pokazala da je i uživala. Navodi da je sve što je danas tužiteljica pokazala njezino, da se jedna čestica nalazi s jedne strane kuće, a druga čestica s druge strane kuće te da je to sve jedna cjelina. S druge strane kuće odnosno u pravcu Ramljana da se nalazi druga čestica (čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]), a na kojoj da se nalazi ljetna kuhinja i pomoćna zgrada te da zna da je to tužiteljica obnavljala, a da je i ranije tu također bila ista takva zgrada koju su stari ljudi nazivali "pekarija". Prije tužiteljice da su ove čestice uživali njezini roditelji PI sa svojom ženom LI, a prije njih da je to uživala tužiteljičina baka NI sa svojim mužem s tim što navodi da Slavkinog muža ne pamti jer da je on umro prije njegovog rođenja. Isto tako navodi da je tužiteljica naslijedila svoga oca II jer joj je njezin brat J koji je sada pokojni ustupio nasljedni dio. Nadalje svjedok navodi, a nakon što mu je predočen digitalni ortofoto snimak da je, dakle, njegova kuća na čkbr. [katastarska čestica], da međi sa tužiteljičinom nekretninom čkbr. [katastarska čestica] te da ove dvije čestice dijeli kameni zid koji zid je sagradila njegova obitelj odnosno samo su popravili stari dijelom porušeni zid. Nadalje navodi da njegovu kuću i imanje tj. čkbr. [katastarska čestica] od same vode iz Majerovog vrila dijeli kameni zid kojeg je isto gradila njegova obitelj, a da je njegovu kuću gradio još njegov djed ili pradjed odnosno sigurno zna da njegov otac nije jer je kuća već bila izgrađena. Isto tako navodi da je on svoju kuću ucrtao, a da mu nije trebala legalizacija jer da je kuća građena prije 1968. godine, da je on isključivi vlasnik te čestice te da je ishodio uporabnu dozvolu. Na daljnje pitanje svjedok je pojasnio da se na mjestu sadašnjih ruševina koje se nalaze na čestici koja međi sa njegovom ranije nalazio šajer tj. sjenik, a da se on sjeća iz djetinjstva čitavog sjenika sa krovom u koji sjenik se stavljalo sijeno te da se iz pravca ceste postojala vrata kroz koja se vršio utovar i istovar sijena. Također se sjeća iz djetinjstva da je to sijeno utovarivala odnosno istovarivala tužiteljičina baka, spomenuta NI. Nakon Slavkine smrti da je tužiteljičin otac PI dao dozvolu da njegova, svjedokova, obitelj drži sijeno u tom sjeniku, a da je tužiteljičina baka držala blago u tom sjeniku negdje do sredine 70-ih godina prošlog stoljeća. Nadalje, da je i sada vidljivi vrt ranije uzgajala tužiteljičina baka NI sadeći razne poljoprivredne kulture, paradajz i kapulu, a da sada taj vrt koristi upravo on, svjedok, a po tužiteljičinoj dozvoli. Naposljetku navodi da je sada vidljivi suhozid u vrijeme njegovog djetinjstva bio puno veći, da se sada malo obrušio te da je on dijelio tužiteljičinu česticu od vode Majerovog vrila. U nastavku ovog vrta da se nalazi livada koju je kosila tužiteljica ili on po njezinom dopuštenju, a da ranije nije trebalo kositi ovu livadu jer da se napasalo blago od tužiteljičine obitelji. U nastavku livade da se nalazi štala tj. gospodarski objekat, a da tužiteljica drži u njoj poljoprivredne potrepštine odnosno služi joj kao ostava te svjedok ističe da se iz djetinjstva sjeća da se ovaj objekat koristio kao ostava. Iza štale, gledajući sa ceste, da je ulaz u dvorište sa željeznom ogradom, ispod štale da je dio dvorišta od obiteljske kuće tužiteljice (fotografije 7 i 8, list 266 spisa), a da to dvorište kosi tužiteljica sa suprugom. U produžetku štale prema vodi da se nalazi podzid kojeg je obnovila tužiteljica (fotografija 5, list 265 spisa), a da se na čkbr. [katastarska čestica] nalazi obiteljska kuća od tužiteljice koja je od vode odvojena suhozidom kojeg je tužiteljica popravljala, a koji postoji od starine (fotografija 12, list 268 spisa). U produžetku obiteljske kuće da se nalazi objekat kojeg narod naziva pekarija, a jedan dio je i ljetna kuhinja, a isto tako da postoji i svinjac (fotografije 11 i 12, list 268 spisa), a u produžetku da se nalazi žičana ograda koja je nekada bila drvena te koja predstavlja ulaz sa ceste (fotografija 9, list 267 spisa). Oko ove pekarije da tužiteljica kosi travu, a na daljnje pitanje svjedok je naveo da su mu njegovi roditelji znali pričati da je sve ovo od obitelji tužiteljice čiji je nadimak bio "Dalini" pa tako svjedok procjenjuje da su objekti koji se nalaze na obiđenoj površini stari sigurno 150 godina. Isto tako, da nitko nikada nije smetao " H" u ovome posjedovanju, niti su mu njegovi roditelji govorili da bi bilo takvog smetanja.

10. Svjedok AI, star 42 godine, zet tužiteljice, navodi da je u tužiteljičinu obitelj došao 2014. godine ženidbom sa njezinom kćeri pa da mu je zato poznato stanje posjeda. Navodi da je pohađao Osnovnu školu u Sincu pa da je svakodnevno prolazio od svoje kuće pored ovoga imanja u pravcu škole koja se nalazi udaljena od ovoga imanja cca 2,5 km. Poznavao je tužiteljičinog oca II i majku LI te navodi da je i njegova majka rodom iz [adresa] pa mu je znala govoriti da je ovo što je danas pokazala tužiteljica od tužiteljičine obitelji čiji je nadimak " Ž". Sjeća se iz djetinjstva kako je tužiteljičin otac PI spremao sijeno u sjenik koji se nalazi na čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a to dobro zna jer da je po struci dipl. ing. geodezije te zna čitati katastarski plan. Suhozid i podzid koji su i sada vidljivi da su postojali ranije i to od kad on pamti, samo što su ih tužiteljica i njezin otac obnavljali tijekom godina i to dio po dio odnosno kako bi se dio suhozida obrušio tako bi ga oni obnovili. Isto tako mu je poznat i kameni zid koji predstavlja među između čestice tužiteljice i čestice svjedoka RI koji nosi oznaku čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Također navodi da se na čkbr. [katastarska čestica] nalazi ljetna kuhinja kao i pekarija, da je smješten i svinjac , a okolo tih objekata da se nalazi dvorište te da sve 3 parcele, a pri tome misli na čkbr. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina], predstavljaju jednu cjelinu odnosno građevnu česticu, za što je tužiteljica ishodila rješenje. Oko spomenute kuvarije i ljetne kuhinje da se nalazi dvorište obraslo travom koja se kosi te se nalazi kolni ulaz, a da katastarski podaci za navedene čestice odgovaraju stvarnom stanju i površinom. Također, da ima saznanja da je za objekat štalu koja se nalazi na čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ishođena građevinska dozvola njene obnove po istim temeljima i to još 1904. godine dok za objekte koji se nalaze na čkbr. [katastarska čestica] su ishođene građevinske dozvole te riješeni imovinsko pravni odnosu u sudskom postupku iz 1935. godine. Konačno navodi da mu je poznato da su i tužiteljica i njezini prednici mirno uživali prijepor sve do danas odnosno nitko ih nije smetao. Isto tako, da svi objekti koji su vidljivi na danas obiđenoj površini kao i objekat svjedoka RI na čkbr. [katastarska čestica] da su bili vidljivi na snimci iz 1962. godine te pojašnjava da se objekat svjedoka RI odnosno podzid uz njegovu kuću nalazi odmah uz vodu te da je njegovo imanje uredno evidentirano u katastru i zemljišnoj knjizi.

11. Tužiteljica saslušana u svrhu dokazivanja navodi da ono što se obišlo na licu mjesta smatra svojim vlasništvom te pojašnjava da se na čkbr. [katastarska čestica] nalazi gospodarska zgrada – štala, da ima dio i dvorišta te sve predstavlja jednu cjelinu zajedno sa kućom i ostatkom dvorišta koje je njezino vlasništvo. Na ovoj čestici da se u produžetku ove štale nalazi jedna ruševina odnosno ostatak sjenika, zatim voćnjak kao i jedan mali vrt kojeg je osnovala još njezina baka. Vezano za gospodarsku zgradu štalu navodi da je ovu štalu koristio još njezin djed ČI i baka NI sa obitelji na način da bi u štali držali blago, a gornji dio štale da bi služio kao šajer u koji bi se stavljalo sijeno. U donjem dijelu štale da su se držala kola, plugovi, poljoprivredna mehanizacija i alati. Djed ČI da je rođen 1900., a umro 1968. te da je njega naslijedio njezin otac PI jer mu je djed oporučno ostavio upravo ove nekretnine kao i dio kuće, a da joj je iz pričanja poznato da je ovu štalu gradio još njezin pradjed i to početkom prošlog stoljeća, na temeljima stare građevine. Na ovoj drugoj nekretnini, čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] da se nalazi ljetna kuhinja, svinjac i pekarija koja se sada koristi kao drvarnica. da je te građevine također gradio još njezin pradjed početkom prošlog stoljeća te da je vezano za ovu ljetnu kuhinju u spis priložila građevinsku dozvolu negdje iz 1930. godine kojom je pradjedu dozvoljena ta gradnja. Tu ljetnu kuhinju da su koristili djed i baka zajedno sa njezinim ocem koji bi redovito dolazio, a nakon njihove smrti da je otac stupio u potpuni posjed te da se ljeti tu znalo kuhati, a sada da se objekat koristi na način da njezin suprug drži svoj alat. Svi ovi objekti da su sagrađeni još prije 1968. te da nije trebao postupak legalizacije, ali da su ishođene uporabne dozvole i to na njezino ime. Otac PI da je umro **.**.1986. godine, a da je rođen 1934., naslijedila ga je njezina majka, a nakon majčine smrti da su nasljednici ona i brat, međutim, da su se ona i brat podijelili na način da je on njoj prepustio nekretnine u [adresa], a ona njemu u Zagrebu, a o čemu da je dostavila dokaze uz tužbu. Djed ČI da je rođen 1900., a preminuo 1968. te da je njegov otac, a tužiteljičin pradjed bio ČI VI koji je umro oko 1935. i to u starijoj životnoj dobi. Pradjed VI da je imao više djece, međutim, da je imao i dosta imovine pa je svoju djecu podijelio oporukom na način da je djedu, svome sinu HI, ostavio dio kuće kao i ove utužene čestice te ističe da je ona obje ove čestice smatrala da su jedna cjelina odnosno sve je to smatrala svojim dvorištem, a koje čini cjelinu sa kućom koja se nalazi na čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Pojašnjava da se takva oporuka kojom je pradjed VI podijelio svoju djecu poštovala jer da su se ranije poštovale volja i odluka roditelja te je njezin djed ČI jedini ostao na imanju, a ostali da su živjeli u okolici [adresa] ili u Zagrebu, a osim toga nitko nije osporavao takvu oporuku ili posjedovanje djedu HI ili njezinom ocu PI budući da je svatko dobio svoju imovinu i to se poštovalo. Procjenjuje da su ove nekretnine u posjedu nje i njezinih prednika preko najmanje 150 godina imajući u vidu njezino posjedovanje, posjedovanje oca PI, djeda HI i pradjeda VI. Također, da se njezin posjed proteže sve do suhozida koji je međa, da posjed međi sa susjedom RI te da njezini prednici kao ni ona nikada nisu imali bilo kakvih problema vezano za taj posjed niti sa RI niti sa njegovim prednicima, a zna da je RI "sredio" vlasništvo na tom svom posjedu, a da je njegov posjed također uz samu vodu kao i njezin. Na daljnje pitanje, iznijela je da sadašnji ostaci nekadašnjeg sjenika odnosno sadašnja ruševina na čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] je bio sjenik za kojeg se sjeća da su njezini roditelji kao i baka spremali sijeno jer da je sijena bilo puno te se sjeća da je njezin otac PI svaki godišnji odmor dolazio u [adresa] kositi i spremati sijeno te pomagati roditeljima u održavanju cijelog posjeda. Njezini roditelji da su umrli mladi, otac u dobi od 52, a majka u dobi od 59 godina, a da ona i suprug nisu imali financijske mogućnosti da obnove i sjenik nakon što se isti urušio negdje 80-ih godina prošlog stoljeća. Vezano za ljetnu kuhinju i svinjac na čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] navodi da su sve to uživali još njezin pradjed, nakon njega djed i otac, a da se na dijelu ove čestice sada nalazi kolni ulaz za ulazak na ovo imanje te da se iz fotografije 9 vidi da se ova čestica proteže skoro do prozora na kući. Zaključno tužiteljica navodi da se ove utužene nekretnine nalaze ili ispred ili iza kuće i dvorišta kojih je ona vlasnica no da je i ona kao i njezini prednici sve to smatrala jednom cjelinom jer se to tako i uživalo i to u dobroj vjeri. Njezin otac PI da je mijenjao krovište na gospodarskom objektu i u tome ga nitko nije smetao. Navodi da su njezini prednici bili poljoprivrednici te pretpostavlja da nisu imali saznanja da ove čestice nisu upisane kao njihovo vlasništvo jer da "nisu hodali po katastru i gruntovnici" već su to uživali kao svoje, a da je ona saznala za ovu situaciju prije nekoliko godina zbog čega je ostala u šoku, da je pokušala to riješiti na miran način no što nije uspjelo zbog čega je morala pokrenuti ovaj postupak. Naglašava da je nitko pa niti predstavnici Hrvatskih voda nije smetao u ovom posjedovanju niti je ikada zaprimila bilo kakav podnesak od bilo kakve takve institucije.

12. Valja istaknuti da utužene nekretnine, a kako to proizilazi iz provedenog postupka, nisu bile ikada upisane kao vlasništvo ili posjed tužiteljice, a niti njezinih pravnih prednika. Dapače, prijepor je upisan kao vlasništvo tuženice, a te nekretnine predstavljaju i javno vodno dobro, odnosno javno dobro koje je u općoj uporabi pri čemu je isto neotuđivo te u vlasništvu Republike Hrvatske kako to propisuje odredba čl. 12. st. 8. i 9. Zakona o vodama (NN 66/2019, 84/2021, 47/2023, dalje: Zakon o vodama).

13. Kako to proizilazi iz Rješenja Ministarstva zaštite okoliša i energetike, Uprave vodnoga gospodarstva i zaštite mora od 14. studenoga 2018. godine (list 46 i 47 spisa), za utužene nekretnine koje su u vlasništvu Republike Hrvatske utvrđeno je da u cijelosti pripadaju "javnom vodnom dobru" dok je iz Povijesnog z.k. izvatka (list 51 – 53 spisa) razvidno da su utužene nekretnine prije no što se tužena upisala njezinim vlasnikom (2000. godine) bile upisane kao vlasništvo Grada Otočca. Proistječe stoga da je tužena po sili zakona, a stupanjem na snagu Zakona o vodama (NN 107/95, dalje: ZV/95), 1. siječnja 1996. godine stekla pravo vlasništva tih nekretnina i to temeljem odredbe čl. 60. ZV/95, odnosno čl. 12. Zakona o vodama (NN 66/2019).

14. Proizilazi da utužene nekretnine predstavljaju javno vodno dobro, a prije čega su bile u vlasništvu tuženice te se stoga na njima nije moglo steći pravo vlasništva budući je odredbama čl. 12. st. 10. Zakona o vodama iz 2019. godine, odnosno čl. 62. st. 1. ZV/95, izričito propisano da se na javnom vodnom dobru ne može dosjelošću steći pravo vlasništva niti drugo stvarno pravo.

15. S obzirom na navedene odredbe za zaključiti je da eventualni današnji posjed tužiteljice ili pak bilo koje treće osobe na nekretninama koje predstavljaju javno vodno dobro, nisu odlučne niti od utjecaja za stjecanje prava vlasništva s obzirom da nitko nije mogao steći pravo vlasništva utuženih nekretnina dosjedanjem kroz vremenski period nakon 1. siječnja 1996. godine. U skladu sa tim proistječe da je tužiteljica mogla samo dokazivati da su njezini prednici stekli pravo vlasništva prijepornih nekretnina do 6. travnja 1941. godine, odnosno sukladno spomenutim pravnim pravilima austrijskog Općeg građanskog zakonika.

16. Pravno pravilo iz Paragrafa 1472 OGZ-a propisivalo je da se vlasništvo nekretnine dosjelošću moglo steći na nekretninama u državnom, crkvenom ili općinskom vlasništvu pri čemu je bilo propisano vrijeme samostalnog, poštenog posjeda te nekretnine u trajanju 40 godina, dok je iz pravnog pravila iz Paragrafa 1477 OGZ-a proizilazilo da tko dosjelost zasniva na vremenu od 40 godina, da nije dužan dokazati zakonitost posjeda, već je dovoljan samostalan pošten posjed, no ako je posjed nepošten, dosjelošću se uopće ne može steći pravo vlasništva niti posjedom nekretnina u trajanju 40 godina.

17. S obzirom da je nedvojbeno da niti tužiteljica, a niti njezini prednici niti u jednom trenutku nisu bili upisani posjednicima utuženih nekretnina, to isti nisu bili niti mogu predstavljati kvalificirane posjednike, odnosno posjednike čiji bi posjed bio pošten, zakonit i istinit te je u takvim okolnostima bilo moguće samo stjecanje vlasništva temeljem Paragrafa 1472 OGZ-a u smislu da je odlučno da li je posjed imao kvalitetu savjesnosti te da li je trajao najmanje 40 godina, a što u odnosu na primjenu odredbi OGZ-a znači najmanje od 6. travnja 1901. godine te bi dosjedanje bilo dovršeno 6. travnja 1941. godine.

18. Nije sporno da je tužiteljičin pradjed VI ishodovao važeće dozvole za gradnju odnosno adaptaciju štale kao i drvarnice još 1904., odnosno 1932. godine te je na licu mjesta utvrđeno da se gospodarska zgrada (štala) nalazi na čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], dok se nije uspjelo utvrditi koju bi nekretninu danas predstavljala drvarnica koja se spominje u dokumentu iz 1932. godine te nije izvjesno da li se predmetna dokumentacija odnosi na obje katastarske čestice.

19. Međutim, s druge pak strane, ukazuje se osnovan prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužiteljice budući na temelju izvedenih dokaza nije izvjesno da li upravo tužiteljica predstavlja sukcesora pradjeda ŠI (koji je ishodovao gore navedenu dokumentaciju).

20. Tužiteljica u svom iskazu navodi da je pradjed VI imao "više djece", no, da je svoju imovinu oporukom podijelio svojoj djeci pa da je tako svome sinu, a tužiteljičinom djedu HI ostavio dio kuće kao i ove utužene nekretnine. Međutim, ovakve svoje navode ne potkrjepljuje sa bilo kakvim ispravama. S druge pak strane, iz Rješenja o nasljeđivanju iza pok. HI, sina VI (tužiteljičinog djeda), proistječe da je isti imao šestero djece koji su zajedno sa svojom majkom naslijedili ostavitelja, a tužiteljičin otac PI oporučno je naslijedio nekretnine pod točkom I.e, međutim, i tih nekretnina je ostavitelj bio tek suvlasnikom, a kao što je već rečeno, utužene nekretnine nisu bile navedene niti kao vanknjižno vlasništvo ostavitelja, već su kao vanknjižno vlasništvo navedene neke sasvim druge čestice.

21. Isto tako, iz Rješenja o nasljeđivanju iza pok. PI (tužiteljičinog oca, list 72 spisa), vidljivo je da su njegovim nasljednicima utvrđeni sin PI J i kćerka ZI, ovdje tužiteljica, svatko u ½ dijela.

22. Iz Rješenja o nasljeđivanju iza pok. ŽI (tužiteljičine majke) također je vidljivo da su je naslijedila njezina djeca – tužiteljica i sin MI, a da također utužene nekretnine nisu bile naznačene kao eventualno vanknjižno vlasništvo.

23. Iz navedenog proistječe da tužiteljica nije sa dostavljenim ispravama uspjela dokazati da bi bila sljednica prednika za koje tvrdi da su bili u posjedu utuženih nekretnina, odnosno da bi upravo ona predstavljala njihovog sukcesora.

24. Tužiteljica je po punomoćnici dostavila na spis Izjave Bobinac Josipa, DI (list 330 – 333), OI (list 343 spisa), RI (list 345 spisa), TI (list 347 spisa), SI (list 349 spisa), međutim, sadržaj takvih izjava ne potvrđuje navode tužiteljice da bi ista bila jedini univerzalni sukcesor niti iza svoje majke ŽI, niti oca PI, a niti djeda HI i pradjeda VI. Naprotiv, iz Izjave Bobinac Josipa, brata tužiteljice, proistječe da isti potvrđuje da njegova sestra "samostalno i nesmetano koristi" određene nekretnine, no, među kojima nisu navedene prijeporne. Isto tako, GI u svojoj izjavi od 3. travnja 2015. izjavljuje da je PI (tužiteljičin otac) samostalno sa svojom obitelji uživao "polovicu kuće na adresi [adresa]" kao što je uživao i "ostala zemljišta u [adresa] naslijeđena od oca", međutim, koji navodi su paušalni te nije u potpunosti izvjesno da li se ova izjava odnosi na utužene nekretnine.

25. Iz Ugovora o darovanju posjeda od 4.3.2016. godine zaključenog između CI i njegove sestre ZI, ovdje tužiteljice, vidljivo je da su predmet darovanja određene nekretnine, no, ne i utužene čestuce,

26. Isto tako, niti izjave OI, RI i TI, nisu podesne za utvrđenje da bi upravo tužiteljica bila jedini univerzalni sukcesor svojih prednika.

27. Svjedoci RI, u dobi od 52 godine i svjedok AI, u dobi od 42 godine, iskazivali su podudarno, no, isti su mlađe životne dobi te isti mogu pouzdano iskazivati samo za period za koji imaju osobna saznanja, a dakako da s obzirom na dob, ne mogu imati vjerodostojnih saznanja za period prije 1941. godine jer, dakle, u to vrijeme nisu niti bili rođeni kada su navodno tužiteljičini prednici mogli uživati nekretninu.

28. Naposljetku, a vezano za navod iz drugostupanjske odluke, tužiteljica je po punomoćnici dostavila na spis Izvod iz popisa kućnih brojeva za mjesto [adresa] iz kojeg proistječe da je kućni broj 157 dobio novu oznaku kao kbr. 120 (list 363 spisa), a vezano za nositelja "gradjevne dozvole" iz 1904. godine, odnosno odluke "Upravne općine Sinac" gdje je VI iz [adresa] naznačen sa različitim kućnim brojevima i to 311, 157, 120. Međutim, sama ova činjenica nije odlučna u smislu stjecanja prava vlasništva dosjelošću, odnosno ispunjenja pretpostavki za takvo stjecanje.

29. Temeljem navedenog proistječe da na osnovu izvedenih predloženih dokaza ovaj Sud nije mogao jasno i nedvosmisleno utvrditi tko je i u kojem periodu bio posjednik utuženih nekretnina, da li je tužiteljica sukcesor pravnih prednika koje naznačuje kao osobe koje su prijepor posjedovale, nije utvrđeno ni da li je bila riječ o poštenom posjedovanju, a s obzirom na izostanak relevantnih dokaza, nije moguće utvrditi niti da li je takvo eventualno posjedovanje trajalo vrijeme potrebno za izvanrednu dosjelost kao što nije moguće odrediti i utvrditi vremenski okvir takvog posjedovanja.

30. Stoga je valjalo odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti.

31. S obzirom da je tužiteljica izgubila parnicu, to je dužna tuženoj naknaditi prouzročeni parnični trošak temeljem čl. 154.st. 1. ZPP-a.

32. Trošak je odmjeren prema ispostavljenom troškovniku, te je tako Sud priznao trošak odgovora na tužbu, zatim za zastupanje na ročištu od 1. veljače 2023. godine i na ročištu od 30. ožujka 2026. godine kao i za žalbu na presudu, u iznosu od po 200,00 eura za svaku radnju, što daje ukupno 800,00 eura, a sve prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

33. Temeljem iznesenog, presuđeno je kao u izreci.

U Otočcu 1. travnja 2026.

Sutkinja:

Slavka Nikšić

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju istovjetnih primjerka za sud i protivnu stranu, u roku od 15 dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. O žalbi odlučuje Županijski sud.

O tom obavijest

1. Gordana Peraković-Turković, odvjetnica u Otočcu

2. ODO u Gospiću

3. Porezna uprava, Ispostava Otočac, nakon pravomoćnosti

4. Područni ured za katastar Gospić, Odjel za katastar nekretnina Otočac, nakon pravomoćnosti