Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž-143/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R I J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, po sutkinji Tanji Novak-Premec, u pravnoj stvari tužitelja ĆŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Željka Čović Latin, odvjetnica u Puli, protiv tuženice 1. PŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženice 2. VŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, odlučujući povodom žalbe tužitelja izjavljene protiv rješenja Općinskog suda u Puli-Pola od 22. srpnja 2025. poslovni broj: P-428/2022-37, 1. travnja 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Uvažava se žalba tužitelja, ukida se rješenje Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj: P-428/2022-37 od 22. srpnja 2025. u točki I. izreke te se u tom ukinutom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno postupanje.

II. U nepobijanoj točki II. izreke prvostupanjsko rješenje ostaje neizmijenjeno.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem pod točkom I. izreke naloženo je tužitelju isplatiti privremenom zastupniku prvotuženice MŠ, odvjetnici iz [adresa] naknadu troškova zastupanja prvotuženice u iznosu od 937,50 EUR. Pod točkom II. izreke naloženo je tužitelju isplatiti zastupniku za primanje pismena drugotuženice DŠ, odvjetniku iz [adresa] naknadu troškova u iznosu od 12,05 EUR.

2. Prvostupanjsko rješenje pravodobnom žalbom pobija tužitelj pod točkom I. izreke iz svih žalbenih osnova propisanih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje u tekstu: ZPP), a kako to proizlazi iz sadržaja žalbe, predlažući nadležnom drugostupanjskom sudu usvojiti žalbu, pobijano rješenje ukinuti i predmet vratiti na ponovni postupak prvostupanjskom sudu, odnosno podredno preinačiti u smislu žalbenih navoda.

3. Žalba je osnovana.

4. Iznoseći razloge zbog kojih je obvezao tužitelja da privremenoj zastupnici postavljenoj tuženici PŠ naknadi troškove zastupanja u iznosu od 937,50 EUR prvostupanjski sud navodi da je 21. lipnja 2022. tužitelj protiv tuženih ustao tužbom radi isplate iznosa od 25.000,00 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom; da je rješenjem od 29. prosinca 2022. prvotuženoj PŠ postavio privremenog zastupnika u osobi MŠ, odvjetnici iz [adresa] temeljem članka 84. stavka 1. ZPP; da je 8. kolovoza 2025. zaključena glavna rasprava i određeno ročište za objavu presuda za dan 1. kolovoza 2025. te da je privremena zastupnica pravodobno dostavila troškove koje je imala za zastupanje prvotuženice u ovom postupku. Ističe da se tijekom postupka prvotuženica osobno javila sudu pisanim podneskom tako da je rješenjem od 7. ožujka 2025. odvjetnicu MŠ razriješio dužnosti privremenog zastupnika te da joj je priznao pravo na sveukupni trošak zastupanja prvotužene u iznosu od 937,50 EUR koji se odnosi na sastav odgovora na tužbu i sastav jednog pisanog podneska u sveukupnom iznosu od 375 bodova, a obzirom na vrijednost boda od 2,00 EUR i PDV od 25%. Iznosi da je prema njegovom mišljenju sredstva za pokriće troškova postavljanja i rada privremenog zastupnika tuženika dužan predujmiti tužitelj koji troškovi ulaze u parnični trošak s time da je tuženik, kojem je postavljen privremeni zastupnik dužan naknaditi te troškove tužitelju te da je takvo stajalište zauzeo i VS RH na sjednici Građanskog odjela od 21. studenog 2018. Stoga zaključuje da u konkretnom slučaju sve troškove koji su do sada nastali ima platiti tužitelj jer je njemu bilo u interesu da se ovaj postupak vodi, a kasnije će te troškove naknaditi tuženik.

