REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1289/2026-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić -Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja AC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Igoru Radeliću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika „Crosco“ naftni servisi d.o.o. (skraćena tvrtka „Crosco“ d.o.o.) iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 18, OIB: 15538072333, zastupanog po punomoćnicima Zoranu Tomiću i Ivani Božić, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu „Tomić & partneri“ d.o.o. u Zagrebu, radi nedopuštenosti otkaza, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-276/2025-3 od 30. rujna 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-316/2023-91 od 7. srpnja 2025., na sjednici održanoj 1. travnja 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbija u dijelu koji se odnosi na postavljeno pravno pitanje.
II. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbacuje u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova odgovora na prijedlog.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-276/2025-3 od 30. rujna 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-316/2023-91 od 7. srpnja 2025.
1.1. U prijedlogu postavlja pitanje koje glasi:
„Je li sudu dopušteno ignorirati dokaze (e-mail poruke) dostavljene u spis od strane jedne od stranaka u postupku (konkretno Tužitelja koji je dostavio ove isprave radi dokazivanja) ili je dužan obrazložiti zašto dostavljene isprave odbija uzeti u obzir u postupku ocjene dokaza provedenih tijekom postupka te jesu li na ovaj način povrijeđena temeljna prava Tužitelja i to pravo na pošteno suđenje i pravo na procesnu ravnopravnost (equality of arms, „jednakost oružja“) jamčenu člankom 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, ali i člankom 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske, gdje je konstituirano pravo na pravično suđenje koji pojam, prema opsežnoj judikaturi Europskog suda za ljudska prava, Ustavnog suda Republike Hrvatske, ali i opsežnoj praksi Vrhovnog suda Republike Hrvatske, između ostalog jamči i pravo na dokaz, odnosno pravo stranaka da izlože činjenice i podupru ih svojim dokazima?“.
Kao razlog važnosti navodi odluku ovoga suda broj Revr-446/2002.
Iz pitanja je razvidno i da tužitelj kao razlog za podnošenje revizije navodi i povredu prava na pravično suđenje zajamčeno odredbom čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske, kao i pravo zajamčeno odredbom čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
2. U odgovoru na prijedlog tuženik se istom protivi i predlaže ga odbiti uz naknadu troška.
3. Prijedlog je djelomično neosnovan, a djelomično nedopušten.
4. Postupajući prema odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 389. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/18, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP-a), revizijski sud je ocijenio da se pitanje koje tužitelj postavlja odnosi na ocjenu procesne građe i predloženih dokaza o čemu su nižestupanjski sudovi dali sasvim jasno obrazloženje. Pitanje o tome nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Naime, sud drugoga stupnja je u točki 14.2. obrazloženja zaključio da je svestrano raspravljen predmet spora pri čemu je ukazao i na to da je tužitelj tek naknadno predložio dokaze na koje se poziva u pitanju čijem je neizvođenjem prvostupanjski sud spriječio zlouporabu prava i nepo trebno odugovlačenje postupka, niti bi isti doveli do drugačije odluke. U odnosu na razlog važnosti valja navesti da se u tom predmetu radilo o izvanrednom otkazu ugovora o radu s pravovremeno predloženim dokazima i drugačijoj ocjeni činjenične građe. Zbog toga takvo shvaćanje nije niti činjenično, niti pravno odgovarajuće ovom slučaju. Iz gore iznesenih razloga tužitelj svojim navodima nije učinio vjerojatnim povredu ustavnog i konvencijskog prava. naime, pobijana je odluka izuzetno kvalitetno i potanko obrazložena upravo u dijelu koji tužitelj napada povredom prava na pravično suđenje.
5. Budući da, slijedom navedenog, u odnosu na postavljeno pitanje nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP -a, ovaj sud je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP -a riješio kao pod točkom I. izreke ovog rješenja. U odnosu na vjerojatnost povrede ustavnog i konvencijskog prava odlučeno je sukladno ovlasti iz odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP-a.
6. Kako odgovor na prijedlog nije bio potreban za odlučivanje, tako je valjalo odbiti zahtjev tuženika za naknadom troška sastava odgovora (čl. 155. ZPP-a).
Zagreb, 1. travnja 2026.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek
