REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Karlovcu

Trg hrvatskih branitelja 1

47000 Karlovac

Poslovni broj: Pr-5/2025-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu u ime Republike Hrvatske po sutkinji Sylviane Kraljević, u pravnoj stvari tužitelja IR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupa Anto Pecirep, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženice Republike Hrvatske za Ministarstvo obrane, Zagreb, Sarajevska 7, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu, Građansko - upravni odjel, radi isplate razlike naknade plaće za godišnji odmor, nakon glavne javne rasprave zaključene 5. veljače 2026. u nazočnosti odvjetnika Ante Pecirepa i državno odvjetničke savjetnice ĐR, po objavi 1. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj - za Ministarstvo obrane da tužitelju IR, na ime razlike naknade plaće za godišnji odmor isplati bruto iznos od 49,60 EUR (slovima: četrdesetdevet eura i šezdeset centi) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena za razdoblje od dospijeća do 31.12.2022. godine, a od 01.01.2023. godine do 29.12.2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, izuzev zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u dosuđenim iznosima bruto naknade plaće, tekućom:

- na iznos od 11,08 EUR od 16.07.2019. godine

- na iznos od 10,37 EUR od 16.08.2019. godine

- na iznos od 5,21 EUR od 16.09.2019. godine

- na iznos od 1,28 EUR od 16.02.2020. godine

- na iznos od 1,06 EUR od 16.03.2020. godine

- na iznos od 0,01 EUR od 16.11.2020. godine

- na iznos od 0,02 EUR od 16.09.2022. godine

- na iznos od 3,20 EUR od 16.01.2023. godine

- na iznos od 4,81 EUR od 16.02.2023. godine

- na iznos od 6,09 EUR od 16.07.2023. godine

- na iznos od 1,47 EUR od 16.10.2023. godine

- na iznos od 1,55 EUR od 16.11.2023. godine

- na iznos od 3,45 EUR od 16.02.2024. godine, pa sve do isplate

II Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj - za Ministarstvo obrane da tužitelju IR, na ime razlike naknade plaće za godišnji odmor isplati neto iznos od 382,78 EUR (slovima: tristoosamdesetdva eura i sedamdesetosam centi) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena za razdoblje od dospijeća do 31.12.2022. godine, a od 01.01.2023. godine do 29.12.2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom:

- na iznos od 1,07 EUR od 16.02.2019. godine

- na iznos od 27,27 EUR od 16.07.2019. godine

- na iznos od 25,65 EUR od 16.08.2019. godine

- na iznos od 76,05 EUR od 16.09.2019. godine

- na iznos od 3,38 EUR od 16.01.2020. godine

- na iznos od 2,63 EUR od 16.02.2020. godine

- na iznos od 2,49 EUR od 16.03.2020. godine

- na iznos od 38,02 EUR od 16.09.2020. godine

- na iznos od 20,57 EUR od 16.11.2020. godine

- na iznos od 12,37 EUR od 16.09.2021. godine

- na iznos od 3,04 EUR od 16.10.2021. godine

- na iznos od 0,70 EUR od 16.12.2021. godine

- na iznos od 0,27 EUR od 16.01.2022. godine

- na iznos od 0,03 EUR od 16.02.2022. godine

- na iznos od 32,89 EUR od 16.09.2022. godine

- na iznos od 13,57 EUR od 16.11.2022. godine

- na iznos od 4,52 EUR od 16.12.2022. godine

- na iznos od 12,01 EUR od 16.01.2023. godine

- na iznos od 12,83 EUR od 16.02.2023. godine

- na iznos od 7,72 EUR od 16.07.2023. godine

- na iznos od 76,96 EUR od 16.09.2023. godine

- na iznos od 5,35 EUR od 16.10.2023. godine

- na iznos od 3,16 EUR od 16.11.2023. godine

- na iznos od 0,23 EUR od 16.02.2024. godine, pa sve do isplate

kao i da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 1.625,00 eura sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude 1. 4. 2026. do isplate prema stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje, sve u roku 15 dana.

III Odbija se ostali dio tužbenog zahtjeva za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u dosuđenim iznosima bruto naknade plaće iz t. I izreke presude.

Obrazloženje

1. Tužitelji su zaposlenici kod tuženog MORH – Hrvatska kopnena vojska , sa sjedištem zapovjedništva u Karlovcu, na poslovima djelatne vojne osobe. DOKAZ : - rješenje tuženika o radnom rasporedu tužitelja (rješenja o postavljenju)

2. U vremenskom razdoblju rada unazad pet godina (a i ranije) tuženik nije isplaćivao tužiteljima naknadu plaće za godišnji odmor sukladno propisima , posebice odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o službi u Oružanim snagama (“Narodne novine“ broj 38/18) i Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba („Narodne novine“ broj 54/14, 70/18) a kojim je propisano da djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme godišnjeg odmora pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu, a najmanje u visini njezine prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca, zbog čega im je isplaćeni iznos naknade za godišnje odmore bio znatno manji od iznosa koji im pripada. DOKAZ : - rješenje tuženika o radnom rasporedu tužitelja (rješenja o postavljenju)

- uvid u sve isplatne liste tužitelja za utuženo razdoblje - tražiti od tuženika !

- izračun razlike naknade plaće za godišnji odmor - tražiti od Financijske službe tuženika !

- financijsko-knjigovodstveno vještačenje, podredno (po potrebi)

3. Sukladno čl. 186.a Zakona o parničnom postupku tužitelji su se bili obratili tuženiku radi mirnog rješenja spora, ali je tuženik to odbio učiniti.

DOKAZ : - uvid u zahtjev za mirno rješenje spora tužitelja

4. Obzirom na prezentirano činjenično stanje, a budući da tužitelji u ovom trenutku ne mogu utvrditi točnu visinu razlike naknade za godišnje odmore dok im tuženik ne dostavi podatke o njihovom radu u utuženom razdoblju, njihove sve obračunske liste, podatke o korištenom godišnjem odmoru te podatke o isplaćenoj naknadi za godišnji odmor, a kojima raspolaže tuženik, odnosno prije nego li se provede financijsko vještačenje, tužitelji ,sukladno čl. 186. b. ZPP -a, podnose stupnjevitu tužbu te predlažu da sud donese sljedeće:

R J E Š E N J E

„Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj - za Ministarstvo obrane da dostavi : 1.podatke o radu tužitelja u utuženom razdoblju, njihove obračunske liste, podatke o korištenom godišnjem odmoru te podatke o isplaćenoj naknadi za godišnji odmor utuženom razdoblju od 25.01.2019.godine pa do 25.01.2024.godine

2.izračun iznosa bruto razlike naknade za godišnje odmore koji bi tužitelji primili da im je tuženik pravovremeno i ispravno isplaćivao naknadu za godišnje odmore u utuženom razdoblju od 25.01.2019. godine pa do 25.01.2024.godine“

i P R E S U D U

„Nalaže se Republici Hrvatskoj - za Ministarstvo obrane, da svakome od tužitelja isplati , na ime razlike naknade za godišnje odmore ,za utuženo razdoblje od 25.01.2019.godine pa do 25.01.2024.godinene neutvrđeni bruto iznos (prema pribavljenim podacima i izračunu iz toč 1.i 2.gornjeg rješenja), zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi sukladno članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i Uredba 156/22) propisanoj za ostale odnose koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke od 01.08.2015. godine koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, osim isplate zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, tekućom od 15. -og u mjesecu za prethodni mjesec, kao i izvršiti uplatu troškova parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom po stopi iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i Uredba 156/22) po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena počev od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, sve u roku 15 dana.“

5. Tužitelj je tužbeni zahtjev konačno specificirao podneskom od 13. 11. 2025. tako da glasi:

"1// Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj - za Ministarstvo obrane da tužitelju IR, na ime razlike naknade plaće za godišnji odmor isplati bruto iznos od 49,60 EUR (slovima: četrdesetdevet eura i šezdeset centi) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena za razdoblje od dospijeća do 31.12.2022. godine, a od 01.01.2023. godine do 29.12.2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom:

- na iznos od 11,08 EUR od 16.07.2019. godine

- na iznos od 10,37 EUR od 16.08.2019. godine

- na iznos od 5,21 EUR od 16.09.2019. godine

- na iznos od 1,28 EUR od 16.02.2020. godine

- na iznos od 1,06 EUR od 16.03.2020. godine

- na iznos od 0,01 EUR od 16.11.2020. godine

- na iznos od 0,02 EUR od 16.09.2022. godine

- na iznos od 3,20 EUR od 16.01.2023. godine

- na iznos od 4,81 EUR od 16.02.2023. godine

- na iznos od 6,09 EUR od 16.07.2023. godine

- na iznos od 1,47 EUR od 16.10.2023. godine

- na iznos od 1,55 EUR od 16.11.2023. godine

- na iznos od 3,45 EUR od 16.02.2024. godine, pa sve do isplate

2// Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj - za Ministarstvo obrane da tužitelju IR, na ime razlike naknade plaće za godišnji odmor isplati neto iznos od 382,78 EUR (slovima: tristoosamdesetdva eura i sedamdesetosam centi) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena za razdoblje od dospijeća do 31.12.2022. godine, a od 01.01.2023. godine do 29.12.2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom:

- na iznos od 1,07 EUR od 16.02.2019. godine

- na iznos od 27,27 EUR od 16.07.2019. godine

- na iznos od 25,65 EUR od 16.08.2019. godine

- na iznos od 76,05 EUR od 16.09.2019. godine

- na iznos od 3,38 EUR od 16.01.2020. godine

- na iznos od 2,63 EUR od 16.02.2020. godine

- na iznos od 2,49 EUR od 16.03.2020. godine

- na iznos od 38,02 EUR od 16.09.2020. godine

- na iznos od 20,57 EUR od 16.11.2020. godine

- na iznos od 12,37 EUR od 16.09.2021. godine

- na iznos od 3,04 EUR od 16.10.2021. godine

- na iznos od 0,70 EUR od 16.12.2021. godine

- na iznos od 0,27 EUR od 16.01.2022. godine

- na iznos od 0,03 EUR od 16.02.2022. godine

- na iznos od 32,89 EUR od 16.09.2022. godine

- na iznos od 13,57 EUR od 16.11.2022. godine

- na iznos od 4,52 EUR od 16.12.2022. godine

- na iznos od 12,01 EUR od 16.01.2023. godine

- na iznos od 12,83 EUR od 16.02.2023. godine

- na iznos od 7,72 EUR od 16.07.2023. godine

- na iznos od 76,96 EUR od 16.09.2023. godine

- na iznos od 5,35 EUR od 16.10.2023. godine

- na iznos od 3,16 EUR od 16.11.2023. godine

- na iznos od 0,23 EUR od 16.02.2024. godine, pa sve do isplate

kao i naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka uvećane za zakonske zatezne kamate koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.“

6. U odgovoru na tužbu tuženik navodi: U utuženom razdoblju na snazi je bila odredba čl.4. st.2. Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba (Narodne novine broj 54/14 i 70/18) prema kojoj djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme godišnjeg odmora pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu, a najmanje u visini njezine prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca.

7. Tuženik je punomoćniku tužitelja dostavio odluku o zahtjevu za mirno rješenje spora od 29. travnja 2024. broj N-DO-19/2024 u kojoj je prihvatio zahtjev za mirno rješenje spora:

- ČR za iznos od 48,17 eura,

- IR za iznos od 1,61 eura,

- BR za iznos od 206,48 eura,

- ZR za iznos od 1,09 eura,

- ŽR za iznos od 0,01 eura,

- JR za iznos od 1,01 eura,

- ŠR za iznos od 0,41 eura,

- TR osnovan za iznos od 0,01 eura,

- DR za iznos od 0,01 eura,

- UR za iznos od 0,02 eura,

- LR za iznos od 545,33 eura,

- MR za iznos od 0,01 eura,

- AR za iznos od 10,09 eura,

- ER za iznos od 2,60 eura.

8. Odbijen je zahtjev za mirno rješenje spora podnositelja zahtjeva NR, HR, GR, OR i FR jer je utvrđeno da njihovo potraživanje nije osnovano.

9. Tužiteljima su uz odluku o zahtjevu za mirno rješenje spora dostavljeni izračuni iznosa bruto razlike naknade za godišnje odmore i kartoni primanja iz kojih su vidljivi podaci o radu podnositelja zahtjeva, izvršene isplate, te iskorišteni godišnji odmor, kao i podaci o isplaćenoj naknadi za godišnji odmor, čime je udovoljeno zahtjevu tužitelja za dostavu te dokumentacije. Tužitelji kojima je prihvaćen zahtjev za mirno rješenje spora su pozvani dostaviti podatke o brojevima računa radi isplate ali ih do pisanja ovog odgovora na tužbu nisu dostavili.

Dokaz: uvid u odluku o zahtjevu za mirno rješenje spora s dostavnicom,

- kartoni primanja

- izračuni dugovanja

10. Slijedom navedenog tuženik priznaje tužbeni zahtjev sukladno izračunima koje dostavlja u prilogu i odluci o zahtjevu za mirno rješenje spora za tužitelje u odnosu na koje je nađeno dugovanje, dok u odnosu na ostale tužitelje osporava tužbeni zahtjev kao neosnovan.

