REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Stalna služba u Supetru

Posl. broj: P-844/2020

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, Stalna služba u Supetru, po sucu Jadranku Basiću, u pravnoj stvari tužitelja RG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po pun. Sandi Mršić, odvjetnici u Splitu, protiv tuženika Općina Pučišća, Trg Sv. Jeronima 1, Pučišća, OIB: 84358331919, koju zastupa Općinski načelnik SG, a ovog punomoćnici Mira Boban i Gordan Lolić, odvjetnici Zajedničkog odvjetničkog ureda u Splitu, nakon provedene glavne i javne rasprave u nazočnosti punomoćnika tužitelja Sandi Mršić, odvjetnice u Splitu i punomoćnika tuženika Gordana Lolića, odvjetnika u Zajedničkom odvjetničkom uredu Gordan Lolić i Mira Boban iz Splita, na ročištu za objavu presude održanom 01. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužitelj RG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] isključivi vlasnik fizički i geometrijski točno određenog realnog dijela nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koja je u Geodetskom vještvu sudskog vještaka Petra Garmaza i Skici postojećeg stanja u mjerilu 1:500 “U Solinu, travanj 2024. Split”, br. V35/2024, koje vještvo i skica čine sastavni dio ove presude, označen plavom zatvorenom linijom i točkama od A do E, površine 52 m2, pa je tužitelj ovlašten na temelju ove presude izvršiti parcelaciju predmetne nekretnine na način da izdvoji fizički i geometrijski točno određeni naprijed navedeni realni dio iste nekretnine, tako da formira kao samostalnu česticu zemljište s novim katastarskim brojem čestice, te provede parcelaciju u katastru zemljišta i zemljišnoj knjizi za k. o. [katastarska općina].

II. Dužna je tužena trpjeti parcelaciju nekretnina označenih sa čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na način da se iz navedene nekretnine izdvoji fizički i geometrijski točno određeni realni dio nekretnine označene i precizirane u točki I. ove presude, te navedeni dio formira kao samostalna čestica zemlje sa novim brojem i provede parcelacija te nekretnine u katastru zemljišta i zemljišnim knjigama za k. o. [katastarska općina].

III. Dužna je tužena trpjeti da se temeljem ove presude i prijavnog lista o parcelaciji čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kojim će se formirati nova kat. čest. i fizički i geometrijski točno određeni realni dio tih nekretnina pobliže opisan i preciziran u točki I izreke ove presude na toj novoformiranoj čestici zemljišta u zemljišnim knjigama izvrši uknjižba prava vlasništva na ime tužitelja RG, OIB [osobni identifikacijski broj] za cijelo uz istodobno brisanje tog prava sa imena tuženika.

IV. Nalaže se tuženoj da naknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.946,65 EUR, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja 01.04.2026. pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana, dok se tužitelj odbija sa svojim zahtjevom za više zatraženi iznos od 375,00 EUR.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi tvrdi da je vlasnik nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Tužitelj navodi da je predmetnu nekretninu stekao temeljem pravnog posla - Ugovora o Kupoprodaji sklopljenog dana 22.12.1983. od upisanog posjednika i vlasnika AG iz [adresa] i to baš idealni dio nekretnine tadašnje oznake 3701/1 k. o. [katastarska općina], da je prodavatelj AG predao tužitelju u posjed dio č. zem. [katastarska čestica], te da je tuženik ušao u posjed predmetne nekretnine.

2. Tužitelj navodi da su na teren izašli zajedno prodavatelj AG i tužitelj, izvršili mjerenje terena na licu mjesta te iskolčili predmetnu nekretninu, da tužitelj od tada do danas koristi istu predmetnu nekretninu u istom opsegu, uvjeren da se radi o nekretnini oznake 3701/6, tako da od 1983. godine do danas koristi predmetnu nekretninu, te da je njoj izgradio stambenu zgradu.

3. Tužitelj navodi da je na temelju predmetnog ugovora o kupoprodaji zatražio i postigao uknjižbu prava vlasništva na svoje ime u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Supetru, da mu je izdana i građevinska dozvola, da tužitelj prilikom gradnje stambene zgrade na označenoj nekretnini nije odstupio od granica svoje čestice oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], odnosno od njenih granica označenih kolcima davne 1983., da je ishodovao Uvjerenje za uporabu građevine Upravnog odjela za prostorno uređenje Splitsko-dalmatinske županije, Ispostava Supetar od 18.03.2009, da je tim uvjerenjem utvrđeno da je stambena zgrada izgrađena na čestici zemlje [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u skladu sa građevinskom dozvolom izdanom od strane Županije, Splitsko-dalmatinske, a koja da je pravomoćna 15.06.2000.

4. Tužitelj navodi da je općina [adresa] pokrenula sudski postupak u kojem traži predaju u posjed dijela nekretnine, koju da bi navodno uzurpirao, to baš dio čest. zem. [katastarska čestica] upisana u Z. U. [broj ZK uloška] [adresa], na kojemu da se nalaze pomoćni objekti u vlasništvu tužitelja, te koji da su obuhvaćeni građevinskim i drugim dozvolama izdanim za predmetnu nekretninu.

5. Tužitelj navodi da predmetnu nekretninu koristi još od 1983. i to od kada je kupio i od kada su postavljenje granice predmetne nekretnine.

6. Tuženik u svom odgovoru na tužbu navodi da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, da je neuredna, da se podredno predlaže odrediti vrijednost predmeta spora u iznosu od 100.001,00 kn, da tužitelj nije dostavio dokaze na koje se poziva, pa ni izvadak iz zemljišne knjige za nekretninu u pogledu koje zahtjeva uređenje prava vlasništva.

Tuženik navodi da je točno da je tužitelj vlasnik nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], da je točno da je tužitelj na navedenoj nekretnini sagradio stambeni objekt, stambenu zgradu, međutim da tužitelj ne polaže nikakva prava u pogledu nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], a koje nekretnina da predstavlja stvarno i pravno put.

7. Tuženik navodi da je nekretnina označena kao čest. zem. [katastarska čestica], je upisana u zemljišnoknjižnom ulošku br. [broj ZK uloška], za k. o. [katastarska općina], i to put površine 190 m2, a kao vlasnik iste nekretnine je upisano Društveno vlasništvo uz zabilježbu da na temelju Rješenja S.O. Brač br. UP/I-02/1-202/1-1988, od 8.10.1988. pravo korištenja nekretnine uknjižuje se neposrednom pogodbom radi izgradnje saobraćajnica – ulica u stambenom naselja „Talija“ u Pučišćima, u korist Općina Brač.

8. Tuženik navodi da je sada jasno zašto tužitelj nije dostavio Izvadak iz zemljišne knjige za utuženu nekretninu. Tuženik navodi da tužitelj svojom tužbom, svojim tužbenim zahtjevom pokušava steći vlasništvo nekretnine koja predstavlja javno dobro u općoj uporabi.

9. Tuženik navodi da upravo iz razloga što je tužitelj uzurpirao navedenu nekretninu, upravo iz razloga što se je tužitelj protupravno i bez ikakvog pravnog uporišta sa svoje nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] „proširio“ na susjednu nekretninu, na javni put označen kao čest. zem. [katastarska čestica], put 190 m2, zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], tuženik je bio prisiljen ustati tužbom radi zaštite vlasništva i zabrane uznemiravanja. Parnični postupak po tužbi tuženika protiv tužitelja, a radi predaje u posjed i zabrane uznemiravanja da se vodi pred Naslovljenim sudom pod posl. brojem P – 5507/2015.

10. Tuženik dalje navodi da je da je u navedenom parničnom postupku, u predmetu Naslova P – 5507/15, tužba podnesena prije skoro 7 godina (dana 03.10.2013.g.), te kako je u istom postupku izvedeno niz dokaza uključivo i vještačenje po vještaku geodetske struke, iz kojih dokaza jasno i nedvojbeno proizlazi jedna, osnovna i nepobitna činjenica da je tužitelj RG je uzurpirao dio susjedne nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], koja nekretnina predstavlja javni put, te je taj dio javnog puta protuzakonito fizički pripojio svojoj nekretnini.

11. Tuženik navodi da je ovakvim protupravnim postupkom, ovakvim uzurpiranjem javnog puta, tužitelj pričinio znatnu štetu vlasnicima susjednih nekretnina, kojima je praktički onemogućio pristup, da su o tome svjedočili brojni svjedoci u navedenom parničnom postupku, i to susjedi, odnosno vlasnici susjednih nekretnina.

12. Tuženik navodi da posjed tužitelja nema potrebnu kakvoću, da je nesavjesni posjednik, te da predmet spora nije sposoban biti objektom prava vlasništva budući se radi o javnom putu.

13. Tužitelj na ročištu 21. prosinca 2022. navodi da predlaže da se sud u ovoj pravnoj stvari označi vrijednost predmeta spora u iznosu od 10.000,00 kn, da se izvrši uvid u spis broj P-5507/15 u kojem da se nalazi sva dokumentacija, sve isprave na koje se tužitelj poziva u svojoj tužbi.

14. Tuženik na istom ročištu navodi da ostaje kod svih prigovora, te da se protivi i preinačenom tužbenom zahtjevu.

15. Tužitelj je na ročištu 16. listopada 2024. izjavio da nema primjedbi na nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka u ovom predmetu, te je prema istome uredio tužbeni zahtjev.

16. Tuženik nije izjavio da ima primjedbi na nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka.

17. U dokazne svrhe sud je pregledao i pročitao: fotografije (list 11-12 spisa), opomena pred tužbu s povratnicom, odgovor tužitelja (listovi 13-16 spisa), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Petra Garmaza od 23.04.2024., pregledan je spis ovog suda poslovni broj P-5507/15 sada (P-226/21), povijest promjena na predmetnoj katastarskoj čestici od 31.10.2024. pribavljeno od ispostave za katastar Supetar, iskaz svjedoka ĐG, MG i TG (list 58-60). Dokazi dostavljeni nakon zaključenja prethodnog postupka neće se uzeti u obzir sukladno čl. 299. stavak 1. ZPP-a.

18. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Petra Garmaza od 23.04.2024. proizlazi da je tužitelj pokazao zemljište omeđeno sa zapadne, sjeverne i istočne strane zidovima, dok da južna granica nije vidljiva, jer da prema viđenom pokazano zemljište predstavlja dio jedinstvenog posjeda, da se na zemljištu nalaze nastambe za domaće životinje (golubarnik), kao i vrt. Da se radi o dijelu k. č. [katastarska čestica] koja da se nalazi u posjedu tužitelja, da je na skici mjesta spora označen plavom zatvorenom linijom i točkama od A do E, te da ima površinu od 52 m2.

19. Vještak navodi da upisana kultura u katastru za dotičnu česticu je put, uz prolaz preko k. č. [katastarska čestica] je moguće sići na južno položenu ulicu, dok prema viđenom na teretnu zapadniji dio ove čestice ne ostavlja dojam intenzivnog korištenja, niti da može govoriti o intenzitetu prolaženja pješaka, da dio ove čestice koji je u posjedu tužitelja nije trenutno ni moguće koristiti za prolaz zbog ogradnih zidova. Dalje navodi da je na dio predmetne čestice kojeg koristi tužitelj po viđenom moguće jedino pristupiti kroz posjed tužitelja, jer dotični dio s ostalim predstavlja jedinstven posjed tužitelja.

20. Iz iskaza svjedokinje ĐG proizlazi da je u dobrim odnosima sa kćeri od tužitelja, da je zadnji put na predmetnoj nekretnini bila kad je imala 10 godine, da joj je poznato da je tužitelj prije same kuće napravio određeni zid, međutim da se ne zna na kojoj bi čestici to bilo, da ne može locirati predmetni zid na predmetnoj čestici na skici vještaka, da nije postojao nikakav put prije nego što je tužitelj napravio taj sporni zid, da su postojali zidovi oko predmetne nekretnine kada je tu dolazila kao dijete, da je postojao put sa južne strane kuće, da su bile smještene kokoši poviše kuće gdje je bio zidić, da je kuća skupa s golubarnikom napravljena 1984., da se moglo slobodno kretati oko čitave nekretnine kad je bila tamo.

21. Iz iskaza svjedokinje MG proizlazi da su njeni roditelji radili kuću 1985. ili 1986. godine u isto vrijeme kada su tužitelji gradili predmetnu kuću, da su joj poznati zidovi koji su predmet spora, da nije postojao nikakav put na tom mjestu, da joj nije poznato da bi ta čestica bila upisana na Općinu, niti da bi postojao bilo kakav javni put na mjestu gdje je tužitelj izradio predmetne zidove na sjevernoj strani svoje kuće.

