REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI
PREKRŠAJNI ODJEL
U IME REPUBLIKE HRVATSKE
P R E S U D A
Općinski sud u Velikoj Gorici, Prekršajni odjel, po sucu: Damir Tepeš, uz sudjelovanje zapisničarke: Ivana Hoti, u prekršajnom postupku protiv okrivljenice: PV, zbog prekršaja iz čl.51.st.1. i st.5. u vezi čl.293.st.1. te čl.216.st.1.t.3. i st.3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN br. 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22, 114/22, 133/23, 145/24), pokrenutim Optužnim prijedlogom ovlaštenog tužitelja: Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava Zagrebačka, Policijska postaja Velika Gorica, broj: KLASA: 211-07/25-5/21517 URBROJ: 511-19-36-25-1, od 14.08.2025.g., nakon glavne javne rasprave održane kod ovog Suda dana 01.04.2026.g., kada je i objavljena presuda, bez nazočnosti okrivljenice, temeljem čl.94., čl.179. i čl.183. Prekršajnog zakona (NN br. 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22),
p r e s u d i o j e
I/
Okrivljenica PV, OIB: [osobni identifikacijski broj], kći P i I, rođena **.**.1999., s prebivalištem u mjestu [adresa], prekršajno osuđivana,
k r i v a j e
1. što je 21. listopada 2024. u 22:00 sati, u mjestu Lukavcu, upravljala osobnim automobilom registarske oznake [registarska oznaka], a kretala se makadamskim prilaznim kolnikom kbr. 20 ulice Lužec u mjestu Lukavec u smjeru sjevera i dolaskom do Ulice Lužec kod kbr. 23, uključivala se na navedeni kolnik (sa suvremenim kolničkim zastorom), skrećući u desno u smjeru sjeveroistoka, a da nije prilagodila brzinu kretanja vozila, osobinama i stanju (križanje), uslijed čega je izgubila nazor nad upravljanjem vozila i tom prilikom je u zanošenju sletjela u desno na meki teren sa južne strane navedenog kolnika Ulice Lužec, a zatim u daljnjem nekontroliranom kretanju, vozilo je odbačeno u lijevo ponovo na kolnik, nakon čega je sletjela u odvodni kanal sa sjeverne strane navedenog kolnika i u prometnoj nesreći nastala je materijalna šteta,
2. što je navedenog dana i vremena utvrđeno da je upravljala označenim vozilom u prometu na cestama prije stjecanja prava na samostalno upravljanje vozilom, obzirom da nije položila vozački ispit za upravljanje vozilom određene kategorije "B",
čime je počinila prekršaj
1) iz čl.51.st.1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, a kažnjiv po čl.51.st.5. uz primjenu čl.293.st.1. istog Zakona,
2) iz čl.216.st.1.t.3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, a kažnjiv po čl.216.st.3. istog Zakona,
pa joj se temeljem navedenih propisa, uz primjenu čl.39.st.1. Prekršajnog zakona
u t v r đ u j e
pod 1)
NOVČANA KAZNA U IZNOSU OD 260,00 EURA,
Pod 2)
NOVČANA KAZNA U IZNOSU OD 1.320,00 EURA.
Okrivljenici se temeljem čl.39.st.1.t.2. Prekršajnog zakona
i z r i č e
UKUPNA NOVČANA KAZNA U IZNOSU OD 1.580,00 (tisuću petsto osamdeset) EURA.
II/
Temeljem čl.33.st.10. Prekršajnog zakona okrivljenica je obvezna platiti novčanu kaznu u roku od 1 (jedan) mjesec po pravomoćnosti ove presude.
Temeljem čl.152.st.3. i čl.183.st.2. Prekršajnog zakona Sud upozorava okrivljenicu ako u roku koji joj je određen za plaćanje novčane kazne uplati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini uplaćena.
Temeljem čl.34.st.1. Prekršajnog zakona ukoliko novčana kazna ne bude naplaćena u cijelosti ili djelomično u navedenom roku, naplatit će se prisilno.
III/
Prema okrivljenici se zbog počinjenog prekršaja, ne primjenjuje predložena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od 3 mjeseca, jer sudac smatra kako izricanje takve mjere nije opravdano niti svrhovito, budući okrivljenica nije niti stekla pravo na upravljanje, odnosno nema položen vozački ispit, pa joj je već samim time zabranjeno upravljanje motornim vozilima.
IV/
Temeljem čl.139.st.3. u vezi čl.138.st.2.t.3. i st.3. Prekršajnog zakona okrivljenica je dužna platiti trošak prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 70,00 (pedeset) eura, u roku od 1 (jedan) mjesec po pravomoćnosti ove presude, pod prijetnjom prisilne naplate.
Obrazloženje
I/
1.
Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava Zagrebačka, Policijska postaja Velika Gorica, pod navedenim brojem, dana 22.08.2025.g., kao ovlašteni tužitelj, podnio je ovom Sudu optužni prijedlog protiv imenovane okrivljenice, zbog počinjenih prekršaja činjenično i pravno opisanih u izreci presude.
2.
Sud je okrivljenici za dan 16.10.2025.g. uputio poziv da pristupi ročištu pred Sudom radi ispitivanja i iznošenja obrane u vezi s terećenim prekršajima, ali se poziv vratio neuručen s napomenom pošte „obavješten nije podigao pošiljku“.
Slijedom navedenog, prvo zakazano ročište za glavnu raspravu je odgođeno te je zakazano novo ročište.
3.
Sud je okrivljenici za dan 26.02.2026.g. uputio novi poziv da pristupi ročištu pred Sudom radi ispitivanja i iznošenja obrane u vezi s terećenim prekršajima, ali se i drugi poziv ponovno vratio neuručen s napomenom pošte „obavješten nije podigao pošiljku“.
4.
Zatim je Sud izvršio uvid u podatke Jedinstvenog registra osoba RH (MUP) i utvrdio da okrivljenica ima aktivnu poznatu adresu prebivališta: [adresa], od dana 30.08.2026.g., kada je zadnja adresa prebivališta prijavljena.
5.
Potom je Sud putem MUP, PUZ, PP Vrbovec, zatražio terensku provjeru adrese okrivljenice i uručenje poziva za ročište zakazano za dan 26.02.2026.g., povodom čega je Policijska postaja Vrbovec dostavila Sudu Izvješće u kojem je navedeno, uz ostalo, kako prilikom izvršene terenske provjere na adresi okrivljenice ista nije zatečena, već je zatečena njezina majka koja je izjavila da je okrivljenica otputovala u Republiku Bosnu i Hercegovinu te joj ostali podaci kao što je adresa boravka ili vrijeme povratka nisu poznati, dok je u razgovoru sa susjedima doznato da okrivljenicu nisu vidjeli na adresi posljednjih mjesec dana. Uvidom u evidencije MUP-a evidentiran je izlazak okrivljenice iz Republike Hrvatske 30.9.2025. godine u 23,38 na graničnom prijelazu Stara Gradiška dok povratak u Republiku Hrvatsku nije evidentiran.
Slijedom navedenog, niti drugo zakazano ročište za glavnu raspravu nije bilo moguće provesti, već je isto odgođeno.
6.
Sudac je utvrdio da je okrivljenici temeljem odredbe čl.109.a st.1. Prekršajnog zakona, dana 24.10.2024.g., od strane MUP, PUZ, PP Velika Gorica, izdana Obavijest počinitelju prekršaja, a u kojoj je upoznata sa svojim pravima i dužnostima kao i mogućnostima, te da je okrivljenica istog dana primila i potpisala Obavijest.
7.
Slijedom svega navedenog sudac je zaključio kako postoje okolnosti koje ukazuju da se okrivljenica ne želi odazvati na pozive Suda, te da očito izbjegava iznijeti obranu, pa je temeljem odredbe čl.145.st.5. Prekršajnog zakona poziv za ispitivanje okrivljenice za datum 01.04.2026.g., istaknut na e-Oglasnu ploču ovog Suda dana 26.02.2026.g., a protekom osmog dana od stavljanja na oglasnu ploču, to jest 06.03.2026.g. dostava se smatra uredno obavljenom.
8.
Budući se okrivljenica na uredni poziv ovog Suda za ročište za glavnu raspravu, dostavljen putem e-Oglasne ploče, nije odazvala, nije opravdala svoj izostanak, niti je iznijela svoju obranu u pisanom obliku, sudac je zaključio da okrivljenica ne želi pristupiti pred ovaj Sud na ročište za glavnu raspravu niti iznijeti svoju obranu, pa je vodeći se odredbom čl.85.st.3. Prekršajnog zakona, budući okrivljenik nije dužan iznijeti svoju obranu, uzeo da se okrivljenica u daljnjem tijeku prekršajnog postupka brani šutnjom.
9.
Stoga je sudac temeljem čl.167.st.3. Prekršajnog zakona odlučio da se glavna rasprava održi bez nazočnosti okrivljenice, jer to nije od utjecaja na zakonito i pravilno donošenje presude, a sudac je zaključio da pribavljeni i izvedeni dokazi pružaju dostatnu osnovicu za donošenje valjane presude.
10.
U dokaznom postupku ispitan je svjedok IV, policijski službenik, koji je u svom iskazu iznio kako se sjeća da je dana 21.10.2024. oko 23,00 sati bio upućen na očevid prometne nesreće koja se dogodila u Lukavcu u Ulici Lužec. Dolaskom na mjesto događaja zatekao je vozilo okrivljenice koja je svojim vozilom, kojim se kretala makadamskim prilaznim kolnikom te se uključivala na kolnik sa suvremenim kolničkim zastorom, sletjela s kolnika na meki teren, a zatim je vozilo odbačeno u odvodni kanal pa je nastala materijalna šteta. Provedenim očevidom utvrdio je da okrivljenica nije prilagodila brzinu kretanja svog vozila pa je to bio uzrok zbog čega je izgubila nadzor nad upravljanjem vozilom i prometne nesreće. Prilikom očevida je također utvrdio da je okrivljenica upravljala osobnim automobilom u prometu na cestama prije stjecanja prava odnosno prije položenog vozačkog ispita. U cijelosti ostaje kod prijavljenih prekršaja koje je utvrdio neposrednim opažanjem prilikom provođenja očevida. To je sve što ima za iskazati.
11.
Sudac je u nastavku dokaznog postupka izveo dokaz uvidom i čitanjem: Obavijest počinitelju prekršaja serijski broj 00379785, zapisnik o očevidu (promet/prekršaj) Policijske postaje Velika Gorica, Klasa: 211-08/24-4/38483, Urbroj: 511-19-36-24-2 od 21. listopada 2024., situacijski plan prometne nesreće koja se dogodila 21. listopada 2024., zahtjev za naknadu troškova Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Zagrebačke, Policijske postaje Velika Gorica od 18. ožujka 2025. i potvrda Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Zagrebačke, Policijske postaje Velika Gorica od 7. listopada 2025.
II/
1.
Smatrajući da se okrivljenica u tijeku prekršajnog postupka brani šutnjom, a temeljem izvedenih dokaza, sudac je sa sigurnošću i nesporno utvrdio i s uvjerenjem zaključio da je okrivljenica predmetne zgode postupila suprotno odredbama iz čl.51.st.1. i čl.216.st.1.t.3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, postupajući na načine opisane u izreci presude, pa da je tako počinila prekršaje kažnjive po čl.51.st.5. uz primjenu čl.293.st.1. i čl.216.st.3. istog Zakona.
2.
Sudac je cijenio vrlo znakovitim okolnost da okrivljenica nije na bilo koji način iznijela svoju obranu u odnosu na terećeni prekršaj.
Sudac smatra kako su uporno izbjegavanje i propuštanje okrivljenice da se javi na Sud radi provođenja glavne rasprave, njezin nedolazak pred Sud na uredno zakazano ročište putem e-Oglasne ploče radi iskazivanja i iznošenje obrane, kao i njezino nedostavljanje pisane obrane Sudu, samo tendenciozni pokušaji okrivljenice da izbjegne sudjelovanje u prekršajnom postupku, odnosno proračunati svrsishodni postupci da se zaštiti od prekršajne odgovornosti, oslobodi od krivnje i izbjegne ili umanji kažnjavanje za počinjeni prekršaj.
3.
Sudac je cijenio iskaz ispitanog svjedoka BV, policijskog službenika, te mu je u cijelosti poklonio vjeru.
Sudac smatra da je imenovani svjedok svoj iskaz iznosio jasno, detaljno, razumljivo, životno i neposredno uvjerljivo, da uistinu nije pristrano zainteresiran za ishod ovog postupka te je zaključio da je svjedok predmetne činjenice i svoja opažanja iznosio na temelju profesionalnih i osobnih saznanja, objektivno, vrlo razložno, okolnosno i vjerodostojno, da su činjenice koje je iznio u svom iskazu sukladne s činjenicama utvrđenim temeljem drugih izvedenih dokaza, a sudac u njegovom iskazu nije našao kontradiktornosti ili nelogičnosti, zbog čega nije bilo razloga da sudac posumnja u istinitost njegovog iskaza.
Sudac je zaključio kako iskaz ispitanog svjedoka činjenično nadopunjava te logično potkrepljuje i cjelovito životno upotpunjava izvedene materijalne dokaze koje je ovlašteni tužitelj dostavio Sudu uz optužni prijedlog, a takvom zaključku snažno je doprinijela i okolnost kako njegov iskaz nije posve istovjetan s materijalnim dokazima, pa je stoga sudac uvjeren da je imenovani svjedok svoj iskaz pred Sudom iznio spontano, iskreno i vjerodostojno.
Nakon što je sudac savjesno i temeljito procijenio iskaz imenovanog svjedoka te ga usporedio sa izvedenim materijalnim dokazima, snažno je učvrstio svoje uvjerenje o objektivnosti, nepristranosti i uvjerljivosti iskazivanja ispitanog svjedoka.
Sudac je čvrsto uvjeren kako upravo temeljem iskaza ispitanog svjedoka, u vezi sa ostalim izvedenim materijalnim dokazima, može nesporno utvrditi da je okrivljenica predmetne zgode stvarno počinila prekršaje koji su joj stavljeni na teret, te da sa sigurnošću može donijeti odluku o njezinoj krivnji i kažnjavanju.
4.
Sudac je uvidom u sve izvedene materijalne dokaze koji su već nabrojani, a koji su dostavljeni u privitku Optužnog prijedloga, utvrdio da su u označenoj dokumentaciji sadržane činjenice i okolnosti na kojima ovlašteni tužitelj temelji činjenične opise radnji prekršaja sadržane u optužnom aktu, a povodom kojih je ovlašteni tužitelj i podnio Optužni prijedlog i pokrenuo prekršajni postupak protiv okrivljenice, a koje je u svim odlučnom dijelovima potvrdio i ispitani svjedok.
5.
Sudac je uvidom u Potvrdu izdanu dana 07.10.2025.g., od strane Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprava za kazneno pravo, Sektor za evidencije, pomilovanja i podršku žrtvama i svjedocima, Služba za evidencije i pomilovanja, Odjel za prekršajne evidencije, za osobu: PV, utvrdio da je okrivljenica do tada već više puta bila pravomoćno prekršajno osuđivana radi počinjenja raznih prekršaja.
6.
Sudac je temeljem čl.88.st.2. Prekršajnog zakona slobodno cijenio sve već navedene dokaze, kao i postojanje ili nepostojanje činjenica i pri tome nije ograničen ili vezan nikakvim dokaznim pravilima.
7.
Sudac nije izvodio druge eventualno postojeće i moguće dokaze, jer je uzimajući u obzir konkretne okolnosti, zaključio kako se izvođenjem novih dokaza činjenično stanje ne bi moglo dodatno utvrditi, odnosno ne bi se doprinijelo boljem pojašnjenju već utvrđenih činjenica temeljem svih izvedenih dokaza, te sve skupa u međusobnoj povezanosti nikako ne bi moglo dovesti do drugačije odluke u odnosu na optužbu protiv okrivljenice, osim o njezinoj krivnji i kažnjavanju za počinjene prekršaje.
Pored toga, sudac nije izveo dodatne dokaze i radi izbjegavanja odugovlačenja prekršajnog postupka i izbjegavanja nepotrebnih radnji i troškova, a vodeći se pritom načelima svrhovitosti i ekonomičnosti postupka.
Konačno, sudac nije izveo nove dokaze osobito iz razloga što je zaključio kako je činjenično stanje zapravo u dovoljnoj mjeri utvrđeno temeljem već izvedenih dokaza, pa da se može donijeti valjana odluka i bez dodatnog izvođenja dokaza.
III/
1.
Nakon provedene glavne rasprave, smatrajući da se okrivljenica brani šutnjom, a cijeneći sve izvedene dokaze i dovodeći izvedene dokaze u međusobnu vezu, kao i temeljem cjelokupnog dokaznog postupka, sudac je sa sigurnošću i nesporno utvrdio i s uvjerenjem zaključio da je okrivljenica predmetne zgode ostvarila sva bitna obilježja djela prekršaja koji su joj stavljeni na teret, na načine opisane u izreci presude.
2.
Sudac je cijeneći sve izvedene osobne i materijalne dokaze s uvjerenjem zaključio da je okrivljenica predmetne zgode postupila suprotno u izreci ove presude navedenim materijalnim odredbama iz Zakona o sigurnosti prometa na cestama, pa je na taj način ostvarila bića prekršaja opisana u označenim propisima, povodom čega su prema okrivljenici primijenjene propisane kazneno-prekršajne odredbe označenog Zakona.
3.
Sudac je mišljenja kako okrivljenica ne može otkloniti svoju odgovornosti, niti se može osloboditi od krivnje za prekršaje radi kojih je optužena, jednostavnim izbjegavanjem pristupanja pred Sud i stvarnim odbijanjem iznošenja svoje obrane, te je zaključio kako takvo postupanje, na kojem je okrivljenica uporno ustrajala, nije od nikakvog odlučnog značenja za sigurno utvrđenje počinjenja terećenih prekršaja od strane okrivljenice.
Sudac je uvjeren kako je okrivljenica svojim izbjegavanjem iznošenja obrane, pokušala zapravo zatajiti i prikriti svoje postupke i/li prijestupe, odnosno jednostavnu činjenicu da predmetne zgode, s jedne strane, nije prilagodila brzinu kretanja vozila, pa je time izazvala prometnu nesreću s materijalnom štetom, te da je s druge strane, upravljala označenim osobnim automobilom u prometu na cesti prije stjecanja prava na upravljanje, obzirom da nije položila vozački ispit za upravljanje vozilom određene kategorije („B“), a sve to s ciljem da izbjegne prekršajnu odgovornost, krivnju i kažnjavanje za počinjene prekršaje koji su joj stavljeni na teret.
4.
Slijedom navedenog sudac je, nakon što je zaključio da se okrivljenica brani šutnjom, a poslije provedenog dokaznog postupka u glavnoj raspravi, donio odluku o počinjenim prekršajima kao u izreci presude, pa je okrivljenicu proglasio krivom te ju kaznio novčanim kaznama, u visini koje su zakonom propisane u točno određenim iznosima ili u određenom rasponu iznosa, odnosno u najmanjim propisanim iznosima, a za koje sudac smatra da su primjerene i opravdane, te da odgovaraju stupnju krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja okrivljenice.
5.
Prilikom izbora vrste i mjere kazne sudac je cijenio sve olakotne i otegotne okolnosti propisane u čl.36.st.1. i st.2. Prekršajnog zakona.
Kao olakotnu okolnost sudac je na strani okrivljenice našao činjenicu da počinjenim prekršajem nisu nastupile teže neposredne štetne posljedice.
Kao otegotnu okolnost sudac je na strani okrivljenice našao činjenicu da je predmetne zgode počinila dva terećena prekršaja u prometu na cestama, a već je bila više puta pravomoćno prekršajno osuđivana zbog počinjenja raznih prekršaja.
6.
Vrednujući razmjere i objektivnu težinu počinjenih prekršajnih djela u smislu cjelovite koncepcije svrhe kažnjavanja, a uzimajući u obzir sve okolnosti počinjenja prekršaja u njihovoj ukupnosti i kvaliteti, sudac nalazi da su u predmetnom slučaju kazne izrečene u najmanjim zakonom propisanim iznosima, primjerene svim okolnostima počinjenih prekršaja i stupnju odgovornosti okrivljenice, to jest da nisu preniske niti previsoke, već da su dostatne svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja, te smatra da će se upravo ovako izrečenom visinom novčanih kazni ostvariti kako opća tako i specijalna svrha kažnjavanja navedena u čl.6. i čl.32. Prekršajnog zakona.
7.
Temeljem čl.152.st.3. i čl.183.st.2. Prekršajnog zakona Sud upozorava okrivljenicu ako u roku koji joj je određen za plaćanje ukupne novčane kazne uplati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je ukupna novčana kazna u cjelini uplaćena.
8.
Okrivljenici za počinjeni prekršaj opisan u točki 2) u izreci presude nije izrečena kazna zatvora do 60 dana, budući je sudac zaključio da se svrha kažnjavanja u cijelosti može postići izricanjem novčane kazne, a bez izricanja kazne zatvora.
Pri tome sudac je uzeo u obzir sve već navedene olakotne okolnosti na strani okrivljenice.
9.
Prema okrivljenici se, zbog počinjenog prekršaja opisanog u točki 2) u izreci presude, ne primjenjuje zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom, jer okrivljenica nije stekla pravo na upravljanje, odnosno nema položen vozački ispit, a Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN br. 85/22), (koji je stupio na snagu 30.07.2022.g.), brisana je odredba članka 288. ZSPC-a koja je propisivala izvršenje zaštitne mjere zabrane upravljanja motornim vozilima kada okrivljenik stekne pravo na upravljanje.
Općepoznato je i razumljivo da sudovi u prekršajnom postupku zaštitnu mjeru moraju izricati isključivo temeljem čl.58. Prekršajnog zakona.
Na Sjednici Odjela za prekršaje iz područja sigurnosti prometa na cestama, Visokog prekršajnog suda RH, doneseno je jednoglasno mišljenje da za prekršaj iz čl.216.st.3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama uopće nije opravdano izricanje zaštitne mjere zabrane upravljanja motornim vozilom, jer je osobi koja nije stekla pravo na upravljanje, već i samo zbog toga po prirodi stvari, zabranjeno upravljanje motornim vozilima.
Slijedom navedenog odučeno je kao u točki III/ u izreci presude.
10.
Odluka o trošku prekršajnog postupka temelji se na propisima navedenim u izreci presude, odnosi se na dužinu trajanja i složenost postupka, a visina je odmjerena u paušalnom iznosu.
Velika Gorica, 1. travnja 2026.
Zapisničarka
Sudac
Ivana Hoti, v.r.
Damir Tepeš, v.r.
POUKA O PRAVNOM LIJEKU
Protiv ove presude ovlaštene osobe imaju pravo podnijeti žalbu Visokom prekršajnom sudu Republike Hrvatske u roku od 8 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi u dva primjerka Općinskom sudu u Velikoj Gorici, na adresi [adresa].
