REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg J.F. Kennedyja 11

Povrv-119/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Nelli Stipaničev, u pravnoj stvari tužitelja MOČVARNI HRAST d.o.o., Zagreb, Samoborska cesta 90 c, OIB: 45233193313 zastupano po punomoćniku Ivo Franjić, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika RA vl. [obrt] iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa Slađana Rajčić Grof, odvjetnica u Zagrebu, radi isplate iznosa od 23.334,33 eura, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 18. veljače 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, s danom objave 1. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-156/2022-7 kojeg je dana 21. siječnja 2022. donio Općinski sud u Novom Zagrebu, Stalna služba u Zaprešiću, te se tužbeni zahtjev u cijelosti odbija kao neosnovan.

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 3.125,00 eura, u roku od 8 (osam ) dana.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnih troškova u iznosu od 1.875,00 eura, kao neosnovan.

Obrazloženje

1.

Na prijedlog tužitelja (tada ovrhovoditelja) Općinski sud u Novom Zagrebu, Stalna služba u Zaprešiću, donio je dana 21. siječnja 2022. rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-156/2022-7 radi namirenja tražbine tužitelja u iznosu od 23.343,33 eura, te nastalog troška ovršnog postupka, sve s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

2.

Tuženik (tada ovršenik) je dana izjavio prigovor slijedom čega je sud rješenjem poslovni broj Ovrv-156/2022-9 od dana 88. veljače 2022. navedeno rješenje o ovrsi stavljeno van snage u dijelu u kojem je određena ovrha i u tom dijelu se ukidaju provedene radnje, a u dijelu kojim je naloženo plaćanje te postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

3.

U prigovoru tuženik (tada ovršenik) osporava rješenje o ovrsi u cijelosti, te da ne postoji pravni odnos između njih. Navodi da je ovrha određena temeljem isprave koja ne sadrži sve potrebne knjigovodstvene elemente da bi se smatra vjerodostojnom ispravom. Nije moguće iz iste utvrditi datum dospijeća, ističe prigovor zastare, i presuđene stvari. Predlaže ukinuti rješenje o ovrsi.

4.

Nadalje, tijekom postupka tužitelj je naveo da je bio angažiran od strane Veleposlanstva SR Njemačke radi izvođenja stolarskih radova temeljem Ugovora o izvođenja radova na rekonstrukciji objekta, u rezidenciji Njemačkog veleposlanstva u Zagrebu, na adresi [adresa]. Tuženik je angažirao tužitelja, kao podizvođača, za izradu novih prozora, vrata i krila, za naprijed navedenu zgradu, a koje poslove je tužitelj i obavio za tuženika. Tuženik je tužitelju prilikom dogovora, dao avans/osiguranje u visini od 5.000,00 EUR, a između stranaka je dogovoreno da će navedeni iznos tužitelj vratiti tuženiku prilikom uplate ukupno ugovorene cijene za radove za koje je tuženik angažirao tužitelja. Između stranaka je za izvedene radove dogovorena cijena u iznosu od 126.000,00 kn, uvećano za PDV 25%, što iznosi 157.500,00 kn, te je za dodatne radove tužitelj obračunao tuženiku dodatni iznos od 18.650,00 kn, uvećano za PDV 25%, što iznosi 23.312,50 kn, dakle sveukupnu cijenu od 180.812,50 kn. Između stranaka je dogovoreno da će tužitelj izraditi nove prozore, vrata, i nova prozorska krila, obzirom da tuženik nije bio u mogućnosti izraditi naprijed navedeno u ugovorenom roku, te je zbog toga angažirao tužitelja kao podizvođača. Sukladno dogovoru stranaka tuženik je bio zadužen za finalizaciju radova, u smislu farbanja novoizrađene stolarije, silikoniranje između zida i prozora te ostalih radova, dok je tužitelj bio zadužen samo za izradu i montažu novih vrata, prozora i krila, kako je to naprijed navedeno, odnosno za dio poslova koje je ovdje tuženik ugovorio s naručiteljem. S obzirom da tuženik nije izvršio ugovorene radove na način i u roku kako je to ugovoreno između tuženika i naručitelja, naručitelj Veleposlanstvo SR Njemačke raskinulo je predmetni ugovor te angažiralo ovlaštenog sudskog vještaka prof dr. Hrvoje Turklin koji je napravio nalaz i mišljenje izvedenih radova od 22.05.2017. godine. Prilikom raskida ugovora, Veleposlanstvo SR Njemačke je isplatilo tuženiku iznos od 433.823,00 kn za radove koje je tuženik izveo zajedno s podizvođačima, u ovom slučaju tužiteljem. Tuženik nikada nije platio tužitelju iznos za radove koje je tužitelj izveo, osim manjeg iznosa od 5.000,00 kn, dakle, tuženik je tužitelju ostao dužan iznos od 175.812,50 kn, a zbog čega je ovaj postupak i pokrenut. Sve predviđene i ugovorene radove koji su dogovoreni s tuženikom, tužitelj je u cijelosti izvršio u roku i po pravilima struke, te tuženiku fakturirao, a koje radove tuženik nije tužitelju platio.

5.

Nadalje, tijekom postupka tuženik je naveo da ostaje kod iznijetog prigovora zastare. Naveo je da je tuženik tužitelja angažirao radi izvođenja stolarskih radova, (prozori, vrata i rekonstrukcija stare stolarije), na rezidenciji Njemačkog veleposlanstva, u [adresa], temeljem ugovora o izvođenju radova na rekonstrukciji objekta od 25. srpnja 2016. godine, kojeg je tuženik zaključio s investitorom. Sukladno troškovnikom naznačenoj vrsti i opsegu radova, tužitelj je načinio ponudu dana 13. rujna 2016., na iznos od 104.000,00 kn, od čega na ime glavnice 83.200,00 kn te na ime PDV-a, iznos od 20.800,00 kn. Tražbina tužitelja bila je osporena po više osnova : po prihvaćenoj ponudi br. 30/1/1 od 13. rujna 2016., naznačen je iznos od 104.000,00 kn, dok su bili ispostavljeni računi na ukupan iznos od 180.812,50 kn, tuženik je tužitelju izvršio plaćanje u nekoliko navrata preko računa i gotovinski na način da je ukupno uplatio iznos od 80.000,00 kn tako da je : a) dana 16. studenog 2016., plaćen iznos u gotovini od 5.000,00 EUR -a, b) dana 25. studenog 2016., plaćen iznos od 2.000,00 EUR-a, c) dana 30. studenog 2016., plaćen iznos od 3.000,00 EUR-a, te d) dana 20. prosinca 2016., plaćen iznos od 5.000,00 kn putem računa, te se dana 31. svibnja 2017., sukladno odredbi čl. 636.st.6. Zakona o obveznim odnosima, obavijestilo tužitelja o materijalnim nedostacima izvedenih radova, koji su tijekom ranije vođenog postupka specificirani vrstom i umanjenjem vrijednosti radova. Nakon istaknutog osporavanja u ranije vođenom postupku uslijedilo je djelomično povlačenje tužbe na ročištu za glavnu raspravu održanom dana 11. srpnja 2018., na iznos od 139.062,50 kn da bi se opetovano inicirao novi postupak ovaj put temeljem otvorenih stavki koje ne predstavljaju vjerodostojnu ispravu zato što se u iste projiciralo iznose s pogrešnim datuma kako bi se pokušalo nezakonito izbjeći zastarne rokove, pa je tako u dokumentu nazvanom KONTO KARTICA s datumom 1. siječnja 2021. naznačen RN 125/1/1 u iznosu od 152.500,00 i RN 131/1/1 u iznosu od 23.312,50, odnosno u ukupnom iznosu od 175.812,50 kn.

6.

Tužitelj se očitovao na način da je prijedlog za ovrhu upravo išao na iznos kada se umanje uplate koje potvrde prileže u spisu Povrv-2221/2017, a to je utuženi iznos od 175.812,50 kn. U odnosu na nalaz i mišljenje i navode vještaka, kao i navode punomoćnika tuženika, utvrđeni nedostaci na stolarskim radovima u rasponu od 3-5% odnose se upravo na poslove koje je na stolariji obavljao tuženik. Upravo iz razloga što je tužitelj svoj posao uredno odradio, kasnije ga je angažiralo veleposlanstvo Njemačke za dovršetak posla, kao i druge poslove na ambasadi.

7.

Sud je proveo dokaze: izvršio uvid u prijedlog za ovrhu i rješenje o ovrsi (str. 1-6, 28 spisa), konto kartica (str. 7 spisa), potvrda o uvidu u podatke obrtnog registra (str. 8 spisa), Ugovor o izvođenju radova ( list 85-90 spisa), sporazum o raskidu govora ( list 91-105 spisa), nalaz i mišljenje sudskog vještaka prof. dr. Turklin Hrvoja ( str. 106-150 spisa), saslušao svjedoka ĐA ( list 155-156 spisa), izvršio uvid u spis Povrv-2221/2017.

8.

Ocjenom izvedenih dokaza, sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014; 70/19 dalje: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan, osim u manjem dijelu troškova ovršnog postupka.

9.

Predmet spora jest zahtjev tužitelja prema tuženiku za isplatu iznosa od 23.334,33 eura na ime neplaćena dva računa koje je tužitelj izdao tuženiku radi izvođenja stolarskih radova na rekonstrukciji objekta, u rezidenciji Njemačkog veleposlanstva u Zagrebu, a koje radove je tužitelj izveo za tuženika kao podizvođač.

10.

Nesporno je među strankama da su bile u poslovnom odnosu, na način da je tuženik angažirao tužitelja, kao podizvođača na rekonstrukciji objekta u rezidenciji Njemačkog veleposlanstva u Zagrebu, za izradu novih prozora, vrata i krila, na predmetnom objektu. Nesporno je i da je Ugovor o izvođenju radova sklopljen između tuženika i Njemačkog veleposlanstva u Zagrebu raskinut, te da je tuženik određene radove izvršio s određenim nedostacima, stoga je vrijednost ugovorenog radova, a radi nedostataka, umanjeno za iznos od 71.057,60 kn.

11.

Sporno je između stranaka da li je nastupila zastara utuženih računa, istaknuti prigovor presuđene stvari od strane tuženika, sporna je osnova i visina tužbenog zahtjeva, odnosno sporno je između stranka da li je tužitelj izvršio svoje usluge uredno prema tuženiku.

12.

Nadalje, uvidom u spis poslovni broj Povrv-2221/17 , Trgovačkog suda u Zagrebu, sud je utvrdio da je rješenjem od 23. rujna 2020. sud utvrdio da je tužba povučena, stoga je neosnovan i prigovor presuđene stvari od strane tuženika, obzirom da kada tužitelj povuče tužbu postupak se obustavlja ali se smatra kao da tužba nikada nije bila podnesena, te tužitelj može ponovno podnijeti potpuno istu tužbu protiv iste osobe, dok bi o institutu presuđene stvari eventualno bilo riječ kada je o nekom zahtjevu već donijeta pravomoćna presuda, odnosno za razliku od povlačenja tužbe presuđena stvar trajno rješava spor i onemogućuje njegovo ponovno pokretanje među istim strankama.

13.

Iz saslušanja svjedoka ĐA proizlazi da ih je tuženik angažirao kao podizvođača za izvođenje radova na objektu veleposlanstva Njemačke na poslovima izrade nove stolarije od drva. Njega je i ranije angažirao tuženik za poslove koji nisu bili u njegovoj domeni, zato i nisu potpisali ugovor. Dobio je od tuženika avans na ruke u iznosu od 5.000,00 EUR za materijal, a dogovor je bio kada mi on uplati cijeli iznos preko računa, ja mu vratim 5.000,00 EUR na ruke. Tuženik je morao dovršiti posao na način "ja sam izradio stolariju, a on ju je morao ličiti odnosno morao ju je malerski obraditi". To on nije kvalitetno izveo. Došlo je do problema, tuženiku je kao izvođaču pozvan sudski vještak koji je utvrdio nedostatke i zbog toga su mu umanjeni računi i došlo je do raskida ugovora. Moj dio posla je uredno odrađen. Poznato mi je da je neki mali dio plaćen na račun, zvao sam tuženika na uplatu, ali nije se odazvao pozivu. Tuženik mi nije prigovarao na moj dio posla niti usmeno niti pismeno. Ja sam svoj dio posla odradio u dogovorenom roku. Navodi da je sa tuženikom i ranije surađivao, sve je bilo na usmenim dogovorima i ranije nije bilo problema do ovog slučaja. Ističe da je i sada bio dogovor da kada bi on naplatio sveukupno, da onda podmiri i meni moj dogovoreni dio. Nije bilo sumnje da mu tuženik ne bi platio jer je svoje obveze prema njemu do tada uredno ispunjavao. Poslije raskida ugovora kontaktiran je od Njemačke ambasade da sve nedostatke saniramo, što smo i učinili te i dalje radimo za njih i nije bilo problema oko naplate od strane Njemačke ambasade.

14.

Sud vjeruje iskazu svjedoka obzirom da je iskazivao prvenstveno u skladu s drugim provedenim dokazima.

15.

Iz nalaza i mišljenja vještaka prof. dr. sc. Turkulina ( a za koji su se stranke usuglasile da se koristi u ovom predmetu na raspravi dana 18. veljače 2026.) proizlazi da su stolarski radovi ( a za koje radove je bio angažiran tužitelj) izvedeni odgovarajuće i kvalitetno, ugradnja stakla je izvedena pravilno i kvalitetno, ali bojanje elemenata stolarije je izvedena s različitim razinama kvalitete, neuredno, neravnomjerno. Sud vjeruje navedenom nalazu i mišljenju obzirom da je isti prvenstveno izrađen od stručne osobe.

16.

Temeljem članka 590. Zakona o obveznim odnosima ( „Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15; dalje: ZOO) propisano je da ugovorom o dijelu izvođač se obvezuje obaviti određeni posao, a naručitelj se obvezuje platiti mu za to naknadu. Ugovor o dijelu je imenovani, konsenzualni, dvostranoobvezni, naplatni i neformalni ugovor. Bitni sastojci su djelo i naknada, djelo ( posao) mora biti po svojoj prirodi materijalni, a ne pravni posao, a predmet ugovora može biti i usluga.

17.

Temeljem čl. 604. st. 1 ZOO-a naručitelj je dužan pregledati izvršeno djelo i o nađenim nedostacima bez odgađanja obavijestiti izviđača.

18.

Slijedom iznijetoga, a na temelju tako provedenog postupka sud je utvrdio da je istaknuti prigovor zastare od strane tuženika osnovan. Ovo stoga što sukladno čl. 228. ZOO-a međusobne tražbine iz trgovačkih ugovora o prometu roba i usluga zastarijevaju za tri godine. Dakle, sud je uvidom u spis Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-2221/17, utvrdio da utuženi računi i to račun broj 125/1/1 dospijeva 30.11.2016.g, a račun broj 131/1/1 dospijeva 9.12.2016.g. a prijedlog za ovrhu je podnijet sudu dana 10. siječnja 2022.g. dakle izvan trogodišnjeg roka. Ovdje valja još naglasiti da je sud uvidom u konto karticu ( list 7 spisa) utvrdio da je u istoj evidentiran datum dokumenata 01.01.2021. ali u opisu knjiženja evidentirani su upravo navedeni računi temeljem kojih je i podnijet prijedlog za ovrhu, stoga je u ovom slučaju rok zastare potrebno računati od dana dospijeća predmetnih računa i odlučeno je kao u toč. I. izrijeke, na temelju odredbe članka 451. stavka 3. ZPP-a.

19.

Odluka o zahtjevu tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka temelji se na odredbama članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP -a. Tuženiku je priznat trošak zastupanja po odvjetniku u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15., dalje: OT), i to za sastav prigovora, podnesaka od 10.2.2026., (Tbr. 8.1. OT), te za zastupanje na ročištu dana 17.6.2024., 6.10.2025., 10.2.2026., svaki u iznosu od 250 bodova (Tbr. 9.1. OT), odnosno 2.500,00 eura, uvećano za iznos PDV-a 625,00 eura, ukupno 3.125,00 eura. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki II. izreke presude.

20.

Ne pripada mu naknada za pristupa na ročište dana 21.9.2022. i 2.12.2025. obzirom da se na istim ročištima samo ponavljalo što je već iznijeto u prigovoru, dakle nije se meritorno raspravljalo, kao i za sastav podneska od 21.10.2022., obzirom da je tuženik samo ponavljao već prethodno navedeno odnosno, taj trošak nije bio potreban za vođenje predmetne parnice, u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a. Stoga je zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka valjalo odbiti kao neosnovan za iznos od 1.875,00 eura i odlučiti kao u toč. III. Izrijeke.

U Zagrebu, 1. travnja 2026.

SUDAC:

Nelli Stipaničev

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), koja se podnosi putem ovog suda u dva primjerka za sud i u jednom primjerku za svaku protivnu stranku.

DNA:

1. MOČVARNI HRAST d.o.o., Zagreb, Samoborska cesta 90 c, OIB: 45233193313 zastupano po punomoćniku Ivo Franjić, odvjetniku u Zagrebu,

2. RA vl. Obrta [obrt] iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa Slađana Rajčić Grof, odvjetnica u Zagrebu