REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski sud u Slavonskom Brodu
Trg pobjede 13
35000 Slavonski Brod
Poslovni broj: P-472/2024-12
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Slavonskom Brodu po sucu Marini Vučetić u pravnoj stvari tužitelja Jadranskog naftovoda d.d. Zagreb, Miramaraska cesta 24, OIB. 89018712265 zastupanog po punomoćniku Tomislavu Orehovcu, odvjetniku iz Zagreba protiv tuženika EZ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Ivanu Poličiću, odvjetniku iz Zagreba, radi uknjižbe prava služnosti, nakon održane glavne i javne rasprave 4. ožujka 2026. u nazočnosti zamjenika punomoćnika OZ, odvjetničkog vježbenika i punomoćnika tuženika i rasprave održane 1. travnja 2026. na kojoj je objavljena odluka, istog dana
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
"Utvrđuje se da je tužitelj, JANAF d.d., Zagreb, Miramarska cesta 24, OIB: 89018712265, Rješenjem Općine Slavonski Brod, Općinski sekretarijat za upravno pravne poslove, broj: 02-UP/I-2300/1977 od dana 11.07.1978., stekao pravo služnosti radi redovnog i koje uključuje pregled trase, redovno održavanje, sječu drveća i drugog raslinja koje može ugroziti cjevovod, popravak naftovoda s pripadajućim podzemnim instalacijama, otklanjanje štetnih posljedica nastalih uslijed havarije, i to na nekretnini upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koju čini zkč. br. [katastarska čestica], u naravi Oranica Dvorine, površine 700 čhv, kao poslužnoj nekretnini, a čiji 1. suvlasnički dio: ½ predstavlja vlasništvo tuženika, EZ (E), OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], dok 2. suvlasnički dio: ½ predstavlja vlasništvo tuženika, EZ (E), OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa].
Nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu upis prava služnosti radi redovnog i izvanrednog održavanja naftovoda u koridoru od pet metara lijevo i desno od osi cjevovoda koje uključuje pregled trase, redovno održavanje, sječu drveća i drugog raslinja koje može ugroziti cjevovod, popravak naftovoda s pripadajućim podzemnim instalacijama, otklanjanje štetnih posljedica nastalih uslijed havarije, i to na nekretnini upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koju čini zkč. br. [katastarska čestica], u naravi Oranica Dvorine, površine 700 čhv, kao poslužnoj nekretnini, kao poslužnoj nekretnini, a čiji 1. suvlasnički dio: ½ predstavlja vlasništvo tuženika, EZ (E), OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], dok 2. suvlasnički dio: ½ predstavlja vlasništvo tuženika, EZ [adresa]), OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], a sve u korist tužitelja, JANAF d.d., Zagreb, Miramarska cesta 24, OIB: 89018712265.
Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju prouzročeni parnični trošak uvećan za zakonske zatezne kamate koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude sve do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri (3) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine"
II. Utvrđuje se da je tužitelj, JANAF d.d., Zagreb, Miramarska cesta 24, OIB: 89018712265, dosjelošću stekao pravo služnosti radi redovnog i izvanrednog održavanja naftovoda u koridoru od pet metara lijevo i desno od osi cjevovoda koje uključuje pregled trase, redovno održavanje, sječu drveća i drugog raslinja koje može ugroziti cjevovod, popravak naftovoda havarije, i to na nekretnini upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koju čini zkč. br. [katastarska čestica], u naravi Oranica Dvorine, površine 700 čhv, kao poslužnoj nekretnini, čiji 1. suvlasnički dio: ½ predstavlja vlasništvo tuženika, EZ (E), OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], dok 2. suvlasnički dio: ½ predstavlja vlasništvo tuženika, EZ (E), OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa].
III. Nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu upis prava služnosti radi redovnog i izvanrednog održavanja naftovoda u koridoru od pet metara lijevo i desno od osi cjevovoda koje uključuje pregled trase, redovno održavanje, sječu drveća i drugog raslinja koje može ugroziti cjevovod, popravak naftovoda s pripadajućim podzemnim instalacijama, otklanjanje štetnih posljedica nastalih uslijed havarije, i to na nekretnini upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koju čini zkč. br. [katastarska čestica], u naravi Oranica Dvorine, površine 700 čhv, kao poslužnoj nekretnini, kao poslužnoj nekretnini, čiji 1. suvlasnički dio: ½ predstavlja vlasništvo tuženika, EZ (E), OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], dok 2. suvlasnički dio: ½ predstavlja vlasništvo tuženika, EZ [adresa]), OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], a sve u korist tužitelja, JANAF d.d., Zagreb, Miramarska cesta 24, OIB: 89018712265.
IV. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju prouzročeni parnični trošak u iznosu od 856,18 eura sa zateznom kamate koje teče od 1. travnja 2026. do isplate po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za 3 postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1.srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
V. Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu troškova postupka kao neosnovanim.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika radi uknjižbe prava služnosti na nekretnini.
1.1. U tužbi navodi da je Rješenjem, poslovni broj Z-5956/2023 od 02.05.2023., pred ovim sudom pokrenut je pojedinačni ispravni postupak na nekretninama upisanim u zk. ul. br. [broj ZK uloška], i to zemljišnoknjižnoj čestici br. 611/4, a koja faktički predstavlja vlasništvo EZ, ovdje tuženika, a sve povodom prijedloga tužitelja za pokretanje i otvaranje pojedinačnog ispravnog postupka od 13.04.2023. U zemljišnim knjigama vlasništvo predmetne nekretnine podijeljeno na dva suvlasnička dijela kao i da oba suvlasnička dijela predstavljaju vlasništvo tuženika, a koje dijelove je isti stekao u različitim trenucima kako je to u točki III. ove tužbe opisano, odnosno nastupom smrti svakog od ranijih suvlasnika predmetne nekretnine, sukladno prethodno sklopljenom ugovoru o doživotnom uzdržavanju. Naime, tužitelj je svojim prijedlogom zahtijevao da nadležni sud donese rješenje kojim se ispravlja zemljišnoknjižno stanje na način da se u teretovnici navedenog uloška, na predmetnoj nekretnini, u korist predlagatelja (ovdje tužitelja), izvrši uknjižba prava služnosti radi redovnog i izvanrednog održavanja naftovoda u koridoru od pet metara lijevo i desno od osi cjevovoda koje uključuje pregled trase, redovno održavanje, sječu drveća i drugog raslinja koje može ugroziti cjevovod, popravak naftovoda s pripadajućim podzemnim instalacijama, otklanjanje štetnih posljedica nastalih uslijed havarije, i to prema kopijama katastarskog plana s ucrtanom trasom naftovoda. No sud je nakon ročišta održanog u prostorijama Općine Garčin 1.03.2024., a na kojem se tuženik izričito protivio uknjižbi služnosti, donio Rješenje, poslovni broj Z-5956/2023, od 06.09.2024., kojim među ostalim odbija prijedlog tužitelja za predmetnim upisom, nalaže zabilježbu odbijenog prijedloga kao i brisanje zabilježbe pokretanja i otvaranja pojedinačnog ispravnog postupka. Sud dalje, u točki 6. obrazloženja potonjeg rješenja navodi kako je pojedinačni ispravni postupak nesporni izvanparnični postupak, kao i da činjenica da se upisani vlasnik po punomoćniku izričito protivi upisu prava stvarne služnosti u korist predlagatelja, ukazuje na postojanje očitog prijepora između stranaka. Obzirom da se protiv odluke zemljišnoknjižnog suda, donesene na raspravi za ispravak, ne može uložiti žalba, tužitelj je primoran svoje pravo ostvariti u parnici. Stoga isti unutar zakonskog roka, određenog člankom 205. Zakona o zemljišnim knjigama (NN br. 63/19, 128/22, 155/23 dalje u tekstu: ZK), podnosi tužbu kako bi ishodio ispravak zemljišnih knjiga, na način da se u iste upiše pravo služnosti u korist tužitelja. Tužitelj prvenstveno ističe kako je tuženik u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Slavonskom Brodu, upisan kao suvlasnik nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica], koja u naravi predstavlja Oranicu Dvorine površine 700 čhv, i to na način da 1. suvlasnički dio ½ dijela i dakle oba suvlasnička dijela, predstavljaju vlasništvo [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ovdje tuženika. Upravo ga navedeno nužno čini pasivno legitimiranim u ovo predmetnom postupku, koji se vodi povodom tužbe za ispravak. Dodatno, za potrebe ovog postupka, tužitelj ukazuje na promjene u režimu vlasničkih odnosa, koje su nastale u razdoblju od postavljanja naftovoda sve do danas, ponajprije iz razloga što sadašnji stvarni vlasnik, ovdje tuženik, nije bio vlasnik predmetne čestice u vrijeme donošenja rješenja iz točke IV. ove tužbe, odnosno u vrijeme početka projekta izgradnje naftovoda, što potvrđuje izjava tuženika, dana na ročištu 01.03.2024., o tome da je vlasnik predmetne nekretnine u vrijeme polaganja predmetnih cijevi bila njegova baka ŠZ, kao i povijesni prikaz izvatka iz zemljišnih knjiga. Naime, iz spomenutog rješenja proizlazi kako je tadašnji vlasnik, koji se usuglasio s činjenicom ograničenja prava vlasništva kroz osnivanje prava služnosti u korist tužitelja, kao što je to pobliže opisano u točki IV., bila ŠZ , iz [adresa], koju tuženik navodi kao svoju baku, ujedno i pravni prednik tuženika u okviru vlasničkog režima za ovu zemljišnoknjižnu česticu. Vlasništvo predmetnih suvlasničkih dijelova predmetne nekretnine, tuženik je stekao temeljem Ugovora o doživotnom uzdržavanju, koji je ugovor sklopljen 14.07.1998. godine, pod brojem R2- 214/98 između ovdje tuženika, kao davatelja uzdržavanja, i ranijih suvlasnika – SZ, ranije ŠZ (koja je vlasništvo cijele predmetne nekretnine prvotno stekla smrću ŠZ, a potom vlasništvo ½ dijela nekretnine ugovorom o darovanju prenijela na Ivana Poličića) i Ivana Poličića, oboje kao primatelja uzdržavanja. O činjenici sklapanja spomenutog ugovora o doživotnom uzdržavanju zemljišnoknjižni je odjel naslovnog Suda obaviješten 27.07.1998., a činjenica njegova sklapanja u zemljišnim je knjigama zabilježena pod poslovnim brojem Z-4475/98. Nadalje, tužitelj ističe kako je Rješenjem Općine Slavonski Brod, Općinski sekretarijat za upravno pravne poslove, broj: 02-UP/I-2300/1977 od dana 11.07.1978. (dalje u tekstu: Rješenje), u postupku ustanovljenja prava stvarne služnosti (nepotpune eksproprijacije) radi izgradnje Jugoslavenskog naftovoda na području Općine Slavonski Brod, dano odobrenje tadašnjem društvu “Jugoslavenski naftovod” – Poduzeće za transport nafte – u osnivanju, kao tužiteljevom predniku, ujedno i investitoru izgradnje predmetnog naftovoda na dionici Zadubravlje-Vrpolje, da na području Općine Slavonski Brod, odnosno njoj pripadajućih katastarskih općina (prema postojećem nacrtu trase) postavi naftovod. U točki I. Rješenja navedene su čestice svake pojedine općine koja se nalaze na pravcu pružanja naftovoda, u odnosu na koje se dozvoljava postavljanje naftovoda, pa su tako na stranici 3. Rješenja navedene čestice katastarske općine [katastarska općina], među kojima i predmetna čestica, br. 611/4, čime je faktički utvrđena nepotpuna eksproprijacija na istima. Rješenjem je dalje određeno kako će se naknadno, po pravomoćnosti Rješenja, ishoditi upis prava služnosti izgradnje i održavanja naftovoda na nekretninama koje su pojedinačno navedene u točki I. Rješenja, a sve s obzirom da su stranke, odnosno ondašnji vlasnici nekretnina, nisu protivili ustanovljenju prava služnosti radi izgradnje i održavanja predmetnog naftovoda, a koji evidentno prelazi preko njihovih nekretnina. Međutim, kako predmetno Rješenje, unatoč svojoj pravomoćnosti, do danas nije provedeno u zemljišnim knjigama, tužitelju je potrebno ishoditi upis prava služnosti radi redovnog i izvanrednog održavanja naftovoda, koje mu temeljem Rješenja i pripada, a sve obzirom da je stvarno stanje potpuno drugačije nego je bilo u vrijeme donošenja spomenutog Rješenja, uslijed niza promjena koje su u međuvremenu nastale u okviru vlasničkih odnosa. Tužitelj smatra bitnim naglasiti kako je predmetno Rješenje doneseno u postupku nepotpune eksproprijacije, odnosno izvlaštenja, koji je proveden u skladu s odredbama Zakona o eksproprijaciji (Službeni list FNRJ br. 12/57, 53/62, Službeni list SFRJ br. 13/65, 5/68, 7/68, 11/68, 30/68, 32/70, Narodne novine br. 52/71, 10/78, dalje u tekstu: Zakon o eksproprijaciji), a koji se u konkretnom slučaju primjenjuje sukladno čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 1/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, dalje u tekstu: Zakon o vlasništvu). Naime, spomenutim Zakonom o eksproprijaciji, a koji je bio na snazi u vrijeme obavljanja pripremnih radnji izgradnje naftovoda, točnije čl. 4. istog, određeno je kako se postupkom nepotpune eksproprijacije ustanovljava služnost na zemljištu i zgradi, a u odnosu na koji sukladno čl. 24. Zakona, društveno-politička zajednica, radna ili druga samoupravna organizacija, društveno-politička organizacija ili udruženje građana podnese prijedlog za eksproprijaciju, a što je ovdje i bio slučaj. Pravni je prednik tužitelja dana 01.07.1977. podnio zahtjev Općinskom sekretarijatu, ondašnjem tijelu upravne vlasti, s ciljem ustanovljenja prava služnosti polaganja naftovodnih cijevi na zemljišnoknjižnim česticama koje su se, prema stanju zemljišnih knjiga, nalazile na planiranoj trasi naftovoda, uz koji je priložio sve potrebnu dokumentaciju, među kojima i rješenje Izvršnog vijeća Sabora kojim se utvrđuje opći interes za izgradnju Jugoslavenskog naftovoda, a kako je to propisano čl. 26. Zakona o eksproprijaciji, kao i potvrdu o osiguranim sredstvima za izgradnju naftovoda. Nakon provedenog postupka, Općinski sekretarijat udovoljio je podnesenom prijedlogu i donio predmetno Rješenje o usvajanju prijedloga nepotpune eksproprijacije, a temeljem kojeg tužitelj sada zahtjeva upis, odnosno uknjižbu prava služnosti. Iz dosad dostavljene dokumentacije razvidno je kako je tužitelj stekao pravo služnosti radi redovnog i izvanrednog održavanja naftovoda, a čiji upis tužitelj u ovom postupku zahtijeva, posebno imajući na umu da je tužitelj očigledno i beskompromisno postupio sukladno odredbama Zakona o eksproprijaciji i uredno proveo postupak eksproprijacije, odnosno izvlaštenja, a čemu se prednica tuženika nije protivila. Tužitelj ujedno smatra bitnim naglasiti kako je isti, u međuvremenu, pravo služnosti stekao i temeljem zakona, odnosno dosjelošću, sukladno odredbama čl. 228. Zakona o vlasništvu, uzimajući u obzir tijek vremena od postavljanja naftovoda do danas. Naime, pravni prednik tužitelja je odmah po pravomoćnosti predmetnog Rješenja, dakle potkraj 1978. godine, a koja je sukladno čl. 33. Zakona o eksproprijaciji preduvjet stjecanja posjeda eksproprirane nekretnine, započeo s postavljanjem naftovoda, ponajprije iz razloga što je riječ o projektu od neizmjernog značaja, kao i činjenice da je riječ o energetskoj infrastrukturi, čije je postavljanje bilo od općeg interesa, a čije je daljnje održavanje i osposobljavanje za rad od neizmjerne važnosti za Republiku Hrvatsku. Navedeno potvrđuje i naknadno izdana Građevinska dozvola, koju je na zahtjev pravnog prednika tužitelja izdao Republički sekretarijat za urbanizam, građevinarstvo, stambene i komunalne poslove, broj: UP/I-08-342/1978 od 11.10.1978. Navedenim se dokumentom dozvoljava građenje dionice jugoslavenskog naftovoda od prijelaza rijeke Save (Sava III) kod Ruščice (Slavonski Brod) do prijelaza rijeke Dunav kod Sotina, a kako je to naznačeno i u Rješenju. Iz navedenog jasno proizlazi kako je tužitelj u posljednjih četrdeset godina, dakle od početka projekta i postavljanja predmetnog naftovoda pa do danas, uredno izvršavao sadržaj služnosti, na način da je po potrebi pregledavao trasu, redovno održavao, uklanjao drveće i/ili drugo raslinje koje može ugroziti cjevovod, popravljao naftovod sa svim pripadajućim podzemnim instalacijama, kao i otklanjao štetne posljedice ukoliko bi iste nastale. I sam tuženik je upoznat s izvršavanjem sadržaja predmetnog prava. Naime, dana 09.08.2006. predstavnici su tužitelja s tuženikom, kao posjednikom predmetne nekretnine, sklopili sporazum o naknadi štete, koja je šteta nastala uslijed radova zamjene podzemnog kabla na trasi naftovoda Slavonski Brod – Sotin. Tada je nekretnini pristupio i ovlašteni sudski vještak, koji je temeljem uviđaja na licu mjesta, izvršio procjenu oštećenog zemljišta i biljnih nasada te sastavio zapisnik o procjeni štete, koji čini sastavni