REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1231/2026-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice HG iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Vjenceslava Radmanović, odvjetnica u Rijeci, protiv tuženika PG iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Zoran Vukić, odvjetnik u Rijeci, radi uzdržavanja, odlučujući o tužiteljičinom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž Ob-215/2025-3 od 16. listopada 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci broj P Ob-513/2023-23 od 3. srpnja 2025., na sjednici održanoj 1. travnja 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Dopušta se tužiteljici podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž Ob-215/2025-3 od 16. listopada 2025., u odnosu na povredu temeljnog ljudskog prava na pravičan postupak, u aspektu prava na obrazloženu sudsku odluku.
II. O troškovima postupka nastalima u povodu prijedloga za dopuštenje revizije odlučit će se konačnom odlukom u ovoj pravnoj stvari.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž Ob-215/2025-3 od 16. listopada 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci broj P Ob-513/2023-23 od 3. srpnja 2025., postavljajući četiri pitanja koja drži važnim za rješenje spora, ali i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu, a koja glase:
„1. Da li se u verzijskim zahtjevima roditelja prema čl. 287. Obiteljskog zakona mora dokazivati svaki pojedini trošak uzdržavanja računima ili sud treba utvrditi mjesečne potrebe djeteta na temelju ukupnih okolnosti života djeteta, nespornih činjenica, pravomoćnih odluka o privremenoj mjeri i drugih relevantnih isprava? 2. Je li sud dužan obrazloženo ocijeniti sve odlučne dokaze, koji se nalaze u spisu, a osobito:
— pravomoćnu privremenu mjeru kojom su potrebe djece utvrđene, — nesporne činjenice s pripremnog ročišta,
— dokaz o ukupnim uplatama tuženika,
— ugovor o najmu stana i račun o plaćenom porezu?
3. Predstavlja li izostanak ocjene tih dokaza bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a jer presuda nema razloge o odlučnim činjenicama ili su ti razlozi nedostatni do mjere da se presuda ne može ispitati?
4. Da li tužiteljica treba platiti iznos pristojbi iako tuženiku nikada nije doneseno Rješenje o plaćanju pristojbi, niti ih je platio? Da li treba platiti dosuđeni iznos pristojbi, iako je evidentno, pogrešno obračunata vrijednost predmeta spora, a iznos je veći od zatraženog i propisanog?“.
1.2. Kao razlog zbog kojeg pitanje smatra važnim za odluku o sporu, ali i osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava u sudskoj praksi tužiteljica navodi da o tim pitanjima praksa viših sudova nije jedinstvena.
1.3. Tužiteljica je u prijedlogu navela da su joj povrijeđena temeljna prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14 - dalje: Ustav), sadržana i u Europskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“ - Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99 - proč. tekst, 8/99 - ispr., 14/02, 1/06 i 13/17 - dalje: Konvencija) - pravo na pravično suđenje i u njemu sadržano pravo na obrazloženu sudsku odluku.
2. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
3. U skladu s odredbom čl. 385.a st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju i ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskog postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i da se stranka na te povrede, ako je to bilo moguće, već pozivala u nižestupanjskom postupku.
4. Prema odredbi čl. 389.b st. 3. ZPP u rješenju kojim se revizija dopušta Vrhovni sud Republike Hrvatske navest će u odnosu na koje pravno pitanje ili u odnosu na koju povredu temeljnog ljudskog prava te u odnosu na koji dio odluke dopušta podnošenje revizije. Za ostala će se pravna pitanja i povrede temeljnih ljudskih prava iz prijedloga za dopuštenje revizije uzeti da je prijedlog u odnosu na njih povučen.
5. Postupajući u skladu s odredbom čl. 385.a st. 2. ZPP revizijski je sud ocijenio da je tužiteljica učinila vjerojatnim da joj je u drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredbe parničnog postupka sadržane u čl. 375. st. 1. ZPP i čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, povrijeđeno ustavno i konvencijsko temeljno pravo na pošteno (pravično) suđenje, koje obuhvaća i pravo na dostatno obrazloženu odluku drugostupanjskog suda. Naime, u pobijanoj presudi drugostupanjski sud utvrđuje da se tužiteljica s djecom preselila u Cambridge 2019. godine odakle su se vratili 3. kolovoza 2020., da su se stranke sporazumjele da će majka snositi sve izvanredne troškove oko preseljenja i dovođenja djece ocu u Hrvatsku i vraćanja u Englesku tijekom školskih praznika, kao i da je tuženik novčano doprinosio za uzdržavanje djece u spornom razdoblju (što je dokazao izvodom sa svog bankovnog računa), dok tužiteljica s druge strane nije dokazala stvarnu visinu troškova uzdržavanja djece niti je dokazala da iznosi koje je tuženik uplaćivao nisu bili dostatni za pokriće troškova uzdržavanja djece sukladno opisanom sporazumu roditelja, ne cijeneći pri tome da je tužiteljica na prvom ročištu navela da je spremna dostaviti sve račune kojima dokazuje stvarne troškove djece, ali je tuženik izričito naveo da ne osporava visinu stvarnih troškova za svako dijete. Tuženik je na ročištu na kojem je sud zaključio glavnu raspravu osporio visinu stvarnih troškova djece, no sud takve dispozicije tuženika tijekom postupka uopće ne cijeni niti obrazlaže zašto nije pozvao tužiteljicu na dostavu podataka koje je prethodno predložila dostaviti. Sud također, ne daje razloge niti o tome smatra li da se u konkretnom slučaju radi o verzijskom zahtjevu primjenom odredbe čl. 287. Obiteljskog zakona („Narodne novine“, broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23 - dalje: ObZ) ili pak o naknadi za uskraćeno uzdržavanje u smislu odredbe čl. 289. ObZ posebno kada se kao relevantna uzimaju plaćanja koja je tuženik obavio u utuženom razdoblju, u kojem razdoblju se može raditi samo o plaćanjima po osnovi naknade za uskraćeno uzdržavanje. Zbog sveg navedenog, tužiteljica je navodima prijedloga učinila vjerojatnim da joj je donošenjem pobijane presude povrijeđeno pravo na pravičan postupak, u svom aspektu prava na obrazloženu sudsku odluku.
6. Stoga je, u skladu s odredbom čl. 389.b st. 3. ZPP, u izreci ovog rješenja određeno u odnosu na koju povredu temeljnog ljudskog prava se revizija dopušta (točka I. izreke rješenja), dok se u odnosu na postavljena pitanja uzima da je prijedlog za dopuštenje revizije povučen, u smislu odredbe čl. 389.b st. 3. ZPP.
7. Odluka o troškovima postupka nastalima u povodu tužiteljičinog prijedloga za dopuštenje revizije temelji se na primjeni odredbe čl. 166. st. 2. ZPP.
Zagreb, 1. travnja 2026.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
