REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U MAKARSKOJ

STALNA SLUŽBA U IMOTSKOM

P-346/2025-15

P R E S U D A

I

PRESUDA NA TEMELJU PRIZNANJA

Općinski sud u Makarskoj – Stalna služba u Imotskom, po sucu Bori Misiru, u građanskopravnoj stvari tužitelja JV (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], kojeg zastupa pun. Boris Rebić, odvjetnik iz Imotskog, protiv tuženika: 1. JV pok. ĆV, iz [adresa] i 2. EV pok. J (onaj ad/1 odsutan i nepoznatog boravišta, a zastupa ga privremeni zastupnik Ivan Delipetar, odvjetnik iz Imotskog), radi utvrđenja i dr., nakon što je dana 1. travnja 2026. god., zaključio glavnu raspravu, istog dana

p r e s u d i o  j e

Utvrđuje se da je tužitelj JV (OIB: [osobni identifikacijski broj]), iz [adresa], sada na adresi 12247 Berlin, Langkofelweg 7, stvarni vlasnik nekretnine označene kao č. zgr. [katastarska čestica] z.k. tijelo VII u površini od 48 m² i d. č. zem. [katastarska čestica] z.k. tijelo IV z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] – Glavina u površini od 6m², odnosno ukupne površine 54 m², u novoj katastarskoj izmjeri označeno kao d. č. zem. [katastarska čestica] površine 54 m², sve označeno na skici mjernika Perice Puljića od 23.03. 2026. g. točkama A-B-C-D-E-F-A i osjenčeno žutom bojom, opisano crvenom linijom a koja skica čini sastavni dio ove presude, pa je slijedom toga ovlašten tužitelj temeljem ove presude ishoditi uknjižbu prava vlasništva predmetne nekretnine na svoje ime uz istodoban izbris zemljišnoknjižnih prava tuženika, a što su ovi dužni trpjeti.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u postupku, u bitnome, naveo da je uparničenu nekretninu kupnjom stekao njegov otac ĆV pok. ĆV, a kako da je on/tužitelj zajedno s majkom AV ud. ĆV, na jednake dijelove, naslijedio oca i budući da je u cijelosti naslijedio majku, da sada na promatranoj nekretnini, nekretnini u naravi prostor kuće i dvorišta, postoji, i barem na osnovi dosjedanja postoji, isključivo njegovo vlasničko pravo.

1.1.Zahtijevao je da postojanje tog prava bude deklarirano presudom i da mu se udijeli ovlast na upis tog prava u zemljišnu knjigu.

2. Prvotuženik je, uz prethodno jasnu potvrdu istinitosti tužiteljeve tužbene naracije, spram njega/tog tuženika postavljeni tužbeni zahtjev, priznao kao pravno osnovano zahtijevanje.

3. Privremeni zastupnik drugotužene, osobe odsutne i nepoznatog boravišta, je, bez konkretnijeg obrazloženja takvog raspolaganja, osporio istinitost tužiteljevih tvrdnji i osnovanost postavljenog zahjteva.

4. U dokaznom postupku pročitani su z.k. izvadci za uparničene kat. č. zem., pročitana su ovosudna rješenja o nasljeđivanju O-320/97 od 11. lipnja 1997. god. i O- 2042/2018 od 24. srpnja 2019. god., obavljena je radnja uviđaja na lokalitetu položenosti uparničene nekretnine, pročitan je i pregledan stručni uradak (nalaz i mišljenje, skica i fotosnimci) vještaka Perice Puljića od 23. ožujka 2026. god., pročitano je vještakovo Izvješće o upisanim posjednicima u katastru nekretnina na kat. č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] – Glavina te su u statusima svjedoka saslušani IV ž. JV i ČV pok. JV.

5. Pravno su osnovana zahtijevanja koja je tužitelj postavio u ovoj parnici.

6. Uparničenu nekretninu stekao je još 1984. god. i stekao naplatnim pravnim poslom tužiteljev neposredni prednik, sada pok. otac ĆV pok. ĆV, a on/tužitelj je zajedno s majkom AV ud. ĆV, na jednake dijelove naslijedio njegovog pok. oca.

6.1.Napokon, tužitelj je za onaj suvlasnički dio predmetne nekretnine koji je iza očeve smrti pripao njegovoj majci, sada pok. majku AV ud. ĆV naslijedio za cijelo.

6.2.Isključivo su kroz svo razdoblje stjecanja predmetne nekretnine naovamo tu nekretninu posjedovali tužiteljevi označeni neposredni prednici te tužitelj koji i sada posjeduje tu nekretninu.

7. Prethodno izloženo predstavlja bitni sadržaj suglasnih iskazivanja IV ž. JV i ČV pok. JV, svjedoka saslušanih u ovoj parnici.

8. Imajući pak na umu prethodno izloženi sadržaj suglasnih iskazivanja promatranih svjedoka, sadržaj iskazivanja koji je u potpunosti podudaran s rezultatima, kako relevantnih literarnih dokaznih sredstava korištenih u postupku (uvodno označenih rješenja o nasljeđivanju) tako i rezultatima radnje uviđaja, a, napokon je i prvotuženikovim raspolaganjem, raspolaganjem na osnovu kojeg je i donijeta presuda na temelju priznanja spram tog tuženika, naprosto je morao uslijediti za ovaj postupak relevantni zaključak, zaključak da na promatranoj nekretnini, kroz prethodno dulje nego je četrdesetogodišnje razdoblje, stečena na valjanom pravnom osnovu i na istinit način, postoji kontinuirana vlast neposrednih tužiteljevih prednika i njegova vlast te da su svi učinci tih vlasti pripali isključivo ovopostupnom tužitelju.

9. St. 3. čl. 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima /NN – 91/96 – 94/17; dalje ZV/, propisano je da samostalni pošteni posjednik kakve nekretnine na kojoj je upisano vlasništvo fizičke osobe stječe u vlasništvo predmet posjedovanja protekom dvadesetogodišnjeg razdoblja, dok je st. 2. čl. 160. istog Zakona propisano je da se dosjedatelju u posjed ima uračunati i razdoblje kroz koje su njegovi prednici samostalno posjedovali predmet njegovog dosjedanja.

10. Prethodno smo izložili utvrđenje da su tužiteljevi prednici i on osobno predmetnu nekretninu kontinuirano, samostalno posjedovali/posjeduju kroz kudikamo dulje nego je dvadesetogodišnje razdoblje, a sada kažemo da rezultat niti jednog dokaza izvedenog u postupku ne upućuje na sumnju da njihova posjedovanja ne bi imala kvalitete poštenja.

10.1.Istaknuli smo da su svi pravni učinci vršenja faktičkih vlasti tužiteljevih prednika na predmetnoj nekretnini naposljetku pripali baš tužitelju.

10.2.Utoliko je kod takvog dokaznog stanja stvari u ovoj parnici, dokaznog stanja stvari – naglašavamo – u kojem ama baš niti jedna okolnost izviđena u parnici ne upućuje da na predmetnoj nekretnini ne bi postojalo isključivo tužiteljevo pravo, naprosto preostalo zaključiti da nad tom nekretninom, stečeno baš u smislu st. 3. čl. 159. ZV, kako prema prvotuženiku (to već i implicira dio presuđenja na temelju njegovog priznanja), tako i prema drugotuženoj postoji isključivo tužiteljevo izvanknjižno stečeno vlasničko pravo.

10.3.Stoga je i valjalo zaključiti da deklaratorni zahtjevi koje je tužitelj postavio u ovoj parnici imaju kvalitete pravno osnovanih zahtijevanja.

11. Onome tko vlasništvo na nekretnini stekne na originarnoj osnovi, kako prema određenjima čl. 130. ZV, tako i prema određenjima čl. 15. Zakona o zemljišnim knjigama (NN 63/19 – 127/24) pripada i pravo na upis stečenog prava u zemljišnu knjigu.

11.1.Tužitelj je, makar je posjed na predmetnoj nekretnini stekao na derivativnoj osnovi, vlasništvo te nekretnine prema tuženicima, u zemljišnu knjigu upisanim stvarnopravnim ovlaštenicima nad kat.č.zem. koje tvore tu nekretninu, stekao je dosjedanjima, dakle, na originarnoj/im osnovi/ama.

11.2.Stoga i njegovi kondemnatorni zahtjevi postavljeni u ovoj parnici, u smislu određenja netom spomenutih normi, imaju kvalitete pravno osnovanih zahtijevanja.

12. Dakle, tužiteljevi zahtjevi (i deklaratorni i kondemnatorni) postavljeni u ovoj parnici imaju kvalitete pravno osnovanih zahtijevanja.

12.1.Stoga je ta zahtijevanja valjalo prihvatiti i odlučiti kao u izreci. U Imotskom 1. travnja 2026. god.

S U D A C:

BORO MISIR

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od 15

dana Županijskom sudu, a putem ovog suda.