REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U RIJECI
[adresa] Č 5
Poslovni broj: Us I-420/2025-12
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Rijeci, po sucu dr. sc. Alenu Rajku, uz sudjelovanje zapisničarki Petre Horvat Delimehić i Đeni Broznić, u upravnom sporu tužitelja ČU (OIB: [osobni identifikacijski broj]), iz [adresa], protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (OIB: 84397956623), Središnje službe, Zagreb, A. Mihanovića 3, kojeg zastupa službena osoba HU, radi starosne mirovine, 1. travnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II-140-02/24-03/03508717291, URBROJ: 341-99-06/2-24-7597 od 3. ožujka 2025. godine.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Puli - Pula, KLASA: UP/I-140-02/24-03/03508717291, URBROJ: 341-13-06/2-24-16820 od 8. studenoga 2024., tužitelju je priznato pravo na starosnu mirovinu od 1. siječnja 2024., uz ostale prateće odluke. Upravni postupak pokrenut je na zahtjev tužitelja podnesen 10. lipnja 2024. nadležnoj ustanovi u Bosni i Hercegovini. Utvrđeno je da je do 1. siječnja 2024. tužitelj navršio 68 godina i jedan mjesec života, te 17 godina 8 mjeseci i 9 dana mirovinskog staža.
2. Tuženik je rješenjem, KLASA: UP/II-140-02/24-03/03508717291, URBROJ: 341-99-06/2-24-7597 od 3. ožujka 2025., odbio žalbu tužitelja izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja. Tuženik obrazlaže, u bitnome, sljedeće. U prijašnjem upravnom postupku pravomoćnom je odlukom prvostupanjskog tijela, uz potvrdu obaju stupnjeva upravnog sudovanja, odbijen zahtjev tužitelja, podnesen 23. studenoga 2020., za priznavanje prava na starosnu mirovinu, slijedom utvrđenja da se tužitelj tada nalazio u osiguranju. Tužitelj je uvjete za priznavanje prava na starosnu mirovinu prema članku 33. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21 i 119/22, u nastavku teksta: ZOMO) ispunio 1. siječnja 2024., a dan s kojim mu pripada pravo i isplata mirovine određen je prema članku 37. ZOMO-a. Što se tiče tužiteljeva prigovora da nije postupljeno po tužiteljevu zahtjevu od 23. studenoga 2020., tuženik ističe da je o tom zahtjevu prethodno već negativno odlučeno, pa nema mogućnosti za ponovno donošenja odluke u povodu tog zahtjeva.
3. Tužitelj u tužbi i u kasnijem podnesku osporava zakonitost tuženikove odluke i tvrdi, u bitnome, da mu je suobrtništvo prestalo u veljači 2008., te da mu je pravo na starosnu mirovinu trebalo biti priznato počevši od 23. studenoga 2020. godine. Tužitelj predlaže poništiti osporavano rješenje tuženika.
4. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje, u osnovi, kod navoda osporavanog rješenja, te predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev.
5. Sud je izveo dokaze čitanjem dokumentacije koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano rješenje, u spisu ovosudnog spora vođenog pod poslovnim brojem Us I-282/2022, te u spisu ovoga upravnog spora.
6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je, nakon rasprave provedene 25. ožujka 2026. u odsutnosti uredno pozvanog tužitelja, utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
7. Između stranaka sporno je pravno pitanje od kojeg dana tužitelju pripada priznavanje prava na starosnu mirovinu.
8. Sud razumije da tužitelj svoje pravne odnose s tuženikom sagledava u cjelini. Međutim, osnovano tuženik napominje da je predmet ove upravne stvari isključivo odlučivanje o zahtjevu tužitelja od 10. lipnja 2024., dok je o njegovu prijašnjem zahtjevu od 23. studenoga 2020. već odlučeno izvršnim i pravomoćnim rješenjima obaju stupnjeva tijela obveznog mirovinskog osiguranja.
9. Prema članku 37. stavku 4. ZOMO-a, kada se pravo na starosnu mirovinu i prijevremenu starosnu mirovinu ostvaruje na zahtjev osiguranika nakon prestanka osiguranja, a u zahtjevu nije naveden datum od kojega osiguranik traži priznanje prava na mirovinu, osiguranik ima pravo na mirovinu od prvoga idućeg dana nakon prestanka osiguranja, ako je zahtjev podnesen u roku od šest mjeseci od prestanka osiguranja. Ako je zahtjev podnesen nakon isteka navedenoga roka, osiguranik ima pravo na mirovinu od prvoga dana idućeg mjeseca nakon podnošenja zahtjeva i za šest mjeseci unatrag.
10. U obrazloženjima osporavanih rješenja citirane su i ostale mjerodavne odredbe ZOMO-a. Te su odredbe, stoga, tužitelju poznate.
11. Nesporno je da je predmetni tužiteljev zahtjev podnesen 10. lipnja 2024. godine. Stoga je prvostupanjsko tijelo pravilno utvrdilo da, u skladu sa člankom 37. stavkom 4. ZOMO-a, tužitelj ima pravo na mirovinu od prvoga dana idućeg mjeseca nakon podnošenja zahtjeva (tj. od 1. srpnja 2024.) i za šest mjeseci unatrag (tj. od 1. siječnja 2024.). Tuženik je to osnovano potvrdio.
12. U vidu je potrebno imati i da tuženikovom primjenom mjerodavnih pravnih normi tužitelj nije stavljen u nepovoljniji položaj u odnosu na druge stranke u usporedivoj situaciji.
13. Uzevši u obzir navedeno, osporavana odluka tuženika ocjenjuje se zakonitom. Trebalo je stoga, na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24), tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan.
14. Iako je donesena presuda kojom je tužbeni zahtjev odbijen, tužitelj nije pozvan na plaćanje pristojbe za tužbu i presudu, jer je oslobođen plaćanja pristojbe na temelju odredbe članka 11. stavka 1. točke 16., u vezi sa člankom 22. stavkom 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj 118/18 i 51/23).
U Rijeci 1. travnja 2026.
S u d a c
dr. sc. Alen Rajko
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.
Dostaviti:
- ČU putem opunomoćenika za primanje pismena IU,
[adresa]
- Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, A.
Mihanovića 3