5. U žalbi tužitelj prije svega ističe da prvotuženici PŠ nije ni trebao biti postavljen privremeni zastupnik jer za to nisu bili ispunjeni uvjeti propisani člankom 84. stavkom 2. ZPP. Ukazuje da je sama privremena zastupnica u odgovoru na tužbu , a što je i on istakao na ročištu održanom 7. ožujka 2025. , navela da prvotuženica ima prebivalište u [adresa] i poznata je njezina adresa koju je prvotuženica i osobno navela u dopisu od 28. ožujka 2023. i predložila da joj se dostava vrši na tu adresu. Ističe da je privremena zastupnica odgovor na tužbu podnijela 7. travnja 2023. dok je tuženica dopis u kojem je navela svoju adresu podnijela 28. ožujka 2024. (ispravno 2023.), dakle prije nego je privremena zastupnica podnijela odgovor na tužbu zbog čega taj trošak nije trebao nastati već je trebalo donijeti rješenje kojim se privremena zastupnica razrješuje dužnosti. Osporavajući visinu troškova dosuđenih privremenoj zastupnici ukazuje da se podnesak privremene zastupnice odnosi na zahtjev za razrješenje dužnosti, a ne na meritum spora pa da tužitelj taj trošak nije dužan naknaditi. Ujedno ističe da je sud prvog stupnja pogrešno odredio iznos naknade zastupanja pri čemu se nije pozvao na odredbe na temelju kojih je odredio visinu naknade troškova zbog čega rješenje ima nedostataka i ne može se ispitati pa je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354 . stavka 2. točke 11. ZPP pri čemu smatra da odvjetniku kao privremenom zastupniku pripada naknada određena Pravilnikom o visini iznosa i načinu isplate naknade za skrbnika koji u članku 3. stavku 3. propisuje da se naknada za obavljanje pravnih poslova posebnog skrbnika koji je odvjetnik određuje u iznosu od 50% nagrade za rad koji mu pripada sukladno Odvjetničkoj tarifi. Konačno ističe da je već uplatio predujam sudu za postavljanje privremenog zastupnika za tuženice u iznosu od 1.200,00 kn, a da iz pobijanog rješenja proizlazi da to nije uzeto u obzir pa da iz stoga pobijano rješenje nije pravilno.

6. Ispitivanjem pobijanog rješenja na temelju članka 365. stavka 2. ZPP u vezi članka 381. istog Zakona, dakle u granicama razloga određenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. tog Zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava, utvrđeno je da je ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP koju ističe tuženik u žalbi jer je i po ocjeni ovog suda prvostupanjsko rješenje opterećeno nedostacima zbog kojih ovaj sud nije u mogućnosti ispitati pravilnost i zakonitost istog.

7. Naime, tužitelj osnovano ukazuje da prvostupanjski sud nije naveo koje odredbe materijalnog prava je primijenio dosuđujući privremenoj zastupnici tuženice PŠ trošak zastupanja u iznosu od 937,50 EUR za sastav odgovora na tužbu i sastav jednog pisanog podneska time da ovaj sud primjećuje da ih sadržaja spisa predmeta ne proizlazi da je privremena zastupnica MŠ zatražila trošak sastava podneska. Iz zapisnika sa održanog pripremnog ročišta 7. ožujka 2025. razvidno je da je privremena zastupnica osim što je, kao u podnesenom podnesku od 22. studenog 2024., zatražila da je se razriješi dužnosti budući je poznata adresa prvotuženice, zahtijevala trošak odgovora na tužbu kao u odgovoru na tužbu uvećano za pristup na to ročište u iznosu od 250 bodova uvećano za PDV te da je na tom ročištu privremena zastupnica i razriješena dužnosti. Osim navedenog tužitelj osnovano ukazuje da prvostupanjski sud nije uzeo u obzir činjenicu da je sukladno rješenju donesenom na pripremnom ročištu dana 7. studenog 2022. uplatio traženi predujam od 1.200,00 kuna za troškove privremene zastupnice i za troškove zastupnika za primanje pismena imenovanom drugotuženici AŠ. Pogrešno je i pozivanje prvostupanjskog suda na pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske doneseno na sjednici održanoj 21. studenog 2018. jer takvo shvaćanje Građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske nije donio ni na jednoj svoj sjednici.

8. Obzirom na navedeno valjalo je na temelju članka 380. točke 3. u vezi članka 369. stavka 1. ZPP uvažiti žalbu tužitelja, ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

9. Novom odlukom prvostupanjski sud ponovno će odlučiti o zahtjevu postavljene privremene zastupnice MŠ, odvjetnice u [adresa], za naknadu troškova zastupanja tuženice PŠ, te će za svoju odluku iznijeti sve razloge o odlučnim činjenicama na kojima će temeljiti obvezu tužitelja da te troškove naknadi privremenoj zastupnici kao i za visinu dosuđenih troškova vodeći računa da se visina troškova određuje prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine“ broj: 138/23 i 107/25 – presuda Visokog Upravnog suda Republike Hrvatske) – tako i u rješenjima Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-876/2024- 2 od 11. rujna 2024. i broj: Rev-301/2025-2 od 14. svibnja 2025., kao i o uplaćenom, a neiskorištenom predujmu za troškove privremene zastupnice.

U Varaždinu 1. travnja 2026.

Sutkinja

Tanja Novak-Premec