Republika Hrvatska

Općinski sud u Vinkovcima

Stalna služba u Županji

Veliki kraj 48

32270 Županja

Poslovni broj: P-91/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  Z B O G  O G L U H E

Općinski sud u Vinkovcima, OIB: 77561654785, Stalna služba u Županji, po sucu Tomislavu Juzbašiću kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ČP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po Zajedničkom odvjetničkom uredu Glavaš & Šutalo iz Vinkovaca, protiv tuženika ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., Rijeka, Jadranski trg 3 A, OIB: 23057039320, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, 1. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se ništetnim odredba članka 10. Ugovora o kreditu broj: 2402006- 1031262160/51404627-5103013904, od 5. lipnja 2006. u dijelu koji glasi: "Za obradu zahtjeva i odobravanje kredita korisnik kredita dužan je prije korištenja kredita platiti 2,500% (dva cijelih pedeset posto) naknade na iznos kredita, odnosno minimalno = 200 HRK (dvjesto HRK), obračunate s datumom Ugovora. Korisnik kredita suglasan je da se obračunati iznos naknade naplati prilikom isplate plasmana".

II. Nalaže se tuženiku ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., Rijeka, Jadranski trg 3 A, OIB: 23057039320, da tužitelju ČP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s naslova povrata preplaćenog iznosa temeljem ništetne odredbe o naknadi za obradu kredita iz Ugovora o kreditu broj: 2402006- 1031262160/51404627-5103013904 od 5. lipnja 2006., izvrši isplatu novčanog iznosa od 560,54 EUR (petsto šezdeset eura i pedeset četiri centa), uvećano za pripadajuću zateznu kamatu na navedeni iznos koja teče počevši od dana naplate navedenog iznosa 5. lipnja 2006. pa do isplate, i to do 31. prosinca 2007. po kamatnoj stopi u visini od 15% godišnje, nadalje u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke važeće zadnjeg dana polugodišta koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015., te nadalje po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, tekućom do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a sve u roku od petnaest dana.

III. Nalaže se tuženiku ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., Rijeka, Jadranski trg 3 A, OIB: 23057039320, da tužitelju ČP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi parnični trošak u iznosu od 144,91 EUR (sto četrdeset četiri eura i devedeset jedan cent) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 1. travnja 2026. kao dana donošenja presude pa do isplate, u roku od petnaest dana.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu daljnjeg potraživanog parničnog troška u iznosu od 6,63 EUR.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u tužbi naveo da je kao korisnik kredita sa tuženikom kao kreditorom 5. lipnja 2006. sklopio Ugovor o kreditu broj: 2402006- 1031262160/51404627-5103013904 (dalje u tekstu: Ugovor o kreditu), po osnovi kojeg je tuženik stavio na raspolaganje (plasirao) tužitelju kredit u iznosu od 36.500,00 CHF u protuvrijednosti u kunama, sa rokom vraćanja kredita od dvanaest godina, uz uvjete i na način kako je to određeno Ugovorom o kreditu.

1.1. Tužitelj je naveo da je da je u čl. 10. Ugovora o kreditu ugovoreno sljedeće: "Za obradu zahtjeva i odobravanje kredita korisnik kredita dužan je prije korištenja kredita platiti 2,500% (dva cijelih pedeset posto) naknade na iznos kredita, odnosno minimalno = 200 HRK (dvjesto HRK), obračunate s datumom Ugovora. Korisnik kredita suglasan je da se obračunati iznos naknade naplati prilikom isplate plasmana".

1.2. Tužitelj je naveo da mu je tuženik po osnovi naprijed navedene odredbe čl. 10. Ugovora o kreditu, naplatio naknadu za obradu kredita (tzv. "ulaznu naknadu"), jednokratno, u iznosu od 912,50 CHF, što je na dan plaćanja iznosilo 4.223,42 HRK, odnosno sadašnju protuvrijednost u iznosu od 560,54 EUR.

1.3. Tužitelj je naveo da je naprijed navedena ugovorna odredba o naknadama za obradu kredita (tzv. "ulazna naknada") ništetna, s obzirom da uzrokuje neravnotežu obveza na štetu potrošača, te da je kao takva suprotna pravu i recentnoj obvezujućoj praksi Viših sudova u Republici Hrvatskoj, kao i Direktivama Europske unije i praksi Suda Europske unije.

1.4. Tužitelj je naveo da je Ugovorna odredba čl. 10. Ugovora o kreditu suprotna i odredbi čl. 4. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZOO), kojom je propisano da su u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati se načela savjesnosti i poštenja, kao i da je suprotna: odredbi čl. 6. ZOO-a, kojom je propisano da je zabranjeno ostvarivanje prava iz obveznog odnosa suprotno svrsi zbog koje je ono propisom ustanovljeno ili priznato; odredbi čl. 7. st. 1. ZOO-a, kojom je propisano da pri sklapanju naplatnih pravnih poslova sudionici polaze od načela jednake vrijednosti uzajamnih činidaba; i odredbi čl. 8. ZOO-a, kojom je propisano da je svatko dužan uzdržati se od postupka kojim se može drugome prouzročiti šteta.

1.5. Tužitelj je nadalje naveo da je Sud Europske unije u nekoliko spojenih predmeta (C-84/19, C-222/19 i C-252/19) odlučio da su "općenite" ulazne naknade, koje ne odražavaju konkretnu uslugu - ništetne.