22. Iz iskaza svjedoka TG proizlazi da je tužitelj oženio njegovu sestru, da im je on pronašao teren na koji su napravili kuću, da mu je poznato da se počela raditi 1985. ili 1986. i da je nakon toga napravio predmetni zid, da nije postojao nikakav put sa sjeverne strane kuće niti da bi postojao bilo kakav put od istočne strane prema zidu tužitelja, da kada je tužitelj gradio da je to bila zadnja kuća sa zapadne strane, da bi se kasnije izgradile i druge kuće, da mu je poznato da su se susjedi sa zapadne strane obraćali tužitelju, ali da to nije bilo zbog predmetnih zidova, da čestica oznake 3701/2 nije nikad predstavljala bilo kakav prolaz ikome do nekretnina, da ista nije bila put, da se ti zidovi između kojih su bili kokoši nalaze sa sjeverne strane kuće, da on ne zna da bi tu trebala biti šetnica, da to treba pitati Općinu.

23. Iz iskaza zz tuženika LG proizlazi da je stupio na dužnost načelnika Općine Pučišća 2009. te da je nakon par mjeseci od stupanja na dužnost dobio dopis susjeda da bi tužitelj u ovom predmetu uzurpirao put koji da je sada predmet spora, da nema saznanja kad bi točno tužitelj izgradio golubarnik te zidove na predmetu spora, ali da je to bilo nakon izgradnje kuće budući je tek kasnije dobio građevinsku dozvolu i to 2000., da postoji još kuća sa tužiteljeve zapadne strane, da je prema urbanističkom planu bilo uobičajeno da sa južne strane kuća postoji kolni prolaz dok sa sjeverne strane prvog reda kuća postoji ovakav vid puta, da sa istočne strane predmeta spora za prolaz do svoje čestice koristi susjed NG, da je predmetna čestica svugdje prohodna za prolaz pa tako i put koji vodi do sjeverne strane tužiteljeve kuće, da je točno da je negdje ovakav put zarastao i u neurednom stanju, ali da je to isključivo iz razloga što se vlasnik kuće na kojoj je nastanjen put nije angažirao da općina istoga i uredi, da ovakav put postoji zbog kuća sa sjeverne strane puta koji nemaju izravan pristup sa kolne ceste kao što ima prvi red kuća, da općina nije izgradila „saobraćajnicu“, da je predmetna čestica formirana prema urbanističkom planu krajem 1980. tih zajedno sa česticom na kojoj tužitelj ima kuću, da općina nije u posjedu točno predmeta spora, dok je u posjedu puta svugdje osim predmeta spora, te da nije izvršeno izvlaštenje predmeta spora.

24. Iz dokumentacije i iskaza koja se nalazi u spisu poslovni broj P-5507/15 sada (P- 226/21) ovog suda proizlazi slijedeće; U tom predmetu stranke su u obrnutim parničnim pozicijama pa se u tim pozicijama i razmatra dokazni materijal iz tog spisa.

25. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige za čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] utvrđeno je da je ista u zemljišnim knjigama upisana kao put, ukupne površine 190 m2, te da je kao vlasnik iste upisano društveno vlasništvo s pravom korištenja na ime Općine Brač radi izgradnje saobraćajnica – ulica u stambenom naselju Talija u Pučišćima.

26. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige za čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] utvrđeno je da je ista u zemljišnim knjigama upisana kao pašnjak, površine 436 m2 i kao isključivo vlasništvo tuženika RG.

27. Uvidom u priložene dopise utvrđeno je da je Općina Pučišća upozoravala tuženika u toj parnici RG na odstupanje od granica njegovoga vlasništva te ugrožavanje prava Općine te da se tuženik očitovao da nije uzurpirao vlasništvo Općine, da je svoje međe označio još 1984. godine čemu da se nitko nije protivio.

28. Uvidom u uvjerenje za uporabu građevine utvrđeno je da je tuženik u toj parnici RG ishodio uvjerenje za uporabu stambene zgrade izgrađene na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] dana 18. ožujka 2009. godine te da je utvrđeno da je navedena stambena zgrada izgrađena u skladu s građevinskom dozvolom od 18. svibnja 2000. godine.

29. Pregledom kupoprodajnog ugovora od 22. prosinca 1983. godine utvrđeno je da je tuženik u toj parnici RG kupio dio čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 436 m2, pregledom dopisa od 13. veljače 1984. godine utvrđeno je da je tuženik zatražio suglasnost za cijepanje čest. zem. [katastarska čestica] radi formiranja građevinske parcele koju suglasnost je i dobio, a uvidom u rješenje ovog suda posl. broj I-105/87 od 15. lipnja 1987. godine utvrđeno je da je tuženiku RG dozvoljena uknjižba prava vlasništva na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja je očito nastala cijepanjem osnovne čestice zemlje [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

30. Uvidom u posjedovni list utvrđeno je da je tuženik u toj parnici upisan i kao posjednik čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], površine 436 m2.

