Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Trg slobode 9

Poslovni broj: P-125/2025-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu, OIB: 14828046348, po sutkinji toga suda Lidiji Krašek, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice NV, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupana po punomoćniku Borisu Raviću, odvjetniku iz Novog Marofa, protiv 1. tužene CV, OIB [osobni identifikacijski broj] i 2. tuženika ĆV, OIB [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], oboje zastupani po punomoćniku Domagoju Malnaru, odvjetniku iz Zagreba, radi zabrane uznemiravanja i povrata prava vlasništva nekretnine , nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave na ročištu dana 20. veljače 2026., u prisutnosti punomoćnika stranaka te objave presude dana 1. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„I/ Utvrđuje se da je 2. tuženik ĆV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], uznemiravao vlasništvo tužiteljice ŠV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na nekretnini označenoj kao čkbr. [katastarska čestica], [adresa], ukupne površine 1650 m2, a koja se sastoji od DVORIŠTA, površine 1427 m2, KUĆE, [adresa], površine 98 m2 i GOSPODARSKE ZGRADE, [adresa], površine 125 m2, upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], na način da je na dijelu iste, koji je na skici izmjere stalnog sudskog vještaka za geodetske poslove Bojana Škvorca, dipl. ing. geod. iz Varaždina, Osječka 12, iz prosinca 2022.god. označena točkama 1 -2-3-5-6- 7-8-9-10-11-12-13-14-15-16-17-18 vršio sječu drveća i krčenje raslinja te mu se zabranjuje buduće takvo ili slično smetanje.

II/ Nalaže se tuženicima HAVOJIĆ CV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i TV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da prestanu uznemiravati tužiteljicu ZV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u ostvarivanju njezinih vlasničkih prava glede nekretnine označene kao čkbr. [katastarska čestica], [adresa], ukupne površine 1650 m2, a koja se sastoji od DVORIŠTA, površine 1427 m2, KUĆE, [adresa], površine 98 m2 i GOSPODARSKE ZGRADE, [adresa], površine 125 m2, upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], na način da na istoj odlažu građevinski i drugi otpad te im se zabranjuje buduće takvo ili slično smetanje.

III/ Nalaže se tuženicima HAVOJIĆ CV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i TV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da s nekretnine u vlasništvu tužiteljice ŠV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], označene kao čkbr. [katastarska čestica], [adresa], ukupne površine 1650 m2, a koja se sastoji od DVORIŠTA, površine 1427 m2, KUĆE, [adresa], površine 98 m2 i GOSPODARSKE ZGRADE, Visoko, VISOKO, površine 125 m2, upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to dijela koji je na skici izmjere stalnog sudskog vještaka za geodetske poslove Bojana Škvorca, dipl. ing. geod. iz Varaždina, Osječka 12, iz prosinca 2022.god. označen točkama A-B-C-I-H-L-A, uklone navoz građevinskog pijeska, šljunka i građevinskog otpada, žičanu ogradu s drvenim stupovima te kameni i betonski zid, kao i drvenu nadstrešnicu s betonskim temeljem koja je na skici izmjere stalnog sudskog vještaka za geodetske poslove Bojana Škvorca, dipl. ing. geod. iz Varaždina, Osječka 12, iz prosinca 2022.god. označena točkama K-L-H-J te da dio gore navedene nekretnine, označen točkama A-B-C-I-H-L- A predaju u posjed tužiteljici, sve u roku od 15 dana.

IV/ Nalaže se tuženicima da tužiteljici naknade prouzročeni parnični trošak, zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude, pa do isplate, a sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.",

kao neosnovan.