11. U dokaznom postupku sud je pročitao zahtjev za mirno rješenje spora, rješenja MORH-a, dopise MORH-a, kartice djelatnika, očitovanja MORH-a, evidencije radnog vremena, te vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Ručević vještačenja d.o.o.

12. Predmet tužbe je potraživanje tužitelja s osnove razlike naknade plaće za godišnji odmor za utuženo razdoblje od 25. 1. 2019. do 25. 1. 2024.

13. Naime, odredbom čl. 60. st. 1. Zakona o radu (NN 149/09) odnosno čl. 81. Zakona o radu (NN 93/14) propisan je minimum zajamčenih prava u pogledu naknade plaće za vrijeme korištenje godišnjeg odmora, odnosno kako radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad. Dakle, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu može biti propisana samo povoljnija naknada plaće za godišnji odmor od one propisane Zakonom o radu, a ukoliko su doneseni akti čije su odredbe nepovoljnije po radnika, primjenjuje se izravno Zakon o radu jer se navedeno pravo može uređivati i mijenjati samo u korist radnika, ali ne i na njihovu štetu. I odredbom čl. 142. Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske (NN 73/13, 75/15, 50/16, 30/18) propisano je kako djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme godišnjeg odmora i plaćenog dopusta pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu, a najmanje u visini njezine prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca, dakle uz razvidnu primjenu donjeg limita naknade plaće kao kogentne odredbe općeg propisa.

14. Osnovano tužitelj navodi da je sam zakonodavac naknadnom intervencijom u odredbe Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske te je isti po pitanju naknade plaće za godišnji odmor uskladio s odredbama općeg propisa - Zakona o radu (upravo na jednak način kako je to bilo propisano ranijim Pravilnikom NN140/02, 68/11) te je takvim pristupom de facto potvrđena nezakonitost odredbi Pravilnika (NN 54/14) na koje tijekom postupka ukazuju tužitelji. Nadalje, Odlukom o naknadi za posebne oblike rada u službi (NN 39/18, 54/19), koja je stupila na snagu 01. svibnja 2018. godine, tužena tužiteljima isplaćuje naknadu za rad u terenskim uvjetima, naknadu za rad u stražarskoj službi kao i naknadu za rad u službi dežurstva. Odredbom članka 149.a Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske (NN 73/13, 75/15, 50/16, 30/18) propisano je kako djelatnoj vojnoj osobi djelatnoj vojnoj osobi pripada pravo na naknadu za posebne oblike rada u službi, a što su rad u terenskim uvjetima, stražarska služba i dežurstvo. Kako je u stavku 6. istoga članka propisano kako naknada za posebne oblike rada iz stavka 2. isključuje pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, subotom, nedjeljom, blagdanom, neradnim danom, stanju pripravnosti i slično to ja razvidno da navedena naknada predstavlja novo kompenzacijsko proširenje prava glede rada tužitelja. Da je tome tako potvrđuju i odredbe Odluke o naknadi za posebne oblike rada u službi koje različito propisuju naknadu za rad u terenskim uvjetima, naknadu za rad u stražarskoj službi kao i naknadu za rad u službi dežurstva kada se takav rad odvija subotom i nedjeljom, blagdanom ili drugim neradnim danom utvrđenim zakonom (u većem iznosu nego za takav rad u tjednu), to je sasvim jasno kako predmetna naknada predstavlja naknadu za obavljeni rad (kao što je i ranijim uređenjem rad vikendom i blagdanima bio dodatno plaćen u odnosu na rad u tjednu).

15. Osnovano tužitelj navodi da je riječ o naknadi za obavljen rad u smislu plaće, a ne o naknadi materijalnih troškova vezanih uz rad tužitelja (trošak prijevoza, naknada za odvojeni život, naknada za stanovanje, itd.) u kojem bi tek slučaju ti materijalni troškovi ne bi bili biti vrednovani u prosjek plaća za izračun naknade za godišnji odmor (niti je za iste to u ovome postupku i traženo). Okolnost što je naknada za prednje navedeni oblik rada u službi propisana u neto iznosu, stvar je odluke zakonodavca, no takvo uređenje ne onemogućuje niti ne isključuje njeno vrednovanje kao plaće i obračuna naknade plaće za godišnji odmor (može se tek razmatrati samo aspekt uštede poslodavca glede obveze obračunavanja, obustave i uplate propisane obveze za javna davanja, u čemu i je za pretpostaviti ratio takvog uređenja te in concreto, obzirom na specifičnost poslodavca u ovom predmetu, intencija uštede za državni proračun na uštrb materijalnih prava radnika), već se u tom slučaju navedeni iznosi s osnova predmetne naknade za rad tužitelja upravo i vrednuju u neto iznosu te nužno rezultiraju dodatnom neto razlikom naknade plaće za godišnji odmor u tom dijelu.

16. Na okolnost visine tužbenog zahtjeva provedeno je knjigovodstveno financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Ručević vještačenja d.o.o.

17. Na osnovu opisanog nalaza u skladu s postavljenim zadatkom, na temelju pregledane dokumentacije, te prema utvrđenjima i izračunima iz nalaza, proizlazi kako visina neisplaćene bruto plaće tužitelja za razdoblje od 25. siječnja 2019. do 25. siječnja 2024. s osnova razlike naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora iznosi ukupno 49,60 EUR (zbroj iznosa u valuti EUR).

Pojedini iznosi razlika dani su u stupcu 'p' Tabele 1 iz nalaza, s datumima dospijeća u stupcu ‘r’ Tabele 1.

18. U podnesku od 13. 5. 2025. tužitelj je prigovorio nalazu i mišljenju kao nepotpunom, navodeći da se iz zbog toga ne može očitovati na njega, te je predložio dopunu vještačenja na način da sudski vještak prilikom obračuna prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca uračuna tužitelju sva primanja koja predstavljaju naknadu za rad – naknadu za rad na terenu, naknadu za rad u stražarskoj službi i naknadu za rad u službi dežurstva, pri čemu je takve naknade plaće za godišnji odmor potrebno iskazati zasebno u neto iznosu.

19. U podnesku od 24. 7. 2025. tuženik navodi da je dana 15. svibnja 2025. zaprimio nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka kojim je utvrđeno da visina neisplaćene bruto plaće tužitelja za razdoblje od 25. siječnja 2019. do 25. siječnja 2024. s osnova razlike naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora iznosi ukupno 49,60 EUR, te nalaz prihvaća u cijelosti. Slijedom navedenog, tuženik priznaje i tužbu i tužbeni zahtjev u iznosu od 49,60 EUR te predlaže donošenje presude na temelju priznanja. Tuženik traži trošak i to za odgovor na tužbu od 27. svibnja 2024. u iznosu od 200,00 EUR, zastupanje na ročištu dana 21. studenog 2024. u iznosu od 200,00 EUR i sastav ovog podneska u iznosu od 200,00 EUR, što ukupno iznosi 600,00 EUR.

20. Tužitelj je podnio stupnjevitu tužbu u kojoj nije određeno naveo iznos svog potraživanja, kao ni nakon dostavljenog nalaza i mišljenja sudskog vještaka, stoga sud i nije mogao donijeti presudu na temelju priznanja.

21. U dodatnom financijskom vještačenju naloženo je prilikom obračuna prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca uračunati tužitelju sva primanja koja predstavljaju naknadu za rad – naknadu za rad na terenu, naknadu za rad u stražarskoj službi i naknadu za rad u službi dežurstva, pri čemu je takve naknade plaće za godišnji odmor potrebno iskazati zasebno u neto iznosu.

ako se naknada plaće za vrijeme godišnjeg odmora obračunava isključivo u odnosu na obračunane i isplaćene bruto plaće, tada neisplaćene razlike bruto naknada plaća za vrijeme godišnjeg odmora tužitelja za razdoblje od 25. siječnja 2019. do 25. siječnja 2024. iznose ukupno 49,60 EUR (zbroj iznosa u valuti EUR), ako se naknada plaće za vrijeme godišnjeg odmora obračunava u odnosu na obračunane i isplaćene bruto plaće i u odnosu na isplaćene neto naknade za posebne oblike rada, tada:

o neisplaćene razlike bruto naknada plaća za vrijeme godišnjeg odmora tužitelja za razdoblje od 25. siječnja 2019. do 25. siječnja 2024. iznose ukupno 49,60 EUR (zbroj iznosa u valuti EUR), a

o neisplaćene neto naknade za vrijeme godišnjeg odmora tužitelja za razdoblje od 25.

siječnja 2019. do 25. siječnja 2024. iznose ukupno 382,78 EUR (zbroj iznosa u valuti EUR).

Pojedini iznosi bruto razlika dani su u stupcu 'p' Tabele 1 iz osnovnog nalaza, a neto razlika u stupcu 'g'

Tabele 2 iz ovog nalaza. Datumi dospijeća pojedinih mjesečnih iznosa razlika dani su u stupcu 'r' Tabele 1 iz osnovnog nalaza i stupcu 'h' Tabele 2 iz ovog nalaza.

