Republika Hrvatska

Općinski sud u Šibeniku

Stjepana Radića 81

Poslovni broj: P-991/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku (OIB: 29399232217), po sutkinji Martini Miletić Lovrić, u pravnoj stvari tužitelja SH (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupana po punomoćniku Branimiru Zmijanović, odvjetniku u Šibeniku, protiv tuženika DH (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupana po punomoćniku OH, odvjetniku u [adresa], radi utvrđenja ništetnosti, nakon održane glavne javne rasprave, zaključene dana 12. veljače 2026. godine u prisutnosti punomoćnika tužiteljice Branimira Zmijanović, odvjetnika u Šibeniku te zamjenika punomoćnika tuženika Valentino Komljenović, odvjetnik u Šibeniku, po objavi dana 01. travnja 2026. godine

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice glasi:

“Utvrđuje se ništetnim ugovor o darovanju od 24. lipnja 2013. godine, sklopljen između tužiteljice SH. S, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] i tužene DH, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], ovjeren 26. 06. 2013. godine kod javnog bilježnika Aljoše Gojanović iz Vodica pod poslovnim brojem OV-3620/2013.”

II. Nalaže se tužitelju da naknadi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu 10.638,28 eura zajedno za zakonskim zateznim kamatama.

Obrazloženje

1. Tužiteljica SH podnijela je ovom sudu, dana 11. svibnja 2017. godine, tužbu protiv DH radi utvrđenja ništetnosti Ugovora o darovanju sklopljen između tužiteljice i tužene.

1.1. Tužiteljica u tužbi navodi da je, dana 11. lipnja 2013. godine, zajedno sa svojom kćeri, tuženom DH, sklopila ugovor o darovanju predmet kojeg da su bile nekretnine koje se nalaze u K. O. [katastarska općina], točnije čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], zemlja zv. “Šarućinca-Strunac” površine 1.340m2, čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] te izvanknjižno vlasništvo zemlje zv. “Šarunćinca-Strunac” površine 1.370m2 te zemlja zv. “Babin Bok – Mrte” na otoku Žutu.

1.2. Predmetni ugovor da nije ovjeren istog dana već nekoliko dana kasnije, točnije dana 26. lipnja 2013. godine a za koje vrijeme ugovor da se nalazio kod tužene. Nadalje, za to vrijeme tužena da je, bez znanja i suglasnosti tužiteljice, s ciljem da se nepripadno okoristi, krivotvorila citirani ugovor od dana 11. lipnja 2013. godine na način da je sačinila sasvim novi ugovor u kojem je kao predmet darovanja, pored navedenih nekretnina dopisala i kat. čest. zgr. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], kuća, dvor i prilaz. Tužiteljica ne sluteći da je tužena napravila naprijed navedeno, ovjerila je svoj potpis na krivotvorenom ugovoru o darovanju kod javnog bilježnika Aljoše Gojanović iz Vodica, broj Ovjere OV-3620/2013.

1.3. Tužiteljica je u tužbi isticala da nije nikada imala namjeru tuženoj darovati kuću u [adresa] jer da je za istu dugo vremena tražila kupca. U trenutku kada se našao potencijalni kupac tužena da je krivotvoreni ugovor o darovanju od dana 24. lipnja 2013. godine, predala na uknjižbu zemljišno-knjižnom odjelu ovog suda u Tisnom. Kada je potencijalni kupac tužiteljici skrenuo pažnju da u zemljišnim knjigama suda postoje određene plombe i zabilježbe, tužiteljica da postaje svjesna svega što se dogodilo te u tom trenutku podiže kaznenu prijavu protiv tužene pred nadležnim državnim odvjetništvom. Tužiteljica smatra kako je ponašanje njezine kćerke, ovdje tužene, izraz grube nezahvalnosti prema svojoj majci slijedom čega tužiteljica raskida ugovor o darovanju u dijelu koji se odnosio na nekretnine položene u K. O. [katastarska općina] a koje su bile predmetom stvarnog darovanja. Slijedom svega naprijed navedenog tužiteljica je predložila da sud prihvati tužbeni zahtjev.

2. U svom odgovoru na tužbu tuženica je u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev, isticala kako je tužba nerazumljiva te da sud po istoj ne može postupati. Nadalje, tužena je osporavala izjave tužiteljice da bi ugovor o darovanju bio krivotvoren, već je isticala kako je ugovor nastao kao posljedica suglasnosti volje stranaka. Tuženica da nije krivotvorila ugovor a radnje tužiteljice da su usmjerene isključivo poništavanju ugovora sve kako bi ista mogla prodati predmetnu nekretninu. Slijedom svega navedenog tužena smatra kako je tužba neosnovan te je predložila da sud isti dobije te obveze tužiteljicu na naknadu parničnom troška.

3. U postupku su izvedeni dokazi pregledom preslike Ugovora o darovanju sklopljen između tužiteljice i tužene od dana 24. lipnja 2013. godine, presliku kaznene prijave podnesen u listopadu 2014. godine, preslike presude i rješenja ovog suda pod poslovnim brojem P-1695/2017 od dana 28. rujna 2018. godine, presude i rješenja Županijskog suda u Rijeci pod poslovnim brojem Gž-2122/2018 od dana 20. ožujka 2019. godine, saslušanjem svjedoka PH, ĆH te saslušanjem tužiteljice i tužene.

4. U ovoj pravnoj stvari donesena je prvostupanjska presuda i rješenje pod poslovnim brojem P-830/2017 od dana 27. studenog 2024. godine kojim je odbačen tužbeni zahtjev u dijelu kojim se utvrđuje da je ugovor o darovanju ništetan dok je odbijen tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na opoziv ugovora o darovanju. Na predmetnu presudu i rješenje stranke su uložile žalbu o kojim je odlučivao Županijski sud u Zagrebu i to presudom i rješenjem pod poslovnim broje Gž-604/2025 od dana 06. svibnja 2025. godine kojim je potvrđena prvostupanjska odluka u dijelu kojim je odbijen kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na opoziv Ugovora o darovanju, dok je u dijelu u kojem je odbačena tužba prvostupanjska odluka ukinuta te predmet vraćen na ponovno odlučivanje.

4.1. U ponovljenom postupku sud je na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno sud je sukladno odredbi čl. 8 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19) utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

5. Pregledom preslike Ugovora o darovanju vidljivo je kako je isti sklopljen između tužiteljice i tužene, dana 24. lipnja 2013. godine, ovjeren od strane javnog bilježnika Aljoše Gojanović iz Vodica dana 26. lipnja 2014. godine pod poslovnim brojem OV-3620/2013. Predmet navedenog ugovora da su bile nekretnine položene u K. O. [katastarska općina] , točnije za cijelo čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], zemlja zv. “Šarućinca-Strunac” površine 1.340m2, čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] , čest. zem. [katastarska čestica] zrg. kuća i dvor, površine 165m2 i 814/4 prolaz K. O. [katastarska općina], izvanknjižno vlasništvo zemlja zv. “Šarućinca-Strunac” površina 1.370 m2, te zemlju zv. “Babin bok-Mrte” na otoku Žutu.

6. Nadalje, pregledom presude ovog suda donesene u postupku koji se vodio pod poslovnim brojem P-1695/2017 vidljivo je kako je sud u navedenom postupku pokrenutom po tužiteljici SH protiv tužene DH odlučivao o tužbenom zahtjevu koji je glasio na utvrđenje ništetnosti ugovora o darovanju od dana 24. lipnja 2013. godine sklopljen između tužiteljice SH i tužene DH ovjeren kod javnog bilježnika Aljoše Gojanović iz Vodica broj ovjere Ov- 3620/2013. U postupku pod poslovnim brojem P-1695/2017 donesena je prvostupanjska presuda kojom je sud prihvatio tužbeni zahtjev te utvrdio kako je Ugovor o darovanju sklopljen između SH i DH ništetan. Odlučujući po žalbi na navedenu prvostupanjsku presudu, Županijski sud u Rijeci presudom i rješenjem pod poslovnim brojem Gž-2122/2018 od dana 20. ožujka 2019. godine prihvatio je žalbu tuženice te preinačio presudu ovog suda pod poslovnim brojem P-1695/2017 od dana 28. rujna 2018. godine i sudio da se odbija kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljica na utvrđenje ništetnosti predmetnog ugovora o darovanju sklopljen između tužiteljice i tužene. Navedenom odlukom Županijskog suda u Rijeci predmetni parnični postupak je pravomoćno okončan.

6.1. Prema odredbi čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narode novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22 dalje ZOO) ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

7. U ponovljenom postupku tužiteljica je ustrajala u navodima kako je tužena krivotvorila ugovor o darovanju na način da je nakon što je tužiteljica pročitala ugovor, tužena dodala još jednu nekretninu u predmetni ugovor a koji je tužiteljica potpisala i na taj način prevarila tužiteljicu.

8. Iz iskaza svjedokinje PH, stare godine proizlazi kako je ista od 2012. do 2014. godine radila u odvjetničkom uredu Vuletin ali u pogledu ugovora koji je predmet ovog postupka da nema saznanja te se ne može sjetiti o čemu se tu radilo. Ne sjeća se da li je ona tipkala predmetni ugovor.

8.1. Svjedokinja ĆH, stara 74 godine, iskazivala je kako ugovor koji je predmet ovog postupka nikada nije vidjela a saznanja o istom da ima isključivo na temelju onoga što da joj je rekla sama tužiteljica. Tužiteljica da joj je rekla kako je sa svojom kćerkom odlučila sklopiti Ugovor o darovanju predmet kojega da su nekretnine koje se nalaze u K. O. [katastarska općina] te kada su tužiteljica i tužena išle na potpisivanje ugovora da je tužena tužiteljicu pitala da li će pročitati ugovor ista da je odbila navodeći da nema potrebe jer da zna što je darovala svojoj kćerki, ovdje tužiteljici. Tužena da je u ugovor o darovanju dodala kuću u [adresa] i dvorište. Tužiteljica da je potpisala ugovor bez da je isti čitala. U trenutku kada su se svjedokinja i njezin suprug htjeli uknjižiti u zemljišnu knjigu na nekretninu koji su kupili tada da je tužiteljica dobila saznanje o tome da je tuženoj darovala kuću u [adresa]. Tužiteljica da joj je onda rekla kako je prevarena. Tužiteljica da se odselila u Australiju kada je počeo Domovinski rat negdje 90-tih godina prošlog stoljeća. Tužiteljica da joj je govorila da ju je kćerka uvijek tražila da joj daruje nekretnine u K. O. [katastarska općina].

8.2. Nadalje, svjedokinja SHB u svom iskazu navela je kako sve u pogledu predmetne nekretnine kao i ono što se sa nekretninom događalo zna isključivo iz priča tužiteljice. Tužiteljica da je željela prodati predmetnu nekretninu ali da ju je tužena nagovarala da je daruje upravo njoj. Tužiteljica da je tuženoj željela dati nekretnine koje se nalaze u K. O. [katastarska općina] ali ne i nekretninu koja se nalazi u [adresa]. Po navodima tužiteljica tužena da je u ugovor o darovanju dopisala nekretninu u [adresa], a tužiteljica da nije naknado čitala predmetni ugovor o darovanju već da je vjerovala tuženoj. Svjedokinji da je poznato kako tužiteljica nikada nije imala namjeru tuženoj darovati predmetnu nekretninu jer ista nikada nije radila i nije imala financijskih sredstava za adaptaciju. Tužiteljica i tužena da su se često svađale te da je tužena od tužiteljice stalno zahtijevala nekakvu financijsku pomoć.

8.3. Iz iskaza tužiteljice jasno proizlazi kako je svojevoljno sa tuženom sklopila Ugovor o darovanju nekretnina, Ugovor da je sastavljen kod odvjetnika te su zajedno išle javnom bilježniku radi ovjere ugovora. Tužena da je tužiteljici nudila da ponovno pročita ugovor a što je tužiteljica odbijala te ugovor nije pročitala prije ovjere istog.

9. Iz iskaza svjedokinje PH sud nije dobio nikakva saznanja budući se ista ničega nije sjećala, dok svjedokinje ĆH i SH SHB svoja saznanja o predmetu spora nemaju neposredno već samo iz kazivanja i priča tužiteljice.

10. Dakle, očito je kako tužiteljica prilikom sklapanja Ugovora o darovanju isti nije pročitala, te njezini navodi da je ugovor potpisala kod javnog bilježnika pa dok da je išla podmiriti financijske troškove ovjere, tužena da je podmetnu drugi ugovor, ovaj sud nije mogao prihvatiti. Nije životno i logično da prilikom potpisivanja ugovora ili bilo koje druge dokumentacije kod javnog bilježnika stranke podmeću ugovore na štetu bilo koje druge stranke. Činjenica da tužiteljica nije prilikom potpisivanja ugovora o darovanju isti pročitala ne ukazuje na prevaru od strane tužene niti na njezinu namjeru da istoj podmetne promijenjeni ugovor pogotovo ako se uzme u obzir da i iz iskaza svjedoka proizlazi da je tužena nudila tužiteljici da pročita ugovor a što ista nije učinila smatrajući da to nije potrebo jer da ona zna što tuženoj daruje.

11. Prema odredbi čl. 330. ZOO-a ugovor je pobojan kada ga je sklopila strana ograničeno poslovno sposobna, kada je pri njegovu sklapanju bilo mana volje te kada je predmetnim Zakonom ili posebnim propisom određeno.

12. Prvenstveno je potrebno naglasiti da prema stajalištu ovog suda tužiteljica nije dokazala da bi prilikom sklapanja ugovora došlo do prevare od strane tužene budući da je ista u tijeku postupka navela kako nije čitala ugovor prilikom potpisivanja istog. Nadalje, ukoliko njezina volja nije bila da tuženoj predmetnim ugovor daruje kuću u [adresa] sud zaključuje da bi tužiteljica tada mogla biti u zabludi prilikom sklapanja ugovora o darovanju a što onda nije razlog za ništetnost ugovora, već eventualno za probojnost istog a što tužiteljica u ovoj pravnoj stvari u tijeku postupka nije isticala. Slijedom navedenog sud je tužbeni zahtjev tužiteljice cijenio kao neosnovan pa je riješio kao u izreci.

13. Odluka o troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a prema kojoj stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci i njezinom umješaču naknaditi troškove izazvane vođenje postupka. Slijedom navedenog tuženiku su kao opravdani priznati troškovi postupka i to sukladno Trb. 7. toč. 1. Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, za sastav obrazloženog podneska od dana 16. prosinca 2022. godine u iznosu od 1.000,00 eura uvećano za PDV ukupno iznosi 1.250,00 eura, trošak za sastav podnesak od dana 06. ožujka 2023. godine u iznosu od 1.000,00 eura uvećano za PDV iznosi ukupno 1.250,00 eura, trošak za sastava podneska od dana 10. veljače 2026. godine u iznosu od 1.000,00 eura uvećano za PDV što ukupno iznosi 1.250,00 eura, trošak za zastupanju na ročištima i to dana 24. rujna 2025. godine, dana 13. listopada 2025. godine, dana 10. prosinca 2025 te dana 12. veljače 2026. godine za svaki u iznosu od 1.000,00 eura uvećano za PDV što ukupno iznosi 1.250,00 eura, trošak za sastav žalbe u iznosu od 1.000,00 eura uvećano za PDV u iznosu od 1.250,00 eura, trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 13,28 eura. Dakle tužitelj je dužan tuženiku naknaditi trošak parničnog postupka u ukupnom iznosu od 10.638,28 eura.

14. U odnosu na zahtjev tuženika za naknadu troškova za pristup na ročište održano pred ovim sudom dana 07. ožujka 2023. godine valja napomenuti da je na isto pristupila zamjenica zamjenika i to odvjetnička vježbenica u odvjetničkom uredu ZH iz [adresa], i to bez valjane zamjeničke punomoći. S obzirom na navedeno sud je istoj naložio da dostavi urednu punomoć za zastupanje u roku od 3 dana a što nije učinila kako zamjenica tako ni punomoćnik tužene slijedom čega sud istom nije priznao kao opravdan trošak za pristup na navedeno ročište.

15. Slijednom svega naprijed navedenog riješeno je kao u izreci presude.

U Šibeniku, 01. travnja 2026.

SUTKINJA

Martina Miletić Lovrić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste.

Žalba se podnosi putem ovog suda za Županijski sud, u dovoljnom broju primjeraka sud i protivnu stranu.

DN-a:

- tužiteljici po punomoćniku Branimiru Zmijanović, odvjetniku u Šibeniku

- za tuženu punomoćniku OH, odvjetniku u [adresa]