REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1166/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i Jadranke Anić -Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja NT iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Marko Krpan, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Krpan & Partneri d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika: 1. ĆT iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], i 2. KT iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnica Tihana Ranđelović, odvjetnica u Osijeku, radi namirenja potraživanja iz založene stvari, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelja protiv presude Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-1270/2025-2 od 12. studenoga 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-153/2022-32 od 2. rujna 2025., u sjednici održanoj 1. travnja 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja u dijelu koji se odnosi na pravna pitanja se odbija.
II. Prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude naznačivši u njemu pitanja za koje smatra da su pravna pitanja važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava u sudskoj praksi u smislu članka 385.a stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, dalje: ZPP), a smatra da mu reviziju treba dopustiti i na temelju stavka 2. toga članka zato što mu je, prema njegovu mišljenju, povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pravično suđenje zajamčeno člankom 29. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ br. 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 85/10 i 5/14, dalje: Ustav) i člankom 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“ br. 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17, dalje: Konvencija).
2. Tuženici nisu odgovorili na prijedlog za dopuštenje revizije.
3. Prijedlog za dopuštenje revizije djelomično je neosnovan, a djelomično nedopušten.
4. Drugostupanjskom presudom odbijena je tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev da se tuženicima naloži da trpe namirenje tužiteljeve novčane tražbine sudskom prodajom njihovih nekretnina.
5.1. Tužitelj je u prijedlogu za dopuštenje revizije naznačio pitanja:
„- Može li sud u odnosu na zajmodavca kao ugovornu stranu koja je ispunila svoje obveze iz ugovora sukladno čl. 501. ZOO-a utvrditi ništetnost ugovora o zajmu sklopljenog putem posrednika, kada u postupku nije utvrđeno da su pretpostavke ništetnosti predviđene člankom 322. i 329. ZOO-a u vrijeme sklapanja ugovora o zajmu postojale na strani zajmodavca i u odnosu na ugovor o zajmu, već isključivo na strani posrednika i u odnosu na drugi ugovorni odnos (posredovanje)?
- Može li se postojanje objektivnih kriterija iz čl. 329. ZOO-a utvrditi na strani posrednika kod sklapanja ugovora o zajmu, a ne kod ugovornih strana?
- Je li sud u skladu s čl. 12. ZPP-a vezan za kaznenu presudu kaznenog suda u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti, ako optuženik i stranka u parničnom postupku nisu iste osobe?“.
5.2. Citirana pitanja nisu važna pravna pitanja u smislu članka 385.a stavka 1. ZPP jer od odgovora na njih ne ovisi odluka u sporu.
5.3. Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je zaključak o neosnovanosti predmetnoga tužbenog zahtjeva zasnovan na ocjeni da je pravni posao sklopljen između prednika stranaka ništetan, odnosno, da je ugovor o zajmu sklopljen između prednika tužitelja i prednika tuženika zelenaški pravni posao iz članka 329. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23, dalje: ZOO). Stoga nije važno odgovoriti na pitanja kojima se problematizira uloga posrednika na strani zajmodavca pri ocjeni elemenata zelenaškoga ugovora, kao što nije važno ni pitanje vezanosti parničnoga suda za presudu donesenu u kaznenom postupku, jer zaključak o tome da je ugovor ništetan nije utemeljen na takvoj presudi.
5.4. Zato je na temelju članka 389.b stavka 1. ZPP odlučeno kao u točki I. izreke.
6.1. Pozivanje na povredu Ustavnoga i Konvencijskoga prava tužitelj zasniva na tvrdnjama da sud nije naveo ni obrazložio koja konkretno prisilna odredba materijalnoga prava je povrijeđena, te da sudovi nisu obrazložili da između ugovornih strana postoji očiti nesrazmjer u obvezama. To ne odgovara onome što je navedeno u obrazloženju drugostupanjske presude. Zato se tužitelja upućuje na točku 20. obrazloženja drugostupanjske presude, iz koje je jasno da se sud pozvao na članak 329. ZOO te na točku 23. obrazloženja u kojoj je navedeno da je zajmodavac „za pozajmljenih oko 24.000,00 kuna s odbitkom troškova trebao dobiti više no dvostruko“.
6.2. Tako tužitelj nije učinio vjerojatnom tvrdnju o povredi Ustavnih i Konvencijskih prava te je na temelju članka 389.a stavka 4. ZPP odlučeno kao u točki II. izreke.
Zagreb, 1. travnja 2026.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek
