Republika Hrvatska

Općinski sud u Slavonskom Brodu

Trg pobjede 13

Slavonski Brod

Poslovni broj: Pr-12/2023-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Slavonskom Brodu, po sutkinji Mirandi Gavrić Jularić, u pravnoj stvari tužitelja WIN MACHINE d.o.o., Pisarovina, Jamnica Pisarovinska 12, OIB: 03892414675, zastupanog po punomoćniku IA, odvjetniku u [adresa], protiv tuženika VA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Domagoju Jugoviću, odvjetniku u Novoj Gradiški, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 24. veljače 2026. godine u nazočnosti zakonskog zastupnika tužitelja PA uz punomoćnika IA, te tuženika VA uz punomoćnika Domagoja Jugovića, a presude javno objavljene 1. travnja 2026. godine

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"1. Nalaže se tuženiku VA iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] da tužitelju WIN MACHINE d.o.o. Pisarovina, Jamnica Pisarovinska 12, OIB 03892414675, isplati na ime naknade štete za oštećenje na automobilu iznos od 2.195,63 eura i 1.275,30 eura po osnovu povrata isplaćene stimulacije sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja tužbe 30. 01. 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 dana.

2.Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju prouzročene parnične troškove u iznosu od 1.537,32 zajedno sa zateznom kamatom od dana presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena , u roku od 15 dana"

II. Nalaže se tužitelju WIN MACHINE d.o.o. da tuženiku VA naknadi prouzročene parnične troškove u iznosu od 1.125,00 EUR, zajedno sa zateznom kamatom od dana presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika navodeći kako je tuženik kod njega radio na poslovima voditelja prodaje. Navodi da je tuženik 18. 07. 2022. godine u 8:00 sati skrivio prometnu nesreću na parkiralištu Kauflanda u Novoj Gradiški koristeći službeni automobil Peugeot 508 u privatne svrhe, pri čemu je nastala šteta od 16.543,00 kn koju je tužitelj sanirao. Nadalje se ističe da je tuženik u tromjesečnom razdoblju od siječnja do ožujka 2022. godine ostvario povećani promet i primio stimulaciju od 9.608,76 kuna, ali naknadno nije ostvario ugovorene planove za iduće tromjesečje niti polugodište, čime je prema stavu tužitelja izgubio pravo na već isplaćenu premiju. Stoga tužitelj smatra da je sukladno ugovoru o radu i dogovoru između tužitelja i tuženika nastala obveza tuženika da vrati primljeni iznos stimulacije od 9.608,76 kuna jer nije ispunio ugovorenu realizaciju za razdoblje od pola godine, odnosno od godinu dana. U svrhu izvansudskog rješenja spora, tužitelj je tuženiku uputio dopis od 15. 12. 2022. godine kojim je tražio isplatu iznosa od 16.543,00 kuna na ime naknade štete za oštećenje automobila i iznosa od 9.608,76 kuna na ime povrata primljene stimulacije koju tuženik nije opravdao realizacijom za tromjesečni, šestomjesečni i godišnji plan, ali tuženik nije postupio po pozivu za uplatom traženog iznosa.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka u cijelosti osporava tužbeni zahtjev tužitelja, kako po osnovi tako i po visini. Prvenstveno ističe prigovor promašene aktivne legitimacije, navodeći da je tuženik dana 18. 07. 2022. godine bio zaposlenik tužitelja, ali da je eventualnu štetu na vozilu koju opisuje tužitelj u točki I. tužbe pretrpjelo trgovačko društvo koje se zvalo Hado technik d.o.o. iz Sesveta (odnosno sada se zove Techno win machine d.o.o.), što proizlazi iz ponuda Autolakirnice Vlaović i [obrt] [obrt] koje je u spis dostavio upravo tužitelj. Nadalje, tuženik ističe kako dana 18. 07. 2022. godine u 8,00 sati nije koristio automobil u privatne svrhe već je isti korišten kao službeno vozilo, na radu i u svezi s radom, jer je bila riječ o ponedjeljku i vremenu u 8,00 sati ujutro kada je tuženiku već trajalo radno vrijeme. Naglašava da prema članku 107. Zakona o radu, radnik koji na radu ili u vezi s radom uzrokuje štetu poslodavcu odgovara samo ako ju je uzrokovao namjerno ili zbog krajnje nepažnje, a tuženik štetu nije počinio niti namjerno niti zbog krajnje nepažnje, niti je za opisanu nezgodu prekršajno odgovarao. U pogledu potraživanja stimulacije u iznosu od 9.608,76 kn, tuženik navodi da je točno da je u razdoblju siječanj-veljača-ožujak 2022. godine ostvario pravo na stimulaciju te mu ju je poslodavac isplatio . Ističe da je iz dokumenta kojeg je sastavio tužitelj jasno vidljivo da će se isplata stimulacije obavljati svaka tri mjeseca, stoga je isplaćena stimulacija dospjela i nema veze s daljnjim razdobljima u kojima radnik nije ostvario pravo na stimulaciju. Navod tužbe da bi tuženik trebao vratiti stimulaciju za prvi kvartal jer nije ostvario plan za iduće tromjesečno razdoblje smatra kontradiktornim, jer razdoblje travanj-svibanj-lipanj nema nikakve veze s razdobljem siječanj-veljača-ožujak. Tuženik također napominje da se na predmetni dokument o stimulaciji treba primijeniti članak 320. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, prema kojem se nejasne odredbe tumače u korist druge strane (ovdje radnika), s obzirom na to da je tužitelj pripremio i predložio sadržaj tog dokumenta. Dodatno ističe da mu je nejasno kako je tužitelj zamislio da se na njega primijene odredbe o "godišnjem planu za 2022. godinu" kada tuženik nije radio cijelu 2022. godinu kod tužitelja , a prema njegovoj vlastitoj evidenciji "Provedba ugovora Popis prodanih artikala", sve je ciljeve ostvario i prije kraja rada kod tužitelja. Smatra da je isplata stimulacije na ruke bila protivna propisima, ali da tužitelj ne može tražiti povrat onoga što je tuženik ostvario svojim radom.

3. Nesporno je među strankama da je tuženik bio zaposlenik tužitelja na poslovima voditelja prodaje, da se 18. 07. 2022. godine dogodila prometna nesreća u kojoj je oštećeno službeno vozilo koje je koristio tuženik i da je tuženiku isplaćena stimulacija za prvo tromjesečje 2022. godine u iznosu 9.608,76 kn. Sporno je u ovom postupku je li tuženik u trenutku nezgode vozilo koristio u privatne svrhe ili u vezi s radom, je li štetu uzrokovao namjerno ili iz krajnje nepažnje te postoji li pravna osnova za povrat isplaćene stimulacije.

4. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid i pročitao: Ugovor o radu tuženika, Anex ugovora od 02. 05. 2022., Izvješće o prometnoj nesreći od 18. 07. 2022., račune za popravak vozila (Autolakirnica Vlaović i obrt [obrt]), dokument "Stimulacija djelatnika" (list 17 spisa), evidenciju realiziranih projekata tuženika, dopis tužitelja od 15. 12. 2022., e -mail korespondenciju stranaka od 28. 10. 2022., izvadak iz sudskog registra, te službenu bilješku Prekršajnog odjela iz koje proizlazi da protiv tuženika nije vođen prekršajni postupak za događaj od 18. 07. 2022., Ugovor o radu, Punomoć za upravljanje službenim motornim vozilom, Knjigovodstveni podaci tužitelja i priloženi računi koje je dostavio tužitelj uz podnesak od 27. svibnja 2025. godine, , Saslušani su zakonski zastupnik tužitelja PA i tuženik VA.

5. Analizom izvedenih dokaza u smislu odredbe članka 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje: ZPP) kao i rezultata cjelokupnog raspravljanja i primjenom materijalnog prava ovaj sud nalazi da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

6. Uvidom i čitanjem Aneksa ugovora o radu br. 3 od 02. 05. 2022. godine utvrđeno je da je tuženik bio zaposlen na radnom mjestu „VODITELJ PRODAJE“ na neodređeno vrijeme, s mjestom rada u Novoj Gradiški te obvezom povremenog obavljanja poslova na drugim lokacijama u RH i inozemstvu sukladno potrebama poslodavca.

7. Uvidom i čitanjem Povijesnog izvatka iz sudskog registra za tužitelja utvrđene su promjene tvrtke društva (iz FILM EFEKT d.o.o. u TECHNO WIN d.o.o., a potom u WIN MACHINE d.o.o.) te da je PA osoba ovlaštena za zastupanje društva.

8. Uvidom i čitanjem Izvješća o prometnoj nesreći od 18. 07. 2022. godine i pripadajuće skice koju je sastavio tuženik, utvrđeno je da se nezgoda dogodila navedenog dana u 8,00 sati na parkiralištu Kauflanda u Novoj Gradiški pri izlasku službenog vozila Peugeot 508 s parkirnog mjesta, kojom prilikom je došlo do kontakta s vozilom Opel Astra.

9. Uvidom u fotografije oštećenja vozila utvrđena su vidljiva oštećenja na prednjem desnom dijelu službenog vozila tužitelja i bočnom lijevom dijelu drugog sudionika.

10. Uvidom i čitanjem Dopisa tužitelja od 15. 12. 2022. godine utvrđeno je da je tužitelj pozvao tuženika na plaćanje iznosa od 16.543,00 kn na ime štete na automobilu i 9.608,76 kn na ime povrata stimulacije, uz obrazloženje da tuženik do kraja rada nije izvršio ugovorene mjesečne, tromjesečne i godišnje planove.

11. Uvidom i čitanjem Ponude br. 97 Autolakirnice Vlaović i Ponude obrta Jurković od 20. 07. 2022. godine utvrđeno je da su ponude za popravak predmetnog vozila u ukupnom iznosu od 16.543,00 kn izdane na ime trgovačkog društva HADO TECHNIK d.o.o. Sesvete (OIB: 99368838091).

12. Uvidom i čitanjem Izvadaka iz transakcijskih računa (Zagrebačka banka i PBZ) utvrđeno je da je plaćanje po računima za popravak vozila (3.000,00 kn servisu Vlaović i 13.543,00 kn obrtu [obrt]) izvršilo društvo Techno Win Machine d.o.o.

13. Uvidom i čitanjem elektroničke pošte od 28. 10. 2022. godine utvrđeno je da je tuženik upravi društva dostavio detaljan izvještaj o realizaciji prometa za listopad 2022. godine u iznosu od 1.144.000,00 kn bez PDV-a, te da je tuženik tom prilikom napomenuo kako bi realizacija bila i veća da je tvrtka uspjela osigurati strojeve.

14. Uvidom i čitanjem dokumenta tuženika „Provedba ugovora Popis prodanih artikala“ utvrđena je kronološka evidencija svih projekata koje je tuženik ugovorio tijekom 2022. godine s podacima o kupcima, vrijednosti robe i datumima naplate, iz čega proizlazi da je tuženik kontinuirano ostvarivao promete.

15. Uvidom u službenu bilješku Prekršajnog odjela utvrđeno je da protiv tuženika nije pokrenut niti vođen prekršajni postupak povodom događaja od 18. 07. 2022. godine.

16. Uvidom i čitanjem dokumenta „Stimulacija djelatnika“ koji se odnosi na tuženika kao voditelja prodaje, utvrđeno je da je istim za 2022. godinu definiran očekivani mjesečni plan prodaje u iznosu od 400.000,00 kn bez PDV-a, što na godišnjoj razini iznosi 4.800.000,00 kn. Dokumentom je propisano da se obračun prometa vrši tromjesečno (na dane 1. travnja, 1. srpnja, 1. listopada i 31. prosinca) te da će se isplata stimulacije, u visini od 2 % neto prometa od prebačenog plana, obavljati svaka tri mjeseca, osim ako se drukčije ne dogovori. Kao kumulativni uvjeti za stjecanje prava na stimulaciju navedeni su ispunjenje planova, samostalna izrada projekata te njihova realizacija s ostvarenom dobiti. Na predmetnoj ispravi nalazi se vlastoručni potpis tuženika uz rukom ispisanu napomenu „9.608,76 kn PRIMIO“, što potvrđuje da je tužitelj tuženiku isplatio stimulaciju za prvo tromjesečje 2022. godine nakon što je utvrdio da su uvjeti za isplatu ispunjeni. Naposljetku, sud utvrđuje da u tekstu dokumenta, kojeg je sastavio tužitelj, ne postoji odredba koja bi propisivala obvezu radnika na povrat već isplaćenih i dospjelih iznosa stimulacije u slučaju da plan na godišnjoj razini naknadno ne bude ostvaren.

17. Zakonski zastupnik tužitelja PA u svom iskazu u bitnome je naveo da je tuženik kao zaposlenik imao na korištenje službeni automobil koji se smio koristiti isključivo u službene svrhe, a ne i u privatne. Pojasnio je da je dobio informaciju o prometnoj nesreći kod trgovačkog centra Kaufland te da mu je tuženik u telefonskom razgovoru priznao da je on izazvao nesreću, nakon čega je tužitelj platio račune za popravak vozila u ukupnom iznosu od oko 15.000,00 kuna. Vezano uz stimulaciju, naveo je da je ista dogovorena aktom koji je on osobno sastavio, a kojim je definirano da radnik mora ispuniti mjesečne, tromjesečne, šestomjesečne i godišnje planove. Istaknuo je da je tuženiku isplaćena stimulacija za prva tri mjeseca 2022. godine jer je tada ispunio uvjete, ali da naknadno nije zadovoljio godišnji plan, zbog čega tužitelj smatra da je nastala obveza povrata isplaćenog iznosa. Na poseban upit suda priznao je da u dokumentu o stimulaciji nije izričito navedeno da bi radnik bio dužan vratiti primljeni novac, ali smatra da se to podrazumijeva jer plan na godišnjoj razini nije ostvaren.

18. Tuženik VA u svom iskazu u bitnome je naveo da se prometna nesreća dogodila oko 8,00 sati ujutro dok je kao terenski komercijalist kretao na poslovne sastanke, a na parkiralištu Kauflanda se zaustavio isključivo radi kupnje gableca i USB sticka potrebnog za posao. Naglasio je da vozilo nije koristio u privatne svrhe, već tijekom radnog vremena za potrebe posla, te da mu je direktor nakon nezgode usmeno poručio da će "firma riješiti sve". Što se tiče stimulacije, potvrdio je da mu je isplaćena za prv i kvartal 2022. godine na način da mu je direktor predao novac u koverti, što je on potpisao na samom dokumentu o stimulaciji. Izričito je naveo da mu nikada, ni pri potpisivanju akta o stimulaciji niti pri sklapanju ugovora o radu, nije pojašnjeno ili spomenuto da bi se isplaćeni iznosi ikada morali vraćati. Dodatno je istaknuo da je prema njegovoj evidenciji godišnji plan ispunio još u listopadu 2022. godine, a da su za nerealizaciju pojedinih ugovorenih projekata odgovorni propusti same firme koja nije mogla osigurati potrebne strojeve.

19. Iskaz tuženika VA sud smatra vjerodostojnim i uvjerljivim jer detaljno objašnjava narav svog terenskog rada, razloge nazočnosti na parkiralištu trgovačkog centra radi kupnje USB sticka za potrebe posla i gableca u ranojutarnjim satima (8:00 h), što odgovara uobičajenom početku radnog dana komercijaliste, te u dijelu gdje pojašnjava da mu nikada nije predočena obveza povrata isplaćene stimulacije, a što je sve u skladu s dokumentacijom koja se nalazi u spisu, napose ispravom „Stimulacija djelatnika“. Sud je prihvatio i iskaz zakonskog zastupnika tužitelja PA u dijelu u kojem potvrđuje postojanje radnog odnosa i sam događaj prometne nezgode kao istinit i uvjerljiv jer je u skladu s ispravama u spisu, dok je razlika u njihovim iskazima tek u subjektivnom dojmu u pogledu karaktera korištenja vozila (privatno naspram službenog) te u tumačenju ugovornih obveza oko povrata stimulacije, koje tužitelj temelji na pretpostavci o neostvarenom godišnjem planu, iako je zakonski zastupnik sam priznao da takva obveza nije izričito navedena u aktu koji je on sastavio.

20. Prvenstveno se ističe da sud nalazi neosnovanim prigovor promašene aktivne legitimacije koji je tijekom postupka isticao tuženik. Tuženik je ovaj prigovor temeljio na dokumentaciji, prvenstveno ponudama Autolakirnice Vlaović i [obrt] [obrt] te izvacima iz transakcijskih računa, iz kojih proizlazi da su računi ispostavljeni na ime društva Techno Win Machine d.o.o. (odnosno ranije Hado Technik d.o.o.) te da je to društvo izvršilo plaćanje popravka. Međutim, sud utvrđuje da je u ovom postupku nesporno da je predmetno vozilo Peugeot 508 u vlasništvu tužitelja Win Machine d.o.o. S obzirom na to da je tužitelj vlasnik oštećene stvari, on je sukladno članku 1046. Zakona o obveznim odnosima legitimiran tražiti naknadu za umanjenje svoje imovine. Činjenica da su računi za popravak glasili na sestrinsku tvrtku ili da je isplatu tehnički provelo drugo povezano društvo, po ocjeni suda, predstavlja isključivo interni poslovni i knjigovodstveni odnos unutar grupe povezanih društava koji nema utjecaja na aktivnu legitimaciju vlasnika u ovoj parnici. Zakonski zastupnik tužitelja pojasnio je u svom iskazu da se u spornom razdoblju provodila reorganizacija firme te su se vozila i djelatnici premještali između društava, što objašnjava zašto je štetu sanirala tvrtka Techno Win Machine d.o.o. Stoga, kako je šteta nastala na imovini tužitelja (vlasnika vozila), isti ima pravo zahtijevati njezinu naknadu neovisno o tome na koji je način ona unutar sustava povezanih poduzeća financijski podmirena. Slijedom navedenog, prigovor tuženika u tom dijelu sud je ocijenio kao neosnovan.

21. U pogledu tužbenog zahtjeva za naknadu štete na vozilu, sud je primijenio materijalno pravo sadržano u odredbama Zakona o radu i Zakona o obveznim odnosima. Mjerodavna odredba za ovaj spor je članak 107. stavak 1. Zakona o radu (Narodne novine br. 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23, 64/23 dalje u tekstu: ZR) koja propisuje da radnik koji na radu ili u vezi s radom namjerno ili zbog krajnje nepažnje uzrokuje štetu poslodavcu, dužan je tu štetu naknaditi. Iz navedene odredbe proizlazi da radnik za štetu koju uzrokuje poslodavcu odgovara samo uz postojanje kvalificiranog oblika krivnje (namjera ili krajnja nepažnja), dok za običnu nepažnju radnik ne odgovara. Namjera podrazumijeva da je radnik postupao znajući i hotimice te bio svjestan da će počiniti štetu, dok krajnja nepažnja (gruba nepažnja) postoji kada se radnik u obavljanju posla nije držao ni one pažnje koju bi upotrijebio svaki prosječan čovjek.

22. Sud nalazi neosnovanim navod tužitelja da je tuženik kritične zgode službeni automobil koristio u privatne svrhe. U pogledu pojma štete u vezi s radom, sud smatra da taj pojam obuhvaća aktivnosti koje se obavljaju u sklopu radnog procesa, čak i ako prelaze okvir redovitih ugovorenih poslova. Iz izvedenih dokaza, napose iskaza tuženika, proizlazi da se nezgoda dogodila u ponedjeljak, 18. srpnja 2022. u 8:00 sati, što predstavlja početak radnog dana voditelja prodaje na terenu. Tuženik je iskazao da se zaustavio radi kupnje USB sticka za posao i obroka, što sud smatra radnjama usko vezanima uz narav terenskog rada. Slijedom navedenog, nazočnost tuženika na lokaciji bila je aktivnost poduzeta u sklopu radnog procesa, zbog čega se nezgoda smatra štetom nastalom u vezi s radom.

23. Nadalje, prema općem pravilu iz članka 1045. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23, dalje u tekstu: ZOO), krivnja štetnika se ne predmnijeva, već se predmnijeva samo obična nepažnja, dok se namjera i krajnja nepažnja moraju dokazati. U radnopravnom sporu, podrazumijeva se da je radnik štetu prouzročio običnom nepažnjom sve dok poslodavac (tužitelj) ne dokaže namjeru ili krajnju nepažnju radnika.

24. Analizom izvedenih dokaza, sud zaključuje da tužitelj nije dokazao da je tuženik kritične zgode postupao namjerno ili s krajnjom nepažnjom. Iz iskaza tuženika VA proizlazi da je do oštećenja vozila došlo slučajno, prilikom izlaska s parkirališta, kada je prednjim desnim dijelom službenog vozila udario u bočni dio drugog vozila, što on opisuje kao trenutak nepažnje uobičajen za vozače, a ne kao namjerno oštećivanje imovine poslodavca. Sud je uzeo u obzir i Izvješće o prometnoj nesreći te skicu lica mjesta iz kojih je vidljivo da se radilo o kontaktu vozila pri maloj brzini na parkirnom prostoru, što po naravi stvari predstavlja običnu nepažnju pri upravljanju motornim vozilom. Konačno, sud je izvršio uvid u službenu bilješku Prekršajnog odjela ovog suda iz koje nedvojbeno proizlazi da protiv tuženika povodom predmetnog događaja od 18. srpnja 2022. godine nikada nije vođen prekršajni postupak. Sve zajedno kao i činjenica da nadležna policijska postaja ili drugi sudionik nisu pokrenuli postupak zbog grubog kršenja prometnih pravila dodatno potvrđuje zaključak suda da tuženik nije postupao s krajnjom nepažnjom. Budući da tužitelj nije uspio dokazati teži stupanj krivnje tuženika propisan člankom 107. ZR, sud nalazi da nema pravne osnove za obvezivanje tuženika na naknadu predmetne štete.

25. Glede dijela tužbenog zahtjeva za povrat isplaćene stimulacije u iznosu od 1.275,30 EUR sud nalazi da isti nije osnovan. Nesporno je među strankama da je tuženiku navedeni iznos isplaćen za rezultate rada ostvarene u prvom tromjesečju 2022. godine (razdoblje siječanj-ožujak), pri čemu je sam poslodavac prije isplate utvrdio da su ispunjeni svi uvjeti za njezinu isplatu. Izvedenim dokazima, napose uvidom u dokument „Stimulacija djelatnika“ koji je sastavio tužitelj, te iskazima stranaka, utvrđeno je da obveza povrata isplaćenog iznosa nije ugovorena niti u jednom dokumentu ili aktu poslodavca. Štoviše, zakonski zastupnik tužitelja u svom je iskazu pred sudom izričito priznao da u aktu o stimulaciji nije navedeno da bi radnik bio dužan vratiti primljeni novac. Tuženik je u svom iskazu također potvrdio da mu nikada, ni pri potpisivanju akta niti pri sklapanju ugovora, nije pojašnjeno da bi se isplaćeni iznosi mogli potraživati natrag. Budući da je tužitelj bio isključivi sastavljač dokumenta kojim se regulira stimulacija, sukladno članku 320. stavku 1. Zakona o obveznim odnosima, sve nejasne odredbe ugovora koji je pripremila jedna strana moraju se tumačiti u korist druge strane, u ovom slučaju radnika.

26. Nadalje, sukladno odredbi članka 8. stavka 4. Zakona o radu, propisano je da se na sklapanje, valjanost, prestanak ili drugo pitanje u vezi s ugovorom o radu koje nije uređeno tim ili drugim zakonom, primjenjuju opći propisi obveznoga prava u skladu s naravi toga ugovora. Budući da Zakon o radu ne sadrži specifična pravila o tumačenju ugovornih odredbi, temeljem navedenog upućivanja primjenjuje se članak 320. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima, koji nalaže da će se u slučaju kada je ugovor (ili drugi akt koji uređuje prava iz radnog odnosa) pripremila i predložila jedna ugovorna strana, nejasne odredbe tumačiti u korist druge strane. U konkretnom slučaju, sud utvrđuje da je upravo tužitelj bio isključivi sastavljač dokumenta „Stimulacija djelatnika“, a kako u istome nije izričito navedena obveza radnika na povrat isplaćenih sredstava u slučaju naknadnog neostvarenja godišnjeg plana, svaka se nejasnoća ili pravna praznina u tom aktu, sukladno navedenim zakonskim odredbama, mora tumačiti u korist tuženika kao radnika. S obzirom na to da tužitelj nije dokazao postojanje pravne osnove za povrat dospjele i isplaćene stimulacije koju je radnik stekao svojim radom u prvom kvartalu, sud smatra da poslodavac ne može naknadno i jednostrano tražiti povrat tih sredstava zbog kasn ijeg neispunjenja godišnjih planova. Slijedom navedenog, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev i u ovom dijelu neosnovan.

27. Nadalje, sud nalazi neosnovanim zahtjev tužitelja za povrat isplaćene stimulacije temeljen na tvrdnji da tuženik nije ispunio „godišnji plan“ za 2022. godinu. Naime, iz izvedenih dokaza i iskaza stranaka nedvojbeno proizlazi da tuženik kod tužitelja nije radio cijelu kalendarsku godinu, s obzirom na to da mu je otkazni rok počeo teći 1. studenoga 2022. godine. Sud smatra pravno neutemeljenim i nelogičnim zahtjev tužitelja da se radniku koji ne radi cijelu godinu naknadno obračunava ispunjenje punog godišnjeg plana kao uvjet za zadržavanje već dospjele tromjesečne stimulacije, pogotovo što tužitelj nije dokazao da je ugovorom ili drugim aktom predviđena primjena godišnjeg plana u slučaju prestanka ugovora o radu. Također, navodi tužitelja da je tuženik nakon prve isplate „slabo odrađivao rezultate“ opovrgnuti su uvidom u elektroničku poštu od 28. listopada 2022. godine, kojom je tuženik upravi prezentirao realizaciju prometa samo za taj mjesec u iznosu od 1.144.000,00 kn bez PDV-a. Budući da tužitelj na navedeni izvještaj tada nije imao prigovora, a sudu je dostavio tek probrane račune, a ne cjelokupnu dokumentaciju za listopad 2022. godine, takav selektivan pristup dokazima ide na teret tužitelja u pogledu tereta dokazivanja tvrdnje o neuspješnosti radnika. Slijedom navedenog, sud zaključuje da je tuženik svoje radne rezultate opravdao, dok tužitelj nije pružio valjanu pravnu osnovu za povrat isplaćenih sredstava.

28. Sud je odbio dokazne prijedloge tužitelja za provođenje prometnog vještačenja na okolnost dinamike prometne nesreće i visine štete, kao i financijskog vještačenja radi utvrđivanja realizacije tuženika. Odluka o odbijanju ovih dokaznih prijedloga donesena je jer sud smatra da su sve odlučne činjenice za donošenje presude u ovom postupku već dovoljno i jasno utvrđene iz postojeće dokumentacije i izvedenih dokaza, prvenstveno iskaza stranaka, Europskog izvješća o nezgodi te dokumentacije o stimulaciji. Činjenično stanje glede same nesreće (mjesto, vrijeme, način nastanka) te isplate stimulacije (iznos i vrijeme isplate) među strankama u bitnome nije sporno, već je sporno pravno tumačenje tih činjenica. U pogledu prometnog vještačenja, sud ocjenjuje da je dinamika kontakta dvaju vozila na parkiralištu jasno vidljiva iz skice i izvješća, dok je utvrđivanje stupnja krivnje (namjera, krajnja ili obična nepažnja) isključivo pravno pitanje o kojemu odlučuje sud na temelju članka 107. Zakona o radu, a ne vještak. Glede financijskog vještačenja, ono je ocijenjeno suvišnim jer je iznos isplaćene stimulacije nesporan, a pitanje postoji li pravna osnova za njezin povrat ovisi o tumačenju ugovornih odredbi i akata tužitelja sukladno članku 320. stavku 1. ZOO, što je također zadatak suda. Nadalje, sukladno odredbi članka 220. stavka 2. ZPP, sud je taj koji samostalno odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica. Pri donošenju takve odluke, sud se rukovodio načelom ekonomičnosti postupka propisanim člankom 10. Zakona o parničnom postupku, prema kojemu sud, stranke i drugi sudionici moraju nastojati da se postupak provede bez odugovlačenja, u razumnom roku i sa što manje troškova. Budući da je u parnicama iz radnih odnosa sud sukladno članku 434. Zakona o parničnom postupku dužan obraćati osobitu pažnju na potrebu hitnog rješavanja sporova, sud smatra da bi provođenje predloženih vještačenja (prometnog i financijskog) predstavljalo nepotrebno odugovlačenje postupka i stvaranje dodatnih troškova bez utjecaja na rješenje spora

29. Odluka o troškovima postupka donesena je temeljem članka 154. stavka 1. Zakona o parničnom postupku. S obzirom na to da je tužitelj u cijelosti izgubio parnicu, dužan je protivnoj stranci, ovdje tuženiku, nadoknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. Tuženik je pravodobno zatražio naknadu troškova sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i vrijednosti predmeta spora. Sud je tuženiku, sukladno priloženom troškovniku, priznao sljedeće nužne troškove: prema Tbr. 35. Tarife za sudjelovanje na konferenciji sa strankom: iznos od 100,00 EUR (50 bodova x 2,00 EUR po bodu), prema Tbr. 8. toč. 1. u vezi s Tbr. 7. toč. 1. Tarife za sastav pisanog odgovora na tužbu od 6. ožujka 2023. godine: iznos od 200,00 EUR (100 bodova s obzirom na vrijednost predmeta spora od 3.470,94 EUR), prema Tbr. 9. toč. 1. u vezi s Tbr. 7. toč. 1. Tarife za zastupanje na ročištu održanom dana 6. svibnja 2025. godine: iznos od 200,00 EUR, prema Tbr. 8. toč. 1. Tarife za sastav obrazloženog podneska od 1. srpnja 2025. godine: iznos od 200,00 EUR te prema Tbr. 9. toč. 1. u vezi s Tbr. 7. toč. 1. Tarife za zastupanje na ročištu održanom dana 24. veljače 2026. godine: iznos od 200,00 EUR. Na utvrđenu osnovicu od 900,00 EUR tuženiku je priznat i porez na dodanu vrijednost (PDV) po stopi od 25 % prema Tbr. 46. Tarife u iznosu od 225,00 EUR. Trošak za zastupanje na ročištu za objavu presude u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 9. toč. 3. Tarife) sud nije priznao jer tuženik niti njegov punomoćnik nisu pristupili na navedeno ročište. Ukupni parnični trošak tuženika iznosi 1.125,00 EUR, a isti mu je dosuđen temeljem članka 155. stavka 1. ZPP -a. Temeljem članka 151. stavka 3. ZPP-a, na dosuđeni iznos parničnog troška teku zakonske zatezne kamate od dana donošenja presude do isplate.

30. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

Slavonski Brod, 1. travnja 2026.

Sutkinja

Miranda Gavrić Jularić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dozvoljena je žalba u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se podnosi putem ovog suda na Županijski sud.

DNA:

1. Tužitelj po punomoćniku

2. Tuženik po punomoćniku