Broj: Ppž-10896/2023

                                                                -1-

 

 

                             

 

 

                                       U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

                                                          P R E S U D A

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Popović, predsjednice, te Davorka Kučana i Drage Klasnića, članova vijeća,    uz sudjelovanje Nade Horvatović u svojstvu više sudske savjetnice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog Z. M., zbog prekršaja iz članka 289. stavka 1. i 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19.) rješavajući o žalbi okrivljenika, protiv presude Općinskog suda u Crikvenici, Stalne službe u Rabu od 5. prosinca 2023. poslovni broj: Pp-1050/2023, u sjednici vijeća održanoj 11. siječnja 2024.

 

p r e s u d i o   j e

 

 

I              Odbija se žalba okr. Z. M. kao neosnovana i pobijana prvostupanjska presuda potvrđuje.

 

II       Na temelju odredbe 138. stavka 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona okrivljenik je dužan platiti troškove drugostupanjskog postupka u paušalnom iznosu od 40,00  EUR (četrdeset eura) u roku trideset dana od dana primitka ove presude.

 

 

  Obrazloženje

             

1.              Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Crikvenici, Stalne službe u Rabu okr. Z. M. proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci počinio djelo prekršaja iz članka 289. stavka 1. i 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te mu je uz primjenu instituta ublažavanja izrečena novčana kazna u  iznosu od 1.020,00 eura / 7.685,19 kuna.

 

1.1.     Istom presudom okrivljenik je obvezan na plaćanje troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 25,00 eura / 188,36 kuna.

 

2.              Protiv te prvostupanjske presude okrivljenik je pravodobno ponio žalbu putem branitelja I. R., odvjetnika u Z., zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka te zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, koja u sebi sadrži, u smislu odredbe članka 202. stavka 5. Prekršajnog zakona, i žalbu zbog odluke o kazni.

 

2.1.              Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, njegova žalba prihvati.

 

3.              Žalba je neosnovana.

 

4.              Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona ("Narodne novine" br. 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18.) po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske je utvrdilo da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona.

 

5.              Neosnovano žalitelj ističe bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 2. Prekršajnog zakona, pogrešno smatrajući da je povrijeđeno njegovo pravo na obranu u smislu odredbe članka 85. stavka 2. Prekršajnog zakona, budući da iz stanja spisa predmeta proizlazi da je prvostupanjski sud pravilno održao  raspravu 30. studenoga 2023. i sve potrebne dokaze, sukladno odredbe članka 167. stavka 3. Prekršajnog zakona. Naime, na tu raspravu okrivljenik i njegov branitelj su uredno pozvani kako to proizlazi iz predmetu priloženih dostavnica, u predmetu nema dokaza da bi ispričali izostanak ili zatražili odgodu rasprave zbog opravdanog izostanka. Budući da je okrivljenik uz optužni akt zaprimio i obavijest iz članka 109.a Prekršajnog zakona, to je bio pravilno upozoren o pravima i dužnostima u postupku, pa je tako bio upozoren i da se rasprava može održati u njegovoj odsutnosti i donijeti presuda. Prema tome, urednim pozivanjem na raspravu za dan kada su izvedeni dokazi na kojima se temelji pobijana prvostupanjska presuda, okrivljeniku je omogućeno sudjelovanje u postupku sukladno odredbama Prekršajnog zakona i smatra se da je imao mogućnost očitovati se o svim činjenicama i dokazima koji ga terete i da iznese sve činjenice i dokaze koji mu idu u korist. Zbog navedenih razloga, ovaj sud je mišljenja da nije počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka, kako to neosnovano ističe žalitelj.

 

6.      Bez uspjeha žalitelj upire na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, jer je mišljenje i ovog drugostupanjskog suda da je, nakon provedenih svih potrebnih dokaza, pravilnom ocjenom dokaznog materijala predmeta, prvostupanjski sud utvrdio sve odlučne činjenice te izveo na zakonu osnovan zaključak o krivnji okrivljenika za djelo prekršaja iz članka 289. stavka 1. i 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, koji je prihvatljiv i ovom sudu.

