REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Posl.br. P-1043/2023-44

Kranjčevićeva 8,52100 Pula-Pola

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli-Pola, po sucu toga suda Mirni Mačešić-Biscuoli kao sucu pojedincu, u građansko pravnoj stvari tužitelja Republika Hrvatska zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Puli – Pola, Građansko – upravni odjel, Pula, Rovinjska 2a, OIB 52634238587, protiv tuženika SEE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Valter Šram, odvjetnik iz Pule, radi isplate, nakon zaključene glavne rasprave održane dana 2. ožujka 2026. u prisutnosti punomoćnika parničnih stranaka, a objavljene dana 01. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se postojanje tražbine tužiteljice Republike Hrvatske prema tuženoj SEE na dan 11.05.2020. u iznosu od 21.276,69 eura sa zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 12.05.2020. do isplate.

Utvrđuje se postojanje tražbine tuženice SEE prema tužitelju Republici Hrvatskoj na dan 11.05.2020. u iznosu od 14.705,78 eura sa zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 12.05.2020. do isplate.

II Prebijaju se tražbina tužitelja sa tražbinom tuženika iz toč.I izreke pa se nalaže tuženiku da tužitelju isplati 6.570,91 eura sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 12.05.2020. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje se za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01.01. a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 01.07. te godine u roku od 15 dana.

III Sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 15.890,94 eura te zateznom kamatom na iznos 22.461,85 eura koja teče od 14.07.2017. do 11.05.2020. tužitelj se odbija.

IV Određuje se da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi kako se prije podnošenja tužbe obratio tuženiku zahtjevom za mirno rješenje spora temeljem čl. 186.a ZPP-a. Nadalje ističe kako je presudom ovoga suda poslo.br. P-1840/09 od 22.12.2011. Republici Hrvatskoj naloženo da tuženiku isplati po osnovi razlike plaće ukupan bruto iznos od 101.313,03 kune zajedno sa zakonskim zateznim kamatama i troškovima postupka u iznosu od 18.797,50 kuna također sa zateznim kamatama. Ta presuda da je potvrđena odlukom Županijskog suda u Puli posl.br. Gž-664/12 od 22.10.2012. Tuženik da je u postupku izravne naplate pred Finom na temelju te presude naplatio i prenio na svoj račun ukupan iznos od 200.221,44 kune. Nadalje navodi da je presudom VSRH Revr-136/13 navedena odluka prvostupanjskog i drugostupanjskog suda ukinuta u cijelosti te je predmet vraćen na ponovno suđenje. Iz odluke VSRH da proizlazi kako je tužitelju dosuđen veći iznos naknade plaće nego što mu to stvarno pripada. Tužitelj tvrdi da je takvim postupanjem tuženik bez osnove primio dio iznosa koji mu je dosuđen navedenim odlukama ovoga suda pa je temeljem čl. 1111. ZOO-a dužan vratiti tužitelju ono što je primio bez valjane pravne osnove. Smatra da mu tužitelj temeljem čl. 1115. ZOO-a mora vratiti i zatezne kamate na ono što je neosnovano primio. U konačno postavljenom tužbenom zahtjevu tužitelj potražuje 22.461,85 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 14.07.2017. Uz taj zahtjev potražuje i isplatu po osnovi drugog mirovinskog stupa u iznosu od 1.185,17 eura zajedno sa zateznim kamatama i troškovima postupka.

2. U odgovoru na tužbu tuženik u cijelosti osporava osnovanost osnove i visinu tužbenog zahtjeva. Ne osporava da je ovaj sud donio presudu pod posl.br. P- 1840/09 na ime naknade razlike plaće u iznosu od 101.313,03 kuna sa zateznim kamatama i troškovima postupka u iznosu od 18.797,50 kuna. Također ne osporava da je na temelju tako pravomoćnih odluka suda izravnom naplatom pred Finom naplatio iznos od 200.221,44 kune. Tuženik ne osporava niti činjenicu da je VSRH donio odluku pod broj Revr-136/13 kojom je ukinuo prvostupanjsku i drugostupanjsku odluku ovoga suda te predmet vratio na ponovno suđenje. Tuženik ističe prigovor dvostruke litispendencije. Ističe kako se kod ovog suda vodi još jedan parnični postupak između istih stranaka u obrnutim procesnim ulogama i o istoj pravnoj stvari pod broj Pr-338/18. Obzirom da je prva parnica počela teći kasnije od parnice pod brojem Pr-338/18 tuženik ističe prigovor dvostruke litispendencije jer bi postojala mogućnost da se donesu dvije odluke o istoj pravnoj stvari na različiti način. Nadalje ističe kako je protiv istog tuženika (ovdje tužitelja RH) u međuvremenu ishodio novu pravomoćnu presudu kod ovoga suda Pr-338/2018 od 16.07.2019. po istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi te mu je po toj odluci dosuđena naknada plaće u iznosu od 67.542,71 kn sa zateznim kamatama i troškovima postupka. Smatra da dio tužbenog zahtjeva kojim tužitelj traži povrat razlike između bruto i neto plaće nije osnovan jer tuženik za to nije pasivno legitimiran. Navodi da se radi o sredstvima koja su direktno uplaćeno u državni proračun, a što proizlazi iz Općeg poreznog zakona. U konačnici navodi kako ima dospjelo istovrsno potraživanje prema tužitelju po pravomoćnoj presudi Pr-338/2018 u iznosu od 67.542,71 kn te parnični trošak od 12.503,65 kn zajedno sa zateznim kamatama pa tuženik temeljem čl.195 ZOO-a ističe prigovor radi prebijanja. Predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva i potražuje naknadu parničnog troška.

3. U dokaznom postupku pročitan je zahtjev za mirno rješenje spora sa prilozima, pročitana je presuda ovoga suda posl.br. P-1840/09, presuda Županijskog suda u Puli posl.br. Gž-664/12, pročitan je dopis Ministarstava obrane sa prilozima na strani 17 spisa, pročitano je rješenje VSRH Revr-136/13, pročitane su odluke viših sudova, pročitan je dopis Fine na strani 95 do 97 spisa, pročitana je potvrda porezne uprave na strani 105 spisa, obračun obaveza iz plaće na strani 106 do 110 spisa, pročitan je zahtjev za izravnom naplatom, pročitan je dopis Fine na strani 119 spisa, pročitano je rješenje o nasljeđivanju posl.br. O-719/22, pročitana je presuda ovoga suda posl.br. Pr-338/18, pročitana je odluka VSRH Revd-2821/20, pročitan je nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za financije i računovodstvo Galprom d.o.o. kao i njegova usmena dopuna od 02.03.2026., pročitan je dopis Ministarstva obrane na strani 179 do 186 spisa.

4. Tužbeni zahtjev tužitelja djelomično je osnovan.

5. Između parničnih stranaka nije sporno:

- da je sada pok.SE ( prvobitni tuženik) protiv tužitelja vodio postupak kod ovoga suda pod brojem P-1840/09 radi isplate neisplaćenih dodataka na plaću te mu je u tom postupku dosuđen bruto iznos od 101.313.03 kn zajedno sa zateznim kamatama i troškovima parničnog postupka u iznosu od 18.797,50 kn;

- da je protiv te odluke ovdje tužitelj Republika Hrvatska podnio žalbu koja je odbijena presudom Županijskog suda u Puli-Pola posl.br. Gž-664/2012 od 22.10.2012., te je prvostupanjska presuda u cijelosti potvrđena ,

- da je po reviziji Republike Hrvatske ,Vrhovni sud Republike Hrvatske donio rješenje posl.br.Revr-136/2013 od 09.11.2016. kojom je prihvatio reviziju Republike Hrvatske te ukinuo gore navedenu presudu Županijskog suda i Općinskog suda u Puli te u cijelosti vratio postupak na ponovno suđenje,

- da je u ponovljenom postupku pred Općinskim sudom u Puli koji se sada vodi pod posl.br. Pr-338/2018 sada pok.SE pravomoćno uspio sa svojim zahtjevom prema RH te mu je na ime neisplaćenih dodataka na plaću dosuđen bruto iznos od 67.542,71 kn zajedno sa zateznim kamatama i troškovima postupka,

-da je sada pok.SE po ranijoj pravomoćnoj presudi P-1840/09 od 22.12.2011. pred nadležnom FINA-om naplatio svoje potraživanje u sveukupnom iznosu od 200.221,44 kn;

-da je tijekom trajanja ovog postupka tuženik SE preminuo **.**.2022. te da je temeljem pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju O-719/2022 od 29.09.2022. kao jedini zakonski nasljednik proglašena njegova kćerka sada punoljetna SEE koja je preuzela parnicu u svojstvu tuženika.

6.Između parničnih stranaka je sporno da li tuženik tužitelju mora vratiti cjelokupno naplaćeni iznos po pravomoćnoj presudi P-1840/09, a sporna je i osnova istaknutog prigovora prijeboja za tuženikovo potraživanje iz pravomoćne presude Pr- 338/2018.

7.Prije svega treba navesti da istaknuti prigovor dvostruke litispendencije od strane tuženika nije osnovan. U ovom postupku se radi o isplati po pravilima o stjecanju bez osnove dok su se postupci P- 1849/09 i Pr-338/2018 vodili radi isplate razlike plaće. Dakle, ne radi se o istom činjeničnom i pravnom osnovu slijedom čega je prigovor dvostruke litispendencije odbijen kao neosnovan.

8. Nesporna je činjenica da je tuženik tražbinu po pravomoćnoj presudi P- 1840/2009 naplatio u ovršnom postupku pred nadležnom FIN-om. Također je nesporna činjenica da je ta presuda kasnije ukinuta odlukom Vrhovnog suda RH Revr-136/2013 od 09.11.2016. godine.

Prema odredbi čl.1111.st.1. i 3 ZOO-a kada dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovine druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi, a obaveza vraćanje odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kada se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili je kasnije otpala.

9.U konkretnom slučaju ispunjene su pretpostavke iz čl.1111.st.3 ZOO-a jer obveza vraćanja postoji i u slučaju kada je osoba (ovdje tuženik) nešto primila (novac naplaćen u ovršnom postupku) s obzirom na osnovu (presudu P-1840/09) koja je kasnije otpala (ukidbenom odlukom VSRH Revr 136/2013).

Slijedom navedenog sud smatra da je tuženik sukladno čl.1111.st.3. ZOO-a dužan vratiti novac koji je na teret tužitelja naplatio u ovršnom postupku.

10.Odredbom čl.1115. ZOO-a propisano je da se kod vraćanja stečenog bez osnove moraju vratiti plodovi i platiti zatezne kamate i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a ako je pošten od dana podnošenja zahtjeva.

Kako je do prijenosa novčanih sredstava došlo na temelju tada pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Puli posl.br. P-1840/09 tuženik je u trenutku stjecanja bio pošten, a nepošten je postao tek danom zaprimanja revizijske odluke VSRH posl.br. Revr 136/2013 a to je 06.12.2016. stoga je na primljeni iznos dužan platiti zatezne kamate od 07.12.2016.

11.Tuženikov prigovor prijeboja sud smatra osnovanim. Tuženik je dokazao da ima novu tražbinu prema tužiteljici po osnovi pravomoćne presude posl.br. Pr- 338/2018 od 16.07.2019. (radi se o istom predmetu, istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi samo je predmet dobio novi poslovni broj nakon odluke VSRH). Radi se o pravomoćnoj presudi Općinskog suda u Puli posl.br. Pr-338/18 od 16.07.2019. godine. U ovom slučaju govorimo o istovrsnim novčanim dospjelim utuživim i uzajamnim tražbinama pa je u smislu čl. 195. ZOO-a prigovor prijeboja opravdan.

12.U pravcu utvrđivanja točne visine tužiteljevog potraživanja i imajući u vidu prigovor prijeboja sud je proveo dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dipl. ekonomist Galprom d.o.o.

Uvidom u nalaz i mišljenje vještaka Galprom d.o.o. utvrđeno je da je na dan kada su se susrele tražbine stranaka 11.05.2020. (donošenjem odluke Županijskog suda Pula Gž R-25/2019 od 11.05.2020.) tužitelj imao prama tuženiku tražbinu u iznosu od 21.276,69 eura (160.309,20 kn) i to:

-neto plaće uvećano za zateznu kamatu od 25.03.2013. u iznosu od 14.374,62 eura (108.305,83 kn);

-parnični trošak od 2.494,86 eura (18.797, 50 kn) sa zateznim kamatama od 25.03.2013. do 10.11.2015 u iznosu od 375,66 eura (2.830,44 kn) ili sveukupno glavnica + kamate 2.870,52 eura (21.627,94 kn);

-zatezne kamate na ukupno izvršenu isplatu od 06.12.2016. do 11.05.2020. (108.305,83 kn + 21.267,94 kn = 129.933,77 kn) u iznosu od 3.922,02 eura (29.550,43 kn);

-troška žalbe u predmetu Županijskog suda Pula Gž R-25/2019 u iznosu od 109,50 eura (825,00 kn)

ili sveukupno 21.276,69 eura (160.309,20 kn),

dok je na isti dan dakle 11.05.2020. potraživanje tuženika prema tužitelju iznosilo sveukupno 14.705,78 eura (110.800,67 kn) i to:

-neto plaća po presudi Županijskog suda Pula Gž R-25/2019 u iznosu od 5.439,77 eura (40.985,92 kn);

-zatezne kamate na svaki pojedinačni iznos od njegova dospijeća do 10.05.2020. u iznosu od 7.528,36 eura (56.722,41 kn);

-parničnog troška po odluci Županijskog suda Pula Gž R-25/2019 u iznosu od 1.659,52 eura (12.503,65 kn);

-zatezne kamate na parnični trošak po odluci Županijskog suda Pula Gž R- 25/2019 u iznosu od 78,13 eura (588,69 kn)

ili sveukupno 14.705,78 eura (110.800,67 kn).

Nakon što se izvrši prijeboj međusobno utvrđenih tražbina na dan kada su se tražbine susrele 11.05.2020. sud je utvrdio da sukladno čl.195 ZOO-a preostaje 6.570,91 eura (49.508,53 kn) koji iznos je tuženik dužan platiti tužitelju, zajedno sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 12.05.2020. do isplate.

13.Na nalaz i mišljenje vještaka tuženik nije imao primjedbi, dok je tužitelj imao određene primjedbe koje su otklonjene prema mišljenju suda usmenom dopunom nalaza. Tužitelj smatra da u obračun međusobnih potraživanja treba uzeti bruto plaću, odnosno potraživanja iz I i II mirovinskog stupa. Sud prigovore tužitelja u smislu prethodno navedenog nije prihvatio iz razloga kako je obrazloženo u toč.15-18 obrazloženja.

Sud smatra da je nalaz vještaka jasan i potpun i u skladu sa ostalim provedenim dokazima. U nalazu nema proturječnosti ili nedostataka te kod suda ne dovodi do pojave osnovane sumnje u pravilnost danog mišljenja pa je sud nalaz prihvatio kao valjani dokaz za utvrđivanjem visine postavljenih zahtjeva. Vještak je dao valjana obrazloženja na sve primjedbe tužitelja koje se u bitnom odnose na pitanje da li se može vršiti prijeboj bruto ili neto dospjelih iznosa a o čemu je vještak dao jasna objašnjenja. Osim toga vještak je prilikom usmene dopune sudu pojasnio određene razlike o matematičkim izračunima iz nalaza vještaka i izračuna tuženikovih stručnih službi predanih uz podnesak od 11.10.2025. Utvrđenja i pojašnjenja vještaka sud u cijelosti prihvaća budući su matematički izračuni vještaka rađeni sukladno odlukama suda, a vještak se precizno držao pojedinih iznosa i datuma dospijeća.

14.Osim toga, radi se i o pravnom pitanju jer je Vrhovni sud Republike Hrvatske zapisnikom od 27.02.2023. jasno zauzeo pravno shvaćanje na prvoj sjednici građanskog odjela 1/23 koje glasi:

"Nakon što je ukinuta ili preinačena presuda na osnovi koje je radniku isplaćena naknada plaće dosuđena u bruto iznosu, pored obaveze vraćanja poslodavcu uplaćenih mu neto iznosa naknade plaće i zakonskih zateznih kamata na temelju pravila o stjecanju bez osnove iz čl. 1111. st. 3. ZOO-a radnik nije istodobno pasivno legitimiran još i na vraćanje obaveznih doprinosa, poreza i prireza koje nije neposredno primio već su iz bruto plaće ustegnuti u korist države ili državnih tijela i ustanova, odnosno jedinica lokalne samouprave."

15. Sud je pri tom uzeo u obzir pravno shvaćanje Vrhovnog suda RH iz odluke Rev 1308/2021 od 04.10.2022. prema kojem proizlazi kako tuženik nije u obvezi vratiti tužitelju iznose isplaćene na ime obaveznog doprinosa za mirovinsko osiguranje (I i II mirovinski stup), poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak jer isti nisu prešli u imovinu tuženika.

16.Nadalje valja reći da ova rasprava po prigovoru tužitelja temeljem čl.1 i 16 ZPP-a i ne spada u sudsku nadležnost. Sukladno čl.86 Zakona o doprinosima za obavezna osiguranja naplata u slučaja neplaćanja doprinosa u propisanim rokovima, postupak povrata iznosa doprinosa plaćenih bez pravne osnove, jamstva, nadzor zakonitosti obračunavanja i plaćanja, žalbeni postupak, otpis nenaplaćenih doprinosa i odgoda plaćanja provodi se na način propisan Općim poreznim zakonom. Prema čl.83.st.1. Zakona o doprinosima rješenja o mjesečnom iznosu osnovice i doprinosa donosi Porezna uprava na temelju podataka o stjecanju svojstva osiguranika što ga utvrđuje HZMO i HZZO. Opći porezni zakon u čl.1 određuje da se tim zakonom uređuje odnos između poreznih obveznika i poreznih tijela koja primjenjuju propise o porezima i javnim davanjima, a u čl.2.st.1. OPZ određuje se da su javna davanja između ostalih porezi i doprinosi.

Dakle, Porezna uprava je nadležna u upravnom postupku za naplatu doprinosa iz plaće i poreza na dohodak uključujući doprinose za individualnu kapitaliziranu štednju porez i prirez (I i II mirovinski stup).

17.Izmjenama i dopunama Zakona o radu izmijenja je odredba čl.83.st.5 Zakona o radu te je određeno da je plaća u smislu Zakona o radu brutto plaća. Navedenom izmjenom kao i kasnije izmjenom i dopunom čl.129 Ovršnog zakona koji je dopunio i ZPP u čl.433 a propisana je mogućnost da radnik potražuje u sudskom postupku bruto plaću, ali ne i da nakon što je ostvario potraživanje neto plaće da traži uplatu poreza i doprinosa od poslodavca na račune nadležnih tijela. Obzirom na Zakon o doprinosima i Opći porezni zakon prema shvaćanju suda radi se o nadležnosti upravnih tijela koji su nadležni za njihovo utvrđivanje i naplatu. Stoga je i taj prigovor tužitelja odbijen kao neosnovan. Sud nije ovlašten u parničnom postupku izvršiti radnje koje tužitelj predlaže jer za to nije stvarno nadležan.

18.Tvdnja tužitelja da I i II mirovinski stup treba uzimati u obračun u ovoj pravnoj stvari nije točna. Zakon o obveznim mirovinskim fondovima (dalje ZOMF) u čl.90 propisano je da II stup predstavlja mirovinsko osiguranje u sustavu individualne kapitalizirane štednje u kojim se osiguranici koji su osigurani u sustavu obveznog mirovinskog osiguranja na temelju generacijske solidarnosti prema ZOMO i koji su mlađi od 40 godina obvezno osiguravaju na temelju individualne kapitalizirane štednje u mirovinskom fondu koji sami izaberu; poštujući ograničenja iz čl.93 ZOMF oni postaju članovi tog mirovinskog fonda.

Obavezno mirovinsko osiguranje na temelju individualne kapitalizirane štednje i st.1 ovog članka uspostavlja se danom uspostavljanja osiguranja u sustavu obaveznog mirovinskog osiguranja na temelju generacijske solidarnosti prema ZOMO i od tog dana nastaje obaveza izbora mirovinskog fonda određene kategorije u skladu sa ograničenjima iz čl.93 st.2 ZOMF. Osiguranik može biti članom samo jednog mirovinskog fonda i imati samo jedan račun u tom mirovinskom fondu. Oni su obveznici doprinosa za obavezno mirovinsko osiguranje na temelju individualne kapitalizirane štednje za koju obavezu plaćanja izvršavaju obveznici utvrđeni zakonom. Doprinosi za obvezno mirovinsko osiguranje na temelju individualne kapitalizirane štednje uplaćuju se po zakonom utvrđenoj stopi, a tako prikupljena sredstva doprinosa Središnji registar osiguranika raspoređuje u mirovinske fondove u skladu sa zakonom koji uređuje poslovanje Središnjeg registra osiguranika. Slijedom navedenog utvrđeno je da tuženik ne može raspolagati I ni II mirovinskim stupom jer su takva raspolaganja ništetna po samom zakonu.

19.Odluka o zateznim kamatama temelji se na odredbi čl.29 ZOO-a.

20. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 4 ZPP-a . U tijeku ovoga postupka nije bilo radnji koje bi se mogle pripisati u krivnju nekoj od stranaka kao što je npr. odbijanje jasnog i izričitog prijedloga druge strane za mirno rješenje spora. U parnici je utvrđeno postojanje tražbine tužitelja i tuženika pa iako je tužitelj uspio u sporu djelomično ta razlika nije takva da opravdava dosuđenje troškova postupka sukladno čl. 154 .st. 2. ZPP-a. Stoga je sud i odredio da svaka stranka snosi svoje troškove postupka .

U Puli, 01. travanj 2026.

S u d a c

Mirna Mačešić-Biscuoli

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu, u tri istovjetna primjera, u roku od petnaest (15) dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dna:

1. tužitelju po punomoćniku

2. tuženiku po punomoćniku