Republika Hrvatska Trgovački sud u Zadru

Zadar, Dr. Franje Tuđmana 35

Poslovni broj: 10 P-235/2019-65

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zadru, po sutkinji Katarini Zdunić, na prijedlog sudske
savjetnice Ive Begonja Vuković, u pravnoj stvari tužitelja CROATIA OSIGURANJE
d.d., Zagreb, Jagićeva 33, OIB: 26187994862, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici
u Odvjetničkom društvu Župić & partneri d.o.o., Zagreb, Ulica Pere Budmanija 1, protiv
tuženika AUROMAR zadruga, Zadar, Ulica Miroslava Krleže 22A, OIB: 71013910416,
kojeg zastupa punomoćnik Jadre Strika, odvjetnik u Zadru, radi isplate, nakon glavne
i javne rasprave održane i zaključene 13. prosinca 2023. u prisutnosti zamjenice
zamjenika punomoćnika tužitelja Lucije Zekanović, odvjetničke vježbenice u GLUIĆ
NINČEVIĆ odvjetničko društvo d.o.o., Zadar i punomoćnika tuženika te nakon objave
presude 11. siječnja 2024. javno je objavio i

p r e s u d i o j e

I. Nalaže se tuženiku AUROMAR zadruga, Zadar, Ulica Miroslava Krleže 22A,
OIB: 71013910416, isplatiti tužitelju CROATIA OSIGURANJE d.d., Zagreb, Jagićeva
33, OIB: 26187994862, iznos od 2.563,09 EUR sa zakonskim zateznim kamatama
koje teku na pojedinačne iznose kako slijedi:

- na iznos od 2.311,49 EUR od 25. rujna 2018.,
- na iznos od 251,60 EUR od 27. rujna 2018.,

pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište,
uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od
godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje
koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do
isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju
je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije
refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3
postotna poena, sve u roku od 15 dana.

-2-

Poslovni broj: 10 P-235/2019-65

II. U preostalom dijelu za iznos od 1.708,71 EUR sa zateznim kamatama koje
na iznos od 1.540,99 EUR teku od 25. rujna 2018., a na iznos od 167,73 EUR teku od

27. rujna 2018.; tužbeni zahtjev se odbija kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu 846,74 EUR
zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 11. siječnja 2024.
pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne
stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije
refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3
postotna poena, sve u roku od 15 dana.

IV. Zahtjev tužitelja za naknadom parničnih troškova u preostalom iznosu od 609,06 EUR sa zateznim kamatama, odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj ovom sudu 6. studenoga 2019., navodi da se dana

14. srpnja 2018. u jutarnjim satima dogodila prometna nezgoda na kolniku državne
ceste D-56 5. km stup II dionice + 950 m, na relaciji Benkovac – Lišane Ostrovičke kod
mjesta Kožlovac, kada je pred vozilo marke Fiat Ducato reg. oznake ZD 278-HU
vlasništvo Poljoprivrednog obrta Grgo vl. Musić Ante, a kojim je upravljao Ante Demo,
sa područja lovišta tuženika (lovište XIII/26 Rodaljice-Lisičić) na kolnik istrčala divljač
(divlja svinja) i udarila u navedeno vozilo te prouzročila štetu. Tužitelj da je u svojstvu
kasko osiguravatelja vozila reg. oznake ZD 278-HU po polici osiguranja br.
004280002351 naknadio materijalnu štetu u iznosu od 32.185,91 HRK i to iznos od

29.026,49 HRK dana 25. rujna 2018. te iznos od 3.159,42 HRK dana 27. rujna 2018.
Odgovornost tuženika da se temelji na odredbi čl. 75. Zakona o lovstvu prema kojoj je
lovoovlaštenik dužan spriječiti svaku štetu koja može nastati od divljači i to propisanim
mjerama kao i odredbi čl. 1064. Zakona o obveznim odnosima prema kojoj za štetu
nastalu od divljači odgovara njezin vlasnik budući se ista smatra opasnom stvari, sve
po načelu uzročnosti.

U prilog svojih navoda tužitelj je dostavio potvrdu PP Benkovac br. 511-18-10-
03/SB-15-2018 od 29. kolovoza 2018., prijavu štete i odštetni zahtjev iz osiguranja
automobilskog kaska, policu osiguranja br. 004280002351, prometnu dozvolu za
vozilo ZD 278-HU, vozačku dozvolu za Antu Demu, račun br. 49-1-1 Auto – Servis
"Mlađo", nalog za doznaku po šteti 28 AK 25636/2018 od 21. rujna 2018., izvatke po
transakcijskom računu od 25. rujna 2018. i 29. rujna 2018., izvid štete i
fotodokumentaciju te je u nastavku postupka predložio službenim putem od Policijske
postaje Benkovac pribaviti spis poslovni broj 511-18-10-03/SB-15-2018, saslušati Antu
Demu te izvesti dokaz prometnim vještačenjem radi utvrđivanja dinamike nastanka
prometne nezgode kao i visine štete.

2. U odgovoru na tužbu i tijekom postupka tuženik osporava tužbu i tužbeni
zahtjev u cijelosti u bitnom navodeći da se štetni događaj dogodio na državnoj cesti,
dakle javnoj cesti, a da je čl. 50. st. 1. Zakona o javnim cestama propisano da se za
štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara po osnovi
krivnje, stoga da nije primjenjiv čl. 1064. ZOO-a na koji se poziva tužitelj, već da se
mora utvrditi čijom krivnjom je došlo do štetnog događaja, uključujući vozača i osobu
koja upravlja cestama. U konkretnom slučaju da se ima primijeniti čl. 50. st. 2. Zakona
o cestama koji propisuje da je osoba koja upravlja javnom cestom odgovorna za štetu

-3-

Poslovni broj: 10 P-235/2019-65

naletom vozila na divljač, ako nije na zahtjev lovoovlaštenika označila javnu cestu
prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima, a takav znak da
je postavljen kada se ide iz smjera Lišane Ostrovičke – Benkovac, ali ne i u obrnutom
smjeru. Nadalje, osoba koja upravlja cestom da je dužna poduzeti potrebne mjere i da
je odgovorna za sigurno odvijanje prometa. Međutim, u konkretnom slučaju cesta da
nije bila održavana budući u Potvrdi PP Benkovac stoji kako je divlja svinja istrčala iz
žbunja, a cestu da osim kolnika čini i pojas od jednog metra od kolnika. Divljač da je
dobro od interesa za Republiku Hrvatsku i ima njenu zaštitu, a tuženik da je poduzeo
sve propisane mjere za sprečavanje štete dok za štetu izvan lovišta da ni ne odgovara
budući cesta nije lovište. Tuženik da prema odredbama Zakona o lovstvu može
odgovarati samo ako se radilo o štetnom događaju naletom vozila na divljač kao
posljedici lova, što ovdje nije slučaj. Kako je obveza policije uginulu divljač predati
lovoovlašteniku, a budući je tuženik za ovaj štetni događaj doznao tek primitkom ove
tužbe osporava da je uopće došlo do štetnog događaja u kojem je sudjelovala životinja,
kao i da je ta životinja divlja svinja. Konačno, državna cesta D-56 da predstavlja
razgraničenje između lovišta kojim upravlja lovoovlaštenik i LU "Benkovac", što da je
razvidno iz Odluke o ustanovljenju otvorenog lovišta XIII/26 "Rodaljice-Lisičić", a
tužitelj da je tužbom obuhvatio samo ovdje tuženika budući ima ugovorenu policu
osiguranja sa LU "Benkovac". Ističe i da je tužitelj osigurninu isplatio vlasniku vozila
temeljem kasko ugovorene police kojom prilikom se nije utvrđivala krivnja za štetu i pri
čemu nije poduzeo ništa da se osigura što više materijalnih tragova kako bi se utvrdila
krivnja za štetni događaj, a da je tužbu podnio skoro godinu i pol nakon štetnog
događaja.

U prilog prednjih navoda dostavio je Zapisnik sa skupštine zadruge od 18.
listopada 2019., Lovnogospodarsku osnovu za državno otvoreno lovište broj XIII/26 –
"Rodaljice – Lisičić" za razdoblje od 1. travnja 2010. do 31. ožujka 2020., Odluku o
ustanovljenju državnog otvorenog lovišta broj XIII/26 – "RODALJICE – LISIČIĆ" na
području Zadarske i Šibensko-kninske županije, Zapisnik o obavljenom inspekcijskom
nadzoru tuženika od 10. listopada 2019., Zapisnik o štetama od divljači, sudsku praksu
te je u nastavku postupka predložio saslušati svjedoka Antu Demu, od Hrvatskih cesta
d.o.o. zatražiti evidenciju o obavljenim radovima održavanja predmetne dionice kao i
očitovanje što na predmetnoj točki dionice, na relaciji Benkovac-Lišane Ostrovičke kod
mjesta Kožlovac, čini dio ceste odnosno koliki je pojas odnosno širina iste te podatke
(kartu) dijela ceste D-56 koji se nalazi između mjesta Benkovac i mjesta Lišane
Ostrovičke, a iz kojih se vidi koji i gdje su postavljeni prometni znakovi i prometna
signalizacija na predmetnom dijelu ceste uz posebno navođenje s koje strane ceste
odnosno iz kojeg pravca je vidljiv svaki pojedini znak ili prometna signalizacija, zatim
od PP Benkovac zatražiti zapisnik o štetnom događaju sa podacima kada je izvršen
očevid, tko ga je izvršio, da li je napravljena skica prometne nezgode i da li su uzete
fotografije sa mjesta štetnog događaja, da li su njihovi službenici zatekli životinju za
koju se navodi da je na nju naletio automobil iz predmetnog štetnog događaja i gdje se
navedena životinja nalazi, što je učinjeno sa životinjom koja je eventualno zatečena na
mjestu događaja kao i saslušati policijske službenike koji su izašli na mjesto događaja
te ukoliko bude moguće provesti vještačenje po vještaku veterinarske struke radi
utvrđenja da li je životinja koja eventualno zatečena na mjestu događaja divlja svinja
ili njen križanac ili nešto treće, zatim provesti očevid na licu mjesta uz vještačenje po
vještaku prometne struke nadalje, od LU Benkovac i tužitelja zatražiti policu osiguranja
sklopljenu između njih za 2018. radi osiguranja od šteta nastalih od naleta vozila na
divljač za razdoblje nastanka štetnog događaja, podredno isto zatražiti od Hrvatskog
lovačkog saveza, a ukoliko vještak prometne struke nema znanje da identificira mjesto

-4-

Poslovni broj: 10 P-235/2019-65

štetnog događaja, prikaže na karti predmetni dio ceste D-56 i znakove koji se tamo
nalaze, predlaže provesti očevid i uz sudjelovanje vještaka geodetske struke.
3. Sud je izveo dokazni postupak uvidom u dokumentaciju koja je priložena
spisu, saslušan je svjedok Ante Demo te je izvršen uviđaj uz sudjelovanje vještaka
prometne struke Daniela Sikirića, kojeg je tijekom postupka i saslušao, utvrđujući tako
odlučne činjenice savjesnom i brižljivom ocjenom svakog dokaza posebno te svih
dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sve sukladno čl. 8.
Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01,
117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje:
ZPP).

4. U ovoj pravnoj stvari riječ je o sporu male vrijednosti (čl. 502. st. 1. ZPP-a).
Sukladno odredbi čl. 10. ZPP-a sud nije provodio druge dokaze jer bi to bilo protivno
načelu ekonomičnosti postupanja.

5. Tužbeni zahtjev djelomično je osnovan.

6. Isplatu iznosa od 4.271,80 EUR potražuje tužitelj kao osiguratelj od tuženika
kao lovoovlaštenika koji odgovara za materijalnu štetu nastalu od naleta divljači.
7. Među strankama nije sporno da tuženik gospodari lovnim područjem uz
dionicu ceste na kojoj je došlo do predmetne nezgode te da tuženik u svojoj
lovnogospodarskoj osnovi ima predmetnu divljač – divlju svinju kao i da je predmetni
iznos tužitelj platio svom osiguraniku, a da utuženi iznos tuženik nije platio tužitelju.
8. Ustavni sud RH u svojoj odluci broj: U-I/4249/2018 od 18. lipnja 2019. navodi
da je pravo lova ovlast da se na određenoj površini zemljišta i voda provode radnje
uzgoja, zaštite, lova i korištenja divljači i njezinih dijelova. Ta ovlast da pripada javnoj
vlasti (dominalni lovni sustav) koja ga koncesijom ili zakupom prenosi na druge pravne
osobe (udruge i trgovačka društva) ili fizičke osobe, a da je divljač dobro od interesa
za Republiku Hrvatsku, ali ne predstavlja opće dobro već prirodno bogatstvo. Dakle,
divljač je u okviru Zakona o lovstvu prirodno bogatstvo za koje vrijedi poseban
administrativnopravni režim. Divljač je, u tom smislu, predmet prava lova, a pravo lova
pripada javnoj vlasti i ona ga putem koncesije ili zakupa prenosi na lovoovlaštenike.
Položaj lovoovlaštenika je uređen Zakonom o lovstvu, a jedna od njegovih obveza je i
obveza naknađivanja štete.

9. Tuženik je osporio predmetno potraživanje po osnovi i visini. Istaknuo je
prigovor promašene pasivne legitimacije te odgovornost, ukoliko ona uopće postoji,
prebacio na pravnu osobu koja upravlja cestom te je istakao prigovor (su)odgovornosti
vozača koji nije prilagodio brzinu vožnje stanju i uvjetima na cesti.

10. Prije svega valja ukazati da osoba koja gospodari lovištem odgovara pored
osobe koja upravlja javnom cestom, time da potonja odgovara po načelu krivnje i to
prema čl. 50. Zakona o cestama ("Narodne novine" broj: 84/11, 18/13, 22/13, 54/13,
148/13, 92/14), dok predmetom te odredbe, kao ni općenito Zakona o cestama, nije
uređivanje odštetne odgovornosti osoba koje gospodare lovištima, već je odgovornost
tih osoba, i to kao objektivna, uređena odredbama Zakona o lovstvu ("Narodne novine"
broj: 140/05, 75/09, 153/09,14/14, 21/16, 41/16, 67/16, 62/17 i 99/19 – dalje: ZL) i
općim propisima obveznog prava (čl. 1063. - 1067. Zakona o obveznim odnosima,
"Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 – dalje: ZOO), kako to
proizlazi i iz rješenja Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-I-6264/2014 od 4.
ožujka 2015., kojim nije prihvaćen prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu
suglasnosti s Ustavom članka 50. stavka 1. Zakona o cestama. Ustavni sud izričito
navodi da se članak 50. stavak 1. Zakona o cestama (odgovornost po načelu krivnje)
tiče isključivo odštetne odgovornosti pravne osobe koja upravlja javnom cestom
odnosno koncesionara javne ceste. Valja naglasiti da su prema čl. 31. st. 1. Ustavnog

-5-

Poslovni broj: 10 P-235/2019-65

zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj: 99/99, 29/02,
49/01.) odluke i rješenja Ustavnog suda obvezatni i dužna ih je poštovati svaka fizička
i pravna osoba. Upravo iz ovog razloga sud nije izvodio dokaze koje je predložio
tuženik na okolnost odgovornosti pravne osobe koja upravlja cestom.

Nadalje, čl. 77. st. 1. ZL-a propisuje da je lovoovlaštenik obvezatan poduzimati
određene mjere za sprječavanje štete koju divljač može nanijeti ljudima ili imovini na
zemljištima na kojima se prostire lovište.

Iz zakonskih odredbi ZL-a ne proizlazi da bi obveza tuženika kao
lovoovlaštenika bilo inicirati postavljanje prometnog znaka opasnosti "divljač na cesti",
pa činjenica da li je on ili nije na ovoj dionici postavljen; ne bi bio sam po sebi dostatan
ekskulpacijski razlog, a ovo prvenstveno obzirom čl. 83. ZL-a kojim je regulirana
odgovornost lovoovlaštenika za štetu jasno navodi da je na tuženiku poduzimanje
mjera propisanih ZL-om (ne i Zakonom o cestama).

U konkretnom slučaju ima se stoga primijeniti odredba čl. 83. st. 1. i 2. ZL-a koja
propisuje da je za štetu koju počini divljač u lovištu odgovoran lovoovlaštenik lovišta u
kojem ta divljač stalno živi, pod uvjetom da je oštećeni poduzeo propisane mjere za
sprječavanje štete od divljači, koje je u smislu ovoga Zakona bio obvezatan poduzeti.
Smatra se da divljač stalno živi u lovištu u kojem je počinjena šteta, ako lovoovlaštenik
u tom lovištu ne dokaže protivno. Nije sporno da tuženik u svojoj lovnogospodarskoj
osnovi ima divlju svinju, pa imajući u vidu iskaz svjedoka Deme kao i fotografije sa lica
mjesta koje su sačinili policijski službenici PP Benkovac nije izvodio daljnje dokaze na
okolnost vrste divljači koje je predlagao tuženik.

Nadalje, čl. 1063. ZOO-a propisano je da šteta nastala u vezi s opasnom stvari,
odnosno opasnom djelatnošću smatra se da potječe od te stvari, odnosno djelatnosti,
osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete, a čl. 1067. st. 3. ZOO je propisano
da se vlasnik oslobađa odgovornosti djelomično ako je oštećenik djelomično pridonio
nastanku štete.

11. Radi potpunog razjašnjenja činjeničnog odnosno pravnog stanja stvari sud
je izveo dokaz saslušanjem u svojstvu svjedoka Ante Deme te prometnim
vještačenjem. Za potrebe predmetnog vještačenja pribavljena je dokumentacija PP
Benkovac te su obavljeni uviđaj i rekonstrukcija na licu mjesta.

12. Opisujući štetni događaj svjedok Ante Demo u bitnom navodi da se spornog
dana, oko 4 sata u jutro, po mraku, kretao iz smjera Benkovca u smjeru Lišana
Ostrovačkih brzinom oko 70-90 kn/h, na otvorenom dijelu ceste, kada mu je sa lijeve
strane, sa potpornog zida, na auto doskočio vepar. Oštećenja da su bila po sredini
auta, a uslijed tog udara da se razlilo i ulje. Prethodno da nije vidio znak "divljač na
cesti". Po njegovoj procjeni vepar da je težio oko 70 - 80 kg, a obzirom da ga je zatekao
da nije stigao kočiti. Tom prilikom da nikog drugog na cesti nije bilo, a misli da je imao
upaljena duga svjetla. Policija da je došla nakon 10 do 15 minuta te obavila
alkotestiranje i fotografiranje. Za to vrijeme da nitko nije došao po životinju niti je itko
uzimao uzorak dlake i kože sa iste. Zid s kojeg je vepar skočio da je visok oko metar i
pol do dva metra i u širini malog odvodnog kanala (oko 30 do 40 cm) odvojen od samog
kolnika, a da je napravljen jer na tom mjestu izvire voda.

Tijekom uviđaja na licu mjesta svjedok je pokazao svoj smjer kretanja, točno
mjesto naleta na divljač kao i mjesto na koje je divljač odbačena navodeći da je ista
izletjela iz visokog raslinja i u tom trenutku prelazila cestu od lijeve prema desnoj strani.
On da ju je vidio neposredno prije naleta te da nije imao vremena za nikakvu reakciju.
Svjedok je tom prilikom pokazao i zid o kojem je ranije iskazivao, a konstatirano je i da
je izgled površina sa obje strane kolnika u vrijeme prometne nezgode isti kao i na dan
održavanja uviđaja. Sud na zakazani uviđaj nije pozvao vještaka geodetske struke jer

-6-

Poslovni broj: 10 P-235/2019-65

za samo utvrđenje mjesta nezgode, radi kojeg ga je tuženik i predložio, nije bilo potrebe
za ovim vještakom. Sud nije pozivao ni policijske službenike koji su po prijavi prometne
nezgode izašli na uviđaj budući je prometna nezgoda bila 2018. god., pa je zbog
proteka vremena i opsega posla malo vjerojatno da bi se isti mogli prisjetiti detalja ove
prometne nezgode.

13. Sukladno navedenim materijalnim odredbama čl. 83. ZL-a koje su vrijedile
u vrijeme nastanka štetnog događaja sud je, na prijedlog tužitelja, a obzirom je bila
sporna osnova, visina odnosno dinamika nastanka štetnog događaja odredio izvesti
dokaz vještačenjem po vještaku za promet i procjenu vozila koji je trebao utvrditi
dinamiku nastanka predmetne prometne nezgode, zatim je li vozač Ante Demo
postupao u skladu sa prometnim pravilima koja su vrijedila na predmetnoj dionici u
vrijeme nastanka štetnog događaja te visinu štete na vozilu osiguranika tužitelja reg.
oznake ZD 278-HU.

