REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Karlovcu

Trg hrvatskih branitelja 1

47000 Karlovac

Poslovni broj: Pr-236/2024-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu u ime Republike Hrvatske po sutkinji Sylviane Kraljević, u pravnoj stvari tužitelja SI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupa Anto Pecirep, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženice Republike Hrvatske za Ministarstvo obrane, Zagreb, Sarajevska 7, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu, Građansko - upravni odjel, radi isplate razlike naknade plaće za godišnji odmor, nakon glavne javne rasprave zaključene 5. veljače 2026. u nazočnosti odvjetnika Ante Pecirepa i državno odvjetničke savjetnice ĆI, po objavi 1. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj - za Ministarstvo obrane da tužitelju SI, na ime razlike naknade plaće za godišnji odmor isplati bruto iznos od 22,71 EUR (slovima: dvadesetdva eura i sedamdesetjedan cent) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena za razdoblje od dospijeća do 31.12.2022. godine, a od 01.01.2023. godine do 29.12.2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, izuzev zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u dosuđenim iznosima bruto naknade plaće, tekućom:

- na iznos od 22,54 EUR od 16.09.2020. godine

- na iznos od 0,01 EUR od 16.03.2022. godine

- na iznos od 0,04 EUR od 16.08.2022. godine

- na iznos od 0,05 EUR od 16.09.2022. godine

- na iznos od 0,04 EUR od 16.02.2023. godine

- na iznos od 0,03 EUR od 16.02.2024. godine, pa sve do isplate

II Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj - za Ministarstvo obrane da tužitelju SI, na ime razlike naknade plaće za godišnji odmor isplati neto iznos od 222,91 EUR (slovima: dvjestodvadesetdva eura i devedesetjedan cent) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena za razdoblje od dospijeća do 31.12.2022. godine, a od 01.01.2023. godine do 29.12.2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom:

- na iznos od 60,73 EUR od 16.08.2019. godine

- na iznos od 26,77 EUR od 16.09.2019. godine

- na iznos od 10,18 EUR od 16.04.2020. godine

- na iznos od 8,27 EUR od 16.08.2020. godine

- na iznos od 9,33 EUR od 16.09.2020. godine

- na iznos od 3,17 EUR od 16.01.2021. godine

- na iznos od 1,91 EUR od 16.02.2021. godine

- na iznos od 13,88 EUR od 16.08.2021. godine

- na iznos od 12,03 EUR od 16.09.2021. godine

- na iznos od 11,30 EUR od 16.03.2022. godine

- na iznos od 24,23 EUR od 16.08.2022. godine

- na iznos od 20,82 EUR od 16.09.2022. godine

- na iznos od 4,58 EUR od 16.02.2023. godine

- na iznos od 11,94 EUR od 16.09.2023. godine

- na iznos od 3,77 EUR od 16.02.2024. godine, pa sve do isplate

kao i da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 1.093,75 eura sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude 1. 4. 2026. do isplate prema stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje, sve u roku 15 dana.

III Odbija se ostali dio tužbenog zahtjeva za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u dosuđenim iznosima bruto naknade plaće iz t. I izreke presude.

Obrazloženje

1. Tužitelji su zaposlenici kod tuženog MORH – Hrvatska kopnena vojska , sa sjedištem zapovjedništva u Karlovcu, na poslovima djelatne vojne osobe. DOKAZ : - rješenje tuženika o radnom rasporedu tužitelja (rješenja o postavljenju)

2. U vremenskom razdoblju rada unazad pet godina (a i ranije) tuženik nije isplaćivao tužiteljima naknadu plaće za godišnji odmor sukladno propisima , posebice odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o službi u Oružanim snagama (“Narodne novine“ broj 38/18) i Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba („Narodne novine“ broj 54/14, 70/18) a kojim je propisano da djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme godišnjeg odmora pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu, a najmanje u visini njezine prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca, zbog čega im je isplaćeni iznos naknade za godišnje odmore bio znatno manji od iznosa koji im pripada. DOKAZ : - rješenje tuženika o radnom rasporedu tužitelja (rješenja o postavljenju)

- uvid u sve isplatne liste tužitelja za utuženo razdoblje - tražiti od tuženika !

- izračun razlike naknade plaće za godišnji odmor - tražiti od Financijske službe tuženika !

- financijsko-knjigovodstveno vještačenje, podredno (po potrebi)

3. Sukladno čl. 186.a Zakona o parničnom postupku tužitelji su se bili obratili tuženiku radi mirnog rješenja spora, ali je tuženik to odbio učiniti.

DOKAZ : - uvid u zahtjev za mirno rješenje spora tužitelja

4. Obzirom na prezentirano činjenično stanje, a budući da tužitelji u ovom trenutku ne mogu utvrditi točnu visinu razlike naknade za godišnje odmore dok im tuženik ne dostavi podatke o njihovom radu u utuženom razdoblju, njihove sve obračunske liste, podatke o korištenom godišnjem odmoru te podatke o isplaćenoj naknadi za godišnji odmor, a kojima raspolaže tuženik, odnosno prije nego li se provede financijsko vještačenje, tužitelji ,sukladno čl. 186. b. ZPP -a, podnose stupnjevitu tužbu te predlažu da sud donese sljedeće:

R J E Š E N J E

„Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj - za Ministarstvo obrane da dostavi : 1.podatke o radu tužitelja u utuženom razdoblju, njihove obračunske liste, podatke o korištenom godišnjem odmoru te podatke o isplaćenoj naknadi za godišnji odmor utuženom razdoblju od 25.01.2019.godine pa do 25.01.2024.godine

2.izračun iznosa bruto razlike naknade za godišnje odmore koji bi tužitelji primili da im je tuženik pravovremeno i ispravno isplaćivao naknadu za godišnje odmore u utuženom razdoblju od 25.01.2019. godine pa do 25.01.2024.godine“

i P R E S U D U

„Nalaže se Republici Hrvatskoj - za Ministarstvo obrane, da svakome od tužitelja isplati , na ime razlike naknade za godišnje odmore ,za utuženo razdoblje od 25.01.2019.godine pa do 25.01.2024.godinene neutvrđeni bruto iznos (prema pribavljenim podacima i izračunu iz toč 1.i 2.gornjeg rješenja), zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi sukladno članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i Uredba 156/22) propisanoj za ostale odnose koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke od 01.08.2015. godine koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, osim isplate zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, tekućom od 15. -og u mjesecu za prethodni mjesec, kao i izvršiti uplatu troškova parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom po stopi iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i Uredba 156/22) po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena počev od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, sve u roku 15 dana.“

5. Tužitelj je tužbeni zahtjev konačno specificirao podneskom od 30. 9. 2025. tako da glasi:

„1// Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj - za Ministarstvo obrane da tužitelju SI, na ime razlike naknade plaće za godišnji odmor isplati bruto iznos od 22,71 EUR (slovima: dvadesetdva eura i sedamdesetjedan cent) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena za razdoblje od dospijeća do 31.12.2022. godine, a od 01.01.2023. godine do 29.12.2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom:

- na iznos od 22,54 EUR od 16.09.2020. godine

- na iznos od 0,01 EUR od 16.03.2022. godine

- na iznos od 0,04 EUR od 16.08.2022. godine

- na iznos od 0,05 EUR od 16.09.2022. godine

- na iznos od 0,04 EUR od 16.02.2023. godine

- na iznos od 0,03 EUR od 16.02.2024. godine, pa sve do isplate

2// Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj - za Ministarstvo obrane da tužitelju SI, na ime razlike naknade plaće za godišnji odmor isplati neto iznos od 222,91 EUR (slovima: dvjestodvadesetdva eura i devedesetjedan cent) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po kamatnoj stopi koja se određuje za svakopolugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena za razdoblje od dospijeća do 31.12.2022. godine, a od 01.01.2023. godine do 29.12.2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom:

- na iznos od 60,73 EUR od 16.08.2019. godine

- na iznos od 26,77 EUR od 16.09.2019. godine

- na iznos od 10,18 EUR od 16.04.2020. godine

- na iznos od 8,27 EUR od 16.08.2020. godine

- na iznos od 9,33 EUR od 16.09.2020. godine

- na iznos od 3,17 EUR od 16.01.2021. godine

- na iznos od 1,91 EUR od 16.02.2021. godine

- na iznos od 13,88 EUR od 16.08.2021. godine

- na iznos od 12,03 EUR od 16.09.2021. godine

- na iznos od 11,30 EUR od 16.03.2022. godine

- na iznos od 24,23 EUR od 16.08.2022. godine

- na iznos od 20,82 EUR od 16.09.2022. godine

- na iznos od 4,58 EUR od 16.02.2023. godine

- na iznos od 11,94 EUR od 16.09.2023. godine

- na iznos od 3,77 EUR od 16.02.2024. godine, pa sve do isplate

kao i naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka uvećane za zakonske zatezne kamate koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.“

6. U odgovoru na tužbu tuženik se očituje o tužbi na način da osporava osnovanost osnove i visine tužbenih zahtjeva.

7. Tužitelji su kao djelatne vojne osobe, tijekom utuženog razdoblja bili zaposleni u Ministarstvu obrane Republike Hrvatske, u Oružanim snagama te raspoređeni u ustrojstvenu jedinicu Hrvatske kopnene vojske, time da su neki od tužitelja u dijelu utuženog razdoblja bili raspoređeni i u druge ustrojstvene jedinice (Zapovjedništvo za obuku i doktrinu Fran Krsto Frankopan), odnosno upućeni na dodanu dužnost (operacije potpore miru KFOR na Kosovu, školovanje, aktivnosti NATO-a u Republici Poljskoj), što proizlazi iz odluka o rasporedu.

Dokaz: uvid u odluke o rasporedu.

8. Tužitelji su podnijeli stupnjevitu tužbu sukladno članku 186.b ZPP, tvrdeći da im tuženik tijekom utuženog razdoblja nije isplaćivao naknadu plaće za godišnji odmor sukladno propisima (Zakonu o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske i Pravilniku o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba).

Protivno navodima tužbe, tuženik smatra da je tužiteljima pravilno isplaćivao naknadu plaće za godišnji odmor sukladno propisima koji su se tijekom utuženog razdoblja primjenjivali na tužitelje, a ukoliko je došlo do pogrešnog obračuna naknade plaće za pojedini mjesec ili razdoblje, tuženik je naknadno isplatio retro-razliku naknade plaće. U odnosu na eventualno više isplaćenu naknadu plaće u razdoblju od 25. siječnja 2019. do 25. siječnja 2024. tuženik ističe prigovor radi prebijanja, koji će precizirati nakon što se izračunom nadležne financijske službe ili financijskog vještačenja takva isplata utvrdi.

Dokaz: karton primanja, isplatne liste, izračun nadležne financijske službe tuženika ili podredno vještačenje.

9. Tuženik ističe da se na tužiteljev radno-pravni status mogu primijeniti isključivo odredbe Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 73/13. koji je stupio na snagu 26. lipnja 2013., odnosno odredbe Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 75/15., 50/16., 30/18.) – dalje u tekstu: ZSOS) s obzirom na vrijeme stupanja na snagu prema prijelaznim i završnim odredbama Zakona, kao i podzakonski akti doneseni na temelju tog Zakona koji su bili na snazi tijekom utuženog razdoblja.

Ovakvo pravno stajalište zauzeto je u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. broj Revr-1845/12, Revr-1902/12 i Revr-1795/12, prema kojem propisi doneseni na temelju Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 33/02., 58/02., 175/03., 136/04., 76/07., 88/09. – dalje u tekstu ZSOS/02) imaju prednost u primjeni u odnosu na propise o državnim službenicima i namještenicima i u odnosu na opće propise o radu i kolektivne ugovore zaključene u skladu s općim propisima o radu.

Također tuženik napominje da je člankom 1. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 46/23., 64/23. – dalje u tekstu: ZR) propisano da se tim Zakonom uređuju radni odnosi u Republici Hrvatskoj, ako drugim zakonom ili međunarodnim ugovorom, koji je sklopljen i potvrđen u skladu s Ustavom Republike Hrvatske, te objavljen, a koji je na snazi, nije drukčije određeno. Prema tome, odredbe ZR primjenjuju se supsidijarno.

Člankom 142. ZSOS propisano je da djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i plaćenog dopusta pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu, a najmanje u visini njezine prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca.

Isto tako, na temelju ZSOS donesen je, Pravilnik o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba („Narodne novine“ broj 54/14.), koji je stupio na snagu 8. svibnja 2014., koji je u članku 4. stavku 2. propisivao da djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme godišnjeg odmora pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu.

Člankom 4. stavkom 3. Pravilnika propisano da se redovnim radnim vremenom smatra radno vrijeme određeno u skladu s odlukom kojom se određuje raspored radnog vremena.

Nakon što je 9. kolovoza 2018. stupio na snagu Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba („Narodne novine“ broj 70/18.) tuženik je sukladno članku 1. Pravilnika (kojim je dopunjen članak 4. stavak 2. Pravilnika/14) tužiteljima kao djelatnim vojnim osobama obračunavao i isplaćivao naknadu plaće za vrijeme godišnjeg odmora kao da su radili u redovnom radnom vremenu, a najmanje u visini njihove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca.

Dokaz: uvid u odluke o korištenju godišnjeg odmora, evidencije korištenja godišnjeg odmora, evidencije radnog vremena, naloge o korištenju slobodnih dana, odluke o plaćenom dopustu, odluku o nagradnom dopustu, karton primanja, isplatne liste, dopise i očitovanja nadležnih službi tuženika, izračun financijske službe tuženika.

10. Tuženik potvrđuje da su prethodno podnošenju predmetne tužbe, sukladno članku 186.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 155/23., dalje u tekstu: ZPP) tužitelji podnijeli Općinskom državnom odvjetništvu u Karlovcu zahtjev za mirno rješenje spora, zaprimljen 29. siječnja 2024. pod brojem predmeta N-DO-20/2024, a koji zahtjev nije prihvaćen.

Dokaz: uvid u zahtjev.

11. Ovo državno odvjetništvo dostavit će dokaze o činjenicama iz odgovora na tužbu te se obvezuje dostaviti dokumentaciju o radu tužitelja sukladno rješenju suda. Slijedom navedenog, tuženik predlaže da naslovni sud tužbu i tužbene zahtjeve odbije kao neosnovane te naloži tužiteljima da nadoknade tuženiku troškove parničnog postupka uz pripadajuće zatezne kamate.

12. U dokaznom postupku sud je pročitao zahtjev za mirno rješenje spora, rješenja MORH-a, dopise MORH-a, kartice djelatnika, očitovanja MORH-a, evidencije radnog vremena, te vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Ručević vještačenja d.o.o.

13. Predmet tužbe je potraživanje tužitelja s osnove razlike naknade plaće za godišnji odmor za utuženo razdoblje od 25. 1. 2019. do 25. 1. 2024.

14. Naime, odredbom čl. 60. st. 1. Zakona o radu (NN 149/09) odnosno čl. 81. Zakona o radu (NN 93/14) propisan je minimum zajamčenih prava u pogledu naknade plaće za vrijeme korištenje godišnjeg odmora, odnosno kako radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad. Dakle, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu može biti propisana samo povoljnija naknada plaće za godišnji odmor od one propisane Zakonom o radu, a ukoliko su doneseni akti čije su odredbe nepovoljnije po radnika, primjenjuje se izravno Zakon o radu jer se navedeno pravo može uređivati i mijenjati samo u korist radnika, ali ne i na njihovu štetu. I odredbom čl. 142. Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske (NN 73/13, 75/15, 50/16, 30/18) propisano je kako djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme godišnjeg odmora i plaćenog dopusta pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu, a najmanje u visini njezine prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca, dakle uz razvidnu primjenu donjeg limita naknade plaće kao kogentne odredbe općeg propisa.

15. Osnovano tužitelj navodi da je sam zakonodavac naknadnom intervencijom u odredbe Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske te je isti po pitanju naknade plaće za godišnji odmor uskladio s odredbama općeg propisa - Zakona o radu (upravo na jednak način kako je to bilo propisano ranijim Pravilnikom NN140/02, 68/11) te je takvim pristupom de facto potvrđena nezakonitost odredbi Pravilnika (NN 54/14) na koje tijekom postupka ukazuju tužitelji. Nadalje, Odlukom o naknadi za posebne oblike rada u službi (NN 39/18, 54/19), koja je stupila na snagu 01. svibnja 2018. godine, tužena tužiteljima isplaćuje naknadu za rad u terenskim uvjetima, naknadu za rad u stražarskoj službi kao i naknadu za rad u službi dežurstva. Odredbom članka 149.a Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske (NN 73/13, 75/15, 50/16, 30/18) propisano je kako djelatnoj vojnoj osobi djelatnoj vojnoj osobi pripada pravo na naknadu za posebne oblike rada u službi, a što su rad u terenskim uvjetima, stražarska služba i dežurstvo. Kako je u stavku 6. istoga članka propisano kako naknada za posebne oblike rada iz stavka 2. isključuje pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, subotom, nedjeljom, blagdanom, neradnim danom, stanju pripravnosti i slično to ja razvidno da navedena naknada predstavlja novo kompenzacijsko proširenje prava glede rada tužitelja. Da je tome tako potvrđuju i odredbe Odluke o naknadi za posebne oblike rada u službi koje različito propisuju naknadu za rad u terenskim uvjetima, naknadu za rad u stražarskoj službi kao i naknadu za rad u službi dežurstva kada se takav rad odvija subotom i nedjeljom, blagdanom ili drugim neradnim danom utvrđenim zakonom (u većem iznosu nego za takav rad u tjednu), to je sasvim jasno kako predmetna naknada predstavlja naknadu za obavljeni rad (kao što je i ranijim uređenjem rad vikendom i blagdanima bio dodatno plaćen u odnosu na rad u tjednu).

16. Osnovano tužitelj navodi da je riječ o naknadi za obavljen rad u smislu plaće, a ne o naknadi materijalnih troškova vezanih uz rad tužitelja (trošak prijevoza, naknada za odvojeni život, naknada za stanovanje, itd.) u kojem bi tek slučaju ti materijalni troškovi ne bi bili biti vrednovani u prosjek plaća za izračun naknade za godišnji odmor (niti je za iste to u ovome postupku i traženo). Okolnost što je naknada za prednje navedeni oblik rada u službi propisana u neto iznosu, stvar je odluke zakonodavca, no takvo uređenje ne onemogućuje niti ne isključuje njeno vrednovanje kao plaće i obračuna naknade plaće za godišnji odmor (može se tek razmatrati samo aspekt uštede poslodavca glede obveze obračunavanja, obustave i uplate propisane obveze za javna davanja, u čemu i je za pretpostaviti ratio takvog uređenja te in concreto, obzirom na specifičnost poslodavca u ovom predmetu, intencija uštede za državni proračun na uštrb materijalnih prava radnika), već se u tom slučaju navedeni iznosi s osnova predmetne naknade za rad tužitelja upravo i vrednuju u neto iznosu te nužno rezultiraju dodatnom neto razlikom naknade plaće za godišnji odmor u tom dijelu.

17. Na okolnost visine tužbenog zahtjeva provedeno je knjigovodstveno financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Ručević vještačenja d.o.o.

18. Na osnovu opisanog nalaza u skladu s postavljenim zadatkom, na temelju pregledane dokumentacije, te prema utvrđenjima i izračunima iz nalaza, proizlazi kako visina neisplaćene bruto plaće tužitelja za razdoblje od 25. siječnja 2019. do 25. siječnja 2024. s osnova razlike naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora iznosi ukupno 22,71 EUR (zbroj kunskih konvertiranih iznosa i iznosa u valuti EUR).

Pojedini iznosi razlika dani su u stupcu 'r' Tabele 1 iz nalaza, s datumima dospijeća u stupcu ‘s' Tabele 1 iz nalaza.

19. U podnesku od 9. 7. 2025. tuženik navodi da je zaprimio nalaz i mišljenje vještaka knjigovodstvene, računovodstvene i financijske struke kojim je utvrđeno da tužitelj ostvaruje razliku naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora u razdoblju od 25. siječnja 2019. do 25. siječnja 2024. u iznosu 22,71 EUR. Ovim podneskom tuženik se očituje na nalaz i mišljenje vještaka ističući prigovor pravne prirode u odnosu na obračun naknade plaće za kolovoz 2020. budući da je vještak u obračun uključio iznos jubilarne nagrade koji je tužitelj ostvario na plaći za lipanj 2020.

Naime, sukladno članku 92. stavku 4. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 64/23.) plaća i naknade plaće su, u smislu toga zakona, plaća i naknada plaće u bruto iznosu. Stoga u tromjesečni prosjek ulaze primici radnika koji se smatraju plaćom, a ne ulaze primici koji predstavljaju materijalna prava iz radnog odnosa.

Osim toga, na tužitelja kao djelatnu vojnu osobu primjenjuje se Zakon o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 30/18., 125/19.) kojim je propisano da djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme godišnjeg odmora pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu, a najmanje u visini njezine prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca.

S obzirom na navedeno, tuženik osporava navode podneska tužitelja od 12. svibnja 2025. te se protivi prijedlogu za dopunu vještačenja obračunom naknade plaće za godišnji odmor uračunavanjem svih primanja koja „nesporno“ predstavljaju naknadu za obavljeni rad, odnosno sva primanja izravno povezana s obavljenim radom tužitelja u utuženom razdoblju (naknadu za rad na terenu, naknadu za stražarsku službu te naknadu za dežurstvo i slično). Navedeno naknade isplaćuju se u neto iznosu, a koje su propisane Odlukom o naknadi za posebne oblike rada u službi („Narodne novine“ broj 39/18. i 54/19. – dalje u tekstu: Odluka/18).

Naime, u istovjetnim predmetima financijski vještaci su se očitovali kako neto iznosi ne predstavljaju naknadu za rad kao što to nije slučaj ni s drugim neoporezivim naknadama tipa božićnice, regres, dara djetetu i slično te da se naknada za godišnji odmor mora računati u bruto iznosu pa da se isplaćeni neto iznosi naknade za rad u terenskim uvjetima, naknade za stražarsku službu i naknade za dežurstvo ne uračunavaju prilikom obračuna naknade za godišnji odmor.

Naknada za rad u terenskim uvjetima, naknada za stražarsku službu i naknada za dežurstvo ne isplaćuju se djelatnim vojnim osobama za redovno radno vrijeme, neovisno o radu – poput dodatka za vojnu službu, već se isplaćuju isključivo kada su te osobe bile na terenu, straži ili u dežurstvu. U slučaju da tužitelj nije ostvarivao navedene oblike rada ne isplaćuju mu se ti dodaci. Stoga se tužitelju ne isplaćuju ti dodaci redovito svaki mjesec, već povremeno, kada je imao teren, stražu i dežurstvo. Te naknade ulaze u materijalna prava koja tužitelj ima na temelju Odluke/18 kao naknade za posebne oblike rada u službi, poput dnevnice, terenskog dodatka, božićnice, regresa i slično, ali ne predstavljaju plaću koja bi se uzimala u obzir prilikom obračuna naknade za godišnji odmor.

Također, nakon 1. kolovoza 2021. pri isplati naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora primjenjuje se Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba („Narodne novine“ broj 70/18.). Sukladno očitovanju financijske službe tuženika, prilikom izračuna uspoređivani su iznosi godišnjeg odmora tekućeg mjeseca i iznos godišnjeg odmora na temelju prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca prije godišnjeg odmora uzimajući u obzir sva primanja koja predstavljaju naknadu plaće. Usporedbom ta dva iznosa uzeto je u obzir ono što je povoljnije za djelatnika sukladno navedenom Pravilniku. Ako bi djelatnik više primio na bazi tekućeg mjeseca, što je za njega povoljnije, nije bio uključen u isplatu na temelju prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca. Npr. zbor povećanja minulog rada došlo bi do veće plaće u tekućem mjesecu pa je povoljnija plaća tog tekućeg mjeseca.

20. U pisanom očitovanju od 1. 9. 2025. u odnosu na prigovor tuženika da vještak u naknadu plaće za kolovoz 2020. u obračun nije mogao uključiti iznos jubilarne nagrade koji je tužitelj ostvario na plaći za lipanj 2020., budući da se radi o primitku radnika koji se ne smatra plaćom, vještak ističe kako je uključio samo bruto, oporezivi iznos od 1.188,86 kn, budući da su na navedeni iznos uplaćeni doprinosi za mirovinsko osiguranje, te porez i prirez (list 118. spisa).

Prema tome, porezni smisao plaće odnosi se na bruto plaću odnosno dohodak (bruto plaća umanjena za obvezne doprinose iz plaće) od nesamostalnog rada, samostalne djelatnosti i dr. koji je ostvario porezni obveznik u određenom poreznom razdoblju na temelju koje se obračunavaju porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, u kojem smislu bruto plaću jednog mjeseca čine svi oporezivi primici po osnovi nesamostalnog rada (plaća za obavljeni rad, naknada za bolovanje na teret poslodavca, naknada za blagdan, naknada za godišnji odmor i dr.).

Vještak ističe, kako je zadatak vještaka i bio da se kod obračuna naknade plaće za godišnji odmor uzmu svi dodaci koji se smatraju plaćom, odnosno svi oni dodaci na koje su plaćeni porezi i doprinosi.

Slijedom iznesenoga, u cijelosti se ostaje pri danom izračunu razlike naknade za godišnji odmor za kolovoz 2020.

21. U dodatnom financijskom vještačenju naloženo je prilikom obračuna prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca uračunati tužitelju sva primanja koja predstavljaju naknadu za rad – naknadu za rad na terenu, naknadu za rad u stražarskoj službi i naknadu za rad u službi dežurstva, pri čemu je takve naknade plaće za godišnji odmor potrebno iskazati zasebno u neto iznosu.

U pogledu postavljenog dodatnog zadatka, na temelju pregledane dokumentacije te prema utvrđenjima i izračunima iz osnovnog i ovog nalaza, mišljenja smo kako slijedi: ako se naknada plaće za vrijeme godišnjeg odmora obračunava isključivo u odnosu na obračunane i isplaćene bruto plaće, tada neisplaćene razlike bruto naknada plaća za vrijeme godišnjeg odmora tužitelja za razdoblje od 25. siječnja 2019. do 25. siječnja 2024. iznose ukupno 22,71 EUR (zbroj kunskih konvertiranih iznosa i iznosa u valuti EUR),

ako se naknada plaće za vrijeme godišnjeg odmora obračunava u odnosu na obračunane i isplaćene bruto plaće i u odnosu na isplaćene neto naknade za posebne oblike rada, tada:

o neisplaćene razlike bruto naknada plaća za vrijeme godišnjeg odmora tužitelja za razdoblje od 25. siječnja 2019. do 25. siječnja 2024. iznose ukupno 22,71 EUR (zbroj kunskih konvertiranih iznosa i iznosa u valuti EUR), a

o neisplaćene neto naknade za vrijeme godišnjeg odmora tužitelja za razdoblje od 25.

siječnja 2019. do 25. siječnja 2024. iznose ukupno 222,91 EUR (zbroj kunskih konvertiranih iznosa i iznosa u valuti EUR).

Pojedini iznosi bruto razlika dani su u stupcu 'r' Tabele 1 iz osnovnog nalaza, a neto razlika u stupcu 'h' Tabele 2 iz ovog nalaza. Datumi dospijeća pojedinih mjesečnih iznosa razlika dani su u stupcu 's' Tabele 1 iz osnovnog nalaza i stupcu 'i' Tabele 2 iz ovog nalaza.

22. Sud je nalaz i mišljenje, kao i dopunu nalaza prihvatio u cijelosti, kao jasan, određen i detaljno obrazložen. Tuženik se očitovao da su prigovori tuženika pravne prirode stoga na ročište ne treba pozivati sudskog vještaka.

23. Slijedom svega navedenoga, s obzirom na zakonodavno rješenje po kojem se isplata naknada za posebne oblike rada u službi (dakle, naknada za oblike rada, a ne naknada materijalnih troškova vezanih uz rad, što je bitna i odlučna razlika) vrši u neto iznosu prema Zakonu o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske to je obzirom da navedeni zakon predstavlja lex specialis propis pa se za segment isplata takvih naknada njihov utjecaj na ukupnu naknadu plaće za godišnji odmor, odnosno razliku naknade plaće za godišnji odmor, može promatrati jedino u iznosu u kojem su sporne naknade i propisane, tj. za naknade za rad u terenskim uvjetima, za rad u stražarskoj službi kao i za rad u službi dežurstva kao neto iznosi.

24. Kako je odredbom članka 142. Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske (NN 73/13, 75/15, 50/16, 30/18) propisano je kako djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme godišnjeg odmora i plaćenog dopusta pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu, a najmanje u visini njezine prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca, a Zakonom o radu (NN 149/09) u članku 60. stavku 1. odnosno članku 81. Zakona o radu (NN 93/14) propisan je minimum zajamčenih prava u pogledu naknade plaće za vrijeme korištenje godišnjeg odmora, odnosno kako radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad, to je razvidno da se i naknada za rad u terenskim uvjetima, naknadu za rad u stražarskoj službi kao i naknadu za rad u službi dežurstva ima uvrstiti u obračun naknade plaće za godišnji odmor.

25. Tužitelj je u prilog izloženog stava u tijeku postupka dostavio mnogobrojnu sudsku praksu u istovjetnim predmetima po pitanju uračunavanja naknade za rad u terenskim uvjetima, naknade za rad u stražarskoj službi kao i naknade za rad u službi dežurstva, u iznosima kako su propisani važećim aktima, prilikom obračuna razlike naknade plaće za godišnji odmor, tako presuda Županijskog suda u Osijeku, Posl.br.:

Gžr-243/24 od 06. veljače 2025. godine, presuda Županijskog suda u Velikoj Gorici, Posl.br.: Gžr-23/24 od 12. lipnja 2024. godine. Tužitelj ukazuje i na izvod iz Izvješća Komisije od 26. travnja 2017. godine gdje se u pogledu temeljnog prava na plaćeni godišnji odmor navodi kako sve članice izričito predviđaju da radnik za vrijeme korištenja godišnjeg odmora mora primiti svoju „prosječnu plaću“, odnosno „prosječnu mjesečnu naknadu“ dok je na odmoru. Slijedom svega navedenoga odlučeno je kao u t. I i II izreke presude.

26. Zatezna kamata na iznos bruto razlike naknade plaće dosuđena je od dospjelosti svakog mjesečnog iznosa naknade razlike plaće do isplate, po stopi iz članka 29. stavka 2. ZOO-a, izuzev zatezne kamate na dužni porez na dohodak i doprinos za mirovinsko osiguranje sadržane u dosuđenim bruto iznosima u t. I. izreke presude. To zato jer se bruto plaća sastoji od neto plaće te doprinosa i poreza na dohodak, a sukladno odredbi članka 15. st. 3. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 177/04., 73/08., 80/10., 114/11., 22/12., 144/12., 43/13., 120/13., 125/13., 148/13., 83/14. i 143/14.) i članka 17. st. 3. Pravilnika o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 95/05., 96/06., 68/07., 146/08., 2/09., 146/09., 123/10., 137/11., 61/12., 70/13., 160/1. i 157/14), zatezne kamate koje se na zakašnjele isplate plaće isplaćuju po sudskoj presudi ne smatraju se dohotkom i ne podliježu oporezivanju, slijedom čega proizlazi da bruto plaća koja se isplaćuje po sudskoj presudi do trenutka isplate u odnosu na porez na dohodak i doprinos za mirovinsko osiguranje nije u potpunosti dospjela pa porez na dohodak i doprinos za mirovinsko osiguranje dospijevaju na naplatu isplatom plaće. Stoga je odlučeno kao u t. III izreke presude. Na iznose neto razlike naknade plaće zatezna kamata dosuđena je od dospjelosti svakog mjesečnog iznosa razlike naknade plaće po stopi iz članka 29. stavka 2. ZOO-a.

27. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavka 5. i članka 155. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22.. 114/22. i 153/23. – u nastavku teksta: ZPP).

28. Trošak tužitelja za zastupanje po punomoćniku odvjetniku je odmjeren temeljem Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne Novine“ broj 138/23. – u nastavku teksta: Tarifa) u visini od 25 bodova kako slijedi: za sastavljanje prijedloga za mirno rješenje spora, sastavljanje tužbe, sastavljanje podneska od 6. 6. 2024., sastavljanje podneska od 15. 11. 2024., sastavljanje podneska od 12. 5. 2025., sastavljanje podneska od 30. 9. 2025., zastupanje na ročištu 21. 11. 2024., zastupanje na ročištu 16. 7. 2205. i zastupanje na ročištu 5. 2. 2026. za svaku radnju iznos od 62,50 eura sa PDV-om i pristup na ročište za objavu presude iznos od 31,25 eura sa PDV-om, što zbrojeno iznosi 593,75 eura. Tužitelju je dosuđen trošak vještačenja u iznosu od 500,00 eura, stoga ukupni trošak tužitelja iznosi 1.093,75 eura. Tužitelju nije dosuđen trošak za sastavljanje podneska od 21. 1. 2025. i 25. 4. 2025. – obavijest o uplati predujma za vještačenje jer su podaci o uplati predujma za vještačenje vidljivi u e-Spisu stoga nisu bili potrebni za vođenje parnice.

29. Na parnični trošak dosuđena je zatezna kamata od dana donošenja ove presude do isplate temeljem odredbe članka 30. stavka 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16. i 73/17., u daljnjem tekstu: OZ) po stopi iz članka 29. stavka 2. ZOO-a.

U Karlovcu 1. travnja 2026.

Sutkinja Sylviane Kraljević

Uputa o pravom lijeku: Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se predaje pismeno u tri istovjetna primjerka, putem ovog suda, a podnosi se Županijskom sudu.

Dostavljeno:

1.Anto Pecirep, odvjetnik u Zagrebu

2.ODO u Karlovcu, Građansko – upravni odjel