1.6. Tužitelj je naveo da budući da naknada za obradu kredita u potrošačkom ugovoru kakav je i Ugovor o kreditu, ne sadrži ikakvo objašnjenje, osim šturog pojma "naknade za obradu kredita", da je takva naknada nepošteno ugovorena i zbog toga ništetna.

1.7. Tužitelj je po osnovi naprijed navedenog, u tužbenom zahtjevu predložio da sud donese presudu kojom će se utvrditi da je ništetna odredba članka 10. Ugovora o kreditu, u dijelu koji glasi: "Za obradu zahtjeva i odobravanje kredita korisnik kredita dužan je prije korištenja kredita platiti 2,500% (dva cijelih pedeset posto) naknade na iznos kredita, odnosno minimalno = 200 HRK (dvjesto HRK), obračunate s datumom Ugovora. Korisnik kredita suglasan je da se obračunati iznos naknade naplati prilikom isplate plasmana"; i kojom će se naložiti tuženiku da tužitelju isplati iznos od 560,54 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 5. lipnja 2006. pa do isplate; kao i da se naloži tuženiku da tužitelju plati prouzročeni parnični trošak u iznosu od 151,54 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom koja na iznos parničnog troška teče od dana donošenja presude pa do isplate.

2. Tuženiku su predmetna tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu u roku od trideset dana, uredno dostavljeni 23. veljače 2026.

2.1. Tuženik je uz poziv na podnošenje odgovora na tužbu upozoren (dopisom ovog suda od 19. veljače 2026.) da ako ne podnese odgovor na tužbu u određenom roku i ako bude udovoljeno uvjetima iz čl. 331.b Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZPP), da će se donijeti presuda kojom se prihvaća tužbeni zahtjev (presuda zbog ogluhe).

2.2. Tuženik nije dao (podnio) odgovor na predmetnu tužbu u roku koji mu je za to određen (trideset dana od primitka poziva za davanje odgovora na tužbu), a niti do dana donošenja ove presude.

3. Odredbom čl. 331.b st. 1. ZPP-a, propisano je da ako tuženik ne podnese odgovor na tužbu u određenom roku, donijet će se presuda kojom se prihvaća tužbeni zahtjev (presuda zbog ogluhe), ako bude udovoljeno ovim uvjetima: 1) ako su tuženiku tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu uredno dostavljeni, 2) ako osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih tužbi, 3) ako činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u protivnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio ili činjenicama koje su općepoznate, i 4) ako ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu.

4. Uvidom u Ugovor o kreditu, koji je tužitelj priložio uz podnesenu tužbu, utvrđeno je da članak 10. istoga nosi naziv NAKNADA, te da glasi: "Za obradu zahtjeva i odobravanje kredita korisnik kredita dužan je prije korištenja kredita platiti 2,500% (dva cijelih pedeset postoj) naknade na iznos kredita, odnosno minimalno = 200 HRK (dvjesto HRK), obračunate s datumom Ugovora. Korisnik kredita suglasan je da se obračunati iznos naknade naplati prilikom isplate plasmana".

5. Ocjena je ovog suda da osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, da činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u protivnosti s dokazima koje je tužitelj podnio ili s činjenicama koje su općepoznate, te da ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu.

6. Radi izloženog, a u skladu s odredbama čl. 331.b st. 1. ZPP-a, valjalo je odlučiti kao u točki prvoj i drugoj izreke ove presude.

7. Odluka o trošku predmetnog postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a, i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23, dalje u tekstu: OT), te je sukladna vrijednosti predmeta spora (u iznosu od 560,54 EUR).

7.1. Tužitelju je tako priznat i dosuđen potraživani trošak ovog postupka u ukupnom iznosu od 144,91 EUR, a koji se odnosi na: sastav tužbe u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 7.1. i Tbr. 54. OT-a) uvećano za porez na dodanu vrijednost u iznosu od 25,00 EUR (Tbr. 46. OT-a), te na sudsku pristojbu za tužbu u iznosu od 13,27 EUR i sudsku pristojbu za presudu zbog ogluhe u iznosu od 6,64 EUR.

7.2. Tužitelju je na temelju odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a, na dosuđeni parnični trošak dosuđena i potraživana zatezna kamata koja teče od 1. travnja 2026., kao dana donošenja odluke kojom je tuženiku naloženo plaćanje troškova postupka, pa do isplate.

7.3. Radi navedenog pod točkama 7. do 7.2. ovog obrazloženja, odlučeno je kao u točki trećoj izreke ove presude.

7.4. Na temelju odredbi čl. 7. st. 1. i st. 2. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj: 118/18 i 51/23), odbijen je kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu daljnjeg potraživanog troška za sudske pristojbe u iznosu od 6,63 EUR. Stoga je riješeno kao u točki četvrtoj izreke ove presude.

U Županji 1. travnja 2026.

Sudac

Tomislav Juzbašić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu u roku od petnaest dana od dana primitka iste. Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešnog ili nepotpunog utvrđenoga činjeničnog stanja.

O tome obavijest:

1. Tužitelj po Zajedničkom odvjetničkom uredu Glavaš & Šutalo iz Vinkovaca.

2. Tuženik ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., Rijeka, Jadranski trg 3 A.