REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola
Poslovni broj Gž-535/2026-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Puli-Pola, po sutkinji Nataši Babić, u pravnoj stvari tužitelja 1. PG iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 2. AM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], i 3. JG iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik Darko Šuper, odvjetnik u Osijeku, protiv tuženika MG iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik Branimir Zmijanović, odvjetnik u Šibeniku, radi predaje u suposjed, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru poslovni broj P-2838/2025-5 od 9. veljače 2026., 1. travnja 2026.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba tužitelja te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru poslovni broj P-2838/2025-5 od 9. veljače 2026.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem određen je prekid postupka u ovoj pravnoj stvari (točka I. izreke) te je odlučeno da će se postupak nastaviti kada se pravomoćno završe parnični postupci koji se vode pred prvostupanjskim sudom pod poslovnim brojem P-1836/2022 i P-4152/2024 (točka II. izreke).
2. Pravovremenom žalbom navedeno rješenje pobijaju tužitelji zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, te pogrešne primjene odredbi Zakona o parničnom postupku. Ističu da su nesporno suvlasnici svaki u 1/6 dijela predmetne nekretnine odnosno 3/6 dijela, a izvadak iz zemljišne knjige ima dokaznu snagu javne isprave tj. predmnjeva se da je ono što se u zemljišnoj knjizi navodi potpuno i istinito, pa kao suvlasnici u 1/2 dijela imaju pravo na suposjed predmetne nekretnine. Stoga je pozivanje suda na rješavanje prethodnog pitanja i prekid postupka suprotan utvrđenim činjenicama i zakonskim predmnjevama. Čak i kada bi se u navedenim parnicama utvrdilo da je tuženik vlasnik predmetne nekretnine, onda bi tuženik mogao tražiti ponavljanje ovog postupka kojim bi ponovno postavio pitanje svog samoposjeda kojeg drži i sada. Sukladno navedenom ne postoje zakonske pretpostavke za prekid postupka, pa predlažu preinačiti prvostupanjsko rješenje te vratiti predmet prvostupanjskom sudu kako bi donio meritornu odluku o postavljenom tužbenom zahtjevu.
3. Žalba tužitelja nije osnovana.
4. Prvostupanjskim rješenjem određen je prekid postupka u ovoj pravnoj stvari, koji će se nastaviti kada se pravomoćno završe parnični postupci koji se vode kod prvostupanjskog suda pod poslovnim brojem P-1836/2022 i P-4152/2024, s obrazloženjem da su ti postupci prethodno pitanje iz članka 12. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. -pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025. - dalje: ZPP) te je odlučio da o tim prethodnim pitanjima ne odlučuje jer o njima se vode parnice o tome koje posebne dijelove nekretnine (ili pak nekretninu za cijelo) je tužitelj, ovdje tuženik, stekao u vlasništvo, a o čemu dalje ovisi i predaja u suposjed nekretnine koja je predmet tužbenog zahtjeva označene kao k. č. br. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].
5. Činjenično stanje koje je nesporno i temeljem kojeg je prvostupanjski sud donio pobijano rješenje je:
- da tužitelji zahtijevaju od tuženika predaju u suposjed nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] , anagrafske oznake [adresa], navodeći da su isti upisani kao suvlasnici svaki u 1/3 dijela,
- da je upis suvlasništva na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u korist tužitelja proveden na temelju Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju kojega su tužitelji kao davatelji uzdržavanja sklopili s djedom FG, kao primateljem uzdržavanja, 15. travnja 1998., a da je pravomoćnom presudom prvostupanjskog suda poslovni broj P Ob-491/2015 od 28. studenoga 2017., koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-597/2018-2 od 15. ožujka 2018., utvrđeno da je taj ugovor ništav u dijelu članka 1. kojim FG raspolaže s k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] za više od ½ dijela (jer se radilo o bračnoj stečevini njegove supruge NG) te je na tome suvlasničkom dijelu naloženo brisanje prava suvlasništva s imena tužitelja,
- da ostavinski postupak iza NG nije dovršen, a da su tužitelji (jednako kao i tuženik) njeni zakonski nasljednici,
- da se tuženik nalazi u samoposjedu predmetne nekretnine,
- da je tuženik pred prvostupanjskim sudom podnio tužbe pod poslovnim brojem P-1836/2022 i P-4152/2024 a protiv ovdje tužitelja, radi utvrđenja prava vlasništva navedene nekretnine, predaju koje tužitelji zahtijevaju.
6. Prvostupanjski sud je pozivom na članak 213. stavak 1. ZPP-a odredio prekid postupka do pravomoćnog okončanja postupaka pod poslovnim brojem P-1836/2022 i P-4152/2024 koje je ovdje tuženik pokrenuo protiv ovdje tužitelja radi utvrđenja prava vlasništva predmetne nekretnine, zaključujući da je pitanje prava vlasništva te nekretnine u odnosu na koju je u ovom postupku zatražena predaja posjeda prethodno pitanje iz članka 12. ZPP-a o kojem je odlučio da neće sam rješavati, s obzirom da su o tom prethodnom pitanju u tijeku parnice do okončanja kojih je ovaj postupak prekinut.
7. U donošenju pobijanog rješenja nije ostvarena niti jedna bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti, po članku 365. stavku 2. ZPP-a.
8. Neosnovani su žalbeni navodi tužitelja da nisu bili ostvareni zakonski razlozi za prekid postupka te su neosnovani žalbeni navodi da odluka o pravu vlasništva predmetne nekretnine nije prethodno pitanje za donošenje odluke po zahtjevu tužitelja za predaju u suposjed nekretnine.
9. Člankom 213. stavkom 1. ZPP-a propisano je da će sud prekinuti postupak ako je odlučio da sam ne rješava o prethodnom pitanju dok prema članku 12. stavku 1. ZPP- a, kad odluka suda ovisi o prethodnom pitanju postoji li neko pravo ili pravni odnos, a o tom pitanju još nije donio odluku sud ili drugo nadležno tijelo (prethodno pitanje), sud može sam riješiti to pitanje ako posebnim propisima nije drukčije uređeno. Iz citirane odredbe proizlazi da parnični sud može, ali i ne mora, sam riješiti prethodno pitanje. Ako parnični sud odluči da sam ne rješava prethodno pitanje u tom slučaju će odrediti prekid postupka.
10. U predmetnom slučaju radi se o vlasničkoj tužbi kojom se traži predaja suposjeda nekretnine. Člankom 46. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/1996., 68/1998., 137/1999. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 22/2000. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 73/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 143/2012., 152/2014. i 81/2015. - pročišćeni tekst i 94/2017. - ispravak pročišćenog teksta) svaki suvlasnik ima pravo glede cijele stvari postavljati svojim suvlasnicima one zahtjeve koji proizlaze iz njegova suvlasništva.
11. Dakle, u vlasničkoj parnici za predaju nekretnine u suposjed suvlasnik treba dokazati da je suvlasnik stvari, tuženikovu faktičnu vlast na stvari i identitet stvari. Tuženik može istaknuti tri vrste prigovora: negirajući prigovor kojima negira tužiteljevo vlasništvo stvari, ukidajući prigovor prodane i predane stvari te zaustavljajući odnosno odgađajući prigovor kojim posjednik ističe da ima pravo na posjed.
12. Tužitelji u žalbi ističu da je njihovo suvlasništvo na predmetnoj nekretnini nesporno a i proizlazi iz zemljišnoknjižnog izvatka koji je javna isprava. Vlasnički list je javna isprava (članak 8. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ broj 63/2019., 128/2022., 155/2023. i 127/2024.)). Odredbom članka 230. stavka 3. ZPP- a propisano je da je dopušteno dokazivati da činjenice u javnoj ispravi nisu istinite. U parničnom postupku pred prvostupanjskim sudom pod poslovnim brojem P- 1836/2022 i P-4152/2024 tuženik dokazuje da je protivno stanju upisa u zemljišnoj knjizi stvarni vlasnik predmetne nekretnine.
13. Stoga se pitanje stvarnog vlasništva predmetne nekretnine, kako to pravilno utvrđuje prvostupanjski sud, ukazuje kao prethodno pitanje za ovaj parnični postupak.
14. Naime, odluka suda u ovom postupku ovisi o rješenju prethodnog pitanja - je li predmetna nekretnina stvarno vlasništvo tuženika slijedom čega bi tuženik a ne ovdje tužitelji kao upisani suvlasnici imao pravo na posjed. Kako bi se to pitanje moralo raspraviti u ovoj parnici povodom prigovora tuženika kao osobe koja stvar drži u posjedu i koja tvrdi da je njezin stvarni vlasnik, pravilno je prvostupanjski sud odlučio da sam ne rješava to pitanje o kojem već teku parnice, te je pravilno po članku 213. stavku 1. točki 1. ZPP-a odlučio kao u pobijanom rješenju.
15. Tužitelji neosnovano u žalbi ističu da je neosnovana tvrdnja tuženika da je vlasnik cijele nekretnine jer je to predmet postupaka po tužbama ovdje tuženika i žalitelji će navedene argumente moći iznositi u tim parnicama i osporavati pravo samovlasništva tuženika na predmetnoj nekretnini.
16. Slijedom navedenog pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je odluka u postupcima radi utvrđenja prava vlasništva tuženika na predmetnoj nekretnini prethodno pitanje za odluku za predaju suposjeda, pa je žalba tužitelja odbijena kao neosnovana te je potvrđeno prvostupanjsko rješenje po članku 380. stavku 2. ZPP-a.
U Puli-Pola 1. travnja 2026.
Sutkinja
Nataša Babić
