REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-1191/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice DT iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Klaudio Čurin, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB 84397956623, radi naknade štete, odlučujući o tužiteljičinom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-3057/2025-2 od 2. prosinca 2025. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Kutini broj Pn - 220/2024-12 od 7. travnja 2025., na sjednici održanoj 1. travnja 2026.,

r i j e š i o  j e:

I. Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.

II. Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povrede temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Obrazloženje

1.1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-3057/2025-2 od 2. prosinca 2025. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Kutini broj Pn-220/2024-12 od 7. travnja 2025., postavljajući dva pitanja koja drži važnima za rješenje spora, ali i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava u sudskoj praksi, a koja glase:

"1. Je li drugostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je odluku o naknadi štete zbog povrede osobnih podataka tužiteljice donio uz primjenu odredbi čl. 19. st. 1. i čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 155/2023), pri čemu je propustio primijeniti autonomni koncept „štete“ i načelo presumirane odgovornosti za štetu, u skladu s čl. 82. Uredbe (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (Opća uredba o zaštiti podataka) (SL EU L119 od 14. svibnja 2016) kako je interpretirana u praksi Suda Europske unije u predmetima UI protiv Österreichische Post AG C-300/21 i ZQ protiv Medizinischer Dienst der Krankenversicherung Nordrhein, Körperschaft des öffentlichen Recths, C-667/21?

2. Je li drugostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev za naknadu štete zbog povrede osobnih podataka tužiteljice donio uz primjenu odredbi čl. 19. st. 1. i čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 155/2023), jer je smatrao da tužiteljica nije dokazala dovoljnu ozbiljnost nastale štete, pri čemu nije uzeo u obzir praksu Suda Europske unije u primjeni čl. 82. Uredbe (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (Opća uredba o zaštiti podataka) (SL EU L119 od 14. svibnja 2016) kako je interpretirana u praksi Suda Europske unije u predmetu UI protiv Österreichische Post AG C-300/21, prema kojoj se navedenoj odredbi „protivi nacionalno pravilo ili praksa koji naknadu nematerijalne štete u smislu te odredbe uvjetuju time da je šteta koju je pretrpio ispitanik dosegnula određeni stupanj ozbiljnosti?".

1.2. Kao razloge zbog kojih pitanja smatra važnima za odluku o sporu, osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, predlagateljica se poziva na odluke Suda Europske unije i ističe da pobijana odluka odstupa od stajališta izraženih u tim odlukama.

1.3. Tužiteljica je navela da su joj povrijeđena temeljna prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14 - dalje: Ustav), sadržana i u Europskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" - Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99 - proč. tekst, 8/99 - ispr., 14/02, 1/06 i 13/17 - dalje: Konvencija) - pravo na zaštitu osobnih podataka (čl. 37. Ustava).

2. Odgovor na prijedloga za dopuštenje revizije nije podnesen.

3.1. Postupajući u skladu s odredbom čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) revizijski je sud ocijenio da pravna pitanja koja je tužiteljica postavila u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

3.2. Naime, oba postavljena pitanja polaze od pogrešne pretpostavke da je tužiteljici štetu prouzročio tuženik, neovlaštenim pristupom osobnim podacima tužiteljice i njihovo dostavom tužiteljičinom poslodavcu. U konkretnoj pravnoj stvari je utvrđeno da je štetu, za koju tužiteljica traži isplatu pravične novčane naknade, prouzročio tužiteljičin poslodavac svojim ponašanjem i da šteta koju je tužiteljica pretrpjela nije ni u kakvoj uzročnoj vezi s neovlaštenim postupanjem tuženika. Stoga se ni odluke na koje se tužiteljica poziva u prijedlogu (potkrepljujući razloge važnosti) ne odnose na u bitnom podudarne činjenične i pravne situacije pa stoga ne ukazuju na važnost postavljenih pitanja.

4.1. Nadalje, prema ocjeni ovog suda, tužiteljica navodima iznesenim u prijedlogu za dopuštenje revizije nije učinila vjerojatnim da su joj tijekom prvostupanjskog i drugostupanjskog postupka zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđena ljudska prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, a kako to tvrdi u prijedlogu za dopuštenje revizije (točka 1.3.). Povreda prava na zaštitu osobnih podataka tužiteljici je nastala od strane tuženika neovisno o ovom sudskom postupku, a ne od strane suda zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava. Stoga tužiteljica nije učinila vjerojatnim da joj je u postupku pred nižim sudovima bilo povrijeđeno pravo na zaštitu osobnih podataka.

5. Slijedom navedenog, a u pogledu prijedloga tužiteljice za dopuštenje revizije u dijelu u kojem je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP - zbog pravnih pitanja koja tužiteljica smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava - valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP, odlučiti kao pod stavkom I. izreke, dok je u dijelu u kojem je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP - u pogledu pozivanja na povrede temeljnih prava zajamčenih Ustavom i Konvencijom - valjalo na temelju čl. 389.a st. 4. ZPP odlučiti kao pod stavkom II. izreke ovog rješenja.

Zagreb, 1. travnja 2026.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Ante Perkušić