Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

P-1096/2025-4

U  I M E  R E P U BL I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  Z B O G  O G L U H E

Općinski sud u Osijeku, po sutkinji Heleni Topić Vuković, u pravnoj stvari tužitelja EŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Tomislavu Bogdanu, odvjetniku u Osijeku, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, izvan ročišta, 1. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetna odredba Ugovora o kreditu broj 518-50-4164956, zaključenog dana 05.06.2007. god. između tužitelja EŽ i Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, a koja u čl. 3. glasi: „NAKNADA 3.75 % (tri zarez sedamdesetpet posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita.“.

II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535 da tužitelju EŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 124,43 EUR-a (stodvadesetčetirieura-četrdesttricenta) zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 06. lipnja 2007. pa do isplate računajući od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31. prosinca 2007. po stopi od 15%, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje sa svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, sve u roku 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535 da tužitelju EŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi parnični trošak u iznosu 89,05 EUR-a (osamdesetdeveteura- petcenti) sa zateznim kamatama koje teku od 1. travnja 2026. pa do isplate, po stopi koja se određuje sa svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je protiv tuženika 12. kolovoza 2025. podnio tužbu ovom sudu radi utvrđenja ništetnosti i isplate iznosa od 124,43 EUR-a sa zateznim kamatama. U tužbi je naveo da 05.06.2007. s tuženikom zaključio Ugovor o kreditu broj 518-50-4164956, a prema kojem mu je tuženik, kao kreditor, odobrio i stavio na raspolaganje kredit u iznosu od 25.000,00 HRK. Nadalje, naveo je da je predmetnim Ugovor, tipa „uzmi ili ostavi“, u čl. 3. ugovorena jednokratna naknada za korištenje kredita u visini od 3.75 % od cjelokupnog iznosa kredita, a koja se naplaćuje prilikom prvog korištenja kredita, te mu je naplaćen iznos od 937,50 HRK kao naknada za korištenje kredita, a što je i vidljivo iz potvrde koju je izdao tuženik 22. svibnja 2025. Tužitelj je istaknuo kako se o toj ugovornoj odredbi za tzv. „ulaznu naknadu“ nije pojedinačno pregovaralo, već je ista unaprijed formulirana od strane tuženika (banke) te implementirana u tipski ugovoru na koji kao potrošač nije imao utjecaja. Isto tako, naveo je kako mu nije bila razjašnjena relacija odnosa između iznosa naknade i usluga u ime kojih se ista naplaćuje. Nadalje, istaknuo je da se prema odredbi čl. 53. Zakona o zaštiti potrošača (NN 19/22, 59/23) ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca, a što je u konkretnom slučaju i riječ. Ujedno, navedena odredba je i ništetna jer je nedopuštena po čl. 269., 270. i 271. Zakona o obveznim odnosima, sve to u svezi s čl. 322., 323. i 324. ZOO-a. Stoga je, naveo je, tuženik nepošteni stjecatelj sukladno čl. 1115. ZOO- a i istu naknadu mora vratiti, u prilog čega govori i čl. 96. te čl. 102. Zakona o zaštiti potrošača koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja ugovora. Dakle, naveo je, navedena odredba nije bila ugovorena u dobroj vjeri te je suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovala značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, zbog čega je ista nepoštena i ništetna te ne proizvodi pravni učinak. Sukladno svemu navedenome predložio je sudu da donese presudu kojom će usvojiti tužbu i tužbeni zahtjev. Tužitelj je uz tužbu dostavio Potvrdu banke od 22. svibnja 2025. (list spisa 5) i Ugovor o kreditu (list spisa 6-9).

2. Tuženiku je dopisom br. P-1096/2025-3 od 20. kolovoza 2025. dostavljena tužba na odgovor te je pozvan podnijeti pisani odgovor na tužbu u roku od 30 dana od dana dostave tužbe, kao i iznijeti sve bitne činjenice i predložiti sve dokaze kojima se pobijaju navodi i dokazi suprotne strane.

3. Istim pozivom tuženik je upozoren na posljedice nepodnošenja odgovora na tužbu u navedenom roku, odnosno da će se u tom slučaju donijeti presuda kojom se prihvaća tužbeni zahtjev (presuda zbog ogluhe), ako bude udovoljeno uvjetima iz čl. 331. b. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22., u nastavku: ZPP).

4. Tužbu na odgovor tuženik je primio 25. kolovoza 2025. (list spisa 14), te nije podnio odgovor na tužbu.

5. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6. Iz Potvrde banke od 22. svibnja 2025 (list spisa 5) proizlazi da banka potvrđuje da je EŽ, ovdje tužitelj, bio korisni kredita broj 518-50-4164956, da je kredit isplaćen 11. lipnja 2007., a otplaćen 30. lipnja 2011. te da je po navedenom kreditu naplaćena naknada za obradu kredita u iznosu od 937,50 kn, a sukladno čl. 3 predmetnog Ugovora, te da je ista naplaćena prilikom isplate odobrenog kredita.

7. Iz Ugovora o kreditu od 5. lipnja 2007. (list spisa 6-9) proizlazi da je tuženik Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb sklopio sa tužiteljem, kao korisnikom kredita Ugovor o kreditu, a kojim je korisniku kredita dao na raspolaganje kredit u iznosu od 25.000,00 kn. Također, čl. 3. Ugovora određena naknada koja iznosi 3,75% (tri zarez sedamdesetpet posto) od iznosa kredita, a koja se naplaćuje prilikom prvog korištenja kredita.

8. Osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, te dokaza koje je tužitelj predložio u tužbi, a osobito iz Ugovora o kreditu i Potvrde banke, a činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu protivne dokazima koje je tužitelj podnio ili s činjenicama koje su opće poznate, te ne postoje opće poznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da ne podnese odgovor na tužbu.

9. Nadalje, budući da iz Ugovora o kreditu proizlazi da je isti sastavila banka odnosno da je isti tipski ugovor banke, a s obzirom da tuženik nije podnio odgovor na tužbu, nije niti osporio tužiteljeve navode da mu je onemogućeno da prilikom sklapanja ugovora pregovara o predmetnoj odredbi, kao i da je predmetna odredba protivna načelu savjesnosti i poštenja prouzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu tužiteljice kao potrošača, tuženik je korisniku kredita kao potrošaču nametnuo obvezu plaćanja predmetne naknade, pa je navedena predmetna odredba Ugovora sukladno 81. st. 1. ZZP-a nepoštena, te ništetna u smislu čl. 87. st. 1. ZZP-a, pa je stoga odlučeno kao pod toč. I/ izreke.

10. Budući da je predmetna odredba ništetna ta odredba među strankama ne može primijeniti i tuženik nema pravo na naplatu svog potraživanja na temelju takve ugovore odredbe. Odnosno, sukladno čl. 323. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21. i 114/22., u nastavku: ZOO) tuženik je dužan tužitelju vratiti ono što je primio po osnovi koja je utvrđena ništetnom. Dakle, tužitelj ima pravo na isplatu naknade za obradu kredita. Iz potvrde banke od 22. svibnja 2025. proizlazi da je naknada za obradu kredita naplaćena prilikom isplate kredita 11. lipnja 2007., u iznosu 937,50kn /124,43 EUR-a.

11. Na iznos od 124,43 EUR-a tužitelju pripadaju zatezne kamate sukladno čl. 1115. ZOO-a od dana stjecanja (naplate naknade), odnosno od 6. lipnja 2007. pa do isplate, jer je tuženik bio nepošten pa je obvezan platiti zatezne kamate od dana stjecanja. Tuženik je nepošten jer je povrijedio interese i prava potrošača, jer je u potrošačkom ugovoru o kreditu koristilo nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena naknada za obradu kredita o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, koja je uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, pa je nepoštena i time ništetna. Visina stope zakonske zatezne kamate dosuđena je sukladno čl. 29. st. 2. ZOO-a. Slijedom svega navedenoga odlučeno je kao pod toč. II/ izreke.

12. Slijedom svega navedenoga, a imajući na umu da osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, te dokaza koje je tužitelj predložio u tužbi, a osobito iz Ugovora o kreditu i Potvrde banke, a činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu protivne dokazima koje je tužitelj podnio ili s činjenicama koje su opće poznate, te ne postoje opće poznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da ne podnese odgovor na tužbu, sud je na temelju odredbe članka 331. b. ZPP-a u vezi prednje navedenih odredbi čl. 87. st. 1. ZZP-a i 323. ZOO-a u vezi čl. 1115. ZOO-a, donio presudu zbog ogluhe te odlučio kao pod toč. I. i II. izreke.

13. Tužitelj je u cijelosti uspio u sporu pa mu sukladno čl. 154. st. 1. ZPP-a pripada naknada troška.

13.1. Prije svega, potrebno je reći da je ovaj sud sukladno čl. 40. st. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22., u nastavku: ZPP) odredio vrijednost predmeta spora u iznosu od 124,43 EUR-a, odnosno u visini kondemnatornog zahtjeva. Naime, deklaratorni zahtjev istaknut uz tužbeni zahtjev na činidbu/isplatu ne uzima se u obzir pri utvrđivanju vrijednosti predmeta spora, već se vrijednost predmeta spora računa prema vrijednosti zahtjeva za činidbu/isplatu (odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr 774/05-2 od 13. prosinca 2005., odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr 475/08-2 od 27. listopada 2008.). Dakle, kako je u ovoj pravnoj stvari deklaratorni zahtjev iz točke I. tužbenog zahtjeva na utvrđenje ništetnosti istaknut je samo u svrhu utvrđivanja osnovanosti zahtjeva za povrat isplaćene naknade za obradu kredita, pa se dio deklaratornog zahtjeva ne uzima u obzir prilikom utvrđivanja vrijednosti predmeta spora, koja je u ovoj pravnoj stvari u visini zahtjeva za isplatu.

13.2. Tuženik je dužan tužitelju platiti trošak sastava tužbe u iznosu od 50,00 EUR-a sukladno Tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 139/23. u nastavku: Tarifa) uvećano za 25% PDV što iznosi 62,50 EUR- a, navedenom trošku pridodan je troška sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 26,55 EUR-a, što ukupno iznosi 89,05 EUR-a. Slijedom navedenog tužitelju pripada naknada troška postupka u iznosu od 89,05 EUR-a sa zateznim kamatama koje teku od 1. travnja 2026. pa do isplate sukladno čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a, pa je stoga odlučeno kao pod toč. III. izreke.

Osijeku, 1. travnja 2026.

Sutkinja

Helena Topić Vuković

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se predaje u tri istovjetna pismena primjerka, putem ovog suda, nadležnom županijskom sudu.

Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ( čl. 353. st. 2. Zakona o parničnom postupku).

DOSTAVITI:

1. Pun. tužitelja

2. Tuženiku