31. Pregledom rješenja o izvedenom stanju od dana 29. travnja 2013. godine utvrđeno je da je po zahtjevu tuženika u toj parnici RG ozakonjena pomoćna zgrada – garaža, ukupne bruto razvijene građevinske površine od 29,68 m2 koja je izgrađena na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. U navedenom rješenju se navodi da predmetna zgrada nije izgrađena na međi, da nema istak koji prelazi na drugu česticu, da nema otvor na zidu koji je izgrađen na međi sa susjednom česticom i da nema istak koji prelazi na drugu česticu.

32. Svjedok DG u iskazu je naveo da je vlasnik čest. zem. [katastarska čestica] koja je položena sjeverno od tuženikove nekretnine, da je po njegovim saznanjima tuženik u toj parnici ogradio i veću površinu no što mu pripada, a da između njegove i tuženikove nekretnine postoji zemljište pa da bi sa geometrima valjalo utvrditi je li to vlasništvo Općine i put ili možda i njegovo zemljište. Naveo je da je svoje zemljište ogradio osim u ovom donjem dijelu, da je to ostavio dok ne dođe geometar i ne označi sve točke, da u donjem dijelu njegova zemljišta postoji jedan trokut koji da u posjedu drži tuženik, a on da smatra da je to dio njegove nekretnine. Vezano za čest. zem. [katastarska čestica] je naveo da ta nekretnina predstavlja put, ali da se njime u ovome trenutku ne može proći, da bi tu trebalo ići dalje prema zapadu i spojiti se na glavnu cestu, da se pokušao s tuženikom dogovoriti, ali bez uspjeha, da problem već dugo traje što da ga je zamorilo.

33. Svjedok CG u iskazu je navelo da ima kuću na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], da je zapadno od njega nekretnina DG, a jugozapadno od njega kuća tuženika, dok da je južno od njegove kuće nekretnina kojoj je ranije vlasnik bio ĆG, a sad da je općinski načelnik, da je on svoj teren kupio, doveo geometra, označio međe, izgradio kuću te da tu stanuje zadnjih desetak godina, da sporno zemljište predstavlja zapušteni, zarasli i neprohodni put na kojem je u jednom dijelu kokošinjac tuženika. Nadalje je naveo da susjed DG ne može pristupiti svom zemljištu sa sjeverne strane i s glavne ceste, već isključivo ovim donjim putem, ali da ni tim donjim putem ne može proći u dijelu u kojem je tuženik to pregradio.

34. Svjedok ĆG u iskazu je naveo da mu nije točno poznato kakvi problemi ovdje postoje budući da u [adresa] dolazi samo ljeti te da tu provodi po petnaestak dana, da mu je u vrijeme kad je gradio svoj ogradni zid naglašeno da bi se radilo o općinskom dobru pa da je ostavio prolaz širok 2 m, problema s tuženikom u toj parnici da nije imao niti ga uopće poznaje, da je vidio tuženikov ogradni zid, ali da tamo nije zalazio niti zagledao.

35. Svjedok JG u iskazu je naveo da mu je predmetno zemljište poznato budući da je u međi s tuženikom u toj parnici, njegovo zemljište da je položeno zapadno od tuženikovoga, da zna za problem među strankama i da taj problem imaju svi, a osobito susjed NG koji da uopće ne može svome zemljištu pristupiti s donje strane. Naveo je nadalje da on od svoje parcele u smjeru zapada prema istoku ne može proći jer da dođe do tuženikovoga zida, da je ista situacija i u suprotnom smjeru, u vrijeme kad je tuženik tek izgradio svoje zidove da su svi mislili da je to stvarno stanje, a kasnije kad je susjed NG angažirao geodeta da je utvrđeno da mu nedostaje površine i da mu je granica niže pa da ni on nije želio izgraditi zid dok se sve ne sredi. Vezano za sporni put je naveo da je neprohodan zbog tuženikovoga zida odnosno da se njime može prolaziti i od zapada prema istoku i od istoka prema zapadu osim u ovome dijelu koji je tuženik ogradio.

36. Svjedokinja HG u iskazu je navela da ima zemljište zapadno od tuženikovoga u toj parnici i da tu stanuje, da je tuženik svoje ogradne zidove počeo graditi 1993. godine, da ona tada nije znala gdje su međe i da je smatrala da je tuženik to ispravno napravio, a kasnije kad je sama angažirala geodeta da je otkrila da je tuženik uzurpirao dio općinskog puta koji da treba otvoriti jer postoji i mora biti prohodan.

37. Zakonski zastupnik tužiteljice u tom predmetu općinski načelnik SG u svom je iskazu naveo da je na dužnost načelnika Općine stupio u lipnju 2009. godine te da i danas obnaša tu dužnost, da je kratko nakon stupanja na dužnost tužiteljica dobila dopis tuženikovih susjeda u kojem je bilo navedeno da je tuženik uzurpirao javni put čime da im je onemogućena izgradnja, on da je provjerio stanje u katastru i u nekoliko navrata razgovarao s tuženikom što da nije dalo nikakve rezultate pa da je i službeno tuženiku upućen dopis kojim ga se poziva da se vrati u granice svoje nekretnine, međutim da se tuženik očitovao da on nije počinio nikakvu uzurpaciju pa da je stoga pokrenut postupak pred sudom. Vezano za spornu nekretninu naveo je da je sporan dio puta na kojem su tuženikovi vrtovi i pomoćni objekt, da put zapadno i istočno od tuženikove čestice nije uređen, ali da je slobodan i prohodan te da ima širinu od 2 m, da je trenutno zarastao, ali da je formirana zasebna čestica sukladno urbanističkom planu što su svi ostali poštivali tako da je put slobodan osim u spornom dijelu. Nadalje je naveo da je tuženikova kuća izgrađena pred tridesetak godina, ali da je tuženik i naknadno uređivao okućnicu gradeći pomoćne objekte i ogradne zidove za koje da ne zna kad su izgrađeni, ali svakako nakon gradnje kuće.

38. Tuženik u tom predmetu RG u svom je iskazu naveo da je svoje zemljište kupio u prosincu 1983. godine te odmah potom i prije gradnje kuće da je 1984. godine izgradio sve ogradne zidove nakon što mu je geometar postavio kolce, da je tom prigodom na terenu bio prisutan i pok. otac DG koji da nije imao primjedbi te da je između njegova i Eterovićeva zemljišta ostavljen put širok 2,2 m, a da primjedbi nisu imali ni ostali susjedi koje je na očitovanje pozvao predsjednik Općine OG. Vezano za dopis Općine naveo je da ga je načelnik pozvao da ukloni zidove na što da je on odvratio da treba točno utvrditi stanje na terenu pa da mu je načelnik zaprijetio da će ga uništiti što da upravo i čini vođenjem ovoga postupka, da su se svi udružili protiv njega. Na koncu je naveo da je on kupljeno zemljište parcelirao, da je formirao nekretninu u površini od 436 m2, da su mu geometri rekli da posjeduje nekih 20 m2 više, a za to da je saznao tek kada ga je tužio DG, da se na spornome dijelu nalazi njegov kokošinjac i kućica za alat koji da su legalizirani.

39. Nakon provedenog postupka, sud je odlučio kao u izreci iz slijedećih razloga.

40. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi utvrđenja prava vlasništva i to točno određenog realnog dijela nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], površine 52 m, sve prema nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka Petra Garmaza u ovom predmetu.

41. Dakle, tužitelj je trebao dokazati da je u samostalnom zakonitom, istinitom i poštenom posjedu nekretnine 20 godina i da se ne radi o stvari koja je u općoj upotrebi sviju, odnosno da se ne radi o javnom putu.

42. U ovom predmetni nije sporno slijedeće:

- da je čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u zemljišnim knjigama upisana kao put, ukupne površine 190 m2, te da je kao vlasnik iste upisano društveno vlasništvo s pravom korištenja na ime Općine Brač radi izgradnje saobraćajnica – ulica u stambenom naselju Talija u Pučišćima.

43. U ovom predmetu je sporno da li bi se stvarno radilo o putu.

44. Iz iskaza saslušanih svjedoka u predmetu poslovni broj P-226/21 (DG, CG, LG) proizlazi da se putem ne može proći, da se radi o zapuštenom, zaraslom i neprohodnom putu, koji se ne koristi kao javno dobro u općoj uporabi.

45. Isto tako proizlazi iz svjedoka saslušanih u ovom predmetu. Nitko od svjedoka u ovom predmetu nije izjavio da bi se radilo o javnom putu kojeg je tužitelj zagradio na način da bi na istom napravio golubarnik, niti je itko od svjedoka izjavio da bi postojao put sjeverno od strane kuće tužitelja koji bi povezivao bilo kakve nekretnine sa zapadne strane kuće tužitelja.

46. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka u ovom predmetu jasno proizlazi da se na predmetu spora nalazi nastamba za domaće životinje (golubarnik) kao i vrt.

47. Vještak je dalje naveo da predmet spora predstavlja zajedno s ostalim posjedom tužitelja predstavlja jedinstvenu cjelinu koja je omeđena sa zapadne, sjeverne i istočne strane zidovima, dok da južna granica nije vidljiva jer se na istoj nalazi javni put, te da predmet spora nije moguće koristiti za prolaz zbog ogradnih zidova.

48. Sve ovo gore govori u prilog tome, da predmet spora u ovom slučaju doista nije javni put.

49. Vezano za vrijeme od 20 godina u kojem bi se moglo steći pravo vlasništva dosjelošću, ukoliko je posjed zakonit, istinit i pošten, navodi se slijedeće.

50. Tužitelj sam navodi da je u posjedu predmeta spora od 1983.

51. S obzirom na u postupku utvrđene činjenice te navode iz tužbe prema kojima je tužitelj u posjedu nekretnine do danas, u konkretnom slučaju valja poći od odredbe čl. 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 81/15. i 94/17. - dalje: ZVDSP) kojom je u st. 2. propisano da samostalan posjednik nepokretne stvari kojeg je posjed zakonit, istinit i pošten stječe pravo vlasništva protekom 10 godina neprekinutog posjeda, a sukladno odredbi st. 3. istog članka posjednik vlasništvo stječe protekom 20 godina neprekinutog posjeda. Odredbom st. 4. čl. 159. ZVDSP-a određeno je da ako se nekretnina nalazi u vlasništvu Republike Hrvatske, županija i jedinica lokalne samouprave i jedinica lokalne samouprave i uprave i s njima izjednačenih pravnih osoba, tada je stjecanje prava vlasništva potreban neprekinuti posjed u dvostrukom trajanju, dakle za zakonit, istinit i pošten posjed 20 godina, a za pošten posjed 40 godina. Posjed je zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj toga posjedovanja, posjed je isitnit ako nije pribavljen silom, prijetnjom ili potajice ili pak zloupotrebom povjerenja, a posjed je pošten ako posjednik koji ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed s time da poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada (čl. 18. ZVDSP-a).

52. Prema čl. 388. st 4. ZVDSP-a u rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretninama koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu ne računa se vrijeme posjedovanja proteklo prije 8. listopada 1991. Međutim, u odnosu na tu je odredbu pravomoćnom presudom Europskog suda za ljudska prava u predmetu Trgo protiv Hrvatske broj 35298/04 od 11. lipnja 2009. utvrđena povreda prava na mirno uživanje vlasništva zajamčeno člankom 1. Protokola 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“ – Međunarodni ugovori broj 18/97., 6/99., 14/02., 13/03., 9/05., 1/06., 2/10., 13/17. - dalje: Konvencija). Naime, navedenom je odredbom u njenom izvornom sadržaju koji je stupio na snagu 1. siječnja 1997. bilo propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću, računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana. Odredba je ukinuta Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-58/1997 od 17. studenoga 1999. („Narodne novine“ broj 137/99.) koja je objavljena 14. prosinca 1999. i toga je dana prestala važiti sukladno članku 53. stavku 2. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 99/99. i 29/02.). Zakonom o izmjeni i dopuni Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 114/01.), koji je stupio na snagu 20. prosinca 2001., dodan je stavak 4. članka 388. u prethodno navedenom, danas važećem sadržaju.

53. Dakle, 1. siječnja 1997. ostvarena je zakonska mogućnost da se posjednicima, čija kvaliteta posjeda im je omogućavala stjecanje prava vlasništva dosjelošću, vrijeme posjedovanja prije 8. listopada 1991. uračuna u rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću i trajala je do 14. prosinca 1999. Europski sud za ljudska prava je u presudi Trgo protiv Hrvatske zaključio da tužitelj koji se oslonio na zakonodavstvo koje je kasnije bilo ukinuto i u odsutnosti štetnih posljedica na prava trećih osoba ne bi smio snositi posljedice neustavnog propisa koji je posljedica greške same države koja je takav propis i donijela već, upravo suprotno, vlasništvo imovine koju je tužitelj stekao dosjelošću je na temelju ukinute neustavne odredbe vraćeno državi koja je na taj način imala korist od vlastite greške. Pri tome sud podsjeća na pravno načelo prema kojemu rizik od bilo koje greške koju počini država mora snositi sama država te da pogreške ne smiju biti ispravljene na teret pojedinaca, posebno onda kada nema suprotstavljenih privatnih interesa.

