Baza je ažurirana 01.12.2025. zaključno sa NN 117/25 EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

1

Poslovni broj: Ob-57/2022-3

 

 

 

Republika Hrvatska

 

 

Županijski sud u Varaždinu

 

 

Stalna služba u Koprivnici

 

 

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

 

 

Poslovni broj: Ob-57/2022-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Veljka Kučekovića kao predsjednika vijeća, Tatjane Kučić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Damira Ronića kao člana vijeća, u parničnom predmetu tužitelja V. K., OIB: ..., iz O., kojeg zastupa punomoćnik M. M., odvjetnik iz O., protiv tužene S. K., OIB: ..., iz O., sada u L., koju zastupa punomoćnik D. O., odvjetnik iz V., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P Ob-407/2021-24 od 17. studenog 2022., koja je ispravljena i nadopunjena rješenjem istog suda poslovni broj P Ob-407/2021-27 od 23. studenog 2022., u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 11. siječnja 2024.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se žalba tuženice kao neosnovana i potvrđuje presuda u točkama I. i III. izreke presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P Ob-407/2021-24 od 17. studenog 2022., koja je ispravljena i nadopunjena rješenjem istog suda poslovni broj P Ob-407/2021-27 od 23. studenog 2022.

 

Obrazloženje

 

1. Sud prvog stupnja donio je presudu čija izreka glasi:

"I/ Nalaže se tuženici S. K., OIB: ..., iz O., isplatiti tužitelju V. K., OIB: ..., iz O., iznos od 13.750,00 eura (trinaesttisućasedamstotinapedeseteura) u protuvrijednosti u kunama na dan isplate prema prodajnom tečaju A. b. d.d. zajedno sa zateznim kamatama po stopi zatezne kamate određene za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%-tna poena, tekućim od 16. srpnja 2021. do isplate, u roku od 15 dana.

II/ S preostalim dijelom zahtjeva, a preko iznosa od 13.750,00 eura u protuvrijednosti u kunama, tužitelj se odbija.

III/ Nalaže se tuženici isplatiti tužitelju na ime troška postupka iznos od 10.439,37 kn/1.385,54 eura s pripadajućim zateznim kamatama po stopi zatezne kamate određene za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%-tna poena, tekućim od 17. studenog 2022. do isplate, u roku od 15 dana."

 

1.1. U sklopu citirane presude sud prvog stupnja je donio i rješenje čija izreka glasi:

"Ne dopušta se povlačenje tužbe tužitelja za iznos od 250,00 eura u protuvrijednosti u kunama s pripadajućim zateznim kamatama."

 

1.2. Sud prvog stupnja je svojim rješenjem poslovni broj P Ob-407/2021-27 od 23. studenog 2022. ispravio gore citiranu presudu čija izreka glasi:

"I/ Ispravlja se i nadopunjuje presuda ovoga suda broj P Ob-407/2021 od 17. studenog 2022. na način da se pod točkom I i III/ izreke presude dodaje:

"u roku 15 dana."

II/ U preostalom dijelu ovosudna presuda broj P Ob-407/2021 od 17. studenog 2022. ostaje neizmijenjena."

 

2. Protiv točaka I. i III. izreke presude pravovremenu i dopuštenu žalbu podnijela je tuženica iz svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07.-Odluka USRH, 84/08., 96/08.-Odluka USRH, 123/08.-ispravak, 57/11., 148/11.-pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22.; dalje: ZPP) te predlaže da sud drugog stupnja preinači presudu u pobijanom dijelu tako da odbije tužbeni zahtjev tužitelja i obveže tužitelja na plaćanje troškova postupka tuženici, a podredno da presudu u pobijanom dijelu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na odlučivanje.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Tuženica u žalbi tvrdi da je donoseći pobijanu presudu sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a te da je pogrešno primijenio odredbe članka 8. i 338. stavak 4. ZPP-a. Obrazlažući te bitne povrede tuženica paušalno navodi da sud nije analizirao svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno, ne iznoseći koje to dokaze sud nije analizirao, a isto tako paušalno tvrdi da je izreka presude nerazumljiva te da proturječi razlozima presude ne navodeći u čemu se sastoji eventualna proturječnost. Kako ovaj sud ne pazi po službenoj dužnosti na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a u smislu članka 365. stavak 2. ZPP-a, žalbene tvrdnje o počinjenoj toj bitnoj povredi ovaj sud nije ispitivao jer tuženica nije konkretno navela u čemu bi se bitna povreda sastojala. Suprotno žalbenim tvrdnjama, sud je analizirao provedene dokaze te ih je doveo u vezu, zbog čega su neosnovane žalbene tvrdnje o počinjenoj bitnoj povredi iz članka 354. stavak 1. ZPP-a u vezi s člankom 8. i 338. stavak 4. ZPP-a. Sud prvog stupnja nije počinio niti druge bitne povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Nakon provedenog postupka sud prvog stupnja utvrđuje, kao nespornu činjenicu među strankama, da su tužitelj i tuženica sklopili brak 28. prosinca 1985. i da je faktična bračna zajednica prestala 13. srpnja 2021. Također, među strankama je bilo nesporno da su vikendicu u A. kupili 8. siječnja 2001. za iznos od 8.500,00 DEM, koja sredstva je tuženica ostvarila prodajom kuće koju je naslijedila iza svojih roditelja, zatim da su nakon kupovine tužitelj i tuženica bili upisani kao suvlasnici u jednakim dijelovima na vikendici, da su vikendicu prodali 2012. za iznos od 27.500,00 eura, koji iznos je položen na račun tuženice, za koji račun je tužitelj imao punomoć sve do 16. srpnja 2021. kada je tuženica opozvala punomoć tužitelju. Među strankama nije bilo sporno niti da tuženica tužitelju nije isplatila ½ ostvarene kupoprodajne cijene.

 

6.1. U odnosu na spornu činjenicu predstavlja li vikendica u A. posebnu imovinu tuženice te ima li tužitelj pravo na isplatu ½ ostvarene kupoprodajne cijene, koju isplatu traži u ovom postupku, sud utvrđuje da je takav tužbeni zahtjev tužitelja osnovan iz razloga što je među strankama postojao dogovor da se prilikom kupovine vikendice upišu kao suvlasnici u jednakim dijelovima pa kada je nakon prodaje tuženica zadržala u cijelosti iznos ostvaren prodajom vikendice, ona je po ocjeni suda ½ dijela prodajne cijene u iznosu od 13.750,00 eura stekla bez pravne osnove u smislu odredbe članka 1111. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23.; dalje: ZOO), zbog čega je taj iznos u obvezi platiti tužitelju. Kako je sud tuženicu smatrao nepoštenim stjecateljem zbog toga što je znala da je tužitelj upisan kao suvlasnik u ½ dijela vikendice, te kako je faktična bračna zajednica prestala 13. srpnja 2021., a punomoć tužitelju za raspolaganje po računu na kojem su se nalazila sredstva ostvarena prodajom vikendice opozvana je 16. srpnja 2021., sud je obvezao tuženicu da tužitelju plati zakonske zatezne kamate počevši od 16. srpnja 2021. do isplate.

 

6.2. U odnosu na tvrdnju tuženice da je vikendica koja je prodana bila njezina posebna imovina, sud utvrđuje da tužbu kojom bi tražila takvo utvrđenje tuženica nije podnijela niti je tijekom ovog postupka istaknula protutužbeni zahtjev za utvrđenje njezinog samovlasništva, iz kojih razloga ocjenjuje da su te tvrdnje neosnovane, a osim toga pravno je shvaćanje suda prvog stupnja da bez obzira na činjenicu što je vikendica kupljena sredstvima koja predstavljaju posebnu imovinu tuženice, da je tijekom postupka nedvojbeno utvrđeno da je prava volja stranaka u vrijeme kupovine vikendice bila da se i tužitelj upiše kao suvlasnik u ½ dijela.

 

7. Činjenična utvrđenja suda prvog stupnja, kao i primjenu materijalnog prava i ovaj sud prihvaća kao pravilne.

 

8. Odredbom članka 1111. ZOO-a propisano je da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće naknaditi vrijednost postignute koristi.

 

8.1. Suprotno žalbenim tvrdnjama i po ocjeni ovoga suda pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da je novčani iznos koji se nalazi na računu tuženice bračna stečevina tužitelja i tuženice ostvarena prodajom imovine stečene tijekom trajanja braka. Iako je nesporna činjenica među strankama bila da je vikendica u A. kupljena posebnom imovinom tuženice za iznos od 8.500,00 DEM, kao što između stranaka nije bilo sporno da su nakon kupovine stranke ulagale u tu nekretninu i na taj način joj povećale vrijednost, na što bi ukazivala i činjenica da je nekretnina prodana za iznos od 27.500,00 eura, po ocjeni ovoga suda vlastita posebna imovina tuženice u novčanom iznosu od 8.500,00 DEM promijenila je oblik i postala bračnom stečevinom u smislu odredbe članka 248. Obiteljskog zakona ("Narodne novine" broj 116/03., 17/04., 136/04., 107/07., 57/11., 61/11., 25/13., 75/14., 5/15., 103/15.; dalje: OBZ), koji propisuje da je bračna stečevina imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine. Isto pravno shvaćanje iznio je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi broj Rev-2370/2018. Kako je novac stečen prodajom vikendice u A., koja je bila upisana kao suvlasništvo stranaka na jednake dijelove, bračna stečevina tužitelja i tuženice, jer je on ostvaren prodajom nekretnine koja je kupljena posebnom imovinom tuženice, ali joj je vrijednost povećana zbog ulaganja i rada tijekom trajanja braka stranaka, uz činjenicu da je prilikom kupovine nekretnine tuženica znala da ulaže svoju posebnu imovinu, ali je pristala da Ugovor o kupoprodaji zaključe i tužitelj i tuženica, na temelju kojeg Ugovora je izvršen upis prava suvlasništva stranaka na jednake dijelove, po ocjeni ovog suda osnovan je tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži da mu tuženica isplati pola iznosa ostvarenog prodajom bračne stečevine obzirom na upisani suvlasnički omjer.

 

8.2. Također, suprotno žalbenim tvrdnjama pravilno je sud zateznu kamatu na dosuđeni iznos dosudio od 16. srpnja 2021., odnosno od dana kada je tuženica opozvala punomoć tužitelju za raspolaganje računom na kojem se nalaze sredstva koja predstavljaju bračnu stečevinu, jer je s tim danom ona postala nepoštena, zbog čega je osnovan tužbeni zahtjev tužitelja u pogledu plaćanja zatezne kamate u smislu odredbe članka 1115. ZOO-a.

 

9. Iz obrazloženih razloga žalbu tuženice trebalo je odbiti kao neosnovanu, a presudu suda prvog stupnja potvrditi primjenom odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a.

 

Koprivnica, 11. siječnja 2024.

 

 

 

Predsjednik vijeća

 

 

 

 

 

Veljko Kučeković v. r.

 

 

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu