Poslovni broj: Pn-1918/2023-56

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Boški Pavičić, kao sucu pojedincu, a temeljem prijedloga više sudske savjetnice - specijalista HS, u pravnoj stvari tužiteljice ŽS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Zoran Špehar, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika Općine Tisno, Tisno, Uska ulica 1, OIB: 00699288369, kojeg zastupa punomoćnik Zvonimir Đuran, odvjetnik iz Zagreba, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 10. ožujka 2026. godine u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Antona Ćorića, odvjetnika iz Zagreba, i zamjenice punomoćnika tuženika Anđele Glumac, odvjetnice iz Zagreba, dana 01. travnja 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Općini Tisno isplatiti tužiteljici ŽS iznos od 1.628,00 EUR (tisućušestodvadesetosam eura), sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 20. srpnja 2023. godine do isplate, kao i naknaditi tužiteljici ŽS trošak postupka u iznosu od 3.261,12 EUR (tritisućedvjestošezdesetjedan euro i dvanaest centi), sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 01. travnja 2026. godine do isplate, i to od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice ŽS za naknadu parničnog postupka u iznosu od 625,00 EUR sa pripadajućom kamatom tekućom od dana presuđenja do isplate, kao i zahtjev tuženika Općine Tisno za naknadu parničnog troška u cijelosti.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je dana 20.07.2023.g. podnijela tužbu pred ovim sudom radi naknade neimovinske i imovinske štete u iznosu od 1.750,00 eura. Iz navoda u tužbi proizlazi da se dana 24.07.2020. oko 18:05 sati u Tisnom, ulica Put Jazine kod kbr. 1 dogodila prometna nesreća na način da je tužiteljica upravljala biciklom marke „ H“ te je zbog neodržavanog kolnika pala i pritom zadobila ozljede pisane u medicinskoj dokumentaciji. Kako je za održavanje nerazvrstanih cesta na području mjesta Tisno odgovoran tuženik, sukladno čl. 107. Zakona o cestama. te obzirom da je imenovana u predmetnoj nezgodi zadobila tjelesne ozljede, to imenovana smatra da ostvaruje pravo na naknadu neimovinske štete zbog povrede prava na tjelesno i duševno zdravlje s osnova fizičkih bolova, straha, duševnih bolova zbog naruženja, te naknadu s naslova tuđe pomoći i njege kao i imovinsku štetu s naslova oštećenja na biciklu, slijedom čega tužiteljica potražuje ovom tužbom naknadu štete od 1.750,00 eura, sa pripadajućom kamatom tekućom od podnošenja tužbe, uz naknadu parničnog troška sa pripadajućom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako se protivi tužbi u pogledu osnovanosti i visine tužbenog zahtjeva u cijelosti. Navodi da na strani tuženika ne postoji odgovornost za štetu u iznosu od 1.750,00 eura, s obzirom da nisu ispunjene potrebne pretpostavke jer da bi se radilo o odgovornosti za štetu Tuženika, potrebno je kumulativno ispunjenje pretpostavki za odgovornost za štetu, a to su: (i) subjekt obveznog odnosa koji je odgovoran za štetu – štetnik; (ii) štetna radnja štetnika, (iii) nastala šteta na strani oštećenika; (iv) uzročnost; i (v) protupravnost. Ističe da tuženik nije pasivno legitimiran s obzirom da je Republika Hrvatska upisana kao vlasnik predmetnog puta, a predmetna cesta bila je uredno održavana te stoga ne postoji odgovornost tuženika za štetni događaj. Naime, predmetna cesta se ne nalazi u stanju koje je prikazano na fotografiji. Također, ističe se da prema postojećoj sudskoj praksi – „Cesta nije opasna stvar, pa poduzeće za ceste, kad je štetna posljedica propusta u održavanju ceste, ne odgovara prema načelu objektivne odgovornosti, već prema kriteriju krivnje.“ (Vrhovni sud, poslovni broj: Rev-135/90). Ističe da je prometnu nezgodu prouzročila svojom nepažnjom i neprilagođenom vožnjom isključivo tužiteljica kao oštećenik jer je iz zapisnika o očevidu (promet/prekršaj), Policijske uprave Šibensko-kninske, Postaja prometne policije Šibenik, Klasa: 211-04/20-P/16854, Urudžbeni broj: 511-13-11/06-P-521-2/2020 od 18. kolovoza 2020. godine, proizlazi da je protiv tužiteljice je zbog izazivanja prometne nesreće izdan prekršajni nalog, a što je razvidno iz Zapisnika: „Zbog izazivanja prometne nesreće ŽS, na adresi boravka, zbog počinjenog prekršaja iz čl. 51. st. 1., kažnjivo po čl. 51. st. 1. u svezi s čl. 293. st. 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, izdan je Obvezni prekršajni nalog broj 511-13-11/05-2-146-1/2020“; da je mjesto prekršaja cesta na kojoj postoji pad u nagibu do 8%; kolnik je mokar, a širina kolnika je 5,60 metara; vremenske prilike u odlučno vrijeme bile su oblačne. Napominje da iz navedenog proizlazi da tužiteljica dana 24. srpnja 2020. godine nije prilagodila brzinu kretanja bicikla stanju kolnika i ceste te nepovoljnim vremenskim uvjetima. U zapisniku se navodi da je na mjestu događaja postojao blagi pad u nagibu, što je zahtijevalo oprez od strane Tužiteljice. Dodatno, mokro stanje kolnika je čimbenik koji je trebao biti uzet u obzir prilikom vožnje, a širina kolnika od 5,60 metara ukazuje da postoji dovoljno mjesta za zaobilaženje navodno neodržavanog kolnika. Također izdvaja i odluku Vrhovnog suda Rev-258/04 od 25. srpnja 2005. godine, vezano uz odgovornost oštećenika u usporedivoj situaciji u kojoj se navodi da činjenica da je prometnu nezgodu prouzročio isključivo oštećenik, time što se vozilom kretao znatno većom brzinom od dopuštene i što nije prilagodio vožnju uvjetima na cesti (mokar i klizav kolnik), oslobađa odgovornosti osobu koja je obvezna održavati cestu. Sudovi nižeg stupnja zaključuju da je neprilagođena brzina kretanja tužitelja isključiv uzrok prometne nezgode, a ne propust tuženika u održavanju ceste. Eventualno postojanje pijeska na cesti (a prema utvrđenju prvostupanjskog suda u Izvješću Policijske postaje nije utvrđeno da su na cesti postojale naslage pijeska) nije u konkretnom slučaju pridonijelo nastanku prometne nezgode, već je uzrok tome isključivo u ponašanju oštećenika.“ Tuženik prigovara postavljenoj visini štete u iznosu od EUR 1.750,00 jer je visina neimovinske štete s osnove fizike boli i naruženja potpuno proizvoljno određena od strane tužiteljice te napominje da je neživotno i nelogično da je tužiteljici uopće bila potrebna tuđa pomoć i njega s obzirom na navodno nastale ozljede. Na sličan način, tužiteljica potražuje i EUR 50,00 s osnove nastale imovinske štete na bicikli no u prilog navedenom nije priložen račun koji bi opravdao zahtjev tužiteljice, već se ponovno radi o paušalnoj procjeni. Predlaže sudu predmetni tužbeni zahtjev odbiti, uz obvezu naknade parničnog troška tuženiku, uvećano za zakonske zatezne kamate od dana donošenja prvostupanjske odluke.

3. Tužiteljica podneskom od 11.11.2025.g. precizira tužbeni zahtjev sukladno rezultatima medicinskog vještačenja na način na način da potražuje od tuženika platež iznosa od 1.628,00 eura sa naslova neimovinske i imovinske štete sa pripadajućom kamatom tekućom od dana podnošenja tužbe do isplate, uz naknadu parničnog troška sa pripadajućom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja do isplate. Naime, tužiteljica smatra da joj sa naslova neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti pripada iznos od 1.600,00 EUR, od čega za pretrpljene fizičke bolove potražuje iznos od 300,00 EUR, za pretrpljeni strah potražuje iznos od 300,00 EUR, te za duševne boli zbog naruženost potražuje iznos od 1.000,00 EUR. Nadalje, za naknadu za tuđu pomoć i njegu (7 sati po 4,00 EUR/sat) smatra da ostvaruje pravo na iznos od 28,00 EUR, što ukupno iznosi 1.628,00 EUR, dok je navedenim podneskom odustala od zahtjeva za naknadu imovinske štete na biciklu za koju je u prijašnjem tijeku postupka potraživala iznos od 50,00 EUR.

4. Kako je tužiteljica konačno postavljenim tužbenim zahtjevom potraživa la iznos od 1.628,00 eura sa pripadajućom kamatom, dok je tužbom potraživala iznos od 1.750,00 eura, te obzirom da se tuženik u daljnjem tijeku postupka nije usprotivio snižavanju tužbenog zahtjeva izvršenog podneskom od 15.07.2024.g., te obzirom na pravno shvaćanje zauzeto na 3. sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (3/21) održane 26. travnja 2021. kojim je izražen stav da snižavanje tužbenog zahtjeva predstavlja djelomično povlačenje tužbe i da je za isto potreban pristanak tuženika, sud je nastavio postupak po tužbenom zahtjevu istaknutom podneskom od 11.11.2025.g.

5. Tijekom postupka izvođenja dokaza sud je proveo dokaz saslušanjem tužiteljice i svjedoka GS te je izvršio uvid u presliku zapisnika o očevidu povodom štetnog događaja (list 5-7 spisa), fotografiju oštećenja na mjestu štetnog događaja (list 9 spisa), medicinsku dokumentaciju za tužiteljicu (list 10-11 spisa), z.k. izvadak za put Jazine 1 (list 23-24 spisa), presliku Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o nerazvrstavanim cestama Općinskog vijeća tuženika od 23. lipnja 2014. (list 27-28 spisa), presliku fotografije mjesta nezgode tijekom 2024.g. (list 48-52 spisa), podneske stranaka, kao i ostalu priležeću dokumentaciju. Provedeno je također prometno vještačenje po stalnom sudskom vještaku Miši Bariću na okolnost dinamike nastanka štetnog događaja i visine štete koji je dana 16.10.2024.g. dostavio sudu pisani nalaz i mišljenje te dana 22.04.2025.g. dopunu nalaza i mišljenja, te je ujedno provedeno i saslušanje imenovanog vještaka povodom prigovora tuženika. Provedeno je i medicinsko vještačenje po stalnoj sudskoj vještakinji, dr. Meliti Uremović, fizijatrici koja je dana dostavila sudu pisani nalaz i mišljenje. Također je priklopljen i MUP-ov spis, kao i prekršajni spis Općinskog suda u Šibeniku broj PpP-1411/20 povodom štetnog događaja. Ostale dokaze sud nije provodio jer se provođenje drugih dokaza nije ukazalo potrebitim za donošenje odluke u smislu čl. 8 Zakona o parničnom postupku (NN broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19 i 80/22; dalje u tekstu: ZPP). Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći brižljivo i savjesno svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno odredbi članka 8. ZPP-a, sud je ocijenio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan kako to proizlazi iz točke I izreke presude.

6. Prvenstveno valja istaknuti da je sud ocijenio kao neosnovan tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije neovisno o činjenici da je RH upisana kao vlasnik predmetne ceste, obzirom prometnica na kojoj se zbio štetni događaj (ulica Put Jazine kod kbr. 1 u Tisnom) predstavlja nerazvrstanu cestu koju sukladno Zakonu o komunalnom gospodarstvu (čl. 22. i 23.) te čl. 107. Zakona o cestama (NN broj 84/11, 22/13, 54/13, 92/14 i 110/19; dalje u tekstu: ZC) održava jedinica lokalne samouprave odnosno tuženik. Naime, iz Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o nerazvrstavanim cestama Općinskog vijeća tuženika od 23. lipnja 2014. razvidno je kako je u popisu nerazvrstanih cesta navedeno i mjesto štetnog događaja – Put Jazine, dok čl. 22 Zakon o komunalnom gospodarstvu (NN broj 68/18, 110/18, 32/20; dalje u tekstu: ZKG) određuje da su komunalne djelatnosti kojima se osigurava održavanje komunalne infrastrukture , između ostalog i održavanje nerazvrstanih cesta koje se u smislu čl. 60 istog zakona smatraju cestama koje se koriste za promet vozilima i koje svatko može slobodno koristiti na način i pod uvjetima određenim ovim Zakonom i drugim propisima, a koje nisu razvrstane kao javne ceste u smislu zakona kojim se uređuju ceste.

7. Kako je među parničnim strankama sporan način nastanka štetnog događaja, a time i odgovornost tuženika, sud je saslušao tužiteljicu i svjedoka GS te je proveo dokaz prometnim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Miši Bariću na okolnost dinamike nastanka štetnog događaja i visine oštećenja na biciklu tužiteljice, a izvršen je i uvid u prekršajni spis povodom štetnog događaja.

8. Iz zapisnika o očevidu Policijske uprave Šibensko-kninske, Postaja prometne policije Šibenik, Klasa: 211-04/20-P/16854, Urudžbeni broj: 511-13-11/06-P-521- 2/2020 od 18. kolovoza 2020. godine, proizlazi da je protiv tužiteljice zbog izazivanja prometne nesreće izdan prekršajni nalog zbog počinjenog prekršaja iz čl. 51. st. 1., kažnjivo po čl. 51. st. 1. u svezi s čl. 293. st. 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, izdan je Obvezni prekršajni nalog broj 511-13-11/05-2-146-1/2020“; da je mjesto prekršaja cesta na kojoj postoji pad u nagibu do 8%; kolnik je mokar, a širina kolnika je 5,60 metara; vremenske prilike u odlučno vrijeme bile su oblačne .

9. Iz prekršajnog spisa Općinskog suda u Šibeniku broj PpP-1411/20 proizlazi da je navedeni sud dana 26.06.2023.g. donio presudu kojom je okrivljenu ŽS (ovdje tuženu) proglasio krivom za izazivanje prometne nezgode sa ozlijeđenom osobom na način da je dana 24. srpnja 2020.g. u 18,05 sati, u Tisnom, u ulici Put Jazine 1, upravljajući biciklom marke "Cinzia" broja šasije BI2813, krećući se iz smjera zapad – istok, prouzročila prometnu nezgodu na način da dolaskom do nasuprot kbr. 1 nije prilagodila brzinu kretanja bicikla stanju i osobinama kolnika, te vremenskim uvjetima (nizbrdica, sklizak kolnik, nailazak na desni zavoj), uslijed čega je izgubila nadzor nad upravljačem bicikla i pala s biciklom na kolnik, te je zadobila lakše tjelesne ozlijede, čime je učinila prekršaj iz članka 51.st.1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, pa se na temelju odredbe članka 51.st.5. u svezi sa čl. 293.st.2. istog Zakona, a primjenom čl. 37.st.3. Prekršajnog zakona, te je istom presudom kažnjena novčanom kaznom novčanom kaznom u iznosu od 300,00 (tristo) EUR-a. Predmetna je presuda postala pravomoćna i ovršna dana 10.07.2023.g.

10. Iz iskaza tužiteljice u bitnome proizlazi da su se oni spornog dana vraćali sa plaže, ona se je lagano vozila na biciklu iza supruga i sina. Sjeća se da su suprug i sin prošli te "grbe" i ona je bila na dobrom putu da ih prođe, krenula ih je zaobilaziti lijevo, kao što to krene svaki puta, kada je auto došao iz suprotnog smjera te se je ona nazad praktički vratila na te "grbe" i onda je pala. I prije je primijetila te grbe i sigurno su bar četiri puta prolazili tim putem prije tog pada. Napominje da nije rješenje da ona mora zaobilaziti te "grbe" tako da ode u drugu prometnu traku kako bi ih izbjegla, a kada je vidjela da joj auto ide u susret, odlučila se je vratiti u svoju prometnu traku i onda je pala. To je praktički bilo jedino rješenje. Na predočenje fotografija koje prileže listu 9 spisa, tužiteljica navodi da je riječ o "grbama" na koje je pala. Tog je dana padala lagana kiša, dodajući da je ta cesta čudna, nekako je masna i onda kada padne kiša sklisko je i jako je teško voziti po njoj. Na poseban upit suda da li je bilo drugog načina da se vrate sa plaže, tužiteljica je navela da nije bilo drugog načina jer je to bila jedina cesta. Inače su ljudi po toj cesti hodali, s time da u trenutku njezinog pada nije bilo drugih ljudi osim nje i auta iz suprotnog smjera te ljudi koji su bili u dvorištu kuće koji su joj došli pomoći kada su vidjeli da je pala. Također su izašli ljudi iz tog auta i vozač iz tog auta ju je odvezao na hitnu. Nakon nezgode suprug joj je pomagao sigurno mjesec dana, s time da su i drugi pomagali pa je tako i njezina mama kuhala. Koliko se sjeća, bicikl je bio oštećen, no nema o tome puno saznanja jer se suprug time bavio. Njoj su zaostali ožiljci na čelu, na glavi ispod kose, kod obrve i na koljenu te je tužiteljica pokazala ožiljke na uvid sudu te se utvrđuje da se na mjestu desne obrve po opipu nalazi kvrga te na blizini od metar-dva se utvrđuju dva-tri ožiljka na čelu te se na oba koljena, prema navodima tužiteljice, nalazi ožiljak koji je zaostao od velike kraste , uz napomenu tužiteljice da to sada nije dobro vidljivo jer koristi puno pudera da zakamuflira ožiljke. Ona cijeli život vozi bicikl. Bicikl je bio nov, no najviše je mogao biti star pola godine u vrijeme štetnog događaja. I gume su bile nove. Ona nije kočila kada je vidjela auto da joj ide u susret jer nije bilo potrebe budući je sporo vozila, a ona se je samo odlučila vratiti u svoju traku zbog auta. Pretpostavlja da je pala zbog vlažnog kolnika i zbog toga što je stala na hupser sa biciklom. U vrijeme njezine nezgode nije bilo nikakvog upozorenja o oštećenju kolnika, a niti su to sanirali, niti su postavili upozorenje u vrijeme kada su se vratili dvije godine kasnije. Sada ne zna kakva je situacija. Ovi ožiljci ju smetaju, kako ju ne bi smetali. Oni su sigurno prije nezgode prošli tri-četiri puta tom cestom, a te "grbe" je primijetila tek te godine kada su išli biciklima. Prije te godine tom cestom nisu išli pješice, već autom jer je dosta udaljeno a sin je bio mali. Koliko se sjeća, tamo nema znaka upozorenja o nagibu ili povećanom oprezu, ili zavoju. Takve bi stvari sigurno primijetio njezin muž jer on vozi auto, napomenuvši da je ona prije tog pada znala, kao i suprug, da tamo postoji zavoj i ulazili u zavoj . U ovom je slučaju riječ o lošoj cesti jer je ona imala dvije solucije, zaobići hupsere ili zaobići auto. Tri dana su zaobilazili te "grbe", a četvrtog dana joj je došao auto u susret. Napominje da joj je to bilo grozno iskustvo, riječ je bila o sekundama, ona tri mjeseca nakon toga nije mogla spavati, a trebalo joj je šest mjeseci da ponovno krene voziti bicikl jer voli voziti, no sada ide samo na kratke relacije. Tog dana nije nosila zaštitnu kacigu, a ni danas ju ne nosi zato što ide na jako kratke relacije, možda do dućana, više ne ide na izlete biciklom. Ona se sjeća da je pala na glavu, ostalog se ne sjeća jer je to bilo užasno iskustvo. Ne sjeća se da li je preletjela preko bicikla ili je pala na stranu.

11. Iz iskaza svjedoka GS u bitnome proizlazi da su oni te godine ljetovali u Tisnom, na odmoru su bili on, supruga i malodobno dijete. Te godine su iz Zagreba donijeli bicikle te su svaki dan išli i na plažu i vraćali se sa plaže biciklima. To je bila plaža u Jazinama jer su najčešće tamo išli i to tako da je on išao prvi biciklom, iza njega je bio sin, a iza sina njegova supruga. Pad se dogodio otprilike 50-60 metara ispred mosta koji označava ulaz u Tisno, napomenuvši da on zapravo nije vidio suprugin pad jer se ona uvijek vozila iza njega, a on se je uvijek prvenstveno koncentrirao na dijete. Želi objasniti da prije mosta silaze sa bicikla i guraju bicikle jer se tamo stvaraju gužve, budući je prije mosta s jedne strane pekara i s druge strane dućan. Njihova je rutina bila da bi supruga tada otišla kupiti što treba, a on i sin bi ju onda pričekali sa druge strane mosta, a i nakon mosta je blizu bratova kuća u kojoj su ljetovali. Tog su dana on i sin odgurali bicikle preko mosta i čekali su da se vrati supruga. Mislio je da je sigurno u pekari. Kako je nije bilo neko vrijeme, odlučili su se vratiti istim putem i ondje ju nisu našli, nije vidio ni nju, ni bicikl, da bi mu se ona javila iz hitne pomoći i rekla mu je da se sva razbila i da je pala sa bicikla i da dođe tamo. Tog je popodneva lagano padala kišica i cesta je bila malo mokra. Supruga mu je poslije rekla da je pala kod hupsera, riječ je o izbočinama korijena na cesti. Napominje da je on već prije vidio te hupsere i pokušao ih je izbjeći, odnosno da ne vozi po njima jer je to neugodno. Obilaziti te hupsere sa desne strane je teško jer nema dovoljno mjesta jer se na desnoj strani nalaze kuće sa kamenim ogradama i nema nogostupa, napomenuvši da nema nogostupa ni na jednoj strani te ceste, tako da su oni obilazili hupsere sa lijeve strane. Cesta je uska, odnosno dosta je sužena na dijelu gdje kreće taj blagi zavoj u desno i nakon toga je cijelom dužinom cesta tako uska, a ni sa jedne ni druge strane nema nogostupa. On je dugogodišnji vozač i automobila, i bicikla i misli da je jako teško za vozača ući u taj zavoj da ne prijeđe u drugu traku, budući da nema nogostupa i ljudi hodaju po toj cesti i dosta je na tom dijelu uska. Oni su te godine svi kupili nove bicikle jer je počela korona, s tim da je sin imao dječji bicikl, tako da je siguran da nisu vozili brže od 10 km/h, možda 12 km/h. Supruga sigurno nije mogla voziti brže od njih jer ih nikada nije sustigla. Na poseban upit punomoćnika tužitelja da razjasni što on smatra hupserom, svjedok je naveo da je riječ o izbočinama na cesti koje je nastalo od korijena bora koji se nalazi sa desne strane. Na predočenje fotografije koja prileži listu 9 spisa svjedok je iskazao da je riječ o tim neravninama, odnosno hupserima. Na poseban upit što mu je supruga rekla što je bio uzrok pada, svjedok je iskazao da je rekla da joj je išao ususret veliki auto, poput kombija, koji je sjekao zavoj pa je ona instinktivno išla u svoju desnu stranu da ga izbjegne. Navodi da na tom dijelu ceste, kao ni po cijeloj dužini, tada nije bilo nikakvog upozorenja o oštećenju kolnika, napomenuvši da tamo svi prolaze jer nema drugog načina nego proći tom cestom do tog dijela Tisna. On misli da se nezgoda zbila četvrti ili peti dan njihovog ljetovanja, ne može se sjetiti točno dana kada su došli u Tisno, no već su bili par dana. Sjeća se da su suprugin rođendan 15. 7. proslavili u Zagrebu i stvarno su se veselili ljetovanju jer je bila korona, mogli su duže tamo ostati jer je bratova kuća i da se odmore od škole na daljinu. Kada se supruga vratila sa hitne, odlučili su se vratiti kući sljedeći dan jer je ona bila za ništa i nije se mogla kupati, praktički ni hodati i on je odlučio otići potražiti bicikl. Došao je do neravnina i kada je pogledao u dvorište kuće sa desne strane vidio je bicikl od supruge i otišao je pokucati na vrata. otvorila mu je jedna starija gospođa, on joj je objasnio da je došao po suprugin bicikl jer je ona pala i ta je gospođa rekla: "To nije ništa čudno, tu se uvijek netko razbije. Nije prošlo ni tjedan dana da je jedna Ž razderala cijelu ruku jer je pala.". I ta gospođa joj je pomagala prati ruku. Žao mu je da nije uzeo osobne podatke od te gospođe jer bi ona to sigurno ovdje mogla posvjedočiti. Oni su još samo jedanput u Tisnom, odnosno dvije godine nakon supruginog pada, to su bili kratko, kojih pet dana, nisu ni uzimali bicikle. Kada su bili tada u Tisnom 2022. te neravnine još nisu bile sanirane. Trebali su biti sedam dana, a bili su pet dana jer je dolazio bratov sin i nisu htjeli smetati. Njima se to sve zamjerilo, tako da su u Tisnom bili samo jedanput, iako oni tamo mogu dolaziti često jer je ta kuća često prazna budući da njegov brat radi prirode posla ne može dolaziti po ljeti a ne iznajmljuje. Kada je vidio suprugu, ona je bila sva krvava, puna masnica, ogrebotina, svega. On je pomagao supruzi barem mjesec dana nakon nezgode jer ona praktički nije mogla ni hodati, izgledala je kao da je došla iz rata, bila je sve zamotana a bilo je ljeto. Nakon nezgode bicikl je bio oštećen, nije bio u voznom stanju, mjenjač se oštetio, kao i za mijenjanje brzina te kočnica, sa lancem nešto nije bilo u redu. Koliko se sjeća, nije kupovao novi lanac ali je morao kupiti spojnicu za isti, mjenjač je kupio novi, kao i ručku od kočnice. Misli da je to koštalo oko 40,00 eura, između 300,00 i 400,00 kuna. Oni su prije te godine također ljetovali u Tisnom, ali su bili s autom, tako da prije te godine nije zamijetio te neravnine odnosno hupsere nego su ih zamijetili tek kada su došli sa biciklima. Misli da su prije supruginog pada koja četiri puta prošli tim putem biciklima. Oni su nosili sportsku opremu, odnosno kacige iz Zagreba, ali ni on niti supruga ih nisu imali zbog vrućine, s time da im je dijete bilo ful opremljeno.

12. Iz nalaza i mišljenja vještaka Miše Barića proizlazi utvrđenje da prvo naglašava da dinamiku ove prometne nesreće nije bilo moguće izraditi prema materijalnim tragovima na kolniku, već samo kao varijantu iste prema iskazu tužiteljice. Prema zapisniku o očevidu PPP Šibenik na mjestu prometne nesreće nisu zabilježeni materijalni tragovi, položaj bicikla nakon pada tužiteljice, a niti su evidentirana oštećenja kolnika. U verziji događaja po tužiteljici ista navodi da je pokušala obići oštećeni dio kolnika sa lijeve strane ali je morala skrenuti u desnu stranu radi nailaska vozila iz suprotnog smjera te je u cilju izbjegavanja sudara sa NN vozilom iz suprotnog smjera tužiteljica je skretala u desno preko oštećenog dijela kolnika kojom prilikom je ( zbog izbočina na kolniku ) došlo do destabilizacije i pada tužiteljice sa bicikla. Za napomenuti je da su prema priloženim fotografijama razvidna oštećenja kolnika na desnom prometnom traku prema desnom rubu kolnika u vidu popucalog asfalta i izbočina ( hupsera). Prema slobodnoj procjeni sa fotografija navedena oštećenja asfalta su u dužini od oko 5 m i prosječnoj širini od oko 1,5 – 2 m. Prilikom izbjegavanja sudara sa NN vozilom iz suprotnog smjera koncentracija vozača je u tom trenutku usmjerena većim dijelom na izbjegavanje sudara sa vozilom iz suprotnog smjera s lijeve strane što je tužiteljica najvjerojatnije i učinila kojim prilikom je bila „prisiljena“ izvršiti skretanje u desnu stranu preko oštećenja na kolniku. Cijeneći prethodno opisana oštećenja kolnika te da je, u vrijeme ove prometne nezgode kolnik bio mokar i u padu te pod pretpostavkom da se tužiteljica kretala brzinom ne manjom od 15 km/h, manevar upravljačem u desnu stranu po klizavom kolniku preko izbočina na asfaltu je mogao prouzročiti destabilizaciju bicikla i pad tužiteljice. Visina štete na biciklu tužiteljice sa prosječnim cijenama navedenih dijelova od „KEINDL SPORT“ d.o.o. - Zagreb iznosi =115 - € sa PDV-om.

13. Iz dopune nalaza i mišljenja prometnog vještaka od 22.04.2025.g. povodom prigovora tuženika nadalje proizlazi da je on u osnovnom nalazu na strani drugoj, drugi odlomak jasno naznačio da prema zapisniku o očevidu nisu zabilježeni materijalni tragovi niti položaj bicikla nakon pada te je u nastavku kod podnaslova „Brzina i mjesto pada“ naglasio da mjesto pada i brzinu bicikla tehničkim putem nije moguće utvrditi. Nastavno na upit tuženika pojašnjava da je uobičajeno i sukladno pravilima struke da se nalaz i mišljenje temelji na podacima u spisu predmeta kao što su zapisnik o očevidu, skica lica mjesta, foto-elaborat ali jednako tako u situacijama kada nedostaju određeni materijalni tragovi za određivanje mjesta nesreće ili brzine nije neuobičajeno da vještaci izrade dinamiku na temelju iskaza stranaka i to kao procjena je li dinamika po takvom kazivanju moguća ali ne i da se doista nesreća tako dogodila. S tim u svezi, ukazuje da je izradio dinamiku prema iskazu tužiteljice i vidljivim oštećenjima na kolniku koja su razvidna iz foto elaborata, a nisu zabilježena u zapisniku o očevidu, a koja se oštećenja nalaze u istom smjeru kao i smjer kretanja tužiteljice na biciklu. Iz postavljenog pitanja nije razvidno na koje dodatne dokaze i isprave tuženik misli jer ukoliko vještaku u spisu predmeta nedostaje primjerice foto elaborat tada se pribavljanje istog predlaže sudu ili primjerice ukoliko nedostaje tahograf. U konkretnom predmetu postoji skica lica mjesta u kojoj je samo ucrtan smjer kretanja bicikla, postoji zapisnik o očevidu i foto elaborat pa nije jasno na koje dodatne isprave i dokaze upire tuženik. U odnosu na pitanje je li se tužiteljica s obzirom na stanje na kolniku kretala prilagođenom brzinom i je li mogla zaobići „navodno neodržavani kolnik“ pri čemu se vjerojatno misli na oštećenja na kolniku koja je po slobodnoj ocjeni procijenio na temelju fotografija, vještak je iskazao da nigdje u nalazu, a tako niti u mišljenju, nije navedeno da se tužiteljica doista i kretala brzinom od 15 km/h već je navedeno da s obzirom na stanje kolnika i oštećenja koja se nalaze u istom smjeru kojim se kretala tužiteljica pod određenim uvjetima vezano i za bočni koeficijent prianjanja guma i podloge je pod pretpostavkom da se tužiteljica kretala brzinom ne manjom od 15 km/h je manevar upravljačem u desnu stranu po kliskom kolniku preko izbočina na asfaltu moga prouzročiti destabilizaciju bicikla. Je li se tužiteljica kretala navedenom brzinom tehničkim putem nije moguće utvrditi već je ta brzina navedena kao najmanja kod koje bi moglo doći do destabilizacije vozila. Pitanje je li bi takva pretpostavljena brzina bila prilagođena uvjetima na kolniku je pravno pitanje s obzirom da se ne uzima samo brzina već i stanje kolnika po pitanju oštećenja ali i eventualna druga vozila gdje je na sudu utvrditi je li nešto ili netko izazvao potrebu reagiranja tužiteljice na način kako je to ista iskazala. Na pitanje je li s obzirom na širinu kolnika tužiteljica mogla zaobići oštećenja napominje da je, u verziji po tužiteljici, ista obilazila oštećenja kolnika kada je naišlo NN vozilo iz suprotnog smjera te da je morala skrenuti u desno na oštećeni dio kolnika. Prigovara se visini štete koja je previsoko odmjerena jer vještak daje približan izračun visine štete isključivo temeljem marke bicikla bez da je utvrđen izvid štete niti je navedeno na temelju čega se došlo do izračuna štete . U odnosu na gore navedeni prigovor tuženik je zanemario da je on u tom dijelu nalaza naznačio da nedostaje izvid štete i da se je pozvao na zapisnik o očevidu u kojem je navedena marka bicikla i po policiji opisana oštećenja na biciklu. Nadalje, naglasio je da se može, zbog nedostatka izvida štete, dati približan izračun štete prema prosječnim cijenama dijelova od „Keindel sport“ d.o.o. Zagreb.

14. Nadalje, na prijedlog tuženika sud je proveo dokaz saslušanjem vještaka Miše Barića koji je na ročištu održanom dana 05.09.2025.g. iskazao na pitanje tuženika u podnesku od 29. svibnja 2025. naznačena u točki 3. podneska je li moguće da se prometna nesreća dogodila kao posljedica neprilagođene brzine tužiteljice, odgovaram da u osnovnom nalazu i mišljenju, pa tako i u dopuni nalaza nije bilo moguće utvrditi brzinu kretanja tužiteljice na biciklu. Minimalna brzina pri kojoj bi trebalo doći do destabilizacije bicikla u danim uvjetima, a kako je već to naveo, iznosi 15 km/h. Je li se tužiteljica i koliko vozila brže od ove brzine ne može se utvrditi, a da se mogla voziti brže, mogla je. Na drugo pitanje tuženik pita je li se mogla dogoditi ovakva nesreća zbog nepažnje tužiteljice, odnosno zbog neadekvatnog upravljanja biciklom, vještak odgovara da ne može dati odgovor na to pitanje jer se njegov nalaz kompletno, kao i dopuna, temelje na oštećenom kolniku, kao što je to napisano u nalazu. Teoretski dopušta ovakvu mogućnost, ali u ovom slučaju ne može dati odgovor na ovo pitanje. Na treće pitanje tuženika koje ukazuje na moguću tehničku neispravnost bicikla (kočnice, gume, upravljač), vještak navodi da nema saznanja i ne može na to dati odgovor. Na posebno pitanje tuženika da li postoji teoretska mogućnost da je uzrok nesreće neprilagođena brzina ili neispravnost bicikla, ili neadekvatno upravljanje, vještak navodi da ta teoretska mogućnost postoji, ali je to samo hipotetski. Na posebno pitanje tužitelja da li iz spisa proizlazi da bi tužiteljica uoči štetnog događaja vozila neprilagođenom brzinom, neadekvatno upravljala biciklom, odnosno da bicikl nije bio tehnički ispravan, vještak navodi da takvih podataka nema u spisu. Na posebno pitanje pun. tužitelja da li ovakvo oštećenje kolnika može uzrokovati destabilizaciju bicikla, vještak odgovara da može i na to pitanje je već odgovorio u nalazu i mišljenju. Na posebno pitanje tužitelja da li takvo oštećenje kolnika treba označiti odgovarajućom signalizacijom iz koje bi se vidjelo da je kolnik oštećen, vještak odgovara da ne treba nego se takav kolnik treba sanirati. Navodi da inače nema u uporabi signalizacije rupa na cesti, već eventualno signalizacija koja ukazuje na oštećenje kolnika, ali koji je i dalje upotrebljiv. U situaciji kada oštećenje kolnika izazove oštećenja na vozilu , tada je takav kolnik tehnički neupotrebljiv. Na poseban upit tužitelja da li je u konkretnom slučaju kolnik bio tehnički neupotrebljiv, vještak navodi da jest, koliko je vidio po slikama u spisu. Na posebno pitanje tužitelja da li je iskaz tužiteljice tehnički održiv, vještak navodi da jest te napominje da je već u nalazu i mišljenju iskazao da je moguće da se nesreća dogodila kako je iskazala tužiteljica, no ne da se i doista nesreća tako dogodila.

15. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Miše Barića, kao i dopunu nalaza i mišljenja te njegovo usmeno očitovanje te je iste ocijenio stručnim obzirom je dan od strane stručnjaka koji je obrazložio i potkrijepio sve svoje zaključke te izradio nalaz i dopunu u skladu s pravilima struke, a nakon uvida u cjelokupnu dokumentaciju kojom je sud raspolagao u odnosu na dinamiku štetnog događaja i visinu štete, a koju činjenicu potvrđuju i stranke koje nisu imale primjedbe na vještački nalaz i mišljenje nakon njegovog saslušanja i dopune nalaza.

16. U vezi dokaznog prijedloga za provođenjem očevida na mjestu štetnog događaja, tuženik je podneskom od 09.04.2024.g. iskazao kako odustaje od navedenog dokaznog prijedloga, dok je tužiteljica podneskom od 25.04.2024.g. iskazala kako provođenje očevida na licu mjesta na okolnost stanja javne površine više nema svrhe jer dostavlja aktualne fotografije mjesta događaja napravljene prije desetak dana, a iz kojih se vidi da je dio kolnika na kojem se dogodio štetni događaj u cijelosti saniran na način da je maknut stari asfaltni sloj i postavljen novi asfalt (a koju činjenicu tuženik nije niti osporio). Kako je utvrđeno da se mjesto nezgode promijenilo nakon štetnog događaja, sud je riješio kako neće provoditi očevid na mjestu nezgode, smatrajući isto nesvrsishodnim.

17. Teret dokazivanja jest dužnost određenog procesnog subjekta pružiti sudu obavještenja o dokaznim sredstvima pomoću kojih se sud može uvjeriti u istinitost određene tvrdnje. Odredbom članka 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, (NN 117/03, stupio na snagu 01.12.2003.g.) napušteno je načelo po kojem je sud dužan potpuno i istinito utvrditi sporne činjenice te ovlašten izvesti dokaze koje stranke nisu predložile (uz iznimku iz čl. 3. st. 3. ZPP-a i čl. 435. st. 2.ZPP- a). Odredbom čl.7. st.1. ZPP-a propisano je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima te činjenice utvrđuju, a sukladno odredbi čl. 219. st.1. ZPP-a svaka je stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika. Dakle, uz izričito propisanu iznimku na strankama je isključiva inicijativa na predlaganju dokaza. U smislu odredbe čl. 221 a ZPP-a ako na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju te činjenice sud će zaključiti primjenom pravila o teretu dokazivanja.

18. Iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka razvidna je činjenica da dinamiku ove prometne nesreće nije bilo moguće izraditi prema materijalnim tragovima na kolniku, te obzirom na nedvojbena oštećenja kolnika na desnom prometnom traku prema desnom rubu kolnika u vidu popucalog asfalta i izbočina (prema slobodnoj procjeni vještaka navedena oštećenja asfalta su u dužini od oko 5 m i prosječnoj širini od oko 1,5 – 2 m), kao i uzevši u obzir činjenicu da u vrijeme ove prometne nezgode kolnik bio mokar i u padu, to je zaključak vještaka pod pretpostavkom da se tužiteljica kretala brzinom ne manjom od 15 km/h, da je manevar upravljačem u desnu stranu po klizavom kolniku preko izbočina na asfaltu. mogao prouzročiti destabilizaciju bicikla i pad tužiteljice. Povezujući ranije iznesena utvrđenja koja proizlaze iz vještačkog nalaza i mišljenja sa iskazom tužiteljice i svjedoka GS. a čije je iskaze sud u cijelosti prihvatio kao istinite i vjerodostojne i kojima je u cijelosti poklonio vjeru, budući su imenovani iskazivali životno, logično, uvjerljivo i bez zastajkivanja, to je stav ovog suda kako je tužiteljica dokazala odgovornost tuženika za nastanak štetnog događaja obzirom da analiza provedenih dokaza upućuje na zaključak da su za nastanak štetnog događaja isključivo kriva oštećenja na kolniku koja su dovela do destabilizacije bicikla i pada tužiteljice.

19. Sud je stoga otklonio prigovore tuženika kojim ističe da je tužiteljica kriva za nastanak nezgode, pozivajući se pritom na presudu suda u prekršajnom postupku u kojem je utvrđeno da se radilo o nizbrdici i skliskom kolniku, što zahtijeva povećani oprez i prilagođavanje brzine, da je tužiteljica upravljala biciklom minimalnom, ali ipak neprilagođenom brzinom s obzirom na uvjete, da oštećenja na cesti nisu predstavljala nepredvidivu prepreku, da nije dokazan dolazak drugog vozila iz suprotnog smjera, te da je tužiteljica imala dovoljno prostora za siguran prolazak pored navedenih „nadignuća“. Naime, napominje se da ovaj sud nije vezan presudom u prekršajnom postupku obzirom je građanskopravna odgovornost šira od prekršajne odgovornosti, te ovaj sud nalazi da je tužiteljica podastrijetim dokazima dokazala svoju tvrdnju da je do prometne nezgode došlo uslijed oštećenja na kolniku. Naime, suprotno navodima tuženika, nije propust na strani tužiteljice što u spisu nema materijalnih tragova (obzirom je i sam prometni vještak utvrdio da prema zapisniku o očevidu PPP Šibenik na mjestu prometne nesreće nisu zabilježeni materijalni tragovi, položaj bicikla nakon pada tužiteljice, a niti su evidentirana oštećenja kolnika temeljem kojih bi se mogla utvrditi dinamika nezgode), slijedom čega sud primjenom pravila o teretu dokazivanja donosi odluku temeljem dokaza u spisu, a presuda prekršajnog suda ne predstavlja relevantan dokaz, a niti je istom ovaj sud vezan. Ovaj sud nema razloga sumnjati u vjerodostojnost iskaza tužiteljice koji je sud u cijelosti prihvatio kao istinit, slijedom čega i prihvaća navode tužiteljice o pokušaju izbjegavanja nepoznatog vozila, za koji prekršajni sud smatra da tužiteljica nije dokazala. Naime, iz stanja spisa proizlazi da je tužiteljicu na hitnu odveo vozač nepoznatog vozila koji je ona uoči nezgode pokušala izbjeći, dok je njezin suprug naknadno došao na hitnu pomoć nakon što ga je ona nazvala iz hitne, a koja okolnost nedvojbeno ukazuje na zaključak da je postojalo nepoznato vozilo i vozač kojeg je ona pokušala izbjeći. Nadalje, iz samog foto elaborata razvidna su oštećenja na kolniku i njihov izgled pa je i sam vještak zaključio da je u kolnik bio tehnički neupotrebljiv, koliko je vidio po slikama u spisu (a što je vještak iskazao u saslušanju pred sudom).

20. Sud je otklonio i prigovore tuženika da je tužiteljica nije poduzela potrebne mjere opreza iako je bila na nepoznatom terenu, na području s kojim nije u potpunosti upoznata, na cesti za koju je prethodno znala da ima određene nedostatke ili nepravilnosti i u uvjetima smanjene sigurnosti obzirom je analizom iskaza tužiteljice utvrđeno da su ona i suprug prije nezgode prošli tri-četiri puta tom cestom, te je primijetila grbe te godine kada su išli biciklima, što ukazuje na zaključak da je bila upoznata sa stanjem kolnika, i zbog čega je zaobilazila grbe odlaskom u drugu prometnu traku, no u ovoj situaciji se odlučila vratiti u svoju prometnu traku kada je vidjela da joj auto ide u susret, nakon čega je pala. Pravilno ukazuje tužiteljica da rješenje konkretne situacije nije da ona mora zaobilaziti grbe obzirom je to za nju predstavljalo jedino rješenje, budući da je to bila jedina cesta koja je vodila sa plaže.

21. Sud je otklonio i prigovore tuženika da je tužiteljica doprinijela štetnom događaju uslijed nenošenja zaštitne kacige obzirom nema zakonske obveze za odrasle bicikliste da nose zaštitnu kacigu za vrijeme vožnje biciklom, slijedom čega sud nalazi na strani tužiteljice nema doprinosa nastanku štetnog događaja u smislu čl. 1067. st 1 i 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine NN broj 35/05, 41/08 dalje: ZOO.

22. Nadalje, članak 23. ZKG-a da se pod održavanjem nerazvrstanih cesta podrazumijeva skup mjera i radnji koje se obavljaju tijekom cijele godine na nerazvrstanim cestama, uključujući i svu opremu, uređaje i instalacije, sa svrhom održavanja prohodnosti i tehničke ispravnosti cesta i prometne sigurnosti na njima (redovito održavanje), kao i mjestimičnog poboljšanja elemenata ceste, osiguravanja sigurnosti i trajnosti ceste i cestovnih objekata i povećanja sigurnosti prometa (izvanredno održavanje), a u skladu s propisima kojima je uređeno održavanje cesta.

23. Sukladno čl. 1 Odluci o nerazvrstanim cestama („Službeni vjesnik Šibensko-kninske županije“ br. 2/11 ), te izmjene i dopune Odluke o nerazvrstanim cestama („Službeni glasnik Općine Tisno“ br. 5/14, 1/16, 4/17, 6/18, 2/19, 4/19, 7/19, 6/20, 1/21, 9/21, 12/21, 3/22, 11/22, 2/23 i 10/23) određuje da se istom odlukom uređuje korištenje, upravljanje, održavanje, građenje, rekonstrukcija, zaštita i financiranje nerazvrstanih cesta, te poslovi nadzora na tim cestama na području Općine Tisno. Članak 2. Odluke određuje da je nerazvrstana cesta javna prometna površina koja se koristi za promet prema bilo kojoj osnovi i koja je pristupačna većem broju raznih korisnika, a nije razvrstana u javnu cestu u smislu posebnog propisa. Mrežu nerazvrstanih cesta na području Općine Tisno či ne: ulice, seoski, poljski i protupožarni putovi, te druge nerazvrstane javne prometne površine na kojima se odvija promet. Nerazvrstane se ceste koriste na način koji omogućuje uredno odvijanje prometa, ne ugrožava sigurnost sudionika u prometu i ne ošteć uje cestu.

24. Članak 6. Odluke nadalje propisuje da su radovi redovnog održavanja nerazvrstanih cesta: - ophodnja i redovno praćenje stanja nerazvrstanih cesta, - mjestimični popravci završnog sloja kolničke konstrukcije izgrađenog od asfalta, betona, betonskih elemenata, kamena, te nosivog sloja kolničke konstrukcij e i posteljice; - izrada asfaltnog sloja; - mjestimični popravci dijelova cestovne građevine; - čišćenje tj. uklanjanje odronjenih i drugih materijala sa prometnih površina, bankina, rigola i jaraka; - manji popravci elemenata cestovnih objekata; - zamjena, obnavljanje, popravljanje vertikalne i horizontalne signalizacije; - čišćenje, zamjena i manji popravci otvorenog sustava za oborinsku odvodnju; - zaštita pokosa nasipa, usjeka i zasjeka; - uništenje nepoželjne vegetacije (košenja trave na zemljištu što pripada ulici i drugoj nerazvrstanoj javnoj površini te uklanjanje granja, grmlja i drugog raslinja iz profila ceste); - održavanje prohodnosti u zimskim uvjetima (zimska služba); - uklanjanje snijega i leda; - drugi slični radovi. Članak 7. određuje da održavanje nerazvrstanih cesta obavljaju pravne odnosno fizičke osobe kojima je to povjereno u skladu sa Zakonom o komunalnom gospodarstvu.

25. Sukladno naprijed citiranim zakonskim propisima, sud nalazi da je tuženik dužan održavati nerazvrstane ceste na svom području na način koji omogućuje uredno odvijanje prometa, ne ugrožava sigurnost sudionika u prometu i ne oštećuje cestu . Kako je tijekom postupka nedvojbeno utvrđeno da su na dan štetnog događaja postojala oštećenja na mjestu nezgode, sud nalazi da je imenovani odgovoran za nastanak štete, jer nije popravio oštećenja na kolniku ceste Put Jazine na mjestu štetnog događaja, a čije oštećenje može prouzročiti spotaknuće i pad sudionika u prometu, pa tako i destabilizaciju bicikala i pad biciklista, slijedom čega sud nalazi utvrđenom odgovornost tuženika za nastanak štetnog događaja. Mjesto pada tužiteljice na način kako je izgledalo spornog dana 24.07.2020.g. razvidno je iz fotografije koje prileže listu 9 spisa, u čiju vjerodostojnost sud ne sumnja niti je vjerodostojnost istih ni na koji način dovedena u pitanje do okončanja ovog postupka , kao i iz foto elaborata koji čini sastavni dio prekršajnog spisa.

26. Nadalje, iako je tuženik tijekom postupka predlagao saslušanje ES i FS, policijskih službenika koji su provodili očevid i sastavili zapisnik na okolnost utvrđivanja stanja ceste i kolnika u trenutku prometne nezgode , sud je na ročištu održanom dana 10.03.2026.g. riješio da neće provoditi daljnje dokazne prijedloge, pa tako i saslušavati predložene svjedoke, obzirom da je sud nedvojbeno našao da je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno za donošenje zakonite i pravilne odluke, slijedom čega je sud na istom ročištu proveo glavnu raspravu, te istu zaključio, okončavši postupak u ovoj pravnoj stvari, smatrajući da bi daljnje provođenje postupka stvorilo bespotreban trošak za stranke i dovelo do odugovlačenja postupka te imajući u vidu da je riječ o svjedocima koji nisu neposredni očevici prometne nezgode, dok je stanje ceste, odnosno kolnika nedvojbeno utvrđeno uvidom u prekršajni spis Općinskog suda u Šibeniku broj PpP-1411/20 koji prileži spisu na listu 28-29 spisa.

27. Obzirom da je među strankama sporna visina tužbenog zahtjeva u odnosu na štetu koju je pretrpio tužitel j uslijed zadobivenih ozljeda, sud je proveo medicinsko vještačenje po stalno j sudskoj vještakinji Meliti Uremović .

28 . Iz nalaza i mišljenja vještakinje Melite Uremović proizlazi utvrđenje da je tužiteljica stradala pri padu s bicikla 24.07.2020. U nezgodi je zadobila višestruke rane glave, lica , brade, usana, ruku i nogu. Ozljede su utvrđene odmah po štetnom događaju u OHBP OB Šibenik, gdje je učinjena revizija i šivanje rana. Na kontrolnom pregledu kirurga 31.07.2020. skinute su klipse. Nema podataka o daljnjem liječenju zadobivenih ozljeda. Nakon uvida u priloženu medicinsku dokumentaciju i klinički pregled tužiteljice, mišljenje je vještakinje da kod tužiteljice nakon zadobivenih ozljeda iz štetnog događaja od 24.7.2020.g. nije došlo do trajnog SŽA. Strah tzv. primarni strah u trenutku ugroženosti i istovremenog tjelesnog ozljeđivanja bio je intenzivan i kratkotrajan. Tzv. sekundarni strah, kao posljedica tjelesnih ozljeda i njihovih posljedica jačeg intenziteta je trpjela 1 dan , srednjeg intenziteta 3 dana, a slabog intenziteta 7 dana. Bol jačeg intenziteta trpila je 1 dan, srednjeg 3 dana, a slabog intenziteta 7 dana. Tuđa pomoć druge osobe bila joj je potrebna 7 dana po 1 sat dnevno. U tom periodu pomoć druge osobe joj je bila potrebna u obavljanju ASŽ, prilikom obavljanju težih poslova u domaćinstvu, odlaska u nabavku veće količine namirnica za potrebe domaćinstva i sl. Naruženje: zadobivena ozljede čela i brade (ožiljak na čelu dužine 9 cm i na bradi dužine 3 cm ) rezultirale su po završenom liječenju naruženjem u lakom stupnju uočljivo trećima.

29. Nalaz i mišljenje imenovane vještakinje, sud je ocijenio stručno danim na temelju uvida u medicinsku dokumentaciju od strane specijalistice koja je obrazložila i potkrijepila sve svoje zaključke, a koju činjenicu potvrđuju i stranke koje nisu imale primjedbi na nalaz i mišljenje imenovane vještakinje.

30. Imajući u vidu utvrđenja koja proizlaze iz rezultata provedenog medicinskog vještačenja, sud je utvrdio da je tužiteljici povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, čime joj je nastala neimovinska šteta u smislu čl. l9. st. 2. u vezi s čl. 1100 i 1046. ZOO-a. Utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu (čl. 1100 st.l.ZOO-a). Sud je pri tome raspravljao i utvrđivao činjenice koje je tužiteljica navela u tužbi i to fizičke bolove, strah, duševne boli zbog naruženja te potrebu pružanja tuđe pomoći i njege budući da tužitelj ici temeljem čl. 1095. st. 1. ZOO-a pripada pravo na naknadu štete za tuđu pomoć i njegu.

31. Odlučujući o visini pravične novčane naknade s osnova pretrpljenih fizičkih bolova tužiteljice, sud je uzeo u obzir ponajprije jačinu i trajanje bolova te vrstu i lokalitet ozljeda kako su opisani u mišljenju vještaka te neugodnosti koje je tužiteljica pretrpjela tijekom liječenja u vezi čišćenja i šivanja rana, postavljanja klipsi, previjanja, odlaska na kontrolu kod kirurga, sud je u smislu zakonske odredbe čl. 1100. st. 1. i st. 2. ZOO-a utvrdio da tužiteljici po ovom kriteriju pripada pravična novčana naknada u iznosu od 300,00 eura, uzevši pritom u obzir i pravno shvaćanje svih sudaca na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (2/20) od 15. lipnja 2020.g. kojim su se izmijenili Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete VSRH od 29. studenog 2002., br. Su -1331-VI/02 i 1372-11/02, u primjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91., 73/91., 111/93., 3/94., 7/96., 91/96., 112/99. i 88/01.), na način da se tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama (kune) povećavaju za 50%.

32. S obzirom na jačinu i trajanje straha koje je ocijenio vještak, te cijeneći sve okolnosti nastanka štetnog događaja, ovaj sud je ocijenio da navedene okolnosti predstavljaju podlogu za dosuđenje pravične novčane naknade u visini od 350,00 eura po kriteriju pretrpljenog straha, uzevši pri tome u obzir izmijenjene Orijentacijskim kriterije od 05.03.2020.g. i 15. lipnja 2020.g.

33. Imajući u vidu da se naruženje tužiteljice odnosi na naruženje lakog stupnja u vidu ožiljka na čelu dužine 9 cm i na bradi dužine 3 cm vidljivog trećim osobama, (a koja je okolnost utvrđena od strane vještaka Melite Uremović i ovog suda), mišljenje je suda da bi imenovanoj po ovom kriteriju bila primjerena pravična novčana naknada u iznosu od 1.000,00 eura.

34. Nadalje, sud ističe i činjenicu da Orijentacijski kriteriji Vrhovnog suda Republike Hrvatske ne predstavljaju matematičku formulu, koja pukim automatizmom služi za utvrđivanje i izračunavanje pravične novčane naknade te prilikom određivanja naknade štete treba uzeti u obzir sve okolnosti slučaja, kako je i ovaj sud postupio. Osim toga, za istaknuti je da su Orijentacijski kriteriji posljednji put mijenjani u lipnju 2020. (Su-IV-47/2020-5) kada su povišeni za 50%, uz obrazloženje Vrhovnog suda da su za izmjenu korišteni podaci Državnog zavoda za statistiku o stopi inflacije mjerenoj indeksom promjena potrošačkih cijena u odnosu na početnu 2002. pa je stoga valjalo uzeti u obzir i stopu inflacije koja je slijedila nakon 2020. i prethodila donošenju ove presude u veljači 2025.g. (Takav je stav zauzela i mnogobrojna sudska praksa, primjerice presuda ŽS u Zagrebu, broj: Gž-3137/2024 od 25.07.2024.g., presuda ovog suda broj Pn-1784/2023 od 27.02.2025.g.).

35. Kako je tužiteljici zbog pretrpljene ozljede bila potrebna pomoć druge osobe u ukupnom trajanju od 7 sati (kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja vještakinje Melite Uremović), sud je utvrdio da tužiteljici pripada pravična novčana naknada u iznosu od 28,00 eura, smatrajući pritom da iznos od 4,00 eura za jedan sat tuđe pomoći i njege predstavlja primjerenu cijenu iste u gradu Zagrebu, u vrijeme kada je tužiteljici tuđa pomoć i njega bila pružana. Sud je stoga utvrdio da imenovanoj pripada pravična novčana naknada u iznosu od 28,00 eura, odnosno 4,00 eura po satu u smislu odredbe čl. 1095 ZOO-a, a takav je stav o cijeni sata tuđe pomoći i njege zauzela je i mnogobrojna sudska praksa, primjerice presuda ŽS u Zagrebu, broj: Gž -589/21 od 08.03.2021.g. Također valja napomenuti da je u presudi broj Gž-3805/23 od 19.12.2023., drugostupanjski sud izrazio mišljenje glede kriterija za određivanje naknade za pružanje pomoći i njege te je po stavu tog suda potrebno uzeti u obzir prosječnu cijenu rada koja se postiže u djelatnosti u kojoj se pruža usluga nemedicinske tuđe pomoći, a ne prosječnu cijenu rada nekvalificiranog radnika, budući da treba uzeti u obzir oštećenikovu stvarnu životnu sredinu i činjenicu da on mora platiti troškove kakvi su stvarno u tom životnom okruženju.

36. Temeljem svega naprijed navedenog, a temeljem čl. 1100. st. 1. i st. 2. ZOO- a sud je ocijenio kao osnovano potraživanje tužiteljice u iznosu od 1.678,00 eura s naslova neimovinske i imovinske štete po kriteriju tuđe pomoći i njege. Međutim, kako je sud vezan tužbenim zahtjevom tužiteljice u smislu čl. 2 ZPP-a, a kojim je potraživala iznos od 1.628,00 eura s naslova neimovinske štete i naknade za tuđu pomoć i njegu, sud, valjalo je usvojiti tužbeni zahtjev za iznos od 1.628,00 eura i odlučiti kao u točci I izreke presude sukladno odredbama Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine", broj: 57/22. i 88/22., dalje: Zakon).

37. Zakonskom odredbom članka 1103. ZOO-a propisano da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga, dok je odredbom članka 29. stavka 1. ZOO -a propisano da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice i zatezne kamate. Da bi kamate počele teći, šteta mora biti nastala, što znači da moraju biti poznate sve posljedice štetne radnje. Neimovinska šteta u pravilu nastupa kada se završi liječenje oštećenika, kada se zdravstveno stanje oštećenika stabiliziralo i postalo definitivno, a što znači da, uz adekvatne mjere liječenja, nema mogućnosti daljnjeg poboljšanja zdravstvenog stanja, a niti da postoji mogućnost daljnjeg pogoršanja zdravstvenog stanja.

38. Sud nalazi da tužiteljica ostvaruje pravo na zateznu kamatu na iznos neimovinske štete počev od podnošenja tužbe obzirom iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da se njezino zdravstveno stanje stabiliziralo prije podnošenja tužbe podnijete dana 20.07.2023.g., slijedom čega je tuženik bio u mogućnosti upoznat sa svim elementima štete, dakle, i o njenom obujmu već u trenutku podnošenja tužbe u smislu čl. 1100 ZOO-a. Nadalje, na dosuđeni iznos od tuđu pomoć i njegu koja se ima smatrati imovinskom štetom sukladno odredbi čl. 1089 ZOO-a, kamata je dosuđena počev od dana podnošenja tužbe do isplate po stopi određenoj čl. 29 st. 2 ZOO, budući je potreba tužiteljice za tuđom pomoći i njegom okončana prije podnošenja iste, a čijem se tijeku zatezne kamate tuženik nije niti usprotivio do okončanja postupka.

39. Iako preciziranje tužbenog zahtjeva izvršenog podneskom od 11.11.2025.g. predstavlja djelomično povlačenje tužbe, sud ističe da se u konkretnom slučaju radi o preciziranju tužbenog zahtjeva u odnosu na vidove štete za pretrpljene fizičke boli, strah, tuđu pomoć i njegu, kao i naknadu za pretrpljene duševne boli, slijedom čega sud isto nije cijenio u smislu čl. 158 st. 1 ZPP-a na način da bi tuženiku dosudio parnični trošak za sniženi dio tužbenog zahtjeva u dijelu koji se odnosi na naknadu neimovinske štete, budući je stav ovog suda kako tužiteljica sve do provedenog vještačenja i zaprimanja vještačkog nalaza nije niti mogla znati konkretne posljedice svog ozljeđivanja, odnosno intenzitet i duljinu trajanja fizičkih boli, straha te eventualno duševnih boli zbog smanjenja životne aktivnosti i naruženosti, slijedom čega sud nije utvrđivao uspjeh stranaka u odnosu na visinu predmeta spora u pojedinoj fazi spora u odnosu na navedeno. U protivnome, provedeno vještačenje ne bi imalo smisao jer ako je sudu potrebno stručno znanje kako bi mogao utvrditi opseg i visinu štete (čl. 250 ZPP-a), isto to je potrebno i tužiteljici da bi mogla urediti tužbeni zahtjev, sukladno rezultatima provedenog vještačenja te je tužiteljica odmah po zaprimanju vještačkog nalaza uredio tužbeni zahtjev u odnosu na zatražene vidove naknade štete.

40. Odluka o trošku tužiteljice temelji se na odredbama čl. 154. st. 5. i 155 st. 1. ZPP-a obzirom tužitelj nije uspjela samo s nesrazmjernim dijelom tužbenog zahtjeva za koji je snizila tužbeni zahtjev (i koje je okolnosti sud cijenio kvalitativno kako je to naprijed obrazloženo), a uslijed čega nije nastao poseban trošak za tuženika, te uzevši u obzir da je tuženik za cijelo vrijeme trajanja postupka osporavao i osnov i visinu utužene naknade štete. Trošak postupka odnosi se na trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, koja je bila na snazi u vrijeme poduzimanja parnične radnje i to temeljem Tbr 7 toč. 1, Tbr 9 toč. 1 i 3, Tbr 8 toč. 1 i. 3, Tbr. 42 i 50. Trošak postupka odnosi se na trošak sastava tužbe temeljem Tbr 7 toč. 1 Tarife u visini od 100 bodova, troša k pristupa na ročišta na dane 05.02.2024.g., 13.03.2024.g., 05.09.2025.g. i 10.03.2026.g. temeljem Tbr 9 toč. 1, svaki u visini od 100 bodova, na trošak pristupa na ročište za objavu presude temeljem Tbr 9 toč. 3 u visini od 50 bodova, na trošak sastava podnesaka od 19.12.2023.g., od 23.10.2024.g., od 15.05.2025.g. i od 11.11.2025.g., svaki u visini od 100 bodova temeljem Tbr 8 toč. 1, na trošak sastava podnesaka od 08.04.2026.g., od 25.04.2026.g., od 24.06.2024.g., svaki u visini od 25 bodova, što ukupno iznosi 1025 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 eura iznosi 2.050,00 eura, što uvećano za 25% PDV-a od 512,50 eura iznosi 2.562,50 eura. Tužiteljici je također priznat trošak prometnog vještačenja u iznosu od 400,00 eura, trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 199,08 eura, obzirom da su isti bili nužni za utvrđenje osnovanosti i visine tužbenog zahtjeva, te trošak pristojbe na tužbu u iznosu od 33,18 eura i na presudu u iznosu od 66,36 eura sukladno Zakonu i Tarifi o sudskim pristojbama (Narodne novine 125/11), slijedom čega sveukupan trošak postupka iznosi 3.261,12 eura. Na tako određeni trošak tužiteljici je temeljem čl. 151. st. 1. ZPP-a dosuđena zakonska zatezna kamata tekuća od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi određenoj čl. 29 st. 2 ZOO-a te je odlučeno kao u točci I izreke presude.

41. Sud nije priznao tužiteljici trošak sastava podnesaka od 01.08.2024.g. od 14.11.2024.g., od 26.02.2025.g. i 12.09.2025.g., svaki u iznosu od 62,50 eura jer su isti temeljem 155. st. 1 ZPP-a ocijenjeni kao nepotrebni za vođenje ovog postupka. Također joj nije priznat trošak sastava podnesaka od 08.04.2024.g. i od 25.04.2024.g., svaki u iznosu od 187,50 eura obzirom joj je dosuđen trošak po Tbr 8 toč. 3 budući tužiteljica ostvaruje pravo samo na 4 obrazložena podneska tijekom prvostupanjskog postupka te je odlučeno kao u točci II izreke presude.

42. Kako je tuženik izgubio spor u smislu čl. 154 st. 5 ZPP-a, valjalo je odbiti njegov zahtjev za naknadu troška i odlučiti kao u točci II izreke presude.

U Zagrebu, 01. travnja 2026. godine

Sutkinja:

Boška Pavičić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Žalba protiv ove presude se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu, pismeno, u četiri istovjetna primjerka, u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Dna:

1. tužiteljici po pun. uz rješenje na platež pristojbe na presudu u iznosu od 66,36 eura

2. tuženiku putem punomoćnika

U Zagrebu, 01. travnja 2026. godine