54. To je shvaćanje reinterpretirano u nizu u međuvremenu donesenih odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Rev 4243/2019-2 od 3. ožujka 2020., Rev 1480/2016 od 5. studenog 2019., Rev 2771/2013 od 13. kolovoza 2019., Rev 291/14 od 17. travnja 2018., poslovni broj Rev-x 974/2017 od 7. svibnja 2019.) na sljedeći način: „Kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe članka 388. st. 4. ZV, nego na temelju drugih odredaba tog Zakona. Rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela, mora snositi država i ne smiju se ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud RH naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba.“

55. Posjed je zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj za posjedovanje, posjed je istinit ako nije pribavljen ni silom, ni potajno ni prijevarom ni zloupotrebom povjerenja, a posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, a poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada (čl. 18. ZV-a).

56. Sagledavajući rezultate izvedenih dokaza, kako materijalnih tako i personalnih, ovaj sud zaključuje da je u konkretnom slučaju tužitelj dokazao sve zakonom propisane pretpostavke za stjecanje prava vlasništva predmetne nekretnine dosjelošću u odnosu na tuženicu, a koje pretpostavke su propisane odredbom članka 159. stavak 2. i 4. ZVDSP-a.

57. Tužitelj je dokazao da je na temelju pravnog posla 1983. stekao predmet spora, te da se kasnije osnovna čestica koju je kupio cijepala na česticu koja bi sada bila predmet spora. Iz iskaza svjedoka u ovom predmetu doista proizlazi da bi tužitelj zidove koji se nalaze na predmetu spora počeo raditi odmah kad je počeo graditi i svoju kuću na susjednoj čestici i to sredinom 1980. tih godina. Iz dokaza koji prileži spisu, kao i iskaza zz tuženika proizlazi da od tužitelja nitko nije tražio uklanjanje predmetnih zidova 30 godina od kada je tužitelj u posjedu predmeta spora. Nema dokaza da bi tužitelj zagradio bilo kakav put radnjama poduzetim na predmetu spora. Tužitelj je mogao opravdano smatrati nakon što ga je prodavatelj uveo u posjed 1983. da mu pripada upravo i predmet spora, budući mu je prema njegovu iskazu tako i pokazano na terenu. Do dopisa od strane tuženika, tužitelja očito 30 godina nitko nije ometao u posjedu predmeta spora, niti je bilo tko tražio uklanjanje nastambe koju je tužitelj izgradio na istome. Dakle, tužitelj je bio preko 30 godina u samostalnom, poštenom, zakonitom i istinitom posjedu predmeta spora, neometan od bilo koga, uvjerenja dubokoga da je istoga i kupio.

58. Slijedom svega navedenog, sud je odlučio kao u izreci.

59. Odluka o troškovima postupka donesena pod točkom IV. izreke presude temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a, a troškovi tužitelja sastoje se od troškova vještačenja u iznosu od 447,65 EUR, troškova zastupanja po OT za sastav tužbe te sastav obrazloženog podneska od 14.04.2021. i 28.1.2025., svaka radnja po 200,00 EUR, te pristup na ročišta 21.12.2022., 15.04. 2024., 16.10.2024., 3.12.2024., 28.09.2025., 2.12.2025. i 10.02.2026., svaka radnja po 200,00 EUR, uvećano za 25% ili 450,00 EUR.

60. Tužitelj je odbijen za više zatraženi iznos i to trošak sastava podneska od 28.11.2024. budući isti nije bio potreban za vođenje ove parnice, kao i troška sudskih pristojbi, budući je tužitelj postavio neodređen tužbeni zahtjev vezano za potraživanje troška istih. Nije mu priznat ni trošak pristupa na ročište za objavu budući odvjetnik nije ni pristupio na isto.

U Supetru, 01. travnja 2026.

SUDAC:

Jadranko Basić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA:

- tužitelju po punomoćniku

- tuženiku po punomoćniku

- u spis