22. U podnesku od 28. 1. 2026., u odnosu na dopunski nalaz i mišljenje tuženik navodi u dopunskom vještačenju je vještak na zahtjev tužitelja sačinio obračun naknade za godišnji odmor na način da je u iznos prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca uračunao neto naknade - naknadu za rad u terenskim uvjetima, naknadu za stražarsku službu i naknadu za dežurstvo koje su propisane Odlukom o naknadi za posebne oblike rada u službi (NN 39/18 i 54/19 – u daljnjem tekstu: Odluka).

Prethodno tom izračunu vještak se u očitovanju od 23. rujna 2025. očitovao kako neto naknade koje su isplaćivane tužitelju nisu plaća prema odredbama Zakona o radu, niti prema odredbama poreznih, odnosno propisa povezanih s obračunom obveznih doprinosa.

2. Sukladno odredbi čl.92. st.4. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17 i 98/19) plaća i naknade plaće su, u smislu toga zakona, plaća i naknada plaće u bruto iznosu. Prema tome je potrebno da su naknade plaće određene i isplaćene u bruto iznosu da bi se uzimale u obzir kao plaća.

Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o radu (NN 151/22) dodan je članak 90.a kojim su regulirani primici radnika na temelju radnog odnosa. Tako je u članku 1. određeno da su primici koje radnik može ostvariti na temelju radnog odnosa: 1. primici koje poslodavac, u skladu s propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, aktom poslodavca ili ugovorom o radu isplaćuje radniku kao materijalno pravo iz radnog odnosa (jubilarna nagrada, regres, božićnica i sl.)

2. primici koje poslodavac, u skladu s propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, aktom poslodavca ili ugovorom o radu isplaćuje radniku, a koji predstavljaju naknadu troška.

Člankom 2. određeno je da se primici iz stavka 1. ovoga članka, u smislu toga Zakona, ne smatraju se plaćom iz članka 90. ovoga Zakona.

3. Prema odredbi članka 136. Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj: 73/2013, 75/2015, 50/2016, 30/2018, 125/2019, 158/2023, 155/2023 i 14/2024 - dalje: ZOSOS) plaća djelatnih vojnih osoba sastoji se od osnovne plaće i dodataka na plaću.

U članku 139. ZOSOS-a propisani su dodaci na plaću: dodaci koje ostvaruju djelatne vojne osobe za posebne uvjete vojne službe i dodaci za deficitarna zvanja i struke. Navedeni dodaci regulirani su Pravilnikom o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba (NN 33/14, 41/14, 53/14, 114/14, 72/15, 5/17, 116/17) i treba ih razlikovati od naknada za rad na terenu, naknada za rad u stražarskoj službi i naknada za rad u službi dežurstva koje su propisane posebnom Odlukom o naknadi za posebne oblike rada u službi (NN 39/18 i 54/19).

Za razliku od tih dodataka koji ulaze u plaću, u glavi 7. ZOSOS-a, u odredbama članka 147. do 150. ZOSOS-a, pod naslovom: „Naknade troškova u vezi s obavljanjem službe“, propisane su naknada prijevoznih troškova, naknada selidbenih troškova, naknada za službeno putovanje, naknada za posebne oblike rada u službi i prehrana.

U čl.149.a ZOSOS-a je propisano da djelatnoj vojnoj osobi pripada pravo na naknadu za posebne oblike rada u službi: rad u terenskim uvjetima, stražarska služba i dežurstvo. Naknada za posebne oblike rada ne smatra se oporezivim primitkom po osnovi nesamostalnog rada u skladu s propisima o porezu na dohodak. Visinu, uvjete i način ostvarivanja prava na te naknade propisuje odlukom ministar obrane uz prethodnu suglasnost ministra financija.

Dakle, prema ZOSOS-u su naknade za posebne oblike rada u službi naknade za troškove u vezi s obavljanjem službe koje su propisane u neto iznosima u Odluci o naknadi za posebne oblike rada u službi (NN 39/18 i 54/19 – dalje: Odluka/18). Radi se o naknadi materijalnih troškova za koje je i u Zakonu o radu izričito navedeno da se ne smatraju plaćom. Stoga se te naknade ne uzimaju u obračun naknade plaće za godišnji odmor.

Navedeno očito zbog toga što za rad u terenskim uvjetima, stražarskoj službi i dežurstvu djelatne vojne osobe kao kompenzaciju dobivaju na korištenje slobodne dane, sukladno odredbama točke XVII. do XX. Odluke o rasporedu radnog vremena (NN 66/14, 23/15, 84/15, 106/17, 39/18 i 46/18 – dalje: Odluka/14).

4.Naknade za rad na terenu, naknade za rad u stražarskoj službi i naknade za rad u službi dežurstva nisu oporezive, sukladno Zakonu o porezu na dohodak i Odluci/18 i stoga se isplaćuju u neto iznosima i ne čine plaću.

Sukladno odredbi čl.433.a Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 – dalje u tekstu: ZPP) tužitelj može utužiti jedino naknadu plaće za godišnji odmor u bruto iznosu.

Naknada za rad u terenskim uvjetima, naknada za stražarsku službu i naknada za dežurstvo ne isplaćuju se tužiteljima redovito, neovisno o radu – poput dodatka za vojnu službu, već se isplaćuju tužiteljima isključivo kada su bili na terenu, straži ili u dežurstvu. U slučaju da tužitelj nije ostvarivao navedene oblike rada ne isplaćuju mu se ti dodaci. Stoga se tužiteljima ne isplaćuju ti dodaci redovito svaki mjesec već povremeno kada su imali teren, stražu i dežurstvo.

Te naknade ulaze u materijalna prava koja tužitelji imaju temeljem Odluke naknadi za posebne oblike rada u službi, poput dnevnice, terenskog dodatka, božićnice, regresa i slično, ali ne predstavljaju plaću koja bi se uzimala u obzir prilikom obračuna naknade za godišnji odmor.

5. Slijedom navedenog tuženik prigovara dopunskom vještačenju u dijelu u kojem je izračunat neto iznos naknade plaće za godišnji odmor jer takav obračun nema uporišta niti u jednom propisu i u tom smislu se protivi neto iznosima iz specificiranog tužbenog zahtjeva i predlaže da sud u tom dijelu odbije tužbeni zahtjev. Ne predlaže se tražiti dodatno očitovanje od vještaka budući da se on već očitovao u dopisu od 23. rujna 2025. da takav izračun ne smatra ispravnim ali je dopunski izračun sačinio po nalogu suda na prijedlog tužitelja.

Ujedno tuženik predlaže da trošak dopunskog vještačenja ide na teret tužitelja bez obzira na uspjeh u sporu jer je bio u potpunosti nepotreban.

23. Sud je nalaz i mišljenje, kao i dopunu nalaza prihvatio u cijelosti, kao jasan, određen i detaljno obrazložen. Tuženik se očitovao da su prigovori tuženika pravne prirode stoga na ročište ne treba pozivati sudskog vještaka.

24. Slijedom svega navedenoga, s obzirom na zakonodavno rješenje po kojem se isplata naknada za posebne oblike rada u službi (dakle, naknada za oblike rada, a ne naknada materijalnih troškova vezanih uz rad, što je bitna i odlučna razlika) vrši u neto iznosu prema Zakonu o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske to je obzirom da navedeni zakon predstavlja lex specialis propis pa se za segment isplata takvih naknada njihov utjecaj na ukupnu naknadu plaće za godišnji odmor, odnosno razliku naknade plaće za godišnji odmor, može promatrati jedino u iznosu u kojem su sporne naknade i propisane, tj. za naknade za rad u terenskim uvjetima, za rad u stražarskoj službi kao i za rad u službi dežurstva kao neto iznosi.

25. Kako je odredbom članka 142. Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske (NN 73/13, 75/15, 50/16, 30/18) propisano je kako djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme godišnjeg odmora i plaćenog dopusta pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu, a najmanje u visini njezine prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca, a Zakonom o radu (NN 149/09) u članku 60. stavku 1. odnosno članku 81. Zakona o radu (NN 93/14) propisan je minimum zajamčenih prava u pogledu naknade plaće za vrijeme korištenje godišnjeg odmora, odnosno kako radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad, to je razvidno da se i naknada za rad u terenskim uvjetima, naknadu za rad u stražarskoj službi kao i naknadu za rad u službi dežurstva ima uvrstiti u obračun naknade plaće za godišnji odmor.

26. Tužitelj je u prilog izloženog stava u tijeku postupka dostavio mnogobrojnu sudsku praksu u istovjetnim predmetima po pitanju uračunavanja naknade za rad u terenskim uvjetima, naknade za rad u stražarskoj službi kao i naknade za rad u službi dežurstva, u iznosima kako su propisani važećim aktima, prilikom obračuna razlike naknade plaće za godišnji odmor, tako presuda Županijskog suda u Osijeku, Posl.br.:

Gžr-243/24 od 06. veljače 2025. godine, presuda Županijskog suda u Velikoj Gorici, Posl.br.: Gžr-23/24 od 12. lipnja 2024. godine. Tužitelj ukazuje i na izvod iz Izvješća Komisije od 26. travnja 2017. godine gdje se u pogledu temeljnog prava na plaćeni godišnji odmor navodi kako sve članice izričito predviđaju da radnik za vrijeme korištenja godišnjeg odmora mora primiti svoju „prosječnu plaću“, odnosno „prosječnu mjesečnu naknadu“ dok je na odmoru. Slijedom svega navedenoga odlučeno je kao u t. I i II izreke presude.

27. Zatezna kamata na iznos bruto razlike naknade plaće dosuđena je od dospjelosti svakog mjesečnog iznosa naknade razlike plaće do isplate, po stopi iz članka 29. stavka 2. ZOO-a, izuzev zatezne kamate na dužni porez na dohodak i doprinos za mirovinsko osiguranje sadržane u dosuđenim bruto iznosima u t. I. izreke presude. To zato jer se bruto plaća sastoji od neto plaće te doprinosa i poreza na dohodak, a sukladno odredbi članka 15. st. 3. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 177/04., 73/08., 80/10., 114/11., 22/12., 144/12., 43/13., 120/13., 125/13., 148/13., 83/14. i 143/14.) i članka 17. st. 3. Pravilnika o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 95/05., 96/06., 68/07., 146/08., 2/09., 146/09., 123/10., 137/11., 61/12., 70/13., 160/1. i 157/14), zatezne kamate koje se na zakašnjele isplate plaće isplaćuju po sudskoj presudi ne smatraju se dohotkom i ne podliježu oporezivanju, slijedom čega proizlazi da bruto plaća koja se isplaćuje po sudskoj presudi do trenutka isplate u odnosu na porez na dohodak i doprinos za mirovinsko osiguranje nije u potpunosti dospjela pa porez na dohodak i doprinos za mirovinsko osiguranje dospijevaju na naplatu isplatom plaće. Stoga je odlučeno kao u t. III izreke presude. Na iznose neto razlike naknade plaće zatezna kamata dosuđena je od dospjelosti svakog mjesečnog iznosa razlike naknade plaće po stopi iz članka 29. stavka 2. ZOO-a.

28. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavka 5. i članka 155. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22.. 114/22. i 153/23. – u nastavku teksta: ZPP).

29. Trošak tužitelja za zastupanje po punomoćniku odvjetniku je odmjeren temeljem Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne Novine“ broj 138/23. – u nastavku teksta: Tarifa) u visini od 50 bodova kako slijedi: za sastavljanje prijedloga za mirno rješenje spora, sastavljanje tužbe, sastavljanje podneska od 6. 6. 2024., sastavljanje podneska od 13. 5. 2025., sastavljanje podneska od 7. 10. 2025., sastavljanje podneska od 13. 11. 2025., zastupanje na ročištu 21. 11. 2024. i zastupanje na ročištu 5. 2. 2026. za svaku radnju iznos od 125,00 eura sa PDV-om, za sastavljanje podneska od 30. 1. 2025. i pristup na ročište za objavu presude za svaku radnju iznos od 62,50 eura sa PDV-om, što zbrojeno iznosi 1.125,00 eura. Tužitelju je dosuđen trošak vještačenja u iznosu od 500,00 eura, stoga ukupni trošak tužitelja iznosi 1.625,00 eura. Tužitelju nije dosuđen trošak za sastavljanje podneska od 31. 1. 2025., 22. 5. 2025. i 24. 11. 2025. – obavijest o uplati predujma za vještačenje jer su podaci o uplati predujma za vještačenje vidljivi u e-Spisu stoga nisu bili potrebni za vođenje parnice.

28 Na parnični trošak dosuđena je zatezna kamata od dana donošenja ove presude do isplate temeljem odredbe članka 30. stavka 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16. i 73/17., u daljnjem tekstu: OZ) po stopi iz članka 29. stavka 2. ZOO-a.

U Karlovcu 1. travnja 2026.

Sutkinja Sylviane Kraljević

Uputa o pravom lijeku: Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se predaje pismeno u tri istovjetna primjerka, putem ovog suda, a podnosi se Županijskom sudu.

Dostavljeno:

1.Anto Pecirep, odvjetnik u Zagrebu

2.ODO u Karlovcu, Građansko – upravni odjel