dio spomenutog sporazuma. Neovisno o tome, bitno je naglasiti i kako su svakodobni vlasnici predmetne nekretnine bili upoznati s protezanjem predmetnog naftovoda kroz predmetnu nekretninu obzirom da su na istoj i njoj susjednim česticama jasno vidljive zračne oznake koje ukazuju na postojanje naftovoda kao i smjer pružanja istog. Tužitelj čitavo ovo vrijeme izvršava faktični, zakonit, pošten i istinit posjed ovlasti, a koje čine sadržaj prava služnosti na predmetnoj nekretnini, poštujući i ne zadirući pritom u pravo vlasništva prednika tuženika kao ni samog tuženika. Stoga, a posebno uzimajući u obzir da je postavljanje naftovoda započelo prije više od četrdeset godina, tužitelj ističe kako je isti stekao pravo služnosti, kako temeljem Rješenja tako i temeljem dosjelosti, a sve iz razloga što je udovoljeno odredbama Zakona o vlasništvu, a koji kao uvjete stjecanja predmetnog prava određuje najmanje dvadeset godina izvršavanja posjeda služnosti, koje k tome mora biti pošteno i vršeno uz suglasnost vlasnika, odnosno ne smije biti izvršavano zlouporabom povjerenja vlasnika ili posjednika, silom, potajno ili na zamolbu do opoziva. Slijedom navedenog, a sve s obzirom da je tužitelju potrebno ishoditi ispravak zemljišnih knjiga, na način da se u iste upiše pravo služnosti osnovano Rješenjem Općine Slavonski Brod, Općinski sekretarijat za upravno pravne poslove, broj: 02-UP/I-2300/1977 od dana 11. srpnja 1978. godine, u postupku ustanovljenja prava služnosti (nepotpune eksproprijacije) radi izgradnje Jugoslavenskog naftovoda na području Općine Slavonski Brod, tužitelj predlaže sudu usvojiti tužbeni zahtjev u cijelosti.
2. U odgovoru na tužbu tuženik se protivi tužbi, tj. oba tužbena zahtjeva u cijelosti. Tužitelj svoj zahtjev temelji na Rješenju Općine Slavonski Brod, Općinskog sekretarijata od 11. srpnja 1978. godine, broj: 02-UP/I-2300/1977, a kojim je utvrđena nepotpuna eksproprijacija radi izgradnje Jugoslavenskog naftovoda na gore navedenoj čestici, između ostalih. Zakonom o vlasništvu i drugim stvarnim pravima propisano je kako se stvarna prava stječu. Predmetno Rješenje tadašnja vlasnica predmetne k.č.br. ŠZ iz [adresa], kbr. 103, nije nikada zaprimila, niti prileži dokaz da je istoj uručeno Rješenje. Nadalje, sukladno tada važećem Zakonu o eksproprijaciji ("Narodne novine", br. 10/78), članom 4., uređeno je: „Eksproprijacijom može se ustanoviti služnost na zemljištu i zgradi, kao i zakup na zemljištu na određeno vrijeme (nepotpuna eksproprijacija)“. Isti Zakon, u članu 10., propisuje: „Za ekspropriranu nekretninu vlasniku pripada pravična naknada. Naknadu za ekspropriranu nekretninu snosi korisnik eksproprijacije“. Član 54. predmetnog Zakona o eksproprijaciji određuje: „Uknjižba vlasništva i drugih prava na ekspropriranoj nekretnini može se izvršiti samo ako korisnik eksproprijacije, pored drugih potrebnih isprava, podnese sudu rješenje o naknadi, kao i potvrdu banke da je izvršio svoje obaveze u pogledu namirenja naknade za ekspropriranu nekretninu. Uknjižba vlasništva i drugih prava na nekretnini koja je dana na ime naknade ranijem vlasniku eksproprirane nekretnine vrši se na osnovu pravomoćnih rješenja o eksproprijaciji i naknadi“. Korisnik eksproprijacije, ovdje tužitelj i prednik istog, nikada nije ishodio rješenje o naknadi iz gore navedenog članka, niti je izvršio svoje obveze sukladno Zakonu. Naknada za izvlaštenu nekretninu jest condicio sine qua non za postojanje izvlaštenja. Bez takve naknade bila bi riječ o konfiskaciji, koja ima karakter kazne za vlasnika nekretnine, što ovdje nikako ne može biti slučaj. Danas važeći Zakon o izvlaštenju i određivanju naknade ("Narodne novine" br. 74/14., 69/17., 98/19.) također, u članku 56., određuje: „Uknjižba prava vlasništva i drugih stvarnih prava na izvlaštenoj nekretnini, kao i na nekretnini koja je dana na ime naknade vlasniku nekretnine, upisat će se na zahtjev korisnika izvlaštenja ili vlasnika nekretnine na temelju pravomoćnog rješenja o izvlaštenju i dokaza o isplaćenoj naknadi u iznosu određenom rješenjem o izvlaštenju odnosno dokaza o stjecanju prava vlasništva vlasnika nekretnine na drugoj odgovarajućoj nekretnini“. Koji god zakon primijenili na ovaj postupak, dolazimo do istog zaključka: U korist tužitelja se ne može provesti upis prava stvarne služnosti radi redovnog i izvanrednog održavanja naftovoda jer isti nije ispunio Zakonom određene pretpostavke za upis iste. Posebno se napominje kako se ovdje radi o čestici – zemljištu koje se nalazi unutar granica neizgrađenog uređenog dijela građevinskog područja [adresa] te je ova služnost posebno tegotna za vlasnika jer ista drastično narušava vrijednost predmetne nekretnine i mogućnosti normalnog korištenja iste, čime tužitelj dodatno ograničava Ustavom zajamčeno pravo vlasništva. Tuženik se protivni alternativno istaknutom tužbenom zahtjevu, prema kojem, a s obzirom da na sadržaj isprava koje prileže spisu ne može biti osnovan. Tužitelj ne posjeduje izvornik rješenja o naknadi i potvrdu banke da je izvršio svoje obaveze u pogledu namirenja naknade za ekspropriranu nekretninu, sukladno članu 54. Zakona o eksproprijaciji te sukladno članku 56. Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade, stoga, nikako se ne može tvrditi da je tužitelj pošteno posjedovao predmetnu stvarnu služnost. Također, tužitelj ne dokazuje niti ostale elemente propisane Zakonom, za osnivanje prava služnosti dosjelošću. III Sukladno svemu navedenome, tuženik predlaže odbiti oba tužbena zahtjeva u cijelosti, uz dosudu parničnog troška tuženiku, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja.
3. Tužitelj je podnesku od 29.08.2025.naveo da ponavlja kako je Rješenjem Općine Slavonski Brod, Općinski sekretarijat za upravno pravne poslove, broj: 02-UP/I- 2300/1977 od dana 11.07.1978. (dalje u tekstu: Rješenje), u postupku ustanovljenja prava stvarne služnosti (nepotpune eksproprijacije) radi izgradnje Jugoslavenskog naftovoda na području Općine Slavonski Brod, dano odobrenje tadašnjem društvu “Jugoslavenski naftovod” – Poduzeće za transport nafte – u osnivanju, kao tužiteljevom predniku, ujedno i investitoru izgradnje predmetnog naftovoda na dionici Zadubravlje – Vrpolje, da na području Općine Slavonski Brod, odnosno njoj pripadajućih katastarskih općina (prema postojećem nacrtu trase) postavi naftovod. Rješenje je pritom – tužitelj naglašava – doneseno u postupku nepotpune eksproprijacije, odnosno izvlaštenja, koji je proveden u skladu s odredbama Zakona o eksproprijaciji, a koji se u konkretnom slučaju primjenjuje sukladno čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Obzirom da je u točki I. Rješenja, konkretno str. 3. Rješenja kao jedna od čestica koja se nalazi na pravcu pružanja naftovoda, u odnosu na koje se dozvoljava postavljanje naftovoda, navedena i predmetna čestica, br. 611/4, time je faktički utvrđena nepotpuna eksproprijacija na istoj. Povrh navedenog, Rješenjem je dalje određeno kako će se naknadno, po pravomoćnosti Rješenja, ishoditi upis prava služnosti izgradnje i održavanja naftovoda na nekretninama koje su pojedinačno navedene u točki I. Rješenja, a sve s obzirom da su stranke, odnosno ondašnji vlasnici nekretnina, nisu protivili ustanovljenju prava služnosti radi izgradnje i održavanja predmetnog naftovoda, a koji evidentno prelazi preko njihovih nekretnina. Opreza radi, tužitelj ističe kako je predmetno rješenje steklo svojstvo pravomoćnosti, što potvrđuje naknadno izdana potvrda Ureda državne uprave Brodsko-posavske županije, otisnuta na str. 13. Rješenja. Pritom valja ukazati i da je predmetno Rješenje doneseno u upravnom postupku koji se vodio sukladno odredbama Zakona o eksproprijaciji, na koje se tuženik poziva. Vođeni tom činjenicom, a u odnosu na navode tuženika kako Rješenje nikad nije dostavljeno prethodnoj vlasnici gđi. ŠZ, tužitelj ističe kako je predmetni navod paušalan i ničime dokazan, obzirom da je jedan od uvjeta za isticanje pravomoćnosti upravo neulaganje žalbe na rješenje od strane stranaka u postupku. Drugim riječima, da bi nadležno tijelo uopće moglo utvrditi pravomoćnost kakvog rješenja prvenstveno se mora uvjeriti da je isto dostavljeno strankama (od kad počinje teći rok za ulaganje pravnog lijeka) i da niti jedna od stranaka nije uložila pravni lijek, a što je očigledno ovdje slučaj. Tužitelj podsjeća kako je pravomoćnost Rješenja bila jedna od pretpostavki za postavljanje naftovoda, odnosno izdavanje Građevinske dozvole Republičkog sekretarijata za urbanizam, građevinarstvo, stambene i komunalne poslove, broj: UP/I-08-342/1978 od 11.10.1978. Kako se tadašnja vlasnica nije protivila ustanovljenju prava služnosti radi izgradnje i održavanja predmetnog naftovoda na predmetnoj nekretnini i kako je tužitelj očigledno postupio sukladno odredbama Zakona o eksproprijaciji i uredno proveo postupak eksproprijacije, odnosno izvlaštenja, razvidno je kako je tužitelj stekao pravo služnosti radi redovnog i izvanrednog održavanja naftovoda, a čiji upis tužitelj u ovom postupku zahtijeva. Dodatno, a u odnosu na navode iz t. II odgovora na tužbu, tužitelj ističe kako se iz činjenice da tužitelj cit. „ne posjeduje izvornik rješenja o naknadi i potvrdu banke“ ne može izvući zaključak da tužitelj nije pošteno posjedovao predmetnu stvarnu služnost. Naime, sukladno odredbama Zakona o vlasništvu, konkretno čl. 18. istog, posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed. Ako uzmemo da je posjednik osoba koja ima faktičnu vlast glede neke stvari ili prava, a da je tužitelj uredno izvršavao sadržaj služnosti, na način da je po potrebi pregledavao trasu, redovno održavao, uklanjao drveće i/ili drugo raslinje koje može ugroziti cjevovod, popravljao naftovod sa svim pripadajućim podzemnim instalacijama, kao i otklanjao štetne posljedice ukoliko bi iste nastale, a s čime je bio upoznat i sam tuženik, kako je to opisano u t. VI tužbe, razvidno je kako je tužitelj bio i dalje jest pošteni posjednik. Pritom valja naglasiti i kako je tužitelj pošteni posjed u vidu izvršavanja sadržaja služnosti izvršavao od prvog postavljanja naftovoda 1978. godine, a kako to nastavlja činiti i danas, 2025. godine, na strani istog zadovoljen je i vremenski preduvjet za stjecanje služnosti. Tužitelj dakle čitavo ovo vrijeme izvršava faktični, zakonit, pošten i istinit posjed ovlasti, a koje čine sadržaj prava služnosti na predmetnoj nekretnini, poštujući i ne zadirući pritom u pravo vlasništva prednika tuženika kao ni samog tuženika. Stoga, a posebno uzimajući u obzir da je postavljanje naftovoda započelo prije više od četrdeset godina, tužitelj ističe kako je isti stekao pravo služnosti, kako temeljem Rješenja tako i temeljem dosjelosti, a sve iz razloga što je udovoljeno odredbama Zakona o vlasništvu, a koji kao uvjete stjecanja predmetnog prava određuje najmanje dvadeset godina izvršavanja posjeda služnosti, koje k tome mora biti pošteno i vršeno uz suglasnost vlasnika, odnosno ne smije biti izvršavano zlouporabom povjerenja vlasnika ili posjednika, silom, potajno ili na zamolbu do opoziva.
4. Tuženik je u podnesku od 24. listopada 2025. naveo da se pravomoćnost predmetnog rješenja se dokazuje zakonom određenim uvjetima te je činjenicu pravomoćnosti jedino ovlašteno izdati tijelo koje je donijelo akt, a predmetna činjenica pravomoćnosti ne dokazuje se posrednim dokazima, kako to tužitelj ovdje pogrešno upire. Nadalje, tuženik ističe kako je stjecanje prava služnosti jedino moguće uknjižbom istog, a tužitelj niti je stekao predmetno pravo, niti isto proizlazi iz navoda tužitelja u ovome postupku. Poštenje je savjesnost onoga koji navodno posjeduje određeno pravo, a činjenica da naknada za izvlaštenje nije plaćena ostaje od prvog dana do danas, tako da posjed tužitelja nije pošten te mu tuženik osporava poštenje posjedovanja u svakom obliku. Zaključno, da su navodi tužitelja zakoniti i istiniti, tužitelj bi davno upisao svoje navodno pravo u zemljišnu knjigu. No, od 1978. godine pa do danas ostaje jedino jasno – tužitelj nije postupio po zakonu i platio propisanu i određenu naknadu za izvlaštenje pa sud nikako ne može udovoljiti njegovom zahtjevu. Tuženik ostaje kod prijedloga da Naslovni sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, uz dosudu parničnog troška tuženiku.
5. Tužitelj je u podnesku od 12.veljače 2026. naveo da je iz dopisa Područnog ured za katastar Slavonski Brod utvrdio je kako je uvidom u arhivu elaborata vodova ustanovljeno kako su na predmetnoj čestici 611/4 k. o. [katastarska općina] evidentirana 3 cjevovoda. Naime, za TG-2 cjevovod (naftovod) podnesen je zahtjev za pregled i potvrđivanje elaborata podzemnih vodova Br:06-12/1-87 od 20.01.1987. godine, a elaborat je potvrđen i evidentiran kao strukturna linija na katarskom planu. Nadalje, za TG-3 cjevovod (naftovod) podnesen je zahtjev za pregled i potvrđivanje elaborata podzemnih vodova Br: 512/69 od 25.06.1969. godine, a elaborat je potvrđen i evidentiran kao strukturna linija na katastarskom planu. Konačno, za TG-5 cjevovod (naftovod) podnesen je zahtjev za pregled i potvrđivanje elaborata podzemnih vodova
– naftovod Ruščica Đeletovci od 25.05.1986. godine, a elaborat je potvrđen i evidentiran kao strukturna linija na katastarskom planu. U skladu s navedenim, nedvojbeno je utvrđeno kako je u javno dostupnim zbirkama podataka evidentirano postojanje više naftovoda koji prolaze kroz predmetnu česticu. Kada se uz to uzme u obzir i činjenica da se na k. č. [katastarska čestica], kao i na susjednim česticama, nalaze jasno vidljive zračne oznake koje ukazuju na postojanje naftovoda kao i smjer pružanja istog, sasvim je jasno kako su svakodobni vlasnici nekretnine bili upoznati s protezanjem naftovoda kroz predmetnu nekretninu. Nadalje, tužitelj opetovano ističe kako je tuženik bio upoznat s izvršavanjem sadržaja predmetnog prava te kako su dana 09.08.2006. predstavnici su tužitelja s tuženikom, kao posjednikom predmetne nekretnine, sklopili sporazum o naknadi štete, koja je šteta nastala uslijed radova zamjene podzemnog kabla na trasi naftovoda Slavonski Brod – Sotin. Sastavni dio navedenog sporazuma čini i zapisnik o procjeni štete, a kojeg je sastavio ovlašteni sudski vještak koji je u svrhu sklapanja sporazuma pristupio nekretnini i uviđajem na licu mjesta izvršio procjenu oštećenog zemljišta. S obzirom na navedeno, razvidno je kako tužitelj čitavo vrijeme izvršava faktični, zakonit, pošten i istinit posjed ovlasti koje čine sadržaj prava služnosti na predmetnoj nekretnini. Upravo stoga, a posebno uzimajući u obzir kako je postavljanje naftovoda počelo prije više od četrdeset godina tužitelj ističe kako je pravo služnosti stekao temeljem predmetnog Rješenja tako i temeljem dosjelosti.
6. U provedenom dokaznom postupku sud je izvršio uvid u prijedlog za pokretanje i otvaranje pojedinačnog ispravnog postupka za zk. ul. Broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (str. 10 do 12 spisa) Uvidom u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kč. br. [katastarska čestica] oranica Dvorine sa 700 čhv je vidljivo da je upisan kao samovlasnik EZ i da je uknjiženo pravo služnosti pod Z-5293/11 temeljem Ugovora o osnivanju prava služnosti (ukopavanjem cjevovoda na zemljištu) od 22.veljače 2011 u širini od 10 m izgradnje Magistralnog plinovoda Vinkovci – Slavonski brod za korist Plinacro d.o.o. Zagreb (str. 14 spisa). Uvidom u rješenje općine Slavonski brod Općinskog sekretarijata za upravno pravne poslove broj 02-UP/I-2300/1977 od 11. srpnja 1978. je Jugoslavenskom naftovodu – poduzeću za transport nafte rijeka, Poslovnica Zagreb kao investitoru izgradnje Jugoslavenskog naftovoda - dionica Zadubravlje – Vrpolje, dozvoljeno postavljenje naftovoda za područje općine Slavonski Brod prema nacrtu trase na nekretninama i upisanim na kč. br. [katastarska čestica] vlasništvo UZ iz [adresa] (na str. 17 u odnosu na str. 15 do 27 spisa). Sud je izvršio i uvid u izvod iz registra Trgovačkog suda (str. 28 do 39 spisa) iz kojeg je vidljivo da je tužitelj pravni slijednik Jugoslavenskog naftovoda (str. 40 spisa). Uvidom u Građevinsku dozvolu od 11. listopada 1978. Republičkog sekretarijata za urbanizam Građevinsko stambene i komunalne poslove broj UP/I-08-342/1978 je vidljivo da je izdana i za rješenje općine Slavonski brod Općinskog sekretarijata za upravno pravne poslove broj 02-UP/I- 2300/1977 od 11. srpnja 1978. je Jugoslavenskom naftovodu (str. 15 do 27 spisa) i da se klauzula pravomoćnosti nalazi na 13 str. rješenja. Uvidom u Izvod iz katastarskog plana je vidljivo da se isti odnosi na Gornju Bebrinu i Ruščicu, a ne na [adresa] dakle isti i nije bitan za odluku u ovom postupku (str. 52 spisa), a na Katastarskom planu koji se odnosi na [adresa] je vidljivo da je ucrtana služnost tužitelja - Janafa na kč. br. [katastarska čestica] (str. 53 i 78 spisa). Uvidom u kopiju raspravnog zapisnika od 1.ožujka 2024. broj Z- 5956/2023-13 (Rz-144/20239 je vidljivo da tijekom tog postupka bilo navedeno da je EZ naslijedio nekretninu od svojih roditelja, a da mu je bila baka UZ, da se ne sječa da 9.kolovoz 2006. potpisao sporazum o naknadi štete i da se EZ protivi da upiše služnost na nekretnini jer bi ista predstavljala otegotnu okolnost za protustranku EZ jer bi time narušila vrijednost nekretnine i umanjila njezina iskoristivost (str. 55 do 59 spisa). Rješenjem Općinskog suda u Slavonskom Brodu zemljišnoknjižni odjel broj Z-5956/2023-18 od 6. rujna 2024. je odbijen prijedlog O naftovoda dd Zagreb za upis stvarne služnosti kao neosnovan (str. 61 do 65 spisa). Uvidom u povijesni zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] je vidljivo da je na kč. br. [katastarska čestica] oranica Dvorine sa 700 hvati bila upisana kao samovlasnik UZ (str. 69 do 70 spisa). Uvidom u rješenje zk.odjela ovog suda broj Z-4475/98 od 27.srpnja 1998. je vidljivo da je na temelju Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 14. srpnja 1998. dozvoljen upis EZ kao davatelja uzdržavanja (str. 73 spisa). Iz Sporazuma o naknadi štete od 9.08.2006. u [adresa] je vidljivo da je isti sastavljen između Janafa dd Jadranskog naftovoda i tuženika u svezi nekretnine upisane na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u iznosu od 556,11 kn uplatom na račun EZ sina tadašnjih vlasnika Š i ĆZ (str. 76 spisa). Visina štete je utvrđena po stalnom sudskom vještaku Ljerki Pohl (str. 77 spisa). Uvidom u uvjerenje o statusu čestice je vidljivo da je isto izdao Odjek za graditeljstvo i prostorno uređenje Slavonski Brod i da je navedeno da se kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nalazi unutar granica neizgrađenog uređenog dijela građevinskog područja [adresa] (str. 85 spisa). Uvidom u dopis Područnog ureda za katastar Slavonski Brod od 16. siječnja 2026. je vidljivo da su na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] evidentirana tri cjevovoda. Za TG-2 cjevovod (naftovod) podnesen je zahtjev za pregled i potvrđivanje elaborata podzemnih vodova 20.01.1987., za TG-3 cjevovod (naftovod) podnešen je zahtjev za pregled i potvrđivanje elaborata podzemnih vododova 25.06.1969. i za TG-5 cjevovod (naftovod) podnesen je zahtjev za pregled i potvrđivanje elaborata podzemnih vodova
– naftovod Ruščica Đeletovci 25.05.1986. (str. 96 spisa).
7. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka sud je odlučio kao u izreci presude.
8. Tijekom postupka je utvrđeno kao nesporno da:
- je kao samovlasnik nekretnine upisane u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koju čini kč. br. [katastarska čestica] upisan tuženik,
- je uknjiženo pravo služnosti na nekretnini od Plinakro d.o.o. u širini od 10 m,
- su na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] evidentirana tri cjevovoda (naftovoda) i to TG-2 od 20.01.1987., za TG-3 od 25.06.1969. i za TG-5 od 25.05.1986.
9. Tijekom postupka je bilo sporno to što se tuženik protivi da se uknjiži pravo služnosti tužitelja radi redovnog održavanja koje uključuje pregled trase, redovno održavanje, sječu drveća i drugog raslinja koje može ugroziti cjevovod, popravak naftovoda s pripadajućim podzemnim instalacijama, otklanjanje štetnih posljedica nastalih uslijed havarije na nekretnini upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koju čini kč. br. [katastarska čestica], jer tužitelj nije dostavio dokaz da je isplatio naknadu za istu njegovoj baki UZ koja je bila vlasnica nekretnine u vrijeme kada je naftovod postavljen.
10. Nesporno je da UZ, prednica tuženika nije se niti na koji način protivila postavljanju naftovoda 1987. ona je osobno i morala primiti rješenje od 11.07.1978. jer isto inače na bi moglo postati pravomoćno.
11. Nesporno je da neosnovano tuženik tvrdi da će mu sa uknjiženim pravom služnosti tužitelja biti smanjena vrijednost nekretnine. Naftovodi su uknjiženi u katastru i to je javan podatak dostupan svima.
12. Zakonom o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Narodne novine broj 53/91) preuzet je kao zakon Republike Hrvatske Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Službeni list SFRJ broj 6/80 i 36/90). Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (dalje: ZOVO) stupio je na snagu 1.9.1980., a prestao je važiti 1.1.1997.
12.1. Na temelju čl. 49. ZOVO, stvarna služnost je pravo vlasnika jedne nekretnine (povlasno dobro) da za potrebe te nekretnine obavlja određene radnje na nekretnini drugog vlasnika (poslužno dobro) ili da zahtijeva od vlasnika poslužnog dobra da se suzdržava od obavljanja određenih radnji koje bi inače imao pravo obavljati na svojoj nekretnini.
12.2. Na temelju čl. 51. ZOVO stvarna služnost zasniva se pravnim poslom, odlukom državnog organa i dosjelošću, a prema čl. 52. na temelju pravnog posla stvarna služnost stječe se upisom u javnu knjigu ili na drugi odgovarajući način određen zakonom.
12.3. Na temelju čl. 54. ZOVO stvarna služnost stječe se dosjelošću kada je vlasnik povlasnog dobra faktično ostvarivao služnost za vrijeme od 20 godina, a vlasnik poslužnog dobra se tome nije protivio. Stvarna služnost se ne može steći dosjelošću ako je vršena zloupotrebom povjerenja vlasnika ili posjednika poslužnog dobra, silom, prijevarom ili ako je služnost ustupljena do opoziva.
12.4. U svezi navedenog sud je i odlučio kao u izreci presude i usvojio podredni tužbeni zahtjev jer je isti, po ocjeni ovog suda nesporno osnovan, budući da je od 11.07.1978. do 1998. protekao rok od 20 godina dosjelosti u kojem nitko nije osporavao pravo tužitelja na istu. Na temelju čl. 188. st.2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, 146/2025; dalje – ZPP-a) Tužitelj može dva ili više tužbenih zahtjeva u međusobnoj vezi istaknuti u jednoj tužbi i tako da sud slijedeći od tih zahtjeva prihvati ako nađe da onaj koji je ispred njega istaknut nije osnovan.
13. Tužitelj je na temelju pravnog posla i to rješenja Općinskog sekretarijata za upravno pravne poslove od 11.07.1978. ostvario pravo ukopa naftovoda. Cilj navedenog rješenja o izgradnji naftovoda je pravo ukopavanja cjevovoda na zemljištu je i bilo osnivanje prava stvarne služnosti koja se osnovala pravnim poslom, te se faktično ostvarivala kroz vrijeme dulje od 20 godina, a vlasnik poslužnog dobra se tome nije protivio. Točan datum kada je prednik tužitelja započeo sa radovima na ukopavanju naftovoda nema, ali je nesporno da tuženik niti njegovi prednici nikada nisu nikada osporavali tužitelju i njegovim prednicima izgradnju tog naftovoda preko njihove nekretnine. Sud je prihvatio kao nesporno da je prednik tužitelja počeo sa radovima 1978. jer je i Građevinska dozvola od 11.10.1978. Koridor služnosti naftovoda mora biti prohodan u širini od najmanje deset metara i dostupan da bi u slučaju izvanredne situacije radnici JANAF-a mogli što prije poduzeti sve potrebne mjere zaštite javne sigurnosti i zaštite okoliša.
14. U vrijeme ukopavanja predmetnih cjevovoda vrijedio je Zakon o eksproprijaciji koji je stupio na snagu 22.3.1978. a prestao važiti 18.2.1994. U konkretnom slučaju investitori nisu proveli postupak po tadašnjem Zakonu o eksproprijaciji, ali to ne znači da nije osnovana služnost. Služnost je osnovana i stvarnim nesmetanim izvršavanjem prava stvarne služnosti kroz vrijeme potrebno za stjecanje prava služnosti dosjelošću, a to je 20 godina (čl. 159. stavak 2. Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014). Zbog činjenice da nije proveden postupak eksproprijacije, postavljeni naftovod i vodovi istog nisu protupravni. Tuženiku koji je sadašnji vlasnik nekretnine, kao novi stjecatelj, osnivanjem predmetne služnosti vlasniku poslužnog dobra nitko nije se oduzeo posjed ni vlasništvo nekretnina.
15. Na temelju čl. 154.st.1. ZPP-a tuženik je u obvezi tužitelju naknadi troškove postupka cijelosti jer u dijelu u kojem je tužitelj odbijen sa zahtjevom i nisu nastali posebni troškovi postupka, te je sud u svezi navedenog odlučio kao u izreci presude pod točkom V. i odbio zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka kao neosnovan. Na temelju tbr. 7.st. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23, 107/2025; dalje - OT) Odvjetniku pripada jednokratna nagrada u visini od 250 bodova, koja obuhvaća najviše do četiri radnje za svaki prvostupanjski postupak, i to radi služnosti. Za svaku daljnju radnju u navedenim postupcima odvjetniku pripada nagrada u visini od 50 bodova. Tbr. 54. Vrijednost boda iznosi 2,00 eura 15.1. U svezi navedenog tužitelju je priznat trošak jednokratne nagrade prema tbr. 7.t.2. OT u iznos od 500,00 eura sa PDV-om u iznosu od 125,00 eura i trošak zastupanja ročištu 4. ožujka 2026. u iznosu od 100,00 eura sa PDV-om u iznosu od 15,00 eura, pristojba na tužbu iznosi 53,09 eura, pristojba na presudu iznosi 53,09 eura, što ukupno iznosi 856,18 eura, kako je to i navedeno u izreci presude.
16. Zatezna kamata teče od 1. travnja 2026. kao dana presuđenja na troškove postupka na temelju čl. 29.st.2. i 8. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23).
Slavonski Brod, 1. travnja 2026.
Sudac
Marina Vučetić
Uputa o pravu na žalbu: Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana. Žalba se podnosi u pisanom obliku putem ovoga suda, a o žalbi odlučuje Županijski sud.
Stranci koja je pristupila ročištu radi uručenja presude rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano.
Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a uredno je obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano.
Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a nije uredno obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana dostave prijepisa presude.
