REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

PR-286/2024-69

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Idi Vrančić, u pravnoj stvari tužiteljice ŠS, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Tomislavu Miličeviću, odvjetniku iz OD Miličević - Šupuković iz Zagreba, Maksimirska cesta 103, protiv tuženika Hrvatska poštanska banka d.d., Zagreb, Jurišićeva ulica 4, OIB: 87939104217, zastupana po punomoćnici Silviji Gnjidić, odvjetnici iz Zagreba, Praška 8, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 23. veljače 2026. u nazočnosti zamjenice punomoćnice tužiteljice ĐS, odvjetničke vježbenice i punomoćnice tuženika Silvije Gnjidić odvjetnice, sukladno odredbi čl. 335 st. 4 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka Ustavnog suda RH, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda RH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje u tekstu: ZPP), dana 1. travnja 2026. objavio je i

p r e s u d i o  je

I/ Nalaže se tuženiku platiti tužiteljici iznos od 3.218,94 EUR, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, koje teku od 7. travnja 2021. godine pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena do 29. prosinca 2023., a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II/ Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 3.103.90 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 1. travnja 2026. pa do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III/ Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 775,00 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 1. travnja 2026. pa do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Tužiteljica ŠS (dalje u tekstu: tužiteljica) u tužbi od 04. listopada 2021. navodi da je bila zaposlena kod tuženika Hrvatska poštanska banka d.d. (dalje u tekstu: tuženik), te je dana 30. ožujka 2020. na radnom mjestu doživjela razbojnički prepad. Tužiteljica je uslijed štetnog događaja zadobila ozljede opisane u priležećoj medicinskoj dokumentaciji, radi čega joj je pružena liječnička pomoć. Tužiteljici je radi štetnog događaja utvrđena privremena nesposobnost za rad radi čega je izgubila dio zarade. Tužiteljica navodi da je pretrpjela povredu prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje na ime čega potražuje pravičnu novčanu naknadu kao i imovinsku štetu s naslova izgubljene zarade. Prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu iz podneska tužiteljice od 9. lipnja 2025. tužiteljica potražuje isplatu ukupnog iznosa od 3.218,94 eura na ime neimovinske i imovinske štete, sve uvećano za zakonske zatezne kamate kako je to navedeno u izrijeci.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Nije sporno da se predmetnog dana dogodio razbojnički napad u poslovnici tuženika. Tuženik ističe da ne odgovara za štetu tužiteljici budući da je ista posljedica protupravnog djelovanja treće osobe, odnosno ista je posljedica više sile čije posljedice tuženik nije moga spriječiti. Tuženik navodi da je tužiteljici osigurao uvjete za siguran rad uz prihvatljivu razinu sigurnosti i mjere zaštite, a predmetni događaj se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti. Navodi da štete nije u vezi sa tehnološkim procesom rada. Navodi da je štete posljedica više sile, te da ne postoji odgovornost tuženika za istu. Osporava visinu štete i pravo na naknadu štete zbog izgubljene zarade. Predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

3. Tijekom postupka izvedeni su slijedeći dokazi: izvršen je uvid u Ugovor o radu (str. 5-6 spisa), u prijavu o ozljedi na radu (str. 7-10 spisa), u medicinsku dokumentaciju za tužiteljicu (str. 11-29 spisa), u izvješće o privremenoj nesposobnosti za rad (str. 30-40 spisa), u isplatne liste (str. 41-58 spisa), u odštetni zahtjev (str. 59 spisa), u projektnu dokumentaciju tehničke zaštite (str. 87-92 spisa), u Rješenja MUP RH, Ravnateljstva civilne zaštite (str. 93-95 spisa), u dopis tuženika (str. 96-97 spisa), u jednostrani raskid ugovora o radu (str. 99 spisa), u zapisnik o inspekcijskom nadzoru (str. 103-107 spisa), u Pravilnik o zaštiti na radu (str. 108-128 spisa), izveden je dokaz medicinskim vještačenjem po vještaku prof. dr. sc. Lani Mužinić Marinić o čemu u spisu prileži pisani nalaz i mišljenje (str. 147-153 spisa) pisano očitovanje vještaka (str. 182-183 spisa), te medicinsko vještačenje po vještaku prim. Dr. sc. Azri Huršidić-Radulović o čemu u spisu prileži pisani nalaz i mišljenje (str. 207-218 spisa), te pisano očitovanje vještaka (str. 267-268 spisa), saslušani su svjedoci ĆS (str. 131-132 spisa), RS (str. 132-133 spisa) te tužiteljica kao parnična stranka (str. 133-134 spisa).

4. Slijedom svih izvedenih dokaza sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti osnovan iz sljedećih razloga.

5. Uvidom u prijavu o ozljedi na radu je utvrđeno da je tužiteljica dana 30. ožujka 2020. pretrpjela ozljedu na radu, na način da je doživjela mentalnu traumu prilikom pljačke poslovnice u kojoj radi. Iz prijave dalje proizlazi da je tužiteljici ozljeda priznata kao ozljeda na radu od strane HZZO-a, a koja činjenica među strankama nije sporna.

6. U odnosu na dinamiku nastanka štetnog događaja izveden je dokaz saslušanjem svjedoka i tužiteljice kao parnične stranke.

7. Svjedok RS u svom iskazu navodi da je očevidac štetnog događaja i žrtva pljačke. Radio je na blagajni, a tužiteljica je tada bila u prostoriji u kojoj rade savjetnici za stanovništvo. Bilo je vrijeme pandemije Covid-19 i pravilo je bilo takvo da pušta ju klijente jednog po jednog, i nakon što klijent uđe da zaključa ju vrata kako bi spriječili ulaz sljedećeg klijenta prije nego ovaj izađe. U to vrijeme svi su nosili zaštitne maske i to je bilo normalno. U jednom trenutku ušao je klijent, imao je zaštitnu Covid masku, prišao je na blagajnu i zatražio isplatu. Svjedok je zatražio osobnu, a nakon što je pogledao vidio je uperen pištolj. U tom trenutku zatražio je isplatu novca iz blagajne i pružio vrećicu. Svjedok je predao novac i nakon toga je on rekao da idu u sljedeću prostoriju kod tužiteljice. Koliko se sjeća svjedok je tužiteljici rekao da je pljačka i on je tada tražio da idu svi dolje u trezor kako bi uzeo i taj novac. Sef se nalazi u posebnoj prostoriji u podrumu, a potrebna je dvostruka šifra za ulazak u sef. Čitavo to vrijeme pljačkaš je napominjao da neka ništa ne pokušavaju, jer da je on također zaštitar i zna sve procedure. Prvotno je pljačkaš uperio pištolj u svjedoka, svjedok je vidio pištolj, da bi ga kasnije spremio u džep i držao ga je zajedno s rukom u džepu. Kasnije ne može reći da je vidio pištolj, ali je znao da ga ima u džepu. Nakon toga su svi troje došli u sef, ukucali su šifru za ulazak u prostoriju, a potom i dvostruku šifru za ulazak u sef koja ima odmak od tri minute, svi su pričekali protek tri minute, nakon čega se sef otvorio i on je uzeo polog iz sefa. Nakon toga im je rekao da neka odu u wc i pričekaju da on izađe iz poslovnice, što smo i učinili. Svjedoku je teško procijeniti vremenski period koliko je trajala čitava pljačka, s obzirom da je dolje u sefu vremenski odmak od tri minute za otvaranje sefa, možda nekih sedam do osam minuta. Osoba (pljačkaš) je bila mirna i staložena, on je napomenuo da je to pljačka, tražio je da ga posluša ju i naprave kako on traži i da će sve biti u redu. Svjedok misli da tužiteljica u prvom trenu nije vidjela da je u tijeku pljačka, jer nije bilo nikakve vike niti galame, ne vjeruje da je mogla čuti razgovor na blagajni iz druge prostorije, ona je shvatila da je u pitanju pljačka tek kada su došli u njenu prostoriju. Tužiteljica i svjedok su bili relativno smireni, relativno su to smireno odradili, budući da pljačkaš nije bio nasilan i agresivan. Čekali su neko vrijeme da se pojave nadređeni i policija, koja ih je odvela u postaju gdje su dali izjave. Svjedok je bio na bolovanju nakon te pljačke tri tjedna. Neko vrijeme je nakon te pljačke bio zaštitar u poslovnici.

8. Tužiteljica u svom iskazu navodi da je toga dana bila na zamjeni u poslovnici u Maksimirskoj, a inače je radila u poslovnici u Dubravi. Bilo je vrijeme pandemije i naputak je bio takav da smije biti samo jedan klijent u poslovnici, a nošenje maski bilo je obvezno. Sa svog radnog mjesta nije mogla vidjeti sve što se događa na blagajni, tako da nije čula razgovor pljačkaša i kolege RS, nije bilo buke i galame. U jednom trenutku oni su došli po tužiteljicu i kolega je rekao da je u tijeku pljačka, nakon toga su se spustili u trezor, a pljačkaš je rekao da ne stišće panic tipku, jer joj se ne isplati, obzirom da je to novac od banke. Potom su ukucali brojeve šifri za ulazak u prostoriju gdje se nalazi sef i ulazak u sef, pri čemu je pljačkaš također napomenuo da neka ne kuca broj unazad, u kojem slučaju se također otvaraju vrata sefa, ali se ujedno obavještava policija putem tihog alarma. Ne zna je li napomenuo da je radio u banci, ili bio zaštitar, uglavnom imao je saznanja o tome kako se otvara sef. Čekali su protek tri minute prvo za vrata, a potom za sef, još ih je tražio da izdvoje označene novčanice, uzeo je novac i odveo ih do wc-a gdje su pričekali da ode iz poslovnice. Kasnije su nazvali policiju i to sve je jako dugo trajalo, prvo su dali izjavu policiji u samoj poslovnici, a potom su ih odveli u policijsku postaju gdje su davali odvojene iskaze. Tužiteljica je nakon štetnog događaja otvorila bolovanje, na kojem je bila četiri do pet tjedana u prvom navratu. Vratila se na posao negdje u svibnju u veću poslovnicu u Ulici Račkog. Na poslu je doživjela od kolega to da oni nisu prihvatili njenu situaciju gdje je tužiteljicu svaka osoba sa maskom podsjećala na štetni događaj i nije bila prihvaćena da možda treba više vremena da prihvati ono što se dogodilo. Tužiteljica je ponovno otišla na bolovanje, da bi ju poslodavac zvao svaki tjedan kada će se vratiti i to je tužiteljici stvaralo dodatni pritisak. Čitavo vrijeme liječila se kod psihijatrice, da bi na jesen psihijatrica predložila da ode u dnevnu bolnicu i radi toga joj je ponovno otvorila bolovanje. Tada su opet zvali sa posla, tražili su da dođe na sastanak sa voditeljem službe ljudskih resursa i bio je psiholog tamo i regionalni direktor, i rekli su da treba ili dostaviti potvrdu da može raditi ili ako nije sposobna za rad da će se onda pozdraviti, a sjeća se još da su njenu situaciju usporedili sa situacijom voditeljice ljudskih potencijala koja je navela da isto tako riskira svakodnevno dolaskom na posao zato što pati od visokog krvnog tlaka. Tako da tužiteljica navodi da sama pljačka, s obzirom da pljačkaš nije bio agresivan i glasan, nije bila toliko stresna koliko je kasnije bila izložena pritiscima jer se nije dopustilo da u miru prođe kroz taj događaj i da ga prebrodi. Kasnije su prijetili da će joj slati kontrole bolovanja te je tužiteljica dala otkaz. Shvatila je da se zapravo ne može vratiti.

9. Svjedok ĆS nema neposrednih saznanja o dinamici nastanka štetnog događaja, njegov iskaz odnosi se na tehničku zaštitu koja je primijenjena u poslovnici, a što također nije relevantno za ovaj spor.

10. Iz izvedenih dokaza, suglasnih iskaza svjedoka RS i tužiteljice sud je utvrdio da je tužiteljica obavljajući svoje redovne radne zadatke pretrpjela štetu u vidu traume koja je posljedica pljačke koju je preživjela na radnom mjestu. Utvrđeno je da je do ozljede došlo u okviru obavljanja redovnih radnih zadataka tužiteljice, te da ista svojim postupanjem ni na koji način nije pridonijela nastanku štetnog događaja. Navedena ozljeda priznata je tužiteljici kao ozljeda na radu.

11. Sukladno odredbi čl. 111 st. 1 Zakona o radu (Narodne novine broj: 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23, dalje u tekstu: ZR) ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi s radom poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava. Na ovaj predmet primjenjuje se i odredba čl. 25 Zakona o zaštiti na radu (Narodne novine broj: 71/14, 118/14, 154/14, 94/18 i 96/18, dalje u tekstu: ZZR) koja propisuje da se ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Prema odredbi čl. 25 st. 2 ZZR-a poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

12. Iz navedenih odredbi proizlazi da tuženik kao poslodavac odgovara tužiteljici za štetu po načelu objektivne odgovornosti, što znači da se za odgovornost tuženika ne traži postojanje krivnje tuženika, odnosno postojanje bilo kakvog propusta u poslovanju tuženika. Drugim riječima, tuženik odgovara za štetu uslijed ozljede na radu i u slučaju kada se pridržavao svih propisanih mjera zaštite na radu. Tuženik se tijekom postupka poziva na to da je djelovanje razbojnika radnja treće osobe na koju tuženik nije mogao utjecati niti je posljedice mogao spriječiti, te da se stoga tuženik ima osloboditi od odgovornosti, odnosno da se radi o višoj sili za koju tuženik ne odgovara. Sud je mišljenja da je djelovanje razbojnika kod poslodavca koji se bavi poslovanjem go tovim novcem profesionalni rizik kojeg tuženik kao poslodavac treba uzeti u obzir te se u ovom slučaju ne radi o radnji treće osobe koju tuženik ne bi mogao predvidjeti. Tuženik je svakako trebao predvidjeti mogućnost nastanka ovakvog štetnog događaja, s obzirom da se njegovo poslovanje odnosi na poslovanje s gotovinom. Djelovanje razbojnika u ovom slučaju ne može se smatrati djelovanjem treće osobe u smislu odredbe čl. 25 st. 2 ZZR-a, a radi kojeg bi tuženik mogao biti oslobođen od odgovornosti za štetu. Isto tako se ne može reći da je u pitanju viša sila, odnosno da je riječ o nepredvidivom uzroku nastanka štete izvan tuženika, a s obzirom da je tuženik novčarska institucija koja je radi te činjenice dužna primijeniti tehničku zaštitu prema pravilima propisanim Zakonom o zaštiti novčarskih institucija (Narodne novine broj: 56/15, 46/21, 114/22). Stoga nisu relevantni navodi svjedoka HS koji se odnose na postojanje tehničke zaštite u poslovnici, jer tuženik odgovara tužiteljici za štetu bez obzira na postojanje eventualnih propusta u provedbi tehničke zaštite, a ujedno iz činjenice da je do razbojništva došlo proizlazi da postojeća tehnička zaštita nije uspješno spriječila nastanak štetnog događaja. Stoga je sud utvrdio da postoji odgovornost tuženika za štetu koja je tužiteljici nastala iz ovog štetnog događaja, te da ne postoje razlozi da bi se ta odgovornost isključila, odnosno umanjila.

13. U odnosu na visinu štete izveden je dokaz medicinskim vještačenjem po vještaku prof. dr. sc. Lani Mužinić Marinić, iz čijeg nalaza i mišljenja proizlazi da je tužiteljica kao posljedicu štetnog događaja razvila akutnu stresnu reakciju, poremećaj prilagodbe, te posttraumatski stresni poremećaj. Liječena je ambulantno i kroz dnevnu bolnicu. Tužiteljica je pretrpjela intenzivni i kratkotrajni primarni strah u trenutku štetnog događaja, sekundarni strah u vidu zabrinutosti za zdravlje bio je jačeg intenzite ta 2 dana, srednjeg dva tjedna te lakšeg 4 tjedna kumulativno. Kod tužiteljice je došlo do privremenog smanjenja životnih aktivnosti sa prosječno 5% kroz dvije godine. Navedeno se odnosi na prisjećanje na događaj, smetnje spavanja, pojačanu pobuđenost. U medicinskoj dokumentaciji nema podataka koji bi ukazivali da je tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć i njega.

14. Nalazu i mišljenju vještaka prigovorio je tuženik ističući kako iz nalaza i mišljenja nije vidljivo je li vještakinja imala na uvid zdravstveni karton tužiteljice, tuženik smatra da ocjena privremenog smanjenja životnih aktivnosti nema uporišta u medicinskoj dokumentaciji. Tuženik se dalje poziva na okolnost koja proizlazi iz medicinske dokumentacije da su adaptibilni kapaciteti tužiteljice značajno reducirani te da ista lošije reagira u stresnim situacijama, a na što se vještakinja nije očitovala. Nije jasno na temelju čega su utvrđene dijagnoze akutne stresne reakcije, poremećaja prilagodbe, te posttraumatskog stresnog poremećaja. Nadalje, nije jasno je li vještakinja uzela u obzir iskaz tužiteljice u pogledu dinamike nastanka štetnog događaja, te ujedno je li bolovanje koje je uslijedilo nakon ozljede bilo potrebno i opravdano.

15. Na prigovore tuženika očitovala se vještakinja u svom dopisu od 24. listopada 2024. u kojem ističe da je uvidom u zdravstveni karton tužiteljice utvrdila da u istom nema podataka o ranijem psihijatrijskom liječenju. Navodi da je u nalazu i mišljenju navela u čemu se sastoji privremeno smanjenje životnih aktivnosti, a o istom je zaključila na temelju medicinske dokumentacije psihijatrijskog liječenja tužiteljice. Vještakinja navodi da se ocjena privremenog smanjenja životnih aktivnosti odnosi na ovaj štetni događaj, a uvažene su ostale okolnosti u vidu poslovne problematike. Vještakinja također navodi da su dijagnoze postavljene na temelju medicinske dokumentacije i iste proizlaze iz medicinske dokumentacije. Navodi također da je uzela u obzir iskaz tužiteljice, dok za pitanje opravdanosti bolovanja upućuje konzultirati liječnika specijalistu medicine rada.

16. Iako je tuženik i dalje ustrajao na iznesenim prigovorima, sud je utvrdio da je vještakinja u cijelosti odgovorila na prigovore tuženika u svom pisanom očitovanju, dodatno je obrazložila nalaz i mišljenje, radi čega je sud isto ocijenio stručnim i objektivnim, te je visinu pravične novčane naknade utvrdio na temelju nalaza i mišljenja vještaka psihijatra.

17. Prilikom ocjene visine pravične novčane naknade sud je primijenio odredbu čl. 1100 st. 2 Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje u tekstu: ZOO) koja propisuje da će sud pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

18. S obzirom na intenzitet i opseg pretrpljenog straha koji proizlazi iz mišljenja sudskog vještaka, te na opseg privremenog smanjenja životnih aktivnosti tužiteljice, kao i činjenicu da je tužiteljica pretrpjela traumatični događaj u vidu razbojničkog prepada na radnom mjestu, koji je prema navodima tužiteljice trajao određeno vrijeme (vrijeme potrebno da se otvori soba sa sefom kao i sami sef, te vrijeme koje su tužiteljica i kolega proveli u wc-u dok se pljačkaš nije udaljio iz poslovnice), a isti je pretrpjela u životnoj dobi od 28 godina, sud je mišljenja da tužiteljici pripada pravo na isplatu pravične novčane naknade u ukupnom iznosu od 2.500,00 eura, i to prema kriteriju pretrpljenog straha iznos od 1.500,00 eura, te prema kriteriju smanjena životnih aktivnosti iznos od 1.000,00 eura.

19. Pri tome valja navesti da je uzeta u obzir činjenica koju tuženik ističe kako u ovom slučaju štetni događaj nije bio posebno traumatičan, odnosno da osoba koja je izvršila razbojništvo nije bila glasna i agresivna, te je sud uzevši u obzir sve navedeno utvrdio visinu pravične novčane naknade koja ima pripasti tužiteljici, a posebno je cijenio okolnost da je štetni događaj trajao relativno dugo, te da su u svom tom vremenskom razdoblju tužiteljica i kolega bili izloženi nelagodi u vidu bojazni i zabrinutosti za ishod samog događaja.

20. U odnosu na zahtjev tužiteljice s naslova imovinske štete za izgubljenu zaradu koju je tužiteljica pretrpjela za vrijeme bolovanja, izveden je dokaz vještačenjem po vještaku specijalisti medicine rada, iz čijeg nalaz i mišljenja proizlazi da je ukupno bolovanje u periodima od 1. travnja 2020. do 8. svibnja 2020., od 23. lipnja 2020. do 10. srpnja 2020., od 12 listopada 2020. do 17. veljače 2021. te od 18. veljače 2021. do 29. travnja 2022. uzročno – posljedično vezano uz štetni događaj od 30. ožujka 2020.

21. Nalazu i mišljenju vještaka prigovorio je tuženik ističući da nije jasno zašto bolovanje koje je bilo utvrđeno u periodu od 23. lipnja 2020. do 10. srpnja 2020., te od 12. listopada 2020. do 17. veljače 2021. nije bilo navedeno kao ozljeda na radu, a s obzirom na činjenicu da je dijagnoza PTSP-a naknadno priznata od strane HZZO-a kao ozljeda na radu. Stoga tuženik traži objašnjenje od sudskog vještaka u pogledu činjenice je li bolovanje koje je bilo utvrđeno radi bolesti prekinulo uzročno – posljedičnu vezu između bolovanja i štetnog događaja.

22. Na prigovore tuženika očitovao se sudski vještak u svom dopisu od 11. rujna 2025. u kojem ističe da administrativni postupak priznavanja točnih dijagnoza za isplatu bolovanja s osnova ozljede na radu ne prekida uzročno – posljedičnu vezu između bolovanja i štetnog događaja, a s obzirom da je vještak utvrdio da je cjelokupno liječenje poduzeto kao posljedica štetnog događaja.

23. S obzirom da je sudski vještak u svom pisanom očitovanju otklonio prigovore tuženika, sud je vještačenje ocijenio stručnim i objektivnim, te je na temelju istog utvrdio da postoji uzročno – posljedična veza između bolovanja tužiteljice i štetnog događaja.

24. Prema odredbi čl. 1095. st. 1. ZOO-a je propisano da tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je naknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove, a i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja.

25. Tuženik nije osporio visinu tužbenog zahtjeva koji se odnosi na izgubljenu zaradu za vrijeme bolovanja, a na istu tužiteljica ima pravo sukladno odredbi čl. 1095. st. 1. ZOO-a, radi čega je valjalo prihvatiti tužbeni zahtjev tužiteljice koji se odnosi na imovinsku štetu s naslova izgubljene zarade u ukupnom iznosu od 718,94 eura, sve kako je to navedeno pod točkom I/ izrijeke.

26. Sukladno odredbi čl. 1103 ZOO-a obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Iz spisa proizlazi da je tužiteljica odštetni zahtjev podnijela dana 6. travnja 2021., što znači da ima pravo na isplatu zatezne kamate počevši od 7. travnja 2021. pa do isplate. Isto tako iz tužbe proizlazi da je izgubljena zarada nastala u periodu prije podnošenja odštetnog zahtjeva, što znači da tužiteljica u svakom slučaju ima pravo na isplatu zakonske zatezne kamate na imovinsku štetu počevši od dana podnošenja odštetnog zahtjeva pa do isplate. Odluka o kamati donesena je sukladno odredbi članka 29 st. 1 ZOO-a, a stopa zakonske zatezne kamate utvrđena je sukladno odredbi čl. 29 st. 2 ZOO-a, koja je propisana za ostale odnose.

27. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je sukladno odredbi čl. 154 st. 1 ZPP-a koja propisuje da stranka koja u cijelosti izgubi parnicu je dužna protivnoj stranici naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. Visina parničnih troškova tužiteljice određena je u skladu sa odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 138/23, 107/25, dalje u tekstu: Tarifa), budući da je tužiteljica zastupana po odvjetniku.

28. Trošak tužiteljice odnosi se na trošak za sastav odštetnog zahtjeva u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 32/1), za sastav tužbe u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 7/1), za sastav četiri obrazložena podneska od 8.03.2022., 27.11.2023., 29.10.2024. i 9.06.2025. u iznosu od 200,00 eura za svaki podnesak (Tbr. 8/1), za sastav podneska od 7.10.2025. iznos od 100,00 eura (Tbr. 8/3), za zastupanje na četiri ročišta iznos od 200,00 eura za svako ročište (Tbr. 9/1), što ukupno iznosi 2.100,00 eura, kojem iznosu valja pridodati iznos od 525,00 eura na ime 25% PDV-a (Tbr. 46), te iznos od 478,90 eura za izvedena medicinska vještačenja. Ukupno priznati trošak tužiteljice iznosi 3.103,90 eura, koji trošak je tuženik dužan naknaditi tužiteljici.

29. Nije osnovan zahtjev tužiteljice za naknadu tr5oška koji se odnosi na trošak za sastav podnesaka od 9.03.2023. i 20.01.2025., s obzirom da isti tužiteljica obavještava sud o uplati predujma, koju činjenicu sud provjerava uvidom u eSpis aplikaciju, te stoga trošak tih podnesaka nije bio nužan za vođenje ove parnice. Nadalje, tužiteljici je za podnesak od 7.10.2025. priznat trošak prema Tbr. 8/3 Tarife, budući da je riječ o više od četiri obrazložena podneska u tijeku prvostupanjskog postupka. Također, n ije osnovan trošak koji se odnosi na pristup ročištu za objavu presude, budući da isti nije nastao, kao i trošak sudskih pristojbi, budući da je tužiteljica prema odredbi čl. 11. st. 1. t. 3 Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine broj: 118/18, 51/23) oslobođena obveze plaćanja sudskih pristojbi u ovom predmetu.

30. Odluka o kamati na parnični trošak donesena je sukladno odredbi čl. 151 st. 3 ZPP- a koja propisuje da parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka.

U Zagrebu 1. travnja 2026.

Sutkinja:

Ida Vrančić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana računajući od dana primitka pisanog otpravka ove presude. Žalba se podnosi putem ovog suda u četiri primjerka, a o istoj odlučuje županijski sud.

DNA:

1. Tužiteljici po pun.

2. Tuženiku po pun.