Republika Hrvatska

Općinski sud u Zadru

Zadar, Borelli 9

Poslovni broj: P-1096/2025-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

PRESUDA NA TEMELJU ODRICANJA

Općinski sud u Zadru, po sucu toga suda Nediljki Dereta, u pravnoj stvari tužitelja B2 KAPITAL d.o.o. sa sjedištem u [adresa], Radnička cesta 41 upisano u sudski registar Trgovačkog suda u Zagrebu pod matičnim brojem subjekta upisa (MBS): 080859406, osobni identifikacijski broj (OIB): 57509775367, zastupano po punomoćniku Luki Maroku, odvjetniku u [adresa], protiv tuženika ad1) EŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj] s prebivalištem [adresa] i ad2) OŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj] s prebivalištem [adresa], zastupanom po punomoćniku Mariu Migiću, odvjetniku u [adresa] radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji, izvanraspravno, 01. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

" 1. Utvrđuje se da je Ugovor o darovanju nekretnina, ovjeren 16. svibnja 2023. godine po vršitelju dužnosti javnog bilježnika Mirte Marijan iz Zaprešića, Baltazara Adama Krčelića 15 pod poslovnim brojem OV-1294/2023. kojeg su zaključili tuženik ad2) kao darovatelj i tuženik ad2) kao obdarenik bez učinka prema tužitelju u opsegu koji je potreban za namirenje tužiteljeve dospjele tražbine u iznosu 32.938,53 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na iznos glavnice u visini 18.346,54 EUR teče od dana 21. svibnja 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

2. Tuženik ad2) je dužan trpjeti da tužitelj svoje potraživanje u iznosu 32.938,53 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na iznos glavnice u visini 18.346,54 EUR teče od dana 21. svibnja 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine namiri prodajom slijedećih nekretnina u njegovom vlasništvu:

- nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Zadru, zemljišnoknjižnih oznaka k. č. br. [katastarska čestica] u naravi dvorište i kuća E površine 208 m2

- nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Zadru, zemljišnoknjižnih oznaka k. č. br. [katastarska čestica] u naravi pašnjak Škrline površine 221 m2,

a sve to u roku od 15 (slovima: petnaest) dana od donošenja ove Presude.

3. Nalaže se tuženiku ad1) i tuženiku ad2) da u roku od 15 (petnaest) dana solidarno nadoknade tužitelju troškove ovog postupka zajedno s zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine."

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi od 23. svibnja 2025. navodi da podnosi ovu tužbu radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji, sukladno ovlaštenjima iz odredaba članka 66. do 71. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/2005, u verziji 155/2023 dalje u tekstu: „ZOO“). Tuženik ad1) je u svojstvu primatelja kredita 8. svibnja 2013. sklopio s Hrvatskom Poštanskom bankom d.d. Ugovor br. 9914450884 o dugoročnom nenamjenskom kreditu (dalje u tekstu: „Ugovor o kreditu“). Kao sredstvo osiguranja plaćanja tražbina vjerovnika iz Ugovora o kreditu tuženik ad1) je izdao Zadužnicu koja je potvrđena u obliku javnobilježničkog akta 8. svibnja 2013. pod poslovnim brojem OV-7217/13 (dalje u tekstu: „Zadužnica“). Zadužnica ima svojstvo pravomoćnog rješenja o ovrsi temeljem koje vjerovnik može izravno provesti ovrhu protiv dužnika. Tražbinu iz Ugovora o kreditu tužitelj je stekao ustupom od vjerovnika Hrvatske Poštanske banke d.d. i to temeljem Ugovora o ustupu i prijenosu tražbina od 14. studenog 2017. na kojem su potpisi ovlaštenih osoba ustupitelja i primatelja ovjereni pod poslovnim brojem OV-13362/17, dok su prava iz Zadužnice prenesena na tužitelja temeljem Izjave o prijenosu prava iz zadužnica od 30. listopada 2017. Tražbina iz Ugovora o kreditu na 20. svibnja 2025. iznosi 32.938,53 EUR. Tužitelj je radi naplate tražbine iz Ugovora o kreditu poduzeo radnje propisane Ovršnim zakonom (Narodne novine 112/12 u verziji 6/2024, dalje u tekstu: „OZ“) te dostavio Zadužnicu Financijskoj agenciji radi provedbe ovrhe na novčanim sredstvima tuženika ad1) sukladno članku 209.OZ-a. Međutim, obzirom da na računima tuženika ad1) nema financijskih sredstava, naplata tražbine tužitelja ostala je bez uspjeha, a tražbina nije naplaćena čak niti djelomično. Nadalje, provjerom stanja blokada računa tuženika ad1) tužitelj je utvrdio da je broj dana blokade računa tuženika ad1) čak 4.099 dana neprekidno, a po računima nema naplate. Radi daljnjeg pokušaja naplate tražbine na drugoj imovini tuženika ad1) tužitelj je izvršio provjeru u službenim evidencijama Ministarstva unutarnjih poslova te dobio informaciju od nadležnog tijela kako tuženik ad1) nije vlasnik motornih vozila, stoga nije moguće tim putem naplatiti tražbinu tužitelja. Tužitelj je provjerom vlasništva nekretnina putem službenog servisa digitalnih zemljišnih knjiga https://oss.uredjenazemlja.hr/private/property-list-search utvrdio da tuženik ad1) nije evidentiran kao vlasnik nekretnina. Međutim, povijesnim pregledom baze digitalnih zemljišnih knjiga. Tužitelj je utvrdio kako je tuženik ad1) sve do 2023. bio vlasnik nekretnina i to: - nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Zadru, zemljišnoknjižnih oznaka k. č. br. [katastarska čestica] u naravi dvorište i kuća E površine 208 m2, -nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Zadru, zemljišnoknjižnih oznaka k. č. br. [katastarska čestica] u naravi pašnjak Škrline površine 221 m2 (dalje u tekstu zajedno: „Nekretnine“). Tuženik ad1) je 16. svibnja 2023. prenio vlasništvo nekretnina na tuženika ad2) i to temeljem nenaplatnog pravnog posla - Ugovora o darovanju nekretnina ovjerenog kod vršitelja dužnosti javnog bilježnika Mirte Marijan iz Zaprešića pod brojem OV-1294/2023 (dalje u tekstu: „Ugovor o darovanju“). Iz samog Ugovora o darovanju razvidno je kako su tuženik ad1) i tuženik ad2) krvni srodnici u ravnoj liniji, odnosno da je tuženik ad1) otac tuženika ad2), kao što je navedeno u članku 5. Ugovora o darovanju. Člankom 66. ZOO-a propisano je kako svaki vjerovnik čija je tražbina dospjela za isplatu, i bez obzira kad je nastala, može pobijati pravnu radnju svog dužnika koja je poduzeta na štetu vjerovnika. Pritom se smatra da je pravna radnja poduzeta na štetu vjerovnika ako zbog nje dužnik nema dovoljno sredstava za ispunjenje vjerovnikove tražbine. Iz članka 66. ZOO-a proizlazi kako su opće pretpostavke pobijanja pravnih radnji dužnika sljedeće:

A. dospjelost tražbine vjerovnika za isplatu;

B. insolventnost dužnika;

C. pravna radnja dužnika dovela je do smanjenja njegove imovine te

D. postojanje oštećenja vjerovnika, time da pobijanje pravne radnje omogućuje vjerovnikovo namirenje.

Nadalje, člankom 67. stavkom propisane su posebne pretpostavke za pobijanje pravnih radnji dužnika:(I) dužnik je znao ili je mogao znati da poduzetim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku; (II) trećoj osobi s kojom je ili u čiju korist je pravna radnja poduzeta bilo je poznato ili je moglo biti poznato da pravna radnja dovodi do oštećenja vjerovnika, odnosno do nemogućnosti naplate tražbine vjerovnika; (III) ako je treća osoba dužnikov bračni drug, ili krvni srodnik u ravnoj liniji, ili u pobočnoj liniji do četvrtog stupnja, ili po tazbini do istog stupnja, smatra se da joj je bilo poznato da dužnik poduzetim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku, osim ako dokaže suprotno; (IV) kod besplatnih raspolaganja i s njima izjednačenih pravnih radnji smatra se da je dužnik znao da poduzetim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku, i za pobijanje tih radnji ne zahtijeva se da je trećoj osobi to bilo poznato ili moglo biti poznato. Kao što je navedeno u ovoj tužbi, tražbina iz Ugovora o kreditu na dan podnošenja ove tužbe je nepodmirena i iznosi 32.938,53 EUR. Dužnik, odnosno tuženik ad1) je insolventan, budući da nema sredstava za ispunjenje tužiteljeve tražbine, kako je obrazloženo u točkama A.4. i A.5. ove Tužbe. Pravna radnja tuženika ad1) dovela je do smanjenja njegove imovine - što je nesporno obzirom da je isti sklapanjem Ugovora o darovanju nenaplatno otuđio svoju jedinu imovinu na kojoj bi se mogla provesti ovrha radi naplate tražbine tužitelja. Tužitelj je oštećen sklapanjem Ugovora o darovanju - Člankom 66. stavkom 2. ZOO-a propisana je neoboriva zakonska pretpostavka da oštećenje vjerovnika postoji uvijek kada zbog poduzete pravne radnje dužnik više nema dovoljno sredstava za ispunjenje vjerovnikove tražbine. U konkretnom slučaju ispunjeni su uvjeti za nastup navedene neoborive zakonske pretpostavke obzirom da je tužitelj ispitao imovinu tuženika ad1) te utvrdio da isti ne raspolaže imovinom iz koje bi se objektivno mogla namiriti tražbina iz Ugovora o kreditu, a što je obrazloženo u ovoj tužbi. Tužitelj dodatno predlaže sudu službenim putem izvršiti uvid u bazu zemljišnih knjiga u digitalnom obliku te pretražiti iste po OIB [osobni identifikacijski broj]u odnosno imenu i prezimenu tuženika ad1) kako bi se potvrdilo da isti nema drugih nekretnina u svom vlasništvu. Uzevši u obzir naprijed navedeno u točkama C.1. do C.4. ove tužbe, razvidno je da su u konkretnom slučaju ispunjene sve opće zakonske pretpostavke za pobijanje Ugovora o darovanju. Nastavno navedeno, tužitelj naglašava da se sukladno članku 67. stavku 3. ZOO-a, kod besplatnih raspolaganja i s njima izjednačenih pravnih radnji, a kakav je i Ugovor o darovanju, smatra da je dužnik znao da poduzetim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku. Prema tome, smatra se da su tuženik ad1) i tuženik tuženik ad2) znali da poduzimanjem pravne radnje nanose štetu vjerovniku. Pritom tužitelj naglašava kako navedeno predstavlja neoborivu zakonsku pretpostavku, slijedom čega tuženici ne mogu dokazivati suprotno, odnosno ne mogu isticati prigovore da nisu znali ili da nisu mogli znati da sklapanjem Ugovora o darovanju nanose štetu tužitelju onemogućujući ga u naplati njegove dospjele tražbine. Osim toga, tužitelj ističe da je tuženik ad2) sin tuženika ad1), slijedom čega je sasvim razvidno da je sklapanje Ugovora o darovanju poduzeto isključivo iz razloga da tuženik ad1) onemogući svoje vjerovnike, osobito tužitelja u namirenju svojih tražbina ovrhom na nekretninama. Dakle, obzirom da su ispunjene sve opće pretpostavke za pobijanje Ugovora o darovanju sukladno članku 66. ZOO-a te kako se ispunjenje posebnih pretpostavki za pobijanje smatra dokazanim (neoboriva zakonska presumpcija), ispunjeni su svi uvjeti za pobijanje Ugovora o darovanju. S tim u vezi, a sukladno članku 70. ZOO-a, tužitelj pobija Ugovor o darovanju samo u onom opsegu koji je potreban za namirenje njegove dospjele tražbine temeljem Ugovora o kreditu. Uzevši u obzir sve naprijed navedeno, a kako je tuženik ad1) u trenutku poduzimanja naprijed navedene pravne radnje znalo da će otuđenjem nekretnina onemogućiti tužitelju da naplati svoju tražbinu, sukladno člancima 66., 67. i 70. ZOO-a,

2. U podnesku od 3. studenog 2025. (list spisa 105) tužitelj je po svom punomoćniku naveo da izvještava sud kako je s tuženicima postigao izvansudski dogovor temeljem kojeg je tuženik ad2) dobrovoljno isplatio tužitelju tražbinu radi koje je pokrenut ovaj postupak, a sukladno kojem svaka od parničnih strana snosi svoje troškove ovog postupka te se odriče tužbenog zahtjeva u cijelosti u ovoj pravnoj stvari te predlaže sudu postupiti shodno tome.

3. U podnesku od 17. studenog 2025. (list spisa 106) tuženik ad 2) je po svom punomoćniku naveo da je zaprimio tužiteljev podnesak od 3.studenog 2025. kojim se tužitelj odrekao tužbenog zahtjeva u cijelosti u kojemu obavještava sud da je s tuženicima postigao izvansudski dogovor temeljem kojeg je on dobrovoljno isplatio tužitelju tražbinu radi koje je pokrenut ovaj postupak, a sukladno kojem svaka od parničnih stranaka snosi svoje troškove ovog postupka. Tuženik ad2) potvrđuje da je takav izvansudski sporazum između svih stranaka ovog postupka sklopljen i da je tužiteljev podnesak podnesen u izvršenju tog sporazuma te da potvrđuje da je tim sporazumom dogovoreno da svaka stranka snosi svoje troškove predmetnog postupka pa on u skladu s time ne postavlja zahtjev za naknadu parničnih troškova.

4. Slijedom naprijed navedenog valjalo je na temelju članka 331. a. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22,114/22 i 155/23, u nastavku teksta: ZPP) donijeti presudu kojom se tužbeni zahtjev odbija (presudu na temelju odricanja) i odlučiti kao u izreci presude.

U Zadru, 1. travnja 2026.

Sudac

Nediljka Dereta

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda za nadležni Županijski sud, pisano u dovoljnom broju istovjetna primjerka za sud i suprotnu stranku. Presuda na temelju odricanja može se pobijati zbog toga što je izjava o odricanju dana u bitnoj zabludi ili pod utjecajem prisile ili prijevare i zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. zakona o parničnom postupku.

1. Tužitelju po punomoćniku

2. Tuženiku pod 2) po punomoćniku

3. Tuženiku pod 1) osobno