14. U svom nalazu i mišljenju stalni sudski vještak za promet i procjenu vozila
dipl.ing. prometa Daniel Sikirić navodi da se mjesto prometne nezgode nalazi iza
prometnog znaka "naseljeno mjesto Kožlovac" dakle, unutar naseljenog mjesta
Kožlovac, a kako ispred mjesta nastanka ove prometne nezgode nije bilo postavljenog
važećeg znaka koji bi određivao ograničenje brzine na mjestu događaja, ograničenje
da je definirano prometnim pravilom i iznosi 50 km/h. Navodi i da tehničkih elemenata
za pouzdano utvrđivanje brzine kretanja predmetnog vozila u trenutku i neposredno
prije naleta nema međutim, i bez obzira na brzinu kretanja vozila vozač Ante Demo da
u konkretnim okolnostima nije imao tehničke mogućnosti izbjeći ovu prometnu
nezgodu budući ju je mogao percipirati najranije oko 0,9 s prije naleta, a da je vozaču
potrebna 1 s psihomotorne reakcije da bi od uočavanja opasnosti započeo kočiti svoje
vozilo, pa da do trenutka naleta nije moglo ni započeti efektivno kočenje teretnog
vozila, a onda niti doći do izbjegavanja naleta. U tom smislu, strogo tehnički gledano,
ova prometna nezgoda da je nastala kao direktna posljedica naglog i iznenadnog
istrčavanja divlje svinje na kolnik, i to na bliskom razmaku od nailazećeg teretnog
vozila. Računajući sa brzinom kretanja teretnog vozila od 90 km/h, u trenutku kad je
vozač Ante Demo najranije mogao uočiti divlju svinju, on da se svojim teretnim vozilom
nalazio na udaljenosti od najviše 22,5 m od mjesta naleta. Kako zaustavni put vozila
pri brzini od 90 km/h iznosi oko 65,4 m da slijedi da vozač Ante Demo poduzimanjem
radnje kočenja svoje teretno vozilo nije mogao zaustaviti do linije kretanja divlje
životinje. Mogućnost da se poduzetom radnjom kočenja zaustavi na putu od 22,5 m
odnosno ispred mjesta naleta, vozač teretnog vozila da bi imao samo u slučaju da se
tad nije kretao brzinom većom od 45 km/h. Ukupna visina štete na vozilu "Fiat Ducato"
reg. oznake ZD 278-HU nastala u predmetnom štetnom događaju da iznosi oko

34.367,76 HRK bez PDV-a, odnosno 42.959,70 HRK sa PDV-om.

15. Na nalaz i mišljenje vještaka tužitelj nije imao prigovora dok je tuženik svoje
očitovanje na dostavljeni nalaz vještaka dostavio u pisanom obliku u kojem je upirući
na odgovornost vozača kao i pravne osobe koja upravlja cestom od vještaka tražio da
se decidirano izjasni može li sa sigurnošću utvrditi s koje strane ceste je dotrčala divlja
životinja, kojom brzinom se kretala u trenutku sraza sa automobilom te da li postoji
objektivan trag iz kojeg se vidi u koju stranu je udarena divlja životinja, a sve kako bi
se utvrdila osnovanost prigovora promašene pasivne legitimacije.

16. Vještak je svoj nalaz i mišljenje izložio i usmeno na ročištu glavne rasprave
kada je isti ostao kod svog nalaza i mišljenja u bitnome pojašnjavajući da se divlja
svinja u trenutku i neposredno prije naleta kretala brzinom koja nije manja od 20 km/h,
a ovo obzirom je zahvaćena prednjim lijevim dijelom vozila i odbačena izvan desnog
ruba kolnika stoga zaključuje, kao i u nalazu, da je bočni odbačaj divlje svinje u desno

-7-

Poslovni broj: 10 P-235/2019-65

bila posljedica prethodnog kretanja te životinje od lijeve prema desnoj strani kolnika u
odnosu na smjer kretanja vozila. Da se divlja svinja kretala od desne prema lijevoj
strani u odnosu na smjer kretanja vozila nakon naleta da bi bila odbačena sa lijeve
strane u odnosu na smjer kretanja vozila.

Ovime je vještak isključio mogućnost da je divljač došla iz drugog smjera i da bi
onda pasivno legitimiran eventualno bio drugi ovlaštenik prava lova pa tako i LU
"Benkovac" na kojeg tuženik upire tijekom cijelog postupka.

Budući je vještak po ocjeni suda na opisani način u cijelosti udovoljio nalogu
suda te nakon otklanjanja eventualnih nejasnoća logično, razumljivo, objektivno i
sukladno pravilima struke pojasnio na koji način i temeljem kojih parametara je sačinio
nalaz i mišljenje na okolnost dinamike nastanka prometne nezgode, utvrđene brzine i
visine nastale štete sud ga je u tom dijelu i prihvatio.

Naime, da je došlo do predmetne nezgode proizlazi iz Izvješća PP Benkovac
od 14. srpnja 2018., koja je po prijavi izašla na lice mjesta, obavila alkotestiranje
vozača te fotografirala mjesto nezgode kao i Potvrde PP Benkovac od 29. kolovoza

2018. Na predmetnim fotografijama se jasno vidi vozilo, oštećenja istog kao i konačna
pozicija vozila i divlje svinje. Oštećenja vozila konstatirana su na predmetnom Izvješću
kao i Potvrdi i korespondiraju sa iskazom vozača Deme, fotografijama sačinjenima na
mjestu događaja kao i onima koji čine dio štetovnog spisa tužitelja, a spisu prileži i
račun popravka vozila auto-servisa "Mlađo" broj 49-1-1 od 3. rujna 2018. Konačno njih
je potvrdio i vještak u svom nalazu utvrđujući i njihovu visinu. Mjesto nezgode pokazao
je svjedok Demo na licu mjesta prilikom uviđaja, a vještak je tom prilikom utvrdio i sve
daljnje potrebne parametre temeljem kojih je, uvažavajući iskaz svjedoka Deme kao i
ostale materijalne tragove te podatke iz spisa, utvrdio da je do predmetne nezgode
došlo uslijed naglog i iznenadnog istrčavanja divlje svinje na kolnik, i to na bliskom
razmaku od nailazećeg teretnog vozila.

17. Međutim, ovdje valja ukazati i da je vještak iskazao (stranica 159 spisa) da
bi bilo za očekivati da bi šteta bila manja da se vozilo kretalo dopuštenom brzinom od
50 km/h, međutim koliko manja, vještak se prema stanju spisa nije mogao decidirano
izjasniti, a niti se mogao izjasniti koliki bi onda bio doprinos ponašanjem vozača ovoj
prometnoj nezgodi.

Naime, prema iskazu svjedoka Deme, kojem je sud poklonio vjeru u cijelosti
nalazeći da isti korespondira sa ostalim dokazima u spisu, proizlazi da je tom prilikom
vozilom upravljao u naselju brzinom od 70-90 km/h. Dakle, sud ne može sa 100%
sigurnošću utvrditi da je tom prilikom vozač upravljao brzinom od 90 km/h ali je, kao ni
vještak koji upravo tu brzinu uzima pri svojim izračunima, ne može ni isključiti pa kako
je i sam vozač iskazao ponajprije prilikom izlaska policije na mjesto nezgode (stranica
62 spisa) da je moguće upravljao tom brzinom uzima kao mjerodavnu i nalazi da je
upravljajući tom brzinom postupio suprotno odredbi čl. 51. st. 1. Zakona o sigurnosti
prometa na cestama ("Narodne novine" broj: 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13,
92/14, 64/15 i 108/17) kojom je propisano da je vozač dužan brzinu kretanja vozila
prilagoditi osobinama i stanju ceste, vidljivosti, preglednosti, atmosferskim prilikama,
stanju vozila te gustoći prometa tako da vozilo može pravodobno zaustaviti pred
svakom zaprekom koju, u konkretnim uvjetima, može predvidjeti, odnosno da može
pravodobno postupiti prema prometnom pravilu ili znaku.

Ova prometna nezgoda bila bi izbjegnuta da se vozač kretao brzinom koja nije
veća od 45 km/h, a kako se vozač Demo po noći u naselju kretao brzinom koja je
gotovo dvostruko veća od dopuštene i bez obzira što na tom mjestu nije bio postavljen
prometni znak "divljač na cesti" jer je sam vozač iskazao da je znao da na tom mjestu
znaju izaći veprovi sud nalazi da je vozeći tako neprimjerenom brzinom pridonio tome

-8-

Poslovni broj: 10 P-235/2019-65

da visina štete bude veća. Stoga sud nalazi da je opisanim ponašanjem vozač doprinio
nastanku i visini štete u omjeru od 40 % odnosno da je vozač teretnog vozila
osiguranog kod tužitelja suodgovoran u nastaloj šteti u omjeru od 40% slijedom čega
je temeljem naprijed cit. odredbe čl. 83. ZL-a te čl. 1063. i 1067. st. 3. ZOO-a u svezi
s čl. 223. ZPP-a prihvatio kao osnovan tužbeni zahtjev u visini od 60% i naložio
tuženiku isplatiti predmetni iznos od 2.563.09 EUR. Na taj iznos sud je dosudio zatezne
kamate koje teku od isplate osigurnine osiguraniku i to po stopi koja se određuje za
ostale odnose, sve sukladno čl. 29. ZOO-a.

18. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 155. u vezi sa čl. 154.
st. 2. ZPP-a pa je tužitelju trebalo kao osnovan priznati zatraženi trošak zastupanja po
punomoćniku – odvjetniku sukladno Tarifi o naknadi troškova za rad odvjetnika
("Narodne novine" broj 138/23 - dalje: Tarifa) i to za zastupanje na uviđaju 6. listopada

2023. kao i za zastupanje na ročištu 13. prosinca 2023. u iznosima od po 199,09 EUR,
sukladno Tbr. 9. toč. 1. i 7. Tarife, za sastav podneska od 2. studenog 2023. u iznosu
od 199,09 EUR, sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife, sve uvećano za PDV sukladno Tbr. 46.
Tarife (149,32 EUR), zatim trošak provedenog vještačenja u iznosu od 530,89 EUR;
što ukupno iznosi 1.277,48 EUR, a na koji iznos valja nadodati i plaćeni trošak sudske
pristojbe na tužbu zatražen u iznosu od 89,17 EUR kao i presudu u iznosu od 44,59
EUR (umjesto zatraženih 89,17 EUR), sukladno čl. 7. st. 3. Zakona o sudskim
pristojbama ("Narodne novine" broj: 118/18 i 51/23) i Tbr. 1. st. 2. i Tbr. 2. st. 1. Uredbe
o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 37/23) što iznosi sveukupno 1.411,24
EUR. Uzimajući u obzir omjere uspjeha u parnici (tužitelj 100+60/2=80%, a tuženik
0+40/2=20%), sud je tužitelju u smislu odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a kao stranci koja je
u većoj mjeri uspjela u parnici dosudio troškove koji odgovaraju postotku preostalom
obračunom postotka u kojima su stranke uspjele u parnici odnosno u iznosu od 60%
koji na ukupno priznati (potrebni) trošak tužitelja iznosi 846,74 EUR. Dakle, tužitelju je
na ime parničnog troška od ukupno zatraženih 1.455,80 EUR priznat iznos od 846,74
EUR, dok je za razliku (609,06 EUR) tužiteljev zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan.
Na priznati trošak dosuđena je i zatezna kamata od dana donošenja ove presude
sukladno čl. 29. st. 2. ZOO-a, po nižoj stopi, kako je i zatraženo.

U Zadru 11. siječnja 2024.

Sudska savjetnica Sutkinja Iva Begonja Vuković Katarina Zdunić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove odluke dopuštena je žalba.

Stranci koja je pristupila na ročište za objavu, rok za žalbu teče od dana tog ročišta;
stranci koja nije pristupila na ročište za objavu presude, a o njemu je uredno
obaviještena, rok za žalbu teče od dana tog ročišta dok stranci koja nije pristupila na
ročište za objavu presude, a o njemu nije uredno obaviještena, rok za žalbu teče od
dana dostave pisanog otpravka presude.

-9-

Poslovni broj: 10 P-235/2019-65

Rok za žalbu je 8 dana.

Žalba se dostavlja u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke u postupku ovom sudu za Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene
materijalnog prava i bitnih povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2., osim
povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a.

DNA:

- tužitelju po punomoćnicima uz poziv na plaćanje pristojbe na presudu u iznosu

od 89,19 EUR,
- tuženiku po punomoćniku,
- u spis.