Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

P-82/2024-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sutkinji toga suda Heleni Topić Vuković, u pravnoj stvari tužiteljice ZD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Boris Kunček, odvjetnik u Osijeku, protiv tuženika Grada Osijeka, Osijek, Kuhačeva 9, OIB: 30050049642, zastupanog po punomoćniku Dragi Aćimoviću, odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu Hrvoje Krivić, Margareta Krivić, Drago Aćimović i Tihana Ranđelović iz Osijeka, radi utvrđenja prava vlasništva nekretnine, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 4. ožujka 2026., u nazočnosti tužiteljice i punomoćnika parničnih stranaka, te uz javnu objavu presude, 1. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužiteljica ZD, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa]., kao oporučna nasljednica iza pok. JD rođene GD OIB: [osobni identifikacijski broj], stekla pravo suvlasništva u ½ dijela nekretnine koja se nalazi na kčbr. [katastarska čestica] u naravi dvorište ukupne površine zemljišta 402 m2, a koja je upisana u broju zk. uloška [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a što je tuženik Grad Osijek, OIB:30050049642, Osijek, Kuhačeva 9, dužan priznati u roku od 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u preostalom dijelu koji glasi:

„Nalaže se tuženiku Grad Osijek OIB:30050049642 Osijek, Kuhačeva 9, da izda tabularnu ispravu podobnu za prijenos prava suvlasništva u ½ dijela predmetne nekretnine na ime tužiteljice u zemljišnim knjigama, jer će u protivnom takvu ispravu zamijeniti ova presuda.„

III. Nalaže se tuženiku Grad Osijek, OIB:30050049642, da tužiteljici ZD, OIB: [osobni identifikacijski broj] plati trošak postupka u iznosu od 690,62 EUR-a (šestodevedeseteura- šezdesetdvacenta) u roku 15 dana.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadom troška postupka.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je u tužbi navela da je rješenjem o nasljeđivanju donesenom po javnom bilježniku Ivani Kovačević iz Osijeka, u ostavinskom predmetu broj O-2763/2019 dana 04. siječnja 2022., iza pok. JD, rođene GD, utvrđeno da njezinu naknadno pronađenu imovinu čini ½ dijela prava posjeda nekretnine upisane u posjedovni list 16867 za k. o. [katastarska općina], opisanu kao kčbr. [katastarska čestica] pampas 18,20, kuća, 1 zgrada i dvor, ukupne površine 402 m2, te izvanknjižno vlasništvo objekta izgrađenog na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na osnovi usmene oporuke od 7. siječnja 2020., raspoređena je tužiteljici ZD iz [adresa], oporučnoj nasljednici, u cijelosti. Izvanknjižna suvlasnica u drugom dijelu nekretnine bila je PD, koja je preminula 2015., a čiji zakonski nasljednik se odrekao nasljedstva u korist lokalne samouprave. Pok. JD kupila je predmetnu nekretninu 22. siječnja 1965., od FD za 500.000 dinara. Prednica tužiteljice na temelju navedene dokumentacije nikada nije mogla izvršiti uknjižbu prava vlasništva, jer je predmetna nekretnina bila društveno vlasništvo, a sada je vlasništvo tuženika Grada Osijeka. Pok. JD stupila je u posjed predmetne nekretnine odmah po navedenoj kupoprodaji 22. siječnja 1965. i trajao je do njezine smrti 10.11.2019., odnosno punih 54 godine. Njezin posjed bio je zakonit, istinit i pošten. Kako se radi o nekretnini koja je u vlasništvu jedinice lokalne samouprave, to je za dosjelost potreban posjed nekretnine 20 godina, a budući da je tužiteljica kao nasljednica pok. JD posjedu predmetne nekretnine, to su stoga ispunjeni uvjeti za stjecanje prava vlasništva dosjelošću iz čl. 159. st. 2. i st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00,114/01, 79/06, 141/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14), u svezi sa čl. 7. Zakona o određivanju građevinskog zemljišta u gradovima i naseljima gradskog karaktera. Tijek vremena temelji se na čl. 160. st. 1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima: „U vrijeme potrebno za dosjelost uračunava se i vrijeme za koje su prednici sadašnjeg posjednika neprekidno posjedovali kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici, odnosno kao pošteni samostalni posjednici“. Vrijeme potrebno za dosjelost na nekretninama u društvenom vlasništvu počinje teći od 8. listopada 1991., kada je stupio na snagu Zakon o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničko pravnim odnosima. Kako tužiteljica ima dokaze da je njezina prednica JD imala zakonit, istinit i pošten posjed predmetne nekretnine, te kako se radi o nekretnini koja je u vlasništvu jedinice lokalne samouprave, to je za dosjelost potrebno posjed nekretnine 20 godina, a budući da je prednica tužiteljice od 8. listopada 1991., bila u posjedu do svoje smrti 10. studenoga 2019, dakle punih 28 godina, to su stoga ispunjeni uvjeti za stjecanje prava vlasništva dosjelošću iz čl. 159. st. 2. i 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, u svezi čl. 7. Zakona o određivanju građevinskog zemljišta u gradovima i naseljima gradskog karaktera.

1.1. Tijekom postupka, a očitujući se na odgovor na tužbu tuženika, tužiteljica je navela da nema isprave vezane za zemljišnoknjižni uložak u kojem je upisana predmetna nekretnina, nego da ima samo povijesni zemljišno-knjižni izvadak, koji je dostavila sudu.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je naveo da je tužiteljica u bitnom navela da je stekla ½ suvlasništva dijela nekretnine koja se nalazi na k. č. br. [katastarska čestica] u naravi dvorište ukupne površine zemljišta 402 m2, koja je upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koja se vodi kao vlasništvo Grada Osijeka, te da traži izdavanje tabularne isprave od tuženika za prijenos prava suvlasništva u 1/2 dijela predmetne nekretnine na ime tužiteljice. Tuženik se protivio tužbi i tužbenom zahtjevu jer tužiteljica nije uz tužbu priložila svu potrebnu dokumentaciju iz koje bi nedvojbeno slijedilo njezino pravo vlasništva na dijelu predmetne nekretnine. Iz priložene dokumentacije uz navedenu tužbu vidljivo je da je tužiteljica vlasnica građevine stambene namjene za koju je izdana Uporabna dozvola za građevine izgrađene do 15. veljače 1968., da je za istu nekretninu izdano i Rješenje kojim se utvrđuje zemljište nužno za redovnu uporabu građevine od 15. lipnja 2001. Tuženik smatra da bi tužiteljica trebala priložiti dodatnu zemljišno-knjižnu dokumentaciju kao što su povijesni zk. izvadak, te ostale isprave vezane za zk. ul. u kojem je upisana predmetna nekretnina, temeljem koje će ovaj sud moći utvrditi osnovanost tužbenog zahtjeva.

2.1. Na pripremno ročištu koje je održano 7. listopada 2025. tuženik je naveo da ostaje kod odgovora na tužbu, s tim da dodaje kako tuženik nije s tužiteljicom sklopio nikakav pravni posao, stoga isti nije dužan istoj izdati ni tabularnu ispravu. Također, s obzirom da je iz dokumentacije priložene tužbi, posebice rješenje o nasljeđivanju proizlazi da je tužiteljica stekla pravo posjeda nekretnine, kao i da je pravna prednica tužiteljice imala samo pravo posjeda, tuženik je osporio poštenje tužiteljice, a posebno uzevši u obzir da je ista na raspolaganju imala i uvid u zemljišnoknjižno stanje. Nadalje, tuženik je naglasio da tužiteljica nije dokazala neprekinuti niz stjecanja od knjižnog prednika do sebe. Isto tako, tuženik je osporio istinitost i zakonitost posjeda prednice tužiteljice.

3. Radi utvrđenja spornih činjenica sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u cjelokupan spis i svu priliježeću dokumentaciju te je pročitao porezno rješenje od 12.05.2022. (list spisa 4 i 11), rješenje o nasljeđivanju poslovni broj O-2763/2019-14, UPP/OS-146/2019-14 od 04. siječnja 2022. (list spisa 5,7) Potvrda od 22.01.1965 (list spisa 6), izvadak zk. ul. [broj ZK uloška] (list spisa 8), Posjedovni list (list spisa 9), zapisnik od 7.11.1990. o utvrđenju međe kat. čestice br. [katastarska čestica] (list spisa 10), Uporabna dozvola (list spisa 12-13), rješenje Ureda za prostorno uređenje, Osječko-baranjske županije (list spisa 14), povijesni izvadak za zk. ul. [broj ZK uloška] (list spisa 24-26), te je saslušao svjedoke i tužiteljicu.

4. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice protiv tuženika za utvrđenjem prava vlasništva ½ dijela nekretnine koja se nalazi na kč. br. [katastarska čestica] u naravi dvorište ukupne površine zemljišta 402 m2, a koja je upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te da se tuženik tužiteljici preda tabularnu ispravu podobnu za prijenos prava vlasništva.

6. Među parničnim strankama nije sporno da je tužiteljica oporučna nasljednica pok. JD.

7. Među strankama je sporna osnova tužbenog zahtjeva, odnosno je li tužiteljica, odnosno njezina prednica, predmetnu nekretninu stekla dosjelošću te je li posjed bio zakonit, istinit i pošten.

8. Iz poreznog rješenja od 12. svibnja 2022. (list spisa 4 i 11) proizlazi da je tužiteljica porezni obveznik plaćanja poreza na promet nekretnina a koji promet nekretnina je ostvaren rješenjem o nasljeđivanju od 22. veljače 2022. između tužiteljice kao stjecatelja i pok. JD kao otuđivatelja, a odnosi se na ½ dijela nekretnine koju u naravi čini stara kuća i dvorište ukupne površine 402 m2.

9. Iz rješenja o nasljeđivanju poslovni broj O-2763/2019-14, UPP/OS-146/2019-14 od 4. siječnja 2022. (list spisa 5,7) proizlazi da naknadno pronađenu imovinu pok. JD čine nekretnine u ½ dijela pravo posjeda nekretnine upisane u posjedovni list 16867 za k. o. [katastarska općina], opisane kao kč. br. [katastarska čestica] Pampas 18,20, kuća, 1. zgrada i dvor, ukupne površine 402 m2, te izvanknjižno vlasništvo objekta izgrađenog na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], prema Uporabnoj dozvoli od 4. lipnja 2020., te je navedena imovina raspoređena ZD, oporučnoj nasljednici. Nadalje, u toč. 3. obrazloženja navedeno je da se punomoćnica Grada Osijeka nije protivila da se nasljedstvo uruči oporučnoj nasljednici, uz napomenu da ostaviteljica nije bila knjižni vlasnik.

10. Iz Potvrde od 22.1.1965. (list spisa 6) proizlazi da je FD potvrdio da je GD iz [adresa], prodao kuću u [adresa] sa dijelom okućnice u površini od 50 čhv sa prolazom do ulice u širini 1 m, koji može koristiti kupac zajedno sa LD, kojoj je isto prodao kuću sa istom površinom okućnice i predao u posjed. Kupovna cijena je iznosila 500.000 dinara, koju je kupac GD u cijelosti podmirila.

11. Iz izvatka iz zk. ul. [broj ZK uloška] (list spisa 8) i iz povijesnog izvatka za zk. ul. [broj ZK uloška] (list spisa 24-26) proizlazi da kč. br. [katastarska čestica] čini dvorište i Kuća, Slaz 5 ukupne površine 402m2, te da je vlasnik predmetne čestice Grad Osijek.

12. Iz posjedovnog lista od 19. travnja 1990. (list spisa 9) proizlazi da su JD rođena GD i ID posjednice u ½ dijela čestice broj 1245/3.

13. Iz zapisnika od 7.11.1990. o utvrđenju međe kat. čestice br. [katastarska čestica] (list spisa 10) proizlazi da su međne točke uspostavljene i obilježene na terenu, te da je sastavni dio zapisnika kopija plana za kč. br. [katastarska čestica].

14. Iz Uporabne dozvole od 4. lipnja 2020. (list spisa 12-13) proizlazi je utvrđena građevine stambene namjene, skupina neodređena, na postojećoj građevinskoj čestici broj 1245/3 k. o. [katastarska općina] izgrađene prije 15. veljače 1968., dimenzija 7,65 puta 6,15 m visine 2,50 m, slobodnostojeća prizemnica.

15. Iz rješenja Ureda za prostorno uređenje, Osječko-baranjske županije (list spisa 14) proizlazi da je postojeća kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini 402 m2 zemljište za redovitu uporabu građevine izgrađene na istoj čestici u Osijeku, Pampas 18. Nadalje, navedeno je da su ZDŠ i JD podnijeli 8. svibnja 2001. zahtjev za izdavanjem rješenja da je predmetno zemljište za redovitu uporabu građevine izgrađene na istoj čestici.

16. Iz iskaza svjedokinje DD proizlazi da se doselila u susjedstvo pok. Zore Popić 1975., i zna da ju je baka JD čuvala jer nije išla u vrtić. Kuća bake JD je bila iza njezine kuće, odnosno iz njezinog dvorišta se moglo ući u dvorište JD. Zna da nisu imali djece. Baka JD je bila u posjedu predmetne nekretnine sve do 2019., odnosno do svoje smrti. U toj nekretnini živjela je sa svojim suprugom. Smatrali su da je to njihova nekretnina, oni su znali da je bilo upisano društveno vlasništvo i poslije su pokušali legalizirati. Sve kuće u [adresa] su imali jednak status, sve su bile upisane kao društveno vlasništvo. JD je plaćala struju, vodu i sve režije. Iz priča koje je čula, dok je odrastala, od njezinog oca, JD je kupila zemljište od BD. Nije sigurna je li kupila kuću sa zemljištem ili ju je naknadno izgradila. Zna da ju nitko nikada nije ometao u posjedu niti osporavao posjed. Ona je cijelo to vrijeme do svoje smrti bila u neprekidnom posjedu. Što se tiče odnosa bake JD i tužiteljice, zna da se tužiteljica brinula o JD, dolazila je i obilazila dok je JD bila još na nogama, a kasnije kada je bila JD teže bolesna tužiteljica se preselila kod JD i pomagala je. Kao što je već rekla JD je stupila u posjed nakon što je kupila predmetnu nekretninu od BD, zvali su ga Z. U tom zajedničkom dvorištu bio je još jedan objekt, uz objekt JD, a u tom objektu je bila gospođa LD, koju su zvali mala LD, ne može se sjetiti prezimena. Zna da je PD osoba koja je stanovala poslije u objektu od male LD, ali u međuvremenu je između male LD i PD stanovala jedna druga obitelj, a misli da se žena zvala DD.

17. Iz iskaza svjedokinje RD proizlazi da se doselila 1987. u susjedstvo pok. JD. Sjeća se da su joj pok. KD i njezin suprug govorili da su oni 1965. ili 1963., nije sigurna, kupili kuću ili zidali kuću, od tada su se nalazili tamo u posjedu i tamo su živjeli. To je sve čula od njih. Čula je i da su kupili kuću i zemljište od BD. Oni su mislili da je kuća i dvorište njihovo. Oni su drugi susjedi i zna da im nitko ništa nije osporavao, nije im osporavao posjed niti vlasništvo. Oni su bili u posjedu sve do svoje smrti. Zna da je tužiteljica bila nećakinja od supruga pok. JD. Misli da je JD umrla 2019., u toj kući. Čula je od JD i njezinog supruga, pričali su da su JD i njezin suprug kupili dvorište i kuću ili zidali kuću.

18. Iz iskaza svjedoka ED proizlazi da se 1987. doselio u ulicu u kojoj je živjela JD. Oni su na broju 24, a misli da su JD i njezin suprug bili na br. 20. J su bili prema njima super, bili su im kao drugi roditelji, čuvali su djecu i pomagali. Iz priče JD zna da je JD kupila kuću, nije siguran 1963. ili 1965., ali zna da je kupila kuću od BD. JD je bila u posjedu te nekretnine do svoje smrti i zna da je nitko nikada nije smetao u posjedu ili joj osporavao vlasništvo. J su smatrali da je to njihova nekretnina, ali su znali da je zemljište bilo društveno, tako je bilo njegovo i svima u njihovoj ulici. U istom dvorištu sa JD bila je još jedna nekretnina od LD, misli da su njih dvije radile skupa. Nekretnina od LD je kasnije bila od njezine nećakinje, pa je u međuvremenu više puta prodavana, a zadnja je bila u nekretnini PD. Zna da je tužiteljica zadnje dane života JD stalno dolazila i obilazila tužiteljicu, a zna da je i prije isto tako.

19. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da joj je JD govorila da je ona kupila zemljište i zidala kuću, a njezin suprug je tek kasnije došao kod JD. Suprug od ZDŠ je bio stric njezinog pok. supruga. Sjeća se još da joj je JD pričala da je to dvorište kupila sa tetom, koju su zvali mala LD i da su njih dvije svaka sebi zidale kuću. Zna da su to kupile od BD 1965. Zna isto da nitko nikada nije osporavao njezin posjed, vlasništvo niti joj govorio da to nije njezino i da se iseli. JD je znala da je to njezina nekretnina. Bila je u posjedu te nekretnine do svoje smrti, a umrla je 2019. Godine 1969. došla je u obitelj JD i od tada je bila stalno s njom i njezinim suprugom u kontaktu, a pred kraj sam se o njoj i brinula. Ona je isto mislila da je ta nekretnina od JD. JD sačinila je usmenu oporuku pred svjedocima, nju je odredila kao nasljednicu sve svoje imovine. Ima rješenje od javnog bilježnika da je nasljednica JD. JD je započela legalizaciju predmetne kuće, a ona je to sve nastavila. Kada je bila ostavinska rasprava, saznala je da je JD bila upisana kao vlasnica, ali da nije bila završena legalizacija. Ključeve od te kuće ima sada samo ona, dolazi tamo i održava tu kuću, plaća režije i brine se o njoj. Dobila je od JD ključeve, ali je i temeljem ostavinske rasprave dobila te ključeve, odnosno ostali su kod nje. U trenutku kada je završena ostavinska rasprava i kada sam nakon toga dobila ključeve, odnosno kada su ostali kod nje, mislila je, odnosno znala je da nitko drugi nema pravo na posjed predmetne nekretnine. JD nije nitko nikada smetao u posjedu te nekretnine. Platila je porez na promet nekretnina na temelju nasljeđivanja. Na ostavinskoj raspravi nije bio prisutan nitko iz Grada Osijeka, ali se Grad Osijek na ostavinskoj nije spominjao, te nema saznanja je li Grad Osijek sudjelovao u ostavinskom postupku. Da je Grad Osijek upisan kao vlasnik saznala je iz rješenja o legalizaciji, a to je bilo poslije rješenja o nasljeđivanju. Znala je da postoji problem i da se to njezino ne može gruntovno provesti jer je vlasnik zemljišta Grad Osijek. Nije se raspitivala kod Grada Osijeka da kupi predmetnu nekretninu. Ne zna kako je završila druga polovina nekretnina koja je bila od ĆD, te je li vođen ostavinski postupak. Kuća od PD je napuštena.

20. Iskaz svjedoka DD, RD i ED sud je ocijenio vjerodostojnim jer su uvjerljivi, jasni, bez proturječnosti, te su međusobno sukladni u dijelu koji se odnosi na odlučne činjenice, a i u skladu su sa iskazom tužiteljice. Iskaz svjedokinje DD, RD i ED je u skladu sa materijalnom dokumentacijom i to Potvrdom od 22. siječnja 1965. u dijelu u kojem su iskazivali da je pok JD kupila ½ predmetne nekretnine od prodavatelja prezimena BD, kao i da je drugu polovinu kupila LD. Nadalje, iskazi svjedoka međusobno su sukladni, a i sukladni su s iskazom tužiteljice u dijelu koji se odnosi na to da se tužiteljica brinula o JD, kao i da je pok. JD mislila da je kuća i dvorište njezino, da je bila u posjedu od kad je istu kupila pa do smrti, te da ju nitko nije ometao niti osporavao vlasništvo.

21. Iskaz tužiteljice sud je u ocijenio vjerodostojnim jer je uvjerljiv, bez proturječnosti i nejasnoća, a osobito u dijelu u kojem je iskazivala da je ona u posjedu predmetne nekretnine, jer je ranije imala ključ koji joj je dala JD, a i ključ je dobila i u ostavinskom postupku. Nadalje, iskaz tužiteljice je i u skladu je s iskazima svjedoka DD, RD i ED, te je u skladu s materijalom dokumentacijom i to Potvrdom od 22. siječnja 1965., posjedovnim listom od 19. travnja 1990., poreznim rješenjem od 12. svibnja 2022. i rješenjem o nasljeđivanju broj O-2763/2019-14, UPP/OS-146/2019-14 od 4. siječnja 2022. u dijelu u kojem je iskazivala da je pok. JD kupila ½ predmetne nekretnine od prodavatelja prezimena BD, kao i da je drugu polovinu kupila LD, da se tužiteljica brinula o JD, kao i da je pok. JD mislila da su kuća i dvorište njezini, da je bila u posjedu od kad je istu kupila pa do smrti, te da ju nitko nije ometao niti osporavao vlasništvo.

22. Ocjenom svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, ovaj sud je utvrdio da je:

- da je pok. JD kupila ½ predmetne nekretnine od Ivice Bosaka 1965.,

- da je pok. JD bila u posjedu predmetne nekretnine od kad je istu kupila

1965. pa do smrti 2019.,

- da je JD mislila da je predmetna nekretnina njezina jer je istu kupila od FD,

- da ju nitko nikada nije ometao u njezinom posjedu, niti joj osporavao posjed niti pravo vlasništva,

- da je tužiteljica oporučna nasljednica JD, te da je tužiteljica usmenom oporukom naslijedila i to ½ dijela prava posjeda nekretnine upisane u posjedovni list 16867 za k. o. [katastarska općina], opisane kao kč. br. [katastarska čestica] Pampas 18,20, kuća, 1. zgrada i dvor, ukupne površine 402 m2, te izvanknjižno vlasništvo objekta izgrađenog na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], prema Uporabnoj dozvoli od 4. lipnja 2020.,

- da je tužiteljica u posjedu predmetne nekretnine, te da je imala još za života pok. JD ključ od kuće, te da je ključ dobila i u ostavinskom postupku, te da tužiteljicu nitko ne ometa u njezinom posjedu,

23. Tijekom postupka tužiteljica je tvrdila da je njezina prednica pok. JD imala neprekinuti slijed posjedovanja predmetnog dijela nekretnine tuženika i to u trajanju od 54 godine, a koji posjed je po svojoj kakvoći bio zakonit, istinit i pošten. Tužiteljica je u posjedu predmetne nekretnine nakon smrti pok. Zore Popić 2019. Nadalje, navela je da je predmetna nekretnina bila upisana u zemljišnim knjigama kao društveno vlasništvo a potom kao vlasništvo Grada Osijeka.

24. Odredbom čl. 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 76/06., 141/06., 146/08., 38/09.,153/09., 143/12., 152/14. 81/15 i 94/17, u nastavku: ZV) propisano je da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari (st.1.). Samostalni posjednik čiji je posjed nekretnine zakonit istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja (st.2.). Samostalni posjednik nekretnine kojemu je posjed bar pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom dvadeset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja (st. 3.). Samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske, županija i jedinica lokane samouprave i jedinica područne (regionalne) samouprave i s njima izjednačenih pravnih osoba, kao i stvari u vlasništvu crkve ili drugih pravnih osoba, kao i stvari u vlasništvu crkve, steći će dosjelošću vlasništvo tih stvari tek pošto je njegov zakonit, istinit i pošten, ili barem pošten, samostalni posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onoga iz stavka 2. ili 3. ovog članka (st.4.).

25. Odredbom čl. 160. ZV-a propisano je da vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onoga dana kad je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a završava se istekom posljednjeg dana vremena potrebnog za dosjelost (st. 1.). U vrijeme potrebno za dosjelost uračunava se u vrijeme za koje su prednici sadašnjeg posjednika neprekidno posjedovali kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici, odnosno kao pošteni samostalni posjednici.

26. Odredbom čl. 18. ZV-a propisano je da je posjed zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj posjedovanja (pravo na posjed). Posjed je istinit ako nije pribavljen silom, potajno ili prijevarom, ni zlouporabom povjerenja. Posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada. Posjed se smatra poštenim, osim ako se ne dokaže suprotno.

27. Odredbom čl. 11. ZV-a propisano je da tko stvar ili pravo posjeduje priznajući višu vlast posrednog posjednika, nesamostalni je posjednik, a tko stvar posjeduje kao da je njezin vlasnik ili posjeduje pravo kao da je nositelj toga prava samostalni je posjednik. Posjed će se smatrati samostalnim, ako se ne dokaže suprotno.

28. U konkretnom slučaju, ovaj sud je utvrdio da je prednica tužiteljice JD predmetni dio nekretnine posjedovala kao samostalni posjednik, odnosno posjedovala ju je kao da je vlasnica, ne priznajući ničiju višu vlast. Ističe se da tijekom postupka tuženik nije niti tvrdio, a nije niti predlagao dokaze kojima bi dokazao da pok. JD predmetnu nekretninu nije posjedovala kao samostalni posjednik. Isto tako, nakon smrti JD, tužiteljica predmetni dio nekretnine posjeduje kao samostalna posjednica, ne priznajući ničiju višu vlast. Ovdje se ističe da je tužiteljica platila i porez na promet nekretnina, kao i da je nastavila voditi postupak legalizacije objekta a koji je pokrenula pok. JD sa svojim suprugom.

29. Budući da je pok. JD posjed stekla na temelju Ugovora o kupoprodaji, odnosno da je kupila predmetni dio nekretnine od prodavatelja FD (a što proizlazi iz Potvrde od 22. siječnja 1965.) te da je nakon kupnje stupila u posjed, prema ocjeni ovoga suda pok. JD je imala zakonit i istinit posjed (posjed nije pribavila silom, potajno niti prijevarno). Nadalje, tužiteljica je posjed stekla nasljeđivanjem kao i da je jedan od primjeraka ključa kuće dobila nakon ostavinskog postupka, pa je prema ocjeni ovoga suda i posjed tužiteljice zakonit i istinit.

30. Nadalje, s obzirom na to da je pok. JD posjed stekla i u njega stupila nakon kupnje predmetnog dijela nekretnine od prodavatelja FD, JD nije imala razloga posumnjati joj ne bi pripadalo pravo na posjed. Osim toga, ističe se da pok. JD nitko nije osporavao posjed, niti joj je osporavao vlasništvo, pa je prema ocjeni ovoga suda posjed JD bio pošten. Nadalje, tužiteljica je posjed stekla nasljeđivanjem, te nije imala razloga sumnjati da joj ne pripada posjed, tim višem jer je znala da je vlasnica predmetne nekretnine bila JD, te da ju nitko nikada nije ometao, a nije joj niti osporavao posjed, pa je prema ocjeni ovoga suda i posjed tužiteljice pošten.

31. Slijedom navedenoga, pok. JD je imala samostalan, zakonit, istinit i pošten posjed koji je neprekidno trajao od 1965. do 2019.(do smrti JD), a tužiteljicin samostalan, zakonit, istinit i pošten posjed traje od 2019. odnosno počeo je teći nakon smrti pok JD, jer je tužiteljica nasljednicom postala u trenutku smrti pok. JD.

32. Odredbom čl. 388. st. 4. ZV-a propisano je da u rok za stjecanje dosjelošću nekretnine koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću, ne računa se i vrijeme posjedovanja proteklo prije tog dana.

32.1. Budući da tijekom postupka nije sporno da je predmetna nekretnina bila upisana kao društveno vlasništvo na dan 8. listopada 1991., u konkretnom slučaju a sukladno odredbi čl. 388. st. 4. ZV-a u rok za stjecanje dosjelošću nekretnine ne računa se i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana, pa je stoga u konkretnom slučaju rok počeo teći nakon 8. listopada 1991.

33. S obzirom na to da je predmetna nekretnina upisana kao vlasništvo Grada Osijeka, na konkretni slučaj primjenjuje se odredba čl. 159. st. 4. ZV-a, odnosno da se predmetna nekretnina može steći dosjelošću ako je posjed bio samostalan, zakonit, istinit i pošten, i neprekidno trajao 20 godina.

33.1. Ovaj sud je utvrdio da je pok. JD predmetnu nekretninu posjedovala do svoje smrti 2019., pa je računajući od 8. listopada 1991. bila samostalni, zakonit, istinit i pošteni posjednik ukupno 28 godina. Nadalje, tužiteljicin posjed, zajedno sa posjedom pok. JD traje 33 godine (do podnošenja tužbe).

33.2. Slijedom navedenoga, tužiteljica i njezina prednica JD posjedovale su predmetnu nekretninu neprekidno kao samostalni, zakoniti, istiniti i pošteni posjednici duže od 20 godina (računajući od 8. listopada 1991.), pa su u konkretnom slučaju ispunjene pretpostavke iz čl. 159. st. 4. ZV-a, te je utvrđeno da je pok. JD stekla vlasništvo predmetne nekretnine dosjelošću i to 9. listopada 2011. odnosno istekom posljednjeg dana vremena potrebnog za dosjelost suklando čl. 160. st. 1. ZV-a. Imajući na umu prednje navedeno, ovaj sud je utvrdio da je tužiteljica kao oporučna nasljednica iza pok. JD stekla pravo suvlasništva u ½ dijela nekretnine koja se nalazi na kčbr. [katastarska čestica] a koja je upisana u broju zk. uloška [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Imajući na umu prednje navedeno, odlučeno je kao pod toč. I. izreke.

34. Budući da se u ovom slučaju ne radi o stjecanju prava vlasništva na temelju pravnog posla, odnosno da nije riječ o obveznopravnom odnosu između tužiteljice i tuženika, ne postoji obveza tuženika da izda tabularnu ispravu pa je stoga tužbeni zahtjev u tom dijelu odbijen kao neosnovan (tako i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-363/2008-3 od 3. studenog 2009.), te je odlučeno kao pod toč. II. izreke.

35. Tužiteljica u sporu nije uspjela u dijelu koji se odnosi na izdavanje tabularne isprave, dok je u preostalom dijelu uspjela u sporu. Budući da tuženiku nisu nastali posebni troškovi u vezi dijela tužbenog zahtjeva koji je odbijen kao neosnovan (da se tuženiku naloži da tužiteljici izda tabularnu ispravu), tužiteljici sukladno čl. 154. st. 5. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22., u nastavku: ZPP) u vezi sa čl. 155. ZPP-a pripada naknada troška postupka u cijelosti. Tužiteljici je priznata naknada troška sastava tužbe u iznosu od 200,00 EUR-a sukladno Tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/2023., u nastavku:

1 0

Tarifa), trošak sastava podneska od 3. rujna 2024. u iznosu od 50,00 EUR-a sukladno Tbr.8. toč. 1. Tarife, te trošak zastupanja na ročištima 7. listopada 2015. i i 4. ožujka 2026. za svako ročište iznos od 200,00 EUR-a sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife, što sveukupno iznosi 650,00 EUR-a, uvećano za 25% PDV-a iznosi 690,62 EUR-a. Slijedom navedenoga odlučeno kao pod toč. III/ izreke.

35.1. Tužiteljici nije priznata naknada troška sudskih pristojbi na tužbu i presudu jer u vrijeme donošenja odluke nije platila navedene pristojbe.

36. Tuženik je u cijelosti izgubio u sporu pa mu ne pripada naknada troška postupka, te je stoga odlučeno kao pod toč. IV/ izreke.

Osijek, 1. travnja 2026.

Sutkinja

Helena Topić Vuković

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se predaje putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DOSTAVITI:

1. Pun. tužiteljice

2. Pun. tuženika