Suprotno tvrdnji žalitelja, iz rezultata provedenog postupka, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio svojstvo vozača na temelju obavijesti o počinjenom prekršaju iz koje proizlazi da je identitet inkriminirane prilike zaustavljenog vozača pravilno utvrđen  uvidom u važeću vozačku dozvolu serijski broj: 10840548, a činjenicu da mu je prethodno bila izrečena zaštitna mjera,  čitanjem pravomoćnog prekršajnog naloga PP Crikvenica broj: 511-09-27/05-1-45-1/2019 od 10. prosinca 2019. koji je sastavni dio prvostupanjskog predmeta te dostavnice kojom se potvrđuje primitak tog naloga istog dana. Znanje o izrečenoj zaštitnoj mjeri zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije proizlazi iz sadržaja tog naloga, budući da je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 2 mjeseca, a jasno je navedeno da mjera počinje teći od  izvršnosti te odluke, odnosno protekom roka za dragovoljno izvršenje ili protekom 8 dana od dana pravomoćnosti, pa je bio dužan voditi računa o nastupanju izvršnosti zaštitne mjere. Prema tome, žalitelj je na pravilan način obaviješten o stupanju na snagu izrečene zaštitne mjere, kako je to propisano odredbom članka 2. Zakona o izmjenama i dopunama Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 118/18.) koji je stupio na snagu 1. siječnja 2019., u kojem smislu više nije propisano (i naknadno) dostavljanje obavijesti o upisu izrečene mjere u evidenciju izdanih vozački dozvola. Stoga je žalitelj, sukladno odredbe članka 85. stavka 2. Prekršajnog zakona, imao mogućnost očitovati se o svim činjenicama i dokazima koji ga terete i iznijeti sve činjenice i dokaze koji mu idu u prilog.

     

6.1.              Slijedom navedenog, budući da žalitelj ne upire, u smislu odredbe članka  193. stavka 5. Prekršajnog zakona, na postojanje novih činjenica i dokaza, niti svojim žalbenim navodima argumentirano dovodi u sumnju činjenično utvrđenje, to žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

 

7.              Razmatrajući odluku o kazni u smislu odredbe članka 202. stavka 5. Prekršajnog zakona ovaj sud je mišljenja da je za počinjeni prekršaj izrečena novčana kazna u granicama zakona, primjerena težini i opasnosti djela te svim okolnostima konkretnog slučaja mjerodavnim za vrstu i mjeru kazne, te nije prestrogo odmjerena. Prvostupanjski sud je odmjerio kaznu uz primjenu instituta ublažavanja iz članka 37. Prekršajnog zakona u značajnoj mjeri ispod posebnim zakonom propisane najniže mjere kazne za predmetno djelo smatrajući da će se tako izrečenom kaznom postići svrha kažnjavanja. Takvu ocjenu prihvaća i ovaj sud, dok žalitelj ne ističe nikakve nove okolnosti koje bi učinile osnovanim preinačenje odluke o kazni.

 

7.1.              Ističe se da je nakon počinjenja djela, dana 1. siječnja 2023. stupio na snagu Zakon o sigurnosti prometa na cestama (NN 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22. i 114/22.) kojim je za predmetni prekršaj propisana nešto blaža novčana kazna, u odnosu na raniji propis prema vremenu počinjenja djela, a koji je sukladno načelu primjene blažeg propisa iz članka 3. PZ-a, prema počinitelju već pravilno primijenio i prvostupanjski sud.

 

8.               Treba istaknuti da će se, u smislu odredbe članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom, ako osuđena osoba plati dvije trećine preostalog dijela novčane kazne za uplatu, u za to određenom roku.

               

9.              Odluka o paušalnom iznosu troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Stoga je paušalna svota određena u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13) s obzirom na složenost i trajanje žalbenog postupka. 

 

10.   Zbog navedenih razloga, na temelju odredbe članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

                                        

U Zagrebu 11. siječnja 2024.

 

 

           Zapisničarka:                                                                              Predsjednica vijeća:

 

           Nada Horvatović, v. r.                                                        Renata Popović, v. r.

 

 

              Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Crikvenici u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.