II. Tužiteljica je dužna nadoknaditi tuženicima na ime naknade troškova ovog postupka iznos od 1.650,00 EUR (tisuću šesto pedeset eura) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 1. travnja 2026. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, time da se referentna stopa utvrđuje prema čl. 29. st. 8. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 114/22, 156/22 i 155/23 ~ dalje ZOO) u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je zajedno sa prvotno 2. tužiteljicom MV podnijela ovome sudu tužbu protiv tuženika radi zabrane uznemiravanja i povrata vlasništva nekretnine. U tužbi navodi da su tužiteljice vlasnici čkbr. [katastarska čestica] u naravi dvorište, kuća i gospodarske zgrade k. o. [katastarska općina] i to na adresi [adresa] iako nisu upisane kao suvlasnice u zemljišnim knjigama, ali su iste stekle nasljedstvom po pok. RV koji je otac 1. tužiteljice, a suprug 2. tužiteljice, a koji je tu nekretninu stekao također po sada pok. ocu VV DV. Nadalje da je 1. tužena vlasnica susjedne nekretnine čkbr. [katastarska čestica] također u naravi kuća broj 59 sa gospodarskim zgradama i dvorištem k. o. [katastarska općina] time da je trenutna adresa navedene nekretnine [adresa] i ta nekretnina graniči sa nekretninom tužiteljica. Također je navela da su tuženici zajednički sredinom ožujka 2022. na jugozapadnom dijelu nekretnina tužiteljica u širini od oko 2 m uz među sa nekretninom tuženika navozili građevinski pijesak, šljunak i građevinski otpad pa i izgradili drvenu nadstrešnicu s betonskim temeljem, a čime su oduzeli posjed dijela nekretnina tužiteljica. Osim toga je 1. tužena na drugom dijelu nekretnine tužiteljica posadila luk i cvijeće, a 2. tuženik izvršio sječu nekoliko stabala te krčio raslinje i odlagao građevinski otpad, a kojim radnjama su ustvari uznemiravali vlasništvo tužiteljica s očitom namjerom da to čine i ubuduće. Tužiteljica ističe da ih je upozoravala na to ponašanje te su stranke prvotno i bile spremne za dogovor pa je čak i 2. tuženik počupao biljke koje je posadila 2. tužena, ali stranke nisu postigle nikakav dogovor. Stoga su tužiteljice pozivom na odredbe iz čl. 161. st. 1. i čl. 167. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima podnijele ovu tužbu kojom su tražile da se tuženicima naloži prestanak uznemiravanja tužiteljica na način da na istoj više ne vrše sječu stabala, krčenje raslinja, zatim sadnju cvijeća i povrća te na istom odlažu građevinski i drugi otpad, kao i da im se zabrani takvo i slično smetanje. Ujedno su tražile da se tuženicima naloži uklanjanje građevinskog pijeska, šljunka i građevinskog otpada kao i drvene nadstrešnice s betonskim temeljem te predaja navedenog dijela nekretnine u posjed tužiteljicama i konačno su tražile naknadu prouzročenog parničnog troška.

2. U odgovoru na tužbu tuženici su se u cijelosti usprotivili tužbi i tužbenom zahtjevu tužiteljica time da su prvotno osporili i aktivnu legitimaciju tužiteljicama navodeći da iste nisu upisane u zemljišnim knjigama. Nadalje su naveli da su oni svoju nekretninu kupili od ranije vlasnice od koje su i saznali da je i ovaj dio koji je sada sporan između stranaka pripadao njihovoj nekretnini te da je ranija vlasnica posjedovala sada sporni dio nesmetano tako da računajući posjed ranije vlasnice i sada tuženika je 1. tužena stekla vlasništvo spornog dijela te nekretnine dosjelošću, a to i vezano na odredbu iz čl. 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Tuženici su naveli da je 1. tužena vlasništvo svoje nekretnine stekla temeljem Kupoprodajnog ugovora od 11. travnja 2019. zaključenim sa BV tako da je od tada stekla samostalno i nesmetani posjed kako svoje nekretnine tako i samostalni posjed eventualnog dijela nekretnine tužiteljica, dok je BV svoju nekretninu u istom obliku i površini stekla još 1. kolovoza 1995. Budući prema čl. 160. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima se u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava vrijeme i prethodnog posjednika, a njihova prednica BV je tu nekretninu stekla još 1995., to tuženici tvrde da je 1. tužena stekla vlasništvo i spornog dijela temeljem dosjelosti. Osim toga su naveli i da faktično stanje međe ne odgovara katastarskom planu već je među između njihovih nekretnina predstavljala stara ograda, a koju ogradu su tuženici doista prilikom uređenja svoje nekretnine maknuli i postavili novu i to na identičnom mjestu gdje je postojala i prije. Također slijedom navedenog izgradnjom nadstrešnice nisu nikako mogli uči u posjed nekretnine tužiteljica, a niti su na nekretninu tužiteljica navozili građevinski materijal koji je sad zbrinut unutar njihove nekretnine. Posebno je 2. tuženik osporio da bi vršio bilo kakvu sječu stabala na nekretnini tužiteljica, ali je zbog neuređivanja i obraštenosti dijela nekretnina tužiteljica raskrčio isključivo srušena i oštećena stabla, a o tome obavijestio i tužiteljicu ne svojatajući si nikakvih stvarnih prava na nekretnini. Stoga su dakle tuženici predložili odbijanje tužbenog zahtjeva i obvezivanje tužiteljica na naknadu prouzročenog parničnog troška.

3. Ovdje se navodi da je tijekom postupka umrla prvotna 2. tužiteljica VV, a slijedom čega je ovaj sud rješenjem P-275/2022-22 od 28. svibnja 2024. utvrdio prekid postupka, a potom i rješenjem P-275/2022-23 od 31. siječnja 2025. nastavio ovaj postupak sa bivšom 1. tužiteljicom kao jedinom tužiteljicom, kao nasljednicom pok. prvotne 2. tužiteljice.

4. Tijekom dokaznog postupka sud je prije svega saslušao stranke u svrhu dokazivanja te svjedokinju BV. Ujedno je proveo očevid na licu mjesta uz sudjelovanje stalnog sudskog vještaka Bojana Škvorca, a slijedom čega je i izvršio uvid u nalaz i mišljenje mjerničkog vještaka sa očevida kao i u skicu i pripadajući nalaz mjerničkog vještaka sa listova 77-78 spisa odnosno 80-82 spisa i u fotografiju sa lista 117 spisa. Nadalje je izvršio i uvid u dokumentaciju uz tužbu sa listova 4-18 spisa, u dokumentaciju uz odgovor na tužbu sa listova 29-32 spisa, u dokumentaciju tužiteljice sa listova 36-46 spisa i u dokumentaciju tužiteljice koja se odnosi na ispis poruka sa listova 52-56 spisa.

5. Na temelju tako provedenih dokaza ocjenjujući sve zajedno i svakog posebno, a to temeljem odredbe iz čl. 8. Zakon o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13,89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, 155/23 i 146/25- dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti neosnovan.

6. Iz provedenih dokaza kao nesporno je utvrđeno:

- da je tužiteljica vlasnica čkbr. [katastarska čestica] u naravi dvorište, obiteljska kuća, gospodarske zgrade i voćnjak, a da su tuženici suvlasnici čkbr. [katastarska čestica] također u naravi dvorište, voćnjak, dvije gospodarske zgrade (nadstrešnice) i kuće, a koje su sve nekretnine ležeće u k. o. [katastarska općina],

- da između nekretnina stranaka nije bila uređivana međa time da su raniji vlasnici i posjednici tih nekretnina međusobno sporazumno dogovorili među,

- da dogovorena međa nije pratila katastarsku liniju međe,

- da su tuženici od kupnje predmetne nekretnine pa do podnošenja ove tužbe uređivali svoju nekretninu radi iznajmljivanja, a slijedom čega su na istoj izgradili i nadstrešnice te vršili nasipavanje cijele nekretnine,

- da je prilikom očevida doista utvrđeno na nekretnini tužiteljice više panjeva posječenih stabala i to ne samo uz granicu sa nekretninom tuženika već praktično do sredine iste nekretnine.

7. Sporno je između stranaka da li su tuženici prilikom uređivanja svoje nekretnine gradnjom nadstrešnica prešli na nekretninu tužiteljice, zatim pravac kojim bi išla međa između nekretnina stranaka te da li su tuženici uznemiravali na bilo koji način vlasništvo tužiteljice na njenoj nekretnini.

8. Prema odredbi iz čl. 161. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 90/10, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17 (pročišćeni tekst) - dalje ZV) vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda posjed te stvari. Nadalje prema odredbi iz čl. 167. st. 1. ZV-a ako treća osoba bespravno uznemirava vlasnika na drugi način, a ne oduzimanjem stvari, vlasnik može i putem suda zahtijevati da to uznemiravanja prestane dok je odredbom iz čl. 167. st. 2. ZV-a propisano da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom vlasnik ostvario svoje pravo iz stavka 1. ovoga članka, vlasnik mora dokazati da je stvar njegovo vlasništvo i da ga druga osoba uznemirava u izvršavanju njegovih ovlasti u pogledu te stvari, a ako ta osoba tvrdi da ima pravo poduzimati ono što uznemirava vlasnika stvari na njoj je da to dokaže. Prije svega valja navesti da je sud utvrdio da je doista tužiteljica vlasnica predmetne nekretnine čkbr. [katastarska čestica] i da je istu stekla nasljedstvom po svom ocu VV RV i majci VV MV te je prigovor aktivne legitimacije kako su ga iznijeli tuženici u tužbi neosnovan i po mišljenju suda paušalan. Naime i sami tuženici u svom odgovoru na tužbu navode da su upravo obitelj tužiteljica bila njihovi susjedi od kad su oni kupili nekretninu od ranije vlasnice BV, a to navodi i ta svjedokinja u svom iskazu. Iz iskaza stranaka također sud zaključuje da su tužiteljica i njezina obitelj bili dugogodišnji vlasnici i posjednici predmetne nekretnine, a to bez obzira što iste nisu upisane u zemljišnim knjigama kao suvlasnici kako to proizlazi iz zk. izvatka sa listova 4-7 spisa. No kao jedan od suvlasnika je upisan DV, nesporno prednik tužiteljice, a također se i ista osoba navodi kao posjednik u posjedovnom listu 127 k. o. [katastarska općina] (listovi 9-12 spisa) pa i to ukazuje da je doista tužiteljica vlasnica predmetne nekretnine i to izvanknjižna vlasnica.

9. Međutim, vezano na granicu odnosno među između nekretnina stranaka se navodi, a kao što je već i prethodno rečeno, da stranke nisu suglasne kamo bi se ta linija trebala protezati s tim da je sud utvrdio iz iskaza stranaka da se u ovom slučaju ne može uzeti kao stvarna međa linija međe prema katastarskom operatu , a koja linija međe je u skici mjerničkog vještaka Bojana dipl. ing. Škvorca (list 82 spisa) označena slovima A-B-C. Naime, iz iskaza stranaka te i tvrdnje same tužiteljice u tužbi pa i iz poruka koje je dostavljala putem mobitela 2. tuženiku je vidljivo da ta linija kako je ucrtana u katastru svakako nije međa između nekretnina stranaka, a to je naročito vidljivo na skici iz poruke sa lista 52 spisa time da iz daljnjih poruka koje su izmjenjivali tužiteljica i 2. tuženik proizlazi da isti nemaju ista shvaćanja o pravcu protezanja međe osim što se i jedan i drugi pozivaju na pravac protezanja stare ograde koja da je predstavljala među koju su uredili sporazumno prednici tužiteljice odnosno bivši vlasnici nekretnine tuženika. Tu valja napomenuti da je tužiteljica u svom iskazu pa i na licu mjesta navela da ona sama nije sigurna da li međa između nekretnina stranaka ide upravo pravcem kako je ona pokazala prilikom očevida te da ustvari i zid gospodarske zgrade prati tu liniju iako je sama gospodarska zgrada bila u nekoliko navrata nadograđivana, a iza te zgrade prema nekretnini tuženika da je postojao odvodni kanal za odvodnju gnojnica odnosno drugih tekućina iz te gospodarske zgrade. No, svjedokinja ČV je u svom iskazu decidirano navela da je upravo zid gospodarske zgrade tužiteljice predstavljao među između njihovih nekretnina, a ograda da se nastavljala na ugao gospodarske zgrade tj. gnojišta ravno prema donjoj međi sa trećim susjedom. Ustvari takav iskaz se i poklapa sa dijelom iskaza same tužiteljice da je zid gospodarske zgrade praktično bio linija međe. Prilikom očevida je utvrđeno da sada postavljena ograda kako ju je sud zatekao ustvari prati pravac kako je to navela sama svjedokinja BV. U svakom slučaju stranke te svjedokinja BV navode identično da je taj donji dio nekretnina stranaka bio jače obrašten u grmlje i agaciju tako da se praktično nisu raspoznavala niti mjesta gdje je bio stup ograde pa čak niti eventualna stabla voćaka. Na to upućuje i činjenica da i sama tužiteljica prilikom očevida nije mogla sa sigurnošću pokazati pravu liniju međe između nekretnina stranaka, a što je konačno navela i u svom iskazu. No, činjenica jest da je tužiteljica u pregovorima sa 2. tuženikom prije pokretanja ovog sudskog postupka u poruci preko mobitela pokazala liniju koja u potpunosti odstupa ne samo od linije ograde nego i od katastarske linije pa i linije koju je ona sama pokazala prilikom sudskog očevida. To znači da ustvari tužiteljica doista nije znala kojim pravcem se proteže međa između nekretnina stranaka pa i sama ograda na koju se poziva u tužbi. Sa druge strane tuženici su na očevidu pokazivali liniju međe koja bi ustvari slijedi la nekadašnju ogradu pa i tvrdili da je međa između nekretnina stranaka išla rubom zida gospodarske zgrade tužiteljica, a nakon toga je nekretnine stranaka dijelila ranija ograda koja je sada obnovljena od strane tuženika. Upravo temeljem takvog protezanja ograde je i napravljena nadstrešnica koja je označena slovima K -L-H-J na skici mjerničkog vještaka tako da ne prelazi pravac protezanja ograde odnosno da se ista s jednim zidom naslanja na ogradu. Naime doista nije logično da bi netko išao graditi bilo kakav objekt tako da u toj mjeri pređe liniju međe već naprotiv logično je da se eventualno takav objekt naslanja na ogradu ili da jedan njegov zid predstavlja ogradu prema susjednoj nekretnini, a što je po mišljenju suda upravo i ovdje slučaj. Dapače kada se uzme u obzir iskaz svjedokinje BV proizlazi da je sama nadstrešnica pa i nova ograda povučena prema nekretnini tuženika u odnosu na liniju međe kakvu je ta svjedokinja pokazala. Stoga sud i smatra da je cijeli ovaj sporni dio bio u posjedu vlasnika sadašnje nekretnine tuženika, a to tim više što u ovom spornom dijelu prema nekretnini čkbr. [katastarska čestica] se radilo o zapuštenom i neodržavanom zemljištu obraslom u grmlje i agaciju. Tek po čišćenju tog dijela od strane tuženika se eventualno moglo vidjeti kako to zemljište izgleda pa i naći biljke odnosno stupove ranije ograde. Isto tako treba imati u vidu i činjenicu da tužiteljica i njena obitelj već više godina praktično nisu stanovali pa niti koristili tu nekretninu jer su stanovali na drugom mjestu tj. u drugom selu i Republici Njemačkoj i tek povremeno dolazili na tu nekretninu.

10. Isto tako moramo reći da ustvari prilikom očevida na licu mjesta niti jedna strana nije pokazala katastarsku među, a što također upućuje na zaključak da su raniji vlasnici tih nekretnina drugačije uredili liniju međe između svojih nekretnina. No, kao što je već rečeno upravo u vezi pravca protezanja međe prema sporazumu stranaka postoji spor. Iz iskaza svjedokinje BV pa i tužiteljice proizlazi da do uređivanja nekretnine tuženika nije bilo nikakvih sporova u vezi međe te da su susjedi poštovali liniju međe kako je tada postojala, a to je bio pravac protezanja stare ograde. Tužiteljica tvrdi da je 2. tuženik postavio novu ogradu izvan tog pravca, ali iz njezinih navoda i na očevidu pa i kao stranke te iz navoda iznesenih u pregovorima sa 2. tuženikom prije pokretanja ovog postupka je sud utvrdio da ustvari niti ona sama nije znala točan protezanja te ograde. S tim u vezi ovaj sud smatra da tužiteljica u smislu odredbe iz čl. 221. a ZPP-a nije dokazala da ovaj sporni dio kako je sredila tužbeni zaht jev podneskom od 19. ožujka 2025. (listovi 95-99 spisa) i podneskom od 27. travnja 2025. (listovi 100-101 spisa) bio u posjedu i vlasništvu kako nje osobno i njezine obitelji, a to sve imajući u vidu različitost pokazivanja linije međe od nje osobno tijekom pregovora za mirno rješenje spora, prije pokretanja ovog postupka pa i tijekom ovog postupka. Doduše ovdje moramo reći da je 2. tuženik prihvatio doista prigovor tužiteljice da bi 1. tužena postavljala cvijeće i povrće na dijelu nekretnine za koju tužite ljica tvrdi da pripada njezinoj nekretnini, ali treba imati u vidu da je to bilo prije nego što je tužiteljica pokrenula ovaj postupak, dakle u vrijeme kada su stranke imale namjeru mirnim putem riješiti ovaj spor. Isto tako takvom radnjom po mišljenju suda je jasno da tuženici nisu imali nikakvu namjeru uznemiravati tužiteljicu u vlasništvu njezine nekretnine pa niti 2. tuženik sječom stabala već se radilo o čišćenju nekretnine, a dio spornih stabala se ustvari i nalazi na ovom dijelu na kojem tužiteljica ipak nije dokazala svoje vlasništvo već taj sporni dio pripada dijelu nekretnine tuženika imajući u vidu prvenstveno iskaz svjedokinje BV. Naime, iz navedenog proizlazi da je 1. tužena, a to računajući i posjed njihove prednice stekla vlasništvo tog dijela temeljem dosjelosti u smislu odredbe iz čl. 159. st. 1.-3. ZV-a. Obzirom na prednje je sud i utvrdio tužbeni zahtjev tužiteljice neosnovanim i presudio kao u izreci.

11. Tu se napominje da je sud u cijelosti prihvatio kao istinite i vjerodostojne iskaze tuženih kao i svjedokinje BV koji su iskazivali logično i uvjerljivo i njihovi iskazi nisu dovedeni u sumnju iskazom tužiteljice pa niti utvrđenjima suda iz ostalih provedenih dokaza pa niti utvrđenjima na očevidu. Naime napominje se da je na očevidu mjernički vještak pokazao katastarsku među između nekretnina stranaka i označi je istu slovima A-B-C dok je tužiteljica pokazala tu istu među označenim slovima A-E-F-G, a tuženici slovima A-L-H-I. Svjedokinja BV pak je pokazala prilikom svog iskazivanja također drugačiju među od stranaka navodeći da bi ista trebala ići uz zid gospodarske zgrade i gnojne jame pa potom od ugla gnojne jame nastavno ravno prema čkbr. [katastarska čestica]. To sve ukazuje da ustvari niti jedna od stranaka nije sigurna kamo bi trebala ići međa između njihovih nekretnina, osim što tuženici opisno smatraju da treba ići na način kako je to navela svjedokinja N iako su na licu mjesta pokazali drugačiju liniju . Također navedeno upućuje i na zaključak da doista tužiteljica nije dokazala vlasništvo spornog dijela nekretnine čkbr. [katastarska čestica] kako je to pokazala prilikom očevida u odnosu na nekretnine tuženika i to čkbr. [katastarska čestica] i čkbr. [katastarska čestica] sve ležeće u k. o. [katastarska općina]. Kako to i navodi mjernički vještak u svom nalazu i mišljenju. Navedeni nalaz i mišljenje je sud također prihvatio smatrajući da je vještak dao svoj nalaz i mišljenje temeljem svog stručnog znanja i iskustva i isti nije doveden u sumnju ostalim proveden m dokazima. Posebno se dodaje da je tužiteljica u podnesku od 12. rujna 2022. predlagala određene svjedoke , ali ti svjedoci su bili predloženi na okolnost vlasništva tužiteljice tako da ih sud nije posebno pozivao jer je sud iz dostavljene dokumentacije pa i iz iskaza samih stranaka utvrdio da je prigovor aktivne legitimacije tužiteljice koji su iznijeli tuženici u odgovoru na tužbu neosnovan pa stoga nije bilo niti potrebe za pozivanjem i saslušavanjem tih svjedoka. To tim više što je na ročištu od dana 20. veljače 2026. predloženo od punomoćnika stranaka da se zaključi glavna rasprava, a to nakon što se izvrši uvid u dokumentaciju koja je dostavljena u spis, što je konačno i učinjeno kako to proizlazi iz samog zapisnika. Ostale dokaze koje sud posebno ne spominje sud smatra irelevantnim za ishod ovog postupka.

12. Slijedom navedenog je dakle sud odbio tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan te presudio kao u izreci.

13. Odluka o trošku temelji se na odredbi iz čl. 154. st. 1. ZPP-a. Sud je tuženicima dosudio trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 eura, a to prema tbr. 8. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23-dalje OT), zatim zastupanje na pet ročišta kod suda svaki puta po 200,00 eura prema tbr. 9. toč. 1. OT, trošak zastupanja dviju osoba u iznosu od 120,00 eura prema tbr. 40. toč. 1. OT te trošak PDV-a na gornje iznose u iznosu od 330,00 eura prema tbr. 46. OT odnosno sveukupno 1.650,00 euro. Sud je tuženicima dosudio troškove sukladno odredbi iz čl. 155. ZPP-a. Svi zatraženi troškovi su dosuđeni prema važećoj OT, a na navedene troškove je dosuđena i zatezna kamata tekuća od dana donošenja ove presude prema odredbi iz čl. 151. st. 3. ZPP-a.

U Varaždinu 1. travnja 2026.

Sutkinja

Lidija Krašek

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi nadležnom Županijskom sudu putem ovog suda, pismeno u tri primjerka.

Ukoliko je stranka bila uredno obavještena o ročištu za objavu presude, a istom ročištu nije pristupila tada će se dan objave presude na e -oglasnoj ploči smatrati kao dan primitka pismenog otpravka presude.

U slučaju da stranka nije bila uredno obavještena o ročištu za objavu tada će joj se pismeni otpravak presude dostaviti putem pošte te će se kao dan primitka uzeti dan kada joj je ista uručena od strane službenika pošte.

U razdoblju od 1. – 15. kolovoza rokovi za žalbu ne teku.

Dostaviti:

1. Odvjetnik Boris Ravić, Novi Marof (za tužiteljicu)

2. Odvjetnik Domagoj Malnar, Zagreb (za tuženika)