Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Šibenik, Stjepana Radića 81

Kž-72/2026-4

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Šibeniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Branka Ivića kao predsjednika vijeća, Dijane Jakoliš i Nives Nikolac, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Antonije Perkov kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog ŽR, zbog kaznenog djela iz čl. 314. st. 2. u vezi st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23., 36/24. i 13/25., – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Šibeniku od 11. ožujka 2026. godine, broj K-74/2026, sjednici vijeća održanoj 1. travnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba optuženog ŽR kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem Općinskog suda u Šibeniku pod brojem K-74/2026 od 11. ožujka 226. prilikom donošenja nepravomoćne presude, na temelju čl. 131. st. 3. u vezi čl. 123. st. 1. toč. 3. i čl. 127. st. 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/08., 76/09., 80/11, 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26., - dalje u tekstu: ZKP/08) protiv optuženog ŽR produljen je istražni zatvor.

2. Protiv toga rješenja žalbu je podnio optuženi ŽR po branitelju, odvjetniku Milanu Macura bez navođenja posebne žalbene osnove sa prijedlogom da se ukine pobijano rješenje i optuženika pusti na slobodu.

3. Sukladno čl. 495. u vezi s čl. 474. st. 1. ZKP/08. spis je dostavljen na uvid Županijskom državnom odvjetništvu u Šibeniku.

4. Žalba nije osnovana.

5. Prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio postojanje uvjeta za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika iz osnove u čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08. Jednako tako je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da se svrha istražnog zatvora, za sada, ne može ostvariti blažom mjerom.

6. Iz sadržaja podnesene žalbe proizlazi da žalitelj smatra da nisu ispunjene posebne pretpostavke iz čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08. za daljnje produljenje istražnog zatvora. Naime, prvostupanjski sud postojanje iteracijske opasnosti da izvodi iz nalaza i mišljenja vještaka psihijatra dr. Ante Bilića koji da je u svom iskazu između ostalog naveo da ne postoji značajan rizik od ponavljanja kaznenog djela na strani optuženika, ali da taj rizik ipak postoji u manjoj mjeri, a da taj navod iz pobijanog rješenja ne odgovara niti pismenom nalazu i mišljenju toga vještaka, a niti njegovom iskazu sa rasprave dana 11. ožujka 2026. U pravu je žalitelj kada navodi da je vještak psihijatar u svom iskazu naveo da ne postoji značajan rizik od ponavljanja djela na srani optuženik. Stoga osporavani navod iz pobijanog rješenja, da taj rizik ipak postoji u manjoj mjeri, se može smatrati zaključkom suda koji je izveden iz takvog mišljenja vještaka, pa je kao takav trebao biti istaknut, a ne sadržajno nadovezan na iskaz vještaka u pobijanom rješenju, iz čega bi se moglo razabrati da se radi o mišljenju vještaka psihijatra, na što žalitelj osnovano ukazuje.

7. Međutim, bez obzira na prednje izloženo, pravilno i osnovano prvostupanjski sud svoju odluku o daljnjem produljenju istražnog zatvora protiv optuženika u stvari temelji na ranijoj višestrukoj kaznenoj i prekršajnoj kažnjavanosti optuženika i to pretežito za kaznena djela i prekršaje s obilježjima nasilja, pa bi tako optuženik do sada bio osuđivan zbog kaznenog djela teške tjelesne ozljede u pokušaju iz čl. 118. st. 1. u vezi čl. 34. KZ/11., te višestruko prekršajno kažnjavan za prekršaje iz Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira i Zakona o sprječavanju nereda na sportskim natjecanjima, Zakona o suzbijanju zlouporabe droge te Zakona o sigurnosti prometa na cestama. Kada se uzme u obzir izloženo, te dovede u vezu sa samim okolnostima počinjenja kaznenih djela prisile prema službenoj osobi iz čl. 314. st. 2. u vezi st. 1. KZ/11. za koja je nepravomoćnom prvostupanjskom presudom optuženik proglašen krivim, pri čemu je optuženik iskazao naročitu upornost i bezobzirnost pri počinjenju djela, obzirom da je uz policijske službenike, intervenirala i ekipa hitne medicinske pomoći te vatrogasci, sve izloženo i po stajalištu ovog drugostupanjskog suda upućuje na postojanje konkretne i predvidive opasnosti da bi optuženik boravkom na slobodi mogao ponoviti isto ili slično kazneno djelo. Prema tome, činjenica da je vještak psihijatar iskazao da na strani optuženika ne postoji značajan rizik od ponavljanja kaznenog djela ne umanjuje značaj i intenzitet postojeće opasnosti od ponavljanja djela, koja je utvrđena iz prednje izloženih okolnosti.

8. Stoga, prvostupanjsko rješenje sadrži dostatne i relevantne razloge koji opravdavaju činjeničnu i pravnu osnovu daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv optuženika.

9. Kako, dakle, ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom čl. 494. st. 4. ZKP/08. nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08 odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Šibenik, 1. travnja 2026.